Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-52/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. JK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Anti Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskog državnom odvjetništvu iz Karlovca, Građansko-upravni odjel radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi o Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-377/2016 od 7. listopada 2022., 15. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki VI izreke presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-377/2016 od 7. listopada 2022. za iznos od 1.630,62 eura/12.285,94 kuna.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki VI izreke presude Općinskog sud u Karlovcu poslovni broj Pr- 377/2016 od 7. listopada 2022.za iznos od 917,65 eur/6.914,06 kuna i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 917,65 eura/6.914,06 kuna kao neosnovan.
III Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 17,92 eur, u roku od 15 dana dok se zahtjev u preostalom djelu odbija kao neosnovan.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj da prvotužitelju isplati bruto iznos od 6.120,14 kuna/812,28 eura (točka I izreke), drugotužitelju isplati bruto iznos od 2.149,38 kuna/285,27 eura (točka II izreke), trećetužitelju isplati bruto iznos od 3.724,79 kuna/494,36 eura (točka III izreke), četvrtotužitelju isplati bruto iznos od 327,05 kuna/43,41 eur (točka IV izreke), petotužitelju isplati bruto iznos od 2.045,89 kuna/271,54 eura (točka V izreke), šestotužitelju isplati bruto iznos od 2.820,38 kuna/374,33 eura (točka VI izreke), sve sa zateznom kamatom po stopi i sa tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2.U točki VI izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosi 19.200,00 kuna/2.548,28 eura sa zateznom kamatom po stopi s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
3. U točki VII izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici naknade plaće po točkom I izreke presude.
4. U točki VIII izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži da se trošak parničnog postupka uz pripadajuću zateznu kamatu isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.
5. Rješenjem suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda odlučeno je da se tužba smatra povučeno za razdoblje od 8. svibnja 2014. pa nadalje.
6. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki VI izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer razlozi o troškovima postupka nisu jasni, a ujedno je sud pogrešno primijenio i nije primijenio pojedine odredbe parničnog postupka i odredbe Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika. U žalbi navodi da je sukladno prigovoru tuženika, sud na raspravi 13. rujna 2022. donio rješenje kojim je sukladno odredbi članka 35. i članka 37. stavak 2. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 6.120,14 kuna, prema najvišem pojedinačnom tužbenom zahtjevu tužitelja, pa je pogrešno u presudi dosudio tužiteljima 1.000,00 kuna po radnji poduzetoj po punomoćniku odvjetniku, umjesto u iznosu 750,00 kuna po radnji sukladno Tbr 7.1 Tarife. Navodi da su tužitelji obični suparničari koji potražuju svaki naknadu razlike plaće za vrijeme svojeg godišnjeg odmora, pa se dakle, tužba ne zasniva na istoj činjeničnoj osnovi, pa je sukladno tome sud pravilno odredio vrijednost predmet spora. Prema vrijednosti predmeta spora određenoj sukladno odredbi članka 37. stavak 2. ZPP-a, tužiteljima bi za zastupanje po punomoćniku pripadalo 75 bodova (750,00 kuna), po parničnoj radnji prema Tbr. 7.1 Tarife, a zatim primjenom Tbr. 36.1 Tarife, s obzirom da ih zastupa isti punomoćnik odvjetnik, povišenje tarifnih stavaka za drugog i svakog slijedećeg zastupanog tužitelja od 10% kao i uvećanje za PDV prema Tbr. 42. Tarife. Također da je sud trebao uzeti u obzir da su tužitelji povukli tužbu i tužbene zahtjeve za gotovo polovicu prvotno utuženog razdoblja, pa o tom dijelu odluka o troškovima postupka trebalo donijeti sukladno odredbi članka 158. u vezi s člankom 163. ZPP-a, te tuženiku u tom dijelu dosuditi trošak postupka. Tuženik smatra da nije bilo osnove za dosudu troškova sastava podneska od 2. ožujka 2017, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice te je zbog činjenice što je tužiteljima priznat trošak sastava podneska od 12. listopada 2016. za zastupanja na ročištu od 28. veljače 2017, dakle, gotovo u isto vrijeme, za sastav podneska od 11. rujna 2018. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, za sastav podneska od 29. studenog 2021. prema Tbr. 8.1 Tarife već prema Tbr. 8.3 Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku sa očitovanjem na provedbu vještačenja već o podnesku u kojem se sukladno vještačenju precizira tužbeni zahtjev kao i za sastav podneska do 14. ožujka 2022. jer je on nije bio potreban za vođenje postupka nakon što su tužitelji precizirali tužbeni zahtjev a svoje očitovanje na podnesak tuženika mogli su iznijeti na glavnoj raspravi 13. rujna 2022.
8. Predlaže žalbu prihvatit i rješenje o troškovima postupka sadržanim u točki VI izreke preinačiti sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe preciziranom u žalbi.
9. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju sve navode žalbe i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traže trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u istom.
10. Žalba je djelomično osnovana.
11. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredba članka 354. stavak 2. točka 11. u vezi s člankom 381. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako ni međusobno tako ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.
12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. u vezi s člankom 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.
