REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4989/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o., protiv tuženika NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Milica Đurđević, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, tuženika i njegove punomoćnice, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.414,70 EUR (tisuću četiristo četrnaest eura i sedamdeset centi) sa zateznim kamatama od 21. rujna 2022. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 827,40 EUR (osamsto dvadeset sedam eura i četrdeset centi) te u dijelu u kojem traži isplatu zateznih kamata:

- na iznos od 9,17 EUR od 5. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 5. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 6. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 4. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 5. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 2. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 2. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 4. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 4. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 3. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 5. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 19,33 EUR od 14. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 3. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 4. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 3. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 6. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 4. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 16,74 EUR od 4. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od 5. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od 4. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od 4. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od 2. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od 3. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 12,34 EUR od 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 3. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 4. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 5. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 3. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 2. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 4. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 2. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 3. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 4. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 3. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 7. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 2. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 3. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 3. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 25. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 3. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 4. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 19. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 4,56 EUR od 28. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 8,28 EUR od 12. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 21. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 17. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 16,18 EUR od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 16,18 EUR od 25. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 32,61 EUR od 20. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 54,31 EUR od 3. veljače 2021. do isplate i

- na iznos od 1.414,70 EUR od 3. veljače 2021. do 20. rujna 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 371,69 EUR EUR (tristo sedamdeset jedan euro i šezdeset devet centi) sa zateznim kamatama od 15. travnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. rujna 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je s RR, GR i LR **.**.2004. sklopio kupoprodajni ugovor radi kupnje obiteljske kuće u [adresa] ([adresa], tlocrtne površine 108 m2, u kopiji plana označena br. I s dvorištem, sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]). Navodi da su navedenim ugovorom stranke, između ostalog, u članku 6. ugovorile da razrez poreza na promet nekretnine po navedenom ugovoru snose prodavatelji. Nadalje, navodi da je 20. prosinca 2013. Ministarstvo financija - Porezna uprava donijela privremeno porezno rješenje kojim se tužitelju utvrđuje i istovremeno nalaže isplata osnovice poreza na promet gore opisane nekretnine po stopi od 5 % u iznosu od 73.954,40 kn, a da je potom na temelju istog doneseno rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja u iznosu 101.357,06 kn koje je zatim provedeno putem Financijske agencije. Navodi da je ovrha provedena na novčanim sredstvima tužitelja. Upućuje na to da je tuženik zakonski nasljednik iza pok. GR sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Bože Svedreca u Zagrebu poslovnog broja O-520/2020, UPP/OS- 3/2020 te da je isti naslijedio 1/3 dijela nekretnine. Stoga tužitelj upravo od tuženika traži isplatu iznosa koji mu je naplaćen na naprijed opisani način. Tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 2.242,10 EUR sa zateznim kamatama na iznose od 9,17 EUR od 5. ožujka 2016. do isplate, 18,40 EUR od 5. travnja 2016. do isplate, 18,40 EUR od 6. svibnja 2016. do isplate, 18,40 EUR od 4. lipnja 2016. do isplate, 18,40 EUR od 5. srpnja 2016. do isplate, 18,40 EUR od 2. kolovoza 2016. do isplate, 18,40 EUR od 2. rujna 2016. do isplate, 18,40 EUR od 4. listopada 2016. do isplate, 18,40 EUR od 4. studenog 2016. do isplate, 18,40 EUR od 3. prosinca 2016. do isplate, 18,40 EUR od 5. siječnja 2017. do isplate, 19,33 EUR od 14. veljače 2017. do isplate, 16,74 EUR od 3. ožujka 2017. do isplate, 16,74 EUR od 4. travnja 2017. do isplate, 16,74 EUR od 3. svibnja 2017. do isplate, 16,74 EUR od 6. lipnja 2017. do isplate, 16,74 EUR od 4. srpnja 2017. do isplate, 16,74 EUR od 4. kolovoza 2017. do isplate, 12,55 EUR od 5. rujna 2017. do isplate, 12,55 EUR od 4. listopada 2017. do isplate, 12,55 EUR od 4. studenog 2017. do isplate, 12,55 EUR od 2. prosinca 2017. do isplate, 12,55 EUR od 3. siječnja 2018. do isplate, 12,34 EUR od 15. veljače 2018. do isplate, 13,25 EUR od 3. ožujka 2018. do isplate, 13,25 EUR od 4. travnja 2018. do isplate, 13,25 EUR od 3. svibnja 2018. do isplate, 13,25 EUR od 5. lipnja 2018. do isplate, 13,25 EUR od 3. srpnja 2018. do isplate, 13,25 EUR od 2. kolovoza 2018. do isplate, 13,25 EUR od 4. rujna 2018. do isplate, 13,25 EUR od 2. listopada 2018. do isplate, 13,25 EUR od 3. studenog 2018. do isplate, 13,25 EUR od 4. prosinca 2018. do isplate, 13,25 EUR od 3. siječnja 2019. do isplate, 14,66 EUR od 7. veljače 2019. do isplate, 14,66 EUR od 2. ožujka 2018. do isplate, 14,66 EUR od 3. travnja 2019. do isplate, 14,66 EUR od 3. svibnja 2019. do isplate, 14,66 EUR od 15. lipnja 2019. do isplate, 14,66 EUR od 25. srpnja 2019. do isplate, 14,66 EUR od 3. kolovoza 2019. do isplate, 14,66 EUR od 4. rujna 2019. do isplate, 14,66 EUR od 19. listopada 2019. do isplate, 4,56 EUR od 28. studenog 2019. do isplate, 8,28 EUR od 12. prosinca 2019. do isplate, 14,66 EUR od 21. prosinca 2019. do isplate, 14,66 EUR od 17. siječnja 2020. do isplate, 16,18 EUR od 15. veljače 2020. do isplate, 16,18 EUR od 25. ožujka 2020. do isplate, 32,61 EUR od 20. listopada 2020. do isplate i 1.469,01 EUR od 3. veljače 2021. do isplate. Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva

