Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-289/2025- 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miho Perović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv ovršenika DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe radi ostvarenja tražbine na radnju, rješavajući žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-897/2023 od 11. veljače 2025., 15. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-897/2023 od 11. veljače 2025., osim u odnosu na žalbene razloge za upućivanje na parnicu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude istog suda poslovni broj P-294/2019 od 25. ožujka 2021. na način da je ovlašten ovrhovoditelj u roku od 90 dana na ovršenikov trošak povjeriti drugom da obavi radnje i radove kojima će na mjesnom groblju u [adresa] ukloniti nadgrobnu ploču i grobni uređaj s natpisom „obiteljska grobnica GR“ te postaviti nadgrobni spomenik s natpisom „Podigoše DR i sinovi 1965.“ te nadgrobnu ploču s križem na istoj i grobni uređaj, sve istovjetno uklonjenom spomeniku, nadgrobnoj ploči i uređajima prema fotografijama koji su sastavni dio presude. Ovršeniku je naloženo položiti na račun suda iznos od 1.800,00 eura koji je potreban za podmirenje troškova vezanih uz ispunjenje predmetne obveze, u roku od 8 dana, a ukoliko to ne učini da se određuje ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika. Na temelju ovršne isprave i rješenja o ovrsi, a radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 316,36 eura je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.
2. Protiv rješenja o ovrsi je žalbu podnio ovršenik pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24; dalje OZ).
3. U žalbi ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, budući da je ovršna isprava donesena u korist NR iz [adresa], da je NR preminuo **.**.2021. te da se ostavinski postupak nije proveo, budući da iza sebe nije ostavio nekretnine te je svojom imovinom raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.
4. Smatra da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, prije svega zato što je u spisu priložen ugovor o dosmrtnom, a ne ugovor o doživotnom uzdržavanju, kako se to pogrešno navodi u razlozima pobijanog rješenja. Iz narečenog ugovora da proizlazi da je primateljica uzdržavanja TR živa pa da nije nastupio uvjet za prijenos prava vlasništva nekretnina i imovine na ovrhovoditelja, niti se u ugovoru spominje tražbina za koju sud nalazi da je prešla na ovrhovoditelja. Navodi da predmetom ugovora nisu imovinska prava iz presude koja predstavlja ovršnu ispravu pa da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati ovrhu na temelju te isprave.
5. U odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, navodi da se ni u tom dijelu rješenje ne može ispitati, budući da je zaključeno kako nije u paricijskom roku ispunio nenovčanu tražbinu, iako iz priloženih dokaza proizlazi suprotno. Tako da sud prvog stupnja ne objašnjava što je nadgrobna ploča te koju obvezu je žalitelj trebao izvršiti, što je nadgrobni spomenik te nadgrobni uređaj te koje obveze je ovršenik u tom dijelu trebao izvršiti. Ističe da je uz podnesak od 7. listopada 2024. dostavio fotografije iz kojih proizlazi da je izvršio činidbe naložene pravomoćnom presudom, pa smatra da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.
6. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.
7. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode ističući da iz priloženog ugovora jasno proizlazi da je na njega prešla sva imovina koja se zatekla u trenutku smrti NR pa tako i pravo korištenja grobnice, što da uključuje i potraživanja. Iz presude da proizlazi da je grobnicu podignuo otac ovršenika, a djed ovrhovoditelja, pa da je jasno tko su njegovi sljednici te da je sva njegova imovina prešla na ovrhovoditelja. U odnosu na navode u ispunjenju tražbine, ističe da ovršenik nije postupio prema ovršnoj ispravi jer nije uklonio spomenik niti natpis, već je „prilijepio“ drugi natpis i križ na način da je natpis koji je bio dužan ukloniti ostao u cijelosti vidljiv.
8. Predlaže stoga žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.
9. Žalba nije osnovana.
10. Prije svega treba istaći da je ovršenik žalbu podnio iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a pa u odnosu na te žalbene razloge treba primijeniti čl. 52. OZ-a. Prema čl. 52. st. 1. OZ-a ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 51. st. 1. t. 7. i toč. 9. -11. OZ- a, sud prvog stupnja će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja, te ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga, tada će donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu(st. 3. )
11. Ovršenik je u žalbi naveo da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, budući da je ovršna isprava donesena u korist druge osobe, a da ovrhovoditelj nije dokazao da je tražbina iz ovršne isprave na njega prešla pa se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a. Također je istaknuo da je postupio prema ovršnoj ispravi pa da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je nije mogao istaknuti u parničnom postupku u kojemu je donesena ovršna isprava pa se radi o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.
12. Kako o osnovanosti narečenih žalbenih razloga nije ovlašten odlučivati ovršni sud, proizlazi da je u nastavku potrebno donijeti zaključak u skladu s čl. 52. st. 3. OZ-a.
13. U odnosu na ostale žalbene navode, treba ukazati da prema čl. 50. st. 5. OZ-a u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. t. 1.,3. i 5. tog članka te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. t. 6. tog članka ovrha određena na predmetima koji ne mogu biti predmetom ovrhe. Pored toga sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a.
14. U nazočnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje u povodu žalbe sud pazi po službenoj dužnosti, a razlozi na koje se pozva ovršenik u žalbi, a koji se odnose na povredu postupka iz čl. 354. st .2. t. 11. ZPP-a se odnose na zaključke suda o tome je li ovršenik ili nije ispunio svoju nenovčanu obvezu prema ovršnoj ispravi te je li tražbina iz ovršne isprave prešla na ovrhovoditelja. Kako se radi o žalbenim razlozima za upućivanje na parnicu, tvrdnja o počinjenoj povredi postupka u konačnici nije odlučna, jer će o postojanju tih razloga odlučiti parnični sud, ukoliko ovršenik postupi prema zaključku o upućivanju na parnicu.
15. Još treba navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 261. OZ-a kada je ovlastio ovrhovoditelja da povjeri izvršenje radnje drugoj osobi i naložio ovršeniku da unaprijed položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja.
16. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika, u dijelu koji se ne odnosi na razloge za upućivanje na parnicu, odbiti i rješenje o ovrsi potvrditi, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.
U Rijeci 15. travnja 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić Margan
