REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-201/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave- produljenje roka za dragovoljni odlazak, 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, da u roku od 15 dana od dana primitka presude odluči o zahtjevu tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak, podnesenom tuženiku 9. prosinca 2025.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Kod ovog Suda 18. veljače 2026. zaprimljena je tužba tužitelja ČV iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo ili upravne poslove, Žrtava fašizma 3, Rijeka, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je 9. prosinca 2025. tuženiku podnio zahtjev za produljenje roka za dragovoljni odlazak, a da tuženik nije u roku iz odredbe članka 101. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) odlučio o zahtjevu tužitelja, iako se radi o zahtjevu hitne naravi koji sukladno članku 30. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ispunjava sve uvjete za produljenje roka, obzirom da u Republici Hrvatskoj tužitelj ima obitelj s kojom živi i uredno sudjeluje u njezinom uzdržavanju u svakodnevnom životu, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka presude donese odluku o zahtjevu tužitelja za produljenje roka za dragovoljni odlazak, kojeg je tužitelj podnio tuženiku 9. prosinca 2025., uz nadoknadu troška upravnog spora.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 27. ožujka 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/25-09/165911, URBROJ: 511-09-38-25-4 od 28. studenog 2025. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad, zbog postojanja zakonskih zapreka na strani poslodavca tužitelja, a nakon izvršenog uvida u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je, da je tužitelj za poslodavca MOBILAND d.o.o. radio nezakonito i u navedenom upravnom postupku koji je okončan donošenjem rješenja tuženika od 28. studenog 2025., tužitelj bio saslušan na Zapisnik, a samo rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad uručeno je tužitelju 1. prosinca 2025. Nastavno, tuženik je naveo, da je tužitelj 9. prosinca 2025., dakle 8 dana nakon uručenja mu rješenja tuženika od 28. studenog 2025., podnio tuženiku zahtjev za produljenje roka za dragovoljni odlazak, a ujedno je i istoga dana podnio tužbu ovome sudu (9. prosinca 2025.) osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 28. studenog 2025., a u kojoj je tužitelj podnio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe te koja je kod ovog Suda zaprimljena pod poslovnim brojem 2Us I-2469/2025 i u kojem prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe tužitelj je istaknuo identične prigovore, kao i u zahtjevu za produljenje roka za dragovoljni odlazak te prijedlogu za obnovu postupka, pa tuženik smatra da je paralelno vođenje postupka o istim pravima i činjeničnim pitanjima protivno načelu pravne sigurnosti, dok da se zahtjev za produljenje roka za dragovoljni odlazak temelji na općenitoj zakonskoj odredbi o mogućnosti podnošenja takvog zahtjeva te na razlozima koji su, već obrazloženi u rješenju tuženika od 28. studenoga 2025. i odgovoru na tužbu podnesenom u predmetu poslovnog broja 2469/2025. Napomenuo je, da je o samom prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe u tom predmetu, rješenje Suda doneseno 27. veljače 2026. i tim je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u tom upravnom sporu, pa istaknuvši da je tužitelj paralelnim radnjama, tužbom kojom osporava rješenje tuženika od 28. studenog 2025., zahtjevom za produljenje roka za dragovoljni odlazak i prijedlogom za određivanje odgodnog učinka tužbe kojim bi se odgodilo izvršenje rješenja od 28. studenog 2025. te zahtjevom za obnovu postupka opteretio sustav trostrukim pravnim sredstvima po istoj upravnoj stvari, tuženik tvrdi da se u konkretnom slučaju ne može raditi o šutnji administracije, već o nužnom zastoju radi usklađivanja postupka, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio spis predmeta upravnog postupka uvidom u kojeg je Sud utvrdio, da je tuženik 28. studenoga 2025. donio rješenje kojim je u točki 1. izreke odbijen zahtjev poslodavca Dragunja d.o.o. sa sjedištem u [adresa] za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja, rođenog **.**.1983. u mjestu Shpola, Čerkaska oblast, Ukrajina, državljanina Ukrajine, u točki 2. izreke tužitelj je dužan dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja kojim prestaje zakoniti boravak, u točci 3. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je u točci 4. izreke određeno, da ako ne izvrši ovo rješenje u roku iz točke 2. izreke rješenja, tužitelj će biti prisilno udaljen iz EGP-a sukladno članku 203. stavku 2. točka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/ 22, 151/22 i 40/25, u nastavku teksta ZS). Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost navedenog rješenja tuženika od 28. studenog 2025., tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod poslovnim brojem Us I-2469/2025 te je u tužbi kojom osporava zakonitost rješenja tuženika od 28. studenog 2025. zatražio i donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe o kojem prijedlogu tužitelja je odlučeno rješenjem poslovnog broja Us I-2469/2025-6 od 27. veljače 2026. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u tom upravnom sporu.
4. Utvrđeno je, da je istog dana kada je i tužitelj podnio tužbu ovome Sudu 9. prosinca 2025. osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 28. studenoga 2025., tužitelj je podnio tuženiku i zahtjev za produljenje roka za dragovoljni odlazak sukladno članku 188. ZS-a, a o kojem zahtjevu tuženik nije odlučio do dana pisanja odgovora na tužbu 27. ožujka 2026.
5. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud na temelju članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) bez održavanja rasprave, a nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Naime, odredbom članka 188. ZS-a propisano je, da u opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s time da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. ovog Zakona i ovog članka ne može biti dulji od jedne godine.
7. U stavku 2. citiranog članka 188. ZS-a propisano je, da rješenje iz stavka ovog članka donosi Ministarstvo u sjedištu ili Ministarstvu putem nadležne Policijske uprave odnosno policijske postaje.
8. U stavku 3. citiranog članka 188. ZS-a propisano je, da rok iz stavka 1. ovog članka počinje teći prvog sljedećeg dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak, dok je u stavku 4. članka 188. ZS-a propisano da rješenjem o produljenju roka za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje mogu se odrediti obveze iz članka 213. stavka 1. ovog zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovog zakona.
9. U stavku 5. članka 188. ZS-a propisano je, da protiv rješenja iz stavka 2. ovog članka, o produljenju roka za dragovoljni odlazak nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
10. Kako iz sadržaja Odgovora tuženika na tužbu proizlazi da tuženik nije odlučio rješenjem iz članka 188. stavak 2. ZS-a o zahtjevu tužitelja od 9. prosinca 2025. za produljenje roka za dragovoljni odlazak (vezano za točku 2. rješenja tuženika od 28. studenog 2025), to je imajući u vidu odredbu članka 188. stavak 2. ZS-a u svezi s čl. 188. st. 5. ZS-a i članka 117. stavak 3. ZUS-a valjalo odlučiti kao izreci ove presude.
11. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
U Rijeci 15. travnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 128. st. 1. ZUS). Protiv t. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Opunomoćeniku tužitelja, Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj,
Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3