3. Na ročištu održanom 27. ožujka 2023. (list 23 spisa) tužitelj je pojasnio da je u tužbi došlo do omaške u pisanju u točki IV. tužbe gdje je navedeno da je tuženik suvlasnik 1/3 nekretnine te navodi da je tuženik u biti suvlasnik 1/6 dijela nekretnine. Tuženik je pak na istom ročištu naveo da je tužitelj imao mogućnost svim pravnim sredstvima osporavati odluku Porezne uprave. Pojasnio je da je tužitelj tek 2012. predao prijavu Poreznoj upravi pa da je, s obzirom da je ugovor sklopljen 2004., nastupila zastara. Tuženik osporava da je vlasnik predmetne nekretnine u 1/6 dijela te da je u biti tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine. Tužitelj navodi da se žalio na rješenje Porezne uprave, a da je porez prijavio 2012. jer je pred ovim sudom vođen parnični postupak poslovni broj P-4942/04 radi poništenja ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

4. Tuženik je u nastavku postupka uputio na to da se konkretno radi o pravomoćno presuđenoj stvari, da odluka Porezne uprave djeluje apsolutno te da nema mjesta preispitivanju iste u parničnom postupku. Na ročištu održanom 24. veljače 2025. učinio je nespornim da je sklopljen ugovor o kupoprodaji

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem ugovora o kupoprodaji (list 5-7 spisa), privremenog poreznog rješenja (list 8, 48-49 spisa), opomene (list 9 spisa), rješenja o ovrsi (list 10-12 spisa), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 13- 15 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 27-28 spisa) i dopisa Porezne uprave (list 40 spisa) te dokaz saslušanjem tužitelja (list 51 spisa).

6. Sud je također, po prijedlogu tuženika, zatražio od Porezne uprave dostavu spisa klasa 410-01/25-01/91, urbroj 513-07-01-25-2, predmet kojeg postupka je bila naplata poreza na promet nekretninama od tužitelja. Međutim, dopisom od 12. ožujka 2025. (list 40 spisa) Porezna uprava (Područni ured Zagreb, Služba za opće poslove) obavijestila je sud da je navedeni spis, sukladno odredbama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima ("Narodne novine " broj 61/18, 98/19, 114/22, 36/24) i Pravilnika o vrednovanju te postupku odabiranja i izlučivanja arhivskog gradiva ("Narodne novine" broj 90/02), izlučen jer je protekao rok čuvanja istog od šest godina. Stoga nije bilo moguće izvršiti uvid u spomenuti spis.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela iznosa troškova koje je tužitelj imao po osnovi poreza na promet nekretnina vezano za kupoprodaju nekretnine u [adresa], s obzirom da tužitelj navodi da se prednica tuženika DR, kao jedna od prodavatelja predmetne nekretnine, obvezala dio tog istog troška (u omjeru 1/6) podmiriti.

9. Među strankama nije sporno da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine doista sklopljen između tužitelja i prednice tuženika DR, no sporna je osnova, s obzirom da tuženik upućuje da je obveza plaćanja poreza za predmetnu nekretninu isključivo na strani tužitelja, a uz to je sporna i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i da li je, u odnosu na utuženu tražbinu, nastupila zastara.

10. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj O-520/2020 (u priklopu) utvrđeno je da je iza DR vođen ostavinski postupak te da je u tom istom postupku 16. ožujka 2020. doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-520/2020, UPP-OS- 3/2020 od strane javne bilježnice Bože Svedrec. Iz spomenutog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je upravo tuženik (sin ostaviteljice) proglašen nasljednikom DR u cijelosti.

10.1. Dakle, tuženik, kao nasljednik DR, na temelju čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) odgovara za dugove svoje ostaviteljice. Pritom je činjenica da li je tuženik trenutno suvlasnik predmetne nekretnine sasvim neodlučna, s obzirom da se radi o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja.

11. Iz ugovora o kupoprodaji od 31. ožujka 2004. (list 5-7 spisa; dalje: ugovor o kupoprodaji) proizlazi da su prodavatelji prodali nekretninu (obiteljsku kuću u [adresa], tlocrtne površine 108 m2, u kopiji plana označena br. I s dvorištem, što u naravi predstavlja 105 čhv, sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]) i to RR u omjeru 1/6 dijela, DR u 1/6 dijela i LR u 4/6 dijela. Iz tog istog ugovora proizlazi da su se prodavatelji obvezali snositi razrez poreza na promet nekretnine (čl. 6. ugovora o kupoprodaji).

11.1. Naprijed navedenu ispravu sud prihvaća kao vjerodostojnu, a tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste, već je, čak štoviše, učinio nespornim da je predmetni ugovor o kupoprodaji doista sklopljen (list 36-37 spisa).

11.2. Sud je radi utvrđenja odlučnih okolnosti za odluku u ovom postupku izveo i dokaz saslušanjem tužitelja. Treba reći da sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika, no da se prije izvođenja dokaza saslušanjem (samo) tužitelja sud uvjerio, u smislu čl. 265. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), da tuženiku nisu poznate sporne činjenice vezane uz ugovorni odnos njegove prednice i tužitelja. Naime, punomoćnica tuženika izjavila je na ročištu održanom 5. ožujka 2026. da tuženik nema apsolutno nikakvih saznanja o okolnostima ugovornog odnosa između tužitelja i prodavatelja, odnosno konkretno o odnosu tužitelja i prednice tuženika. Treba reći da to proizlazi i iz same prirode obveze, koju je tuženik u biti preuzeo od svoje prednice pa je sasvim logično i životno da on sam nema nikakva saznanja o sklapanju ugovora i samom nastanku predmetne obveze te ostalim okolnostima ugovornog odnosa.

11.3. Iz iskaza tužitelja (list 51 spisa) proizlazi da su se predmetnim ugovorom o kupoprodaji prodavatelji obvezali snositi porez na promet nekretnina, odnosno platiti isti. Iskazao je da je prvotno bio uvjeren da su prodavatelji postupili sukladno svojoj obvezi i platili porez, no da je nakon toga primio rješenje, protiv kojeg se i žalio. Iskazao je da je o rješenju obavijestio prodavatelje, koji su rekli da neće platiti porez. Naveo je da je od Porezne uprave dobio objašnjenje da ako prodavatelji ne plate porez, da se isti naplaćuje od kupca, no da bi on u konačnici imao pravo tražiti povrat plaćenog iznosa od prodavatelja. Iskazao je da zna da Porezna uprava nije zvala prodavatelje da plate porez, a da to zna jer je razgovarao s referentom u Poreznoj upravi koji je rekao da se porez naplaćuje sukladno važećim propisima, a da ih pritom ne zanima činjenica da su se prodavatelji obvezali platiti porez. Iskazao je da prodavatelji nisu postupili niti po drugim odredbama ugovora pa da tužitelj još niti danas nije u posjedu nekretnine te da je uz to čak plaćao režije koje su otpadale na jednog od prodavatelja. Naglasio je da su prodavatelji sve obveze prevalili na tužitelja.