13. Odlučujući o zahtjevu za naknadu parničnog troška sud prvog stupnja je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Pritom se pozvao na odredbu članak 154. stavak 1. ZPP-a . Tužiteljima je priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe, podneska od 12. listopada 2016. , 2. ožujka 2017. za svaki iznos od 1.000,00 kuna, podneska od 11. rujna 2018. iznos od 500,00 kuna, podneska od 29. studenog 2021. iznos od 1.000,00 kuna, podneska od 14. ožujak 2022. iznos od 500,00 kuna te zastupanja na ročištima 28. veljače 2017. iznos od 500,00 kuna, zastupanja na ročištu od 13. rujna 2022. iznos od 1.000,00 kuna i zastupanja na ročištu za objavu presude iznos od 500,00 kuna što je ukupno 8.000,00 kuna uz uvećanja od 50% zbog zastupanja više tužitelja (za iznos od 4.000,00 kuna) što je sveukupno trošak od 12.000,00 kuna uvećan za PDV od 3.000,00 kuna i trošak vještačenja od 4.200,00 kuna tako da ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 19.200,00 kuna, a platež se nalaže tuženiku.
14. Osnovno tuženik pobija pravilnost odluke o parničnom trošku.
15. Naime, prema odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovni, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednost svih zahtjeva. Prema odredbi stavka 2. istog članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
16. Iz sadržaja citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Međutim ta odredba se ne primjenjuje u slučaju odlučivanja o troškovima postupka na temelju članka 161. ZPP-a. Prema odredbi stavka 1. tog članka suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema odredbi stavka 2. istog članak ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Postojanje udjela suparničara u predmetu spora u slučaju subjektivne kumulacije podrazumijeva da bi ti udjeli predstavljali zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva.
17. Stoga, u slučaju kada više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik, ističu prema istom tuženiku više zahtjeva koji su različiti po visini ali se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora utvrđuje se zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.
18. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je rješenjem od 13. rujna 2022. odredio vrijednost trenutnog spora od 6.120,14 kuna, a tako određena vrijednost predmeta spora nije pobijana žalbom, to ovaj sud nema pravne mogućnosti to sankcionirati, s obzirom da se protiv odluke o trošku žalio samo tuženik.
19. Stoga vrijednost predmetnog spora u konkretnom slučaju iznosi 6.120,14 kuna.
20. Nadalje, bitno je za napomenuti da se u konkretnom slučaju primjenjuje vrijednost boda iz Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje Tarifa) u iznosu od 1,33 eura (10,00 kuna) budući da je ista bila na snazi u vrijeme donošenja odluke 7. listopada 2022. Naime, novelirana odredba Tbr. 50 (prema Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika Narodne novine 126/2022), a prema kojoj vrijednost boda iznosi 1.99 eura, 15,00 kuna, stupila je na snagu 5. studenog 2022., dakle nakon donošenja odluke o trošku.
21. Prema tome tužiteljima prema vrijednosti predmeta spora od 6.120,14 kuna pripada trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 750,00 kuna ( Tbr. 28.Tarife), sastava tužbe u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 7.1 Tarife), podneska od 17. listopada 2016. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8.1 Tarife), podneska od 11. rujan 2018., 29. studenog 2021., 14 ožujak 2022 u iznosu od 187,50 kuna za svaki (Tbr. 8.3 Tarife),zatim zastupanja na ročištu od 28. veljače 2017. u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9.2 Tarife), za zastupanje od 13, rujan 2020. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9.1 Tarife) i za zastupanje na ročištu za objavljivanje presude u iznosu do 375,00 kuna (Tbr. 9.3 Tarife), što je ukupno 4.312,50 kuna uz uvećanje od 50% zbog zastupanja više tužitelja što iznosi 2.156,25 kuna (Tbr. 36.1Tarife) te uvećano za Pdv od 25% (Tbr. 42 Tarife) što iznosi 1.617,19 kuna daje ukupan iznos od 8.085,94 kuna/1.073,19 eur.
22. Uz navedeno tužiteljima pripada i trošak vještačenja u iznosu od 4.200,00 kuna/557,44 eura, tako da ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 12.285,94 kuna/1.630,62 eura.
23. Tužiteljima nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav podneska od 2. ožujak 2017., 11. rujan 2018 i 29. studenog 2021. i 14. ožujak 2022. u punom iznosu prema Tbr. 8.1 Tarife, budući da se ne radi o odgovoru na tužbu prigovoru protiv platnog naloga i obrazloženom podnesku kojim se odgovara na navode prigovora i odgovora na tužbu ili očituje nalaz i mišljenje vještaka, već o ostalim podnescima iz Tbr. 8.3 Tarife za koje odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7.1 Tarife.
24. Prema tome, tužiteljima na ime troška zastupanja u prvostupanjskom postupku pripada iznos od 12.285,94 kuna/1.630,62 eura , a ne kako je to utvrdio sud prvog stupanja u iznosu od 19.200.00 kuna/2.548,28 eura.
25. Nisu osnovani ni ostali žalbeni navodi tuženika s obzirom da se radilo o tužbi iz čl. 186.b st.1. ZPP-a, a kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima se prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.
26. Tuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu koji iznosi 36 % ( pobijano 2.548,28 eura/19.200,00 kuna, uspjeh 917,65 eura/6.914,06 kuna ) u iznosu od 17,92 eura/135,00 kuna( Tbr.10.5. Tarife ), budući da je puni iznos 49,77 eura/375,00 kuna.
27. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odluku o parničnom trošku sadržanom u točki VI izreke presude suda prvog stupanja potvrditi za iznos 1.630,62 eura/12.285,94 kuna, a kako je odlučeno u točki 1. ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točki 2. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnom uvažanjem žalbe tuženika odluka o parničnom trošku sadržana u točki VI izreke presudu suda prvog stupnja preinačena za iznos od 917,65 eura/6.914,06 kuna a kako je odlučeno u točki 2. ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a.
28. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban za ovaj postupak (članak 155 ZPP-a).
U Rijeci 15. travnja 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara