REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-1889/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice SR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba MR, radi obustave isplate obiteljske mirovine, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/24-03/03102276323, URBROJ: 341-99-06/2-24-6275 od 4. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

1. Upravni postupak u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika pokrenut je po službenoj dužnosti.

1.1. Izreka prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-140-03/24-03/03102276323, URBROJ: 341-06-06/2-24-3366 od 17. rujna 2024. glasi:

„ SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, obustavlja se isplata obiteljske mirovine s danom **.**.2016.

SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, uspostavlja se isplata obiteljske mirovine s danom 20.03.2016. u svoti od 1463,76 kn mjesečno. SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, obustavlja se isplata obiteljske mirovine s danom **.**.2016.

SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, uspostavlja se isplata obiteljske mirovine s danom 26.06.2016. u svoti od 1463,76 kn mjesečno. SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, obustavlja se isplata obiteljske mirovine s danom **.**.2016.

SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, uspostavlja se isplata obiteljske mirovine s danom 18.09.2016. u svoti od 1468,77 kn mjesečno. SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, obustavlja se isplata obiteljske mirovine s danom 24.09.2016.

VII. SR rođ. **.**.1958. korisnici obiteljske mirovine, uspostavlja se isplata obiteljske mirovine s danom 25.12.2016. u svoti od 1468,77 kn mjesečno.

Žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.“

1.2. Navedene obustave isplate odnosno uspostave isplate obiteljske mirovine temelje se na obavijestima nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Italiji, uz obustavu isplate mirovine u razdobljima u kojima se tužiteljica nalazila u osiguranju u Italiji. Obiteljska mirovina tužiteljici se isplaćuje od 1. svibnja 2006. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-03/24-03/03102276323, URBROJ: 341-99-06/2-24-6275 od 4. rujna 2025., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Pored pozivanja na tiskanicu talijanskog nositelja osiguranja i na mjerodavne zakonske odredbe, tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Konkretna obustava isplate mirovine zasniva se na nespojivosti korištenja mirovine s trajanjem svojstva osiguranika, ostvarivanjem dohotka i plaćanja doprinosa, za koje se vrijeme i ostvaruje mirovinski staž. To znači da povodom rada u inozemstvu, odnosno uspostave obveznog osiguranja u talijanskom mirovinskom osiguranju, u hrvatskom mirovinskom osiguranju dolazi do obustave mirovine za vrijeme obveznog osiguranja, budući da je uspostavljena veza između mirovinskih sustava obiju država ugovornica, kao i jedinstveno pravno područje u obje države ugovornice.

3. Tužiteljica u tužbi i na raspravi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Dobivši suprugovu mirovinu iza njegove smrti, tužiteljica je otišla raditi u Italiju, pošto joj primanja nisu bila dovoljna za preživljavanje, a kamoli za vraćanje hipotekarnog kredita podignutog za liječenje supruga u razdoblju prije negoli je suprug preminuo. U tuženikovoj službi u Rijeci tužiteljici je, otprilike između 2006. i 2008., rečeno da bez problema može raditi s obzirom na to da tužiteljica nije u invalidskoj mirovini i da je obiteljska mirovina manja od 3.500 kuna. Ne zna kako bi preživljavala ako ostane bez spomenutih primanja. Tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja, a na raspravi dodaje sljedeće. Korisnik obiteljske mirovine do polovice punog radnog vremena može raditi tek od 1. kolovoza 2021. godine. Što se tiče cenzusa od 3.500,00 kuna, službenoj osobi se čini da je u razdoblju koje tužiteljica spominje taj cenzus bio vezan uz porezne obveze, a ne uz obustavu isplate mirovine. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 1. travnja 2026., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sud razumije da tužiteljica svoj pravni odnos s tuženikom sagledava u cjelini. Međutim, predmet ovog upravnog spora isključivo je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 4. rujna 2025., donesenog u upravnoj stvari obustave isplate obiteljske mirovine (ovdje s obustavom koja je, uz prekide, trajala zaključno do 24. prosinca 2016.). Utvrđivanje nepripadne isplate mirovine čini zasebnu vrstu upravne stvari, o kojoj se odlučuje u zasebnom upravnom postupku pred tijelima mirovinskog osiguranja, uz sudsku zaštitu u zasebnom upravnom sporu pred upravnim sudom.

8. Prema članku 99. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZOMO), korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja. Iznimke od te odredbe, sadržane u stavku 3. navedenoga članka, ne odnose se na rad u inozemstvu u razdobljima utvrđenima prvostupanjskim rješenjem od 17. rujna 2024. godine.

9. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i ostale mjerodavne odredbe ZOMO-a. Te su odredbe, stoga, tužiteljici poznate.

10. Među strankama je nesporno da je tužiteljica u predmetnim razdobljima bila osigurana na mirovinsko osiguranje po osnovi zaposlenja u Italiji. Ta je činjenica dovoljna za potvrdu zakonitosti osporavanih rješenja tijela mirovinskog osiguranja, te za zaključak da je tužiteljici za odnosna razdoblja pravilno obustavljena isplata obiteljske mirovine, a time i za odbijanje tužbenog zahtjeva u ovome sporu.

11. Tuženikovom primjenom mjerodavnih pravnih normi tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.

12. Naposljetku, čak i da je tužiteljica dokazala da je u periodu nakon priznavanja prava na obiteljsku mirovinu primila pogrešnu uputu od službene osobe tijela mirovinskog osiguranja (i to barem osam godina prije predmetnih razdoblja obustave isplate mirovine), to ne bi utjecalo na ocjenu zakonitosti ovdje osporavanih rješenja, već bi eventualno moglo činiti razlog za odštetnu odgovornost tuženika, o čemu se odlučuje pred redovnim sudom, pod za to propisanim pretpostavkama.

13. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

14. Ako se u odnosu na tužiteljicu vodi ili bude li vođen i postupak u predmetu nepripadne isplate obiteljske mirovine, te ako u tom postupku bude donesena odluka nepovoljna po tužiteljicu, tužiteljica može, vezano uz svoj financijski položaj, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje predložiti odobravanje obročne otplate odnosno sklapanje sporazuma o načinu otplate nepripadno isplaćenog iznosa. Dođe li predmet u fazu ovrhe, kod dugovanja prema državi u ovršnom postupku može se zatražiti obročnu otplatu, odgodu naplate, ili sklapanje ugovora o namirenju duga. Određena prava zbog nepovoljne materijalne situacije mogu se ostvariti i u sustavu socijalne skrbi, u skladu s propisima na tom upravnom području.

15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 15. travnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- SR, [adresa]

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.

Mihanovića 3