11.4. Analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužitelja s ostalim izvedenim dokazima, sud prihvaća njegov iskaz kao istinit. Naime, iskaz tužitelja je u skladu s odredbama ugovora kojima su prodavatelji (a među njima i prednica tuženika) preuzeli obvezu platiti porez na promet nekretnina. Iz privremenog poreznog rješenja proizlazi da je tužitelj prijavio nastanak porezne obveze Poreznoj upravi 15. svibnja 2012. Kako je od sklapanja ugovora do same prijave prošlo preko osam godina, tako je iz istog jasno da je tužitelj doista računao da će se (među ostalim) prednica tuženika držati ugovora i ispuniti svoju obvezu u pogledu plaćanja poreza. Prilikom prijave tužitelj je postupao sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11; dalje: ZPPN), koji zakon je bio na snazi u trenutku donošenja privremenog poreznog rješenja, a čija spomenuta odredba propisuje da porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku 30 dana od dana njezina nastanka. Stoga je logično da je tužiteljeva prijava poreza izvan propisanog roka posljedica njegovog uvjerenja da će prodavatelji postupiti sukladno preuzetoj obvezi.

11.5. Na temelju ugovora o kupoprodaji i iskaza tužitelja, sud nalazi utvrđenim da je prednica tuženika preuzela obvezu (uz preostala dva prodavatelja) podmiriti trošak poreza na promet nekretnina te da nije postupila sukladno preuzetoj obvezi.

12. U pogledu nastanka same porezne obveze treba reći da je čl. 6. st. 1. ZPPN -a propisano da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine , dok je čl. 9. st. 1. ZPPN-a propisano da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja, a što bi bila cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku njezina stjecanja , koja se utvrđuje, u pravilu, na temelju isprava o stjecanju (čl. 9. st. 2. ZPPN-a). Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 5% (čl. 10. ZPPN-a). Dakle, što se tiče nadležnog poreznog tijela, plaćanje poreza na nekretnine isključivo je obveza stjecatelja nekretnine, a što bi u konkretnom slučaju bio tužitelj.

12.1. Naprijed navedene odredbe, prema stavu ovoga suda, ne isključuju mogućnost da stranke ugovora o kupoprodaji ugovore da će trošak po osnovi iznosa poreza podmirivati na drugačiji način, odnosno da u konačnici taj iznos plate osobe koje po samom zakonu nisu obveznici plaćanja. Odnos između stranaka ugovora o kupoprodaji u tom slučaju je obvezni odnos, koji je nezavisan od odnosa nadležnog poreznog tijela i osobe koja bi, sukladno odredbama ZPPN-a, bila obveznik plaćanja porezne obveze. Takav odnos i ugovaranje obveze između stranaka predmetnog ugovora je uostalom i u skladu s čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) koji propisuje da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a da njihovi odnosi jedino ne mogu biti uređeni na način da su suprotni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

12.2. U tom smislu, treba uputiti i na čl. 9. ZOO-a koji propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te da je odgovoran za njeno ispunjenje. Dakle, stranke ugovora o kupoprodaji dužne su, prema ocjeni ovoga suda, ispuniti obvezu preuzetu čl. 6. tog ugovora, a sadržaj koje svakako odražava već ranije spomenuto načelo slobode uređenja obveznih odnosa.

13. S obzirom da je ugovorni odnos između stranaka ranije spomenutog ugovora o kupoprodaji nekretnina, kao što je već rečeno, sasvim neovisan od odnosa nadležnog poreznog tijela i obveznika plaćanja poreza, ne radi se, kako je to naveo tuženik tijekom postupka, o preispitivanju odluke Porezne uprave.

14. Čitanjem privremenog poreznog rješenja klasa UP/I-410-20/2012-001/08067, urbroj 513-007-01-60/2013-0002 od 20. prosinca 2013. (list 8, 48-49 spisa) utvrđeno je da je tužitelju utvrđena osnovica na promet nekretnine koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji i to u iznosu 1.479.008,00 kn, da se zatim na spomenutu osnovicu utvrdio porez na promet nekretnina po stopi 5 % u iznosu 73.954,40 kn, a koji iznos je tužitelj dužan platiti u roku 15 dana od dana izvršnosti rješenja. Također, iz rješenja proizlazi da je sam tužitelj 15. svibnja 2012. prijavio nastanak porezne obveze Poreznoj upravi.

15.1. Na temelju privremenog poreznog rješenja, sud nalazi utvrđenim da je Porezna uprava naložila tužitelju da plati porez na promet predmetne nekretnine.

15.2. Čitanjem rješenja o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave klasa UP/I-415-02/2014- 001/00872, urbroj 513-007-01-60/2014-01 od 19. ožujka 2014. (list 10-12 spisa) utvrđeno je da je tuženik Poreznoj upravi po osnovi poreza na promet nekretninama dugovao ukupno 75.388,91 kn, da se od tog iznosa 73.954,40 kn odnosi na glavnicu, a 1.434,51 kn na kamate.

15.3. Nadalje, iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje UP/I-415-02/2014- 001/00872 (list 13-15 spisa) proizlazi da je tužitelju u ovršnom postupku naplaćeno ukupno 101.357,06 kn, od kojih mu je 63.954,40 kn naplaćeno po osnovi glavnog duga, a 37.402,66 kn po osnovi kamata. Također, vidljivo je da je tužitelju naplaćeno i 382,00 kn po osnovi naknada t.s. 16.1.1., t.s. 16.1.2., t.s. 16.1.3.1. i t.s. 16.1.3.3. te po osnovi troška. Iz specifikacije proizlazi da je tužitelju iznos po osnovi glavnice naplaćen 2. veljače 2021., a da je u konačnici ukupno obustavljeno/opozvano 83.593,04 kn.

15.4. Dakle, tužitelju je po osnovi glavnice, odnosno poreza na promet nekretnina u konačnici naplaćeno 63.954,40 kn, što znači da je navedenim iznosom podmirio iznos, koji su se obvezali platiti prodavatelji, a među njima i prednica tuženika. Iako je privremenim poreznim rješenjem tužitelju odmjeren porez u iznosu 73.954,40 kn, iz već spomenute specifikacije proizlazi da je dio iznosa obustavljeno/opozvano . Iz toga proizlazi da tužitelju nije prisilno naplaćen spomenuti iznos, a treba reći da iz preostale dokumentacije koja se nalazi u spisu , a niti iz činjeničnih navoda koje tužitelj iznosi tijekom postupka, ne proizlazi da bi tužitelj ostatak iznosa iskazanog na privremenom poreznom rješenju podmirio na bilo koji drugi način.

16. Tužitelj je bio dužan iznos poreza platiti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina (čl. 19. ZPPI-a). Kako to nije učinio, tako mu je (uz iznos poreza) naplaćen i iznos po osnovi kamata na iznos plaćen sa zakašnjenjem. Treba reći da su prodavatelji ugovorom preuzeli obvezu plaćanja iznosa poreza, no ne i obvezu plaćanja zateznih kamata. Navedeni iznos po osnovi zateznih kamata posljedica je zakašnjenja tužitelja u podmirenju obveze koja je sukladno odredbama ZPPN-a njemu nastala, a koje obveze je tužitelj trebao biti svjestan i to u trenutku prijave poreza, odnosno najkasnije u trenutku kad je primio privremeno porezno rješenje. Pritom nije od značaja niti činjenica da je tužitelj, kako on sam navodi, podnio žalbu protiv donesenog rješenja, s obzirom da žalba protiv predmetnog rješenja (kako je i navedeno na listu 49 spisa) nije odgađala izvršenje rješenja sukladno čl. 167. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13). Dakle radi se o obveznom odnosu između tužitelja i nadležnog poreznog tijela, koja je posljedica tužiteljeve zakonom propisane obveze. Stoga isplata iznosa po osnovi zateznih kamata, kao posljedice zakašnjenja tužitelja u podmirenju njegove obveze, ne može nikako, sukladno odredbama predmetnog ugovora o kupoprodaji, pasti na teret prodavatelja.

16.1. U tom smislu treba reći da, iako sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj istaknuo tijekom postupka, vezan je činjeničnim supstratom pa stoga (s obzirom da tužitelj nije tvrdio da mu je postupanjem prednice tuženika nastala šteta) nije razmatrano da li bi zbog neplaćanja poreza od strane prednice tuženika postojala njena odgovornost u smislu čl. 1046. ZOO-a, odnosno u tom smislu odgovornost tuženika na temelju čl. 139. ZN-a.

17. Treba reći da je iz samog ugovora o kupoprodaji vidljivo da su stranke ugovorile da će sukladno svojim suvlasničkim omjerima u nekretnini koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji primiti isplatu kupoprodajne cijene, no i da će na takav način i odgovarati za preuzete obveze. Dakle, u konkretnom slučaju je prednica tuženika preuzela obvezu platiti nastali trošak poreza na predmetnu nekretninu u omjeru 1/6 dijela.

18. Što se pak tiče prigovora zastare, treba reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO -a. Ugovorom nije bio predviđen rok ispunjenja obveze prodavatelja (a time i prednice tuženika) pa su isti svoju obvezu bili dužni ispuniti u trenutku kad je tužitelju naplaćen iznos po osnovi glavnice, odnosno 2. veljače 2021. (čl. 173. st. 2. ZOO-a). Tužitelj je dakle od tog trenutka mogao od prednice tuženika tražiti isplatu dijela iznosa poreza koji je ona bila dužna podmiriti. Zastara je prekinuta u trenutku kad je tužitelj podnio tužbu, odnosno prekinuta je 21. rujna 2022. (čl. 241. ZOO-a). Dakle, zastarni rok nije protekao pa prigovor zastare nije niti osnovan.

19. S obzirom da je prednica tuženika preuzela obvezu platiti porez na promet predmetne nekretnine sukladno svom suvlasničkom omjeru, odnosno u omjeru 1/6, a da je porez u konačnici naplaćen od tužitelja i to u iznosu 8.488,21 EUR (63.954,40 kn), tuženik je na temelju čl. 139. st. 1. ZN-a, vezano uz čl. 9. ZOO-a dužan tužitelju isplatiti 1.414,70 EUR pa je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude. U preostalom dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 827,40 EUR , tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u dijelu točke II. izreke.

20. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatom zateznih kamata, upućuje se na čl. 183. st. 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Iz predmetnog ugovora o kupoprodaji ne proizlazi da bi prodavatelji, koji su preuzeli obvezu platiti porez, u ispunjenju svoje obveze bili vezani bilo kakvim rokom. Stoga se prilikom odluke o zateznim kamatama primjenjuje čl. 183. st. 2. ZOO-a pa je odlučan trenutak kad je tužitelj prednicu tuženika, odnosno samog tuženika, pozvao na ispunjenje obveze i to bilo usmeno, pisano, bilo izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Tužitelj tijekom postupka ne navodi, niti dokazuje da bi tuženika (ili njegovu prednicu) pozvao na plaćanje spornog iznosa. Tužitelj doduše u svom iskazu navodi da je o rješenju Porezne uprave obavijestio prodavatelje, koji su rekli da neće platiti porez, no iz navedenog ne proizlazi da bi prednicu tuženika tražio da mu plati iznos koji je tužitelj platio po osnovi poreza, a ne proizlazi niti kad je točno tužitelj vodio takav razgovor s prednicom tuženika. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od trenutka kad je podnio tužbu u ovom postupku, odnosno od 21. rujna 2022. pa je o zahtjevu za isplatu zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I. izreke. O stopi zateznih kamata je odlučeno na temelju čl. 29. st. 2. ZOO -a. U preostalom je dijelu tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu zateznih kamata, tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno kao u dijelu točke II. izreke presude.

21.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, zatim odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 52-53 spisa).

21.2. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru 63,10 %, dok je tuženik uspio u omjeru 36,90 %. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru 26,20 % (63,10 % - 36,90 % = 26,20 %).

21.3. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zatim sastava podneska od 9. siječnja 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te zastupanja na četiri ročišta (održana 27. ožujka 2023., 24. veljače 2025., 15. rujna 2025. i 5. ožujka 2026.) u visini od ukupno 400 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Tužitelju je stoga priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 525 boda što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25 %(Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.312,50 EUR.

21.4. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) i u iznosu 53,09 EUR za presudu (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe).

21.5. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od ukupno 1.418,68 EUR pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak u iznosu koji predstavlja 26,20 % tog iznosa, odnosno u iznosu od 371,69 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 4 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.6. S druge strane, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 9. listopada 2025. jer je navedenim podneskom po nalogu suda dostavljao ispravu koju je dostavio uz tužbu, no samo jednom dijelu, bez druge pripadajuće stranice. Stoga takav trošak, s obzirom da je tužitelj mogao spomenutu ispravu u cijelosti dostaviti uz tužbu, nije bio potreban u ovoj parnici.

21.7. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je pak odbijen.

21.8. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici