REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-510/2022-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik UF, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.864,98 EUR (tisuću osamsto šezdeset četiri eura i devedeset osam centa) sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2021. do isplate prema stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 131,71 EUR od 6. srpnja 2021. do 20. srpnja 2021.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.262,53 EUR (tri tisuće dvjesto šezdeset dva eura i pedeset tri centa ) sa zateznim kamatama od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 3.092,53 EUR (tri tisuće devedeset dva eura i pedeset tri centa) sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2021. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 28. veljače 2022. navodi da je 16. lipnja 2021. stradao u prometnoj nesreći na potezu državne ceste D-7 i to kao vozač osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka]. Upućuje na to da je prometnu nesreću prouzrokovao IF, koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], na način da je prešao u voznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera zbog čega je došlo do frontalnog sudara s vozilom kojim je upravljao tužitelj. Navodi da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika na temelju Police broj [broj police]. Tužitelj navodi da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede, koje su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja pa da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Navodi da mu je, nakon nesreće, bila potrebna tuđa pomoć i njega prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, a da je u razdoblju od 17. lipnja 2021. do 25. lipnja 2021. bio na bolovanju zbog posljedica nesreće pa da je taj mjesec imao smanjenu plaću. Ističe da mu je stoga nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti te imovinska šteta zbog pružene mu tuđe pomoći i njege u iznosu 45.000,00 kn, kao i imovinska šteta zbog izgubljene zarade u iznosu 992,34 kn. Tužitelj navodi da se tuženiku obratio prije podnošenja tužbe radi isplate naknade štete pa da mu je tuženik 25. kolovoza 2021. isplatio 8.640,00 kn po osnovi neimovinske štete. Stoga traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužitelju sveukupno isplati 4.957,51 EUR (37.352,34 kn) sa zateznim kamatama na iznos od 4.825,80 EUR (36.360,00 kn) od 21. srpnja 2021. do isplate i na iznos od 131,71 EUR (992,34 kn) od 6. srpnja 2021. do isplate. Traži i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja i postojanje pasivne legitimacije. Navodi da je tužitelj odgovoran za nastanak štetnih posljedica u omjeru 20 % jer u trenutku nastanka štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom pa da je tuženik isplatom 8.640,00 kn (od kojeg iznosa je 300,00 kn isplaćena po osnovi tuđe pomoći i njege) tužitelju naknadio nastalu mu štetu, uzimajući u obzir njegovu suodgovornost. Osporava da bi tužitelju nastala imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade te tijek zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. Tužitelj je zatim u podnesku od 8. rujna 2022. (list 39 spisa) učinio nesporn im svoj doprinos nastanku štetnih posljedica, priznajući (iz razloga ekonomičnosti postupka) navode tuženika da nije bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku nastanka štetnog događaja. Tijekom postupka uputio je na to da se, prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete, u obzir treba uzeti i stopa inflacije koja je, prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od 2020. do kraja 2024. iznosila 28,6 %.
4. Na ročištu održanom 2. ožujka 2026. (list 96 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika po osnovi neimovinske štete i imovinske štete zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege traži isplatu 1.864,98 EUR te po osnovi izgubljene zarade 131,71 EUR, sve sa zateznim kamatama kako je to naznačeno u tužbi.
5. Sud je izveo dokaz čitanjem dopisa tuženika (list 5 spisa), odštetnog zahtjeva (list 6-7 spisa), potvrde Policijske uprave Osječko-baranjske (list 14-16 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 17 spisa), obračuna isplaćene plaće/naknade plaće (list 18-25 spisa), medicinske dokumentacije (list 27-29 spisa) te dokaz medicinskim vještačenjem (list 45-46, 70-71, 84-85 i 95 spisa) i uvidom u fotografije (list 8-13, 50, 54-58, spisa).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Tužitelj je na ročištu održanom 2. ožujka 2026. specificirao tužbeni zahtjev na način da, umjesto isplate 4.957,51 EUR (37.352,34 kn) kako je to tražio u tužbi, od tuženika traži isplatu 1.733,27 EUR. Dakle, tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu 3.092,53 EUR. Tuženiku je predmetni zapisnik dostavljen (dostavnica se nalazi na listu 92 spisa) te se isti nije protivio povlačenju tužbe u naprijed navedenom dijelu pa se u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) smatra da je na povlačenje pristao. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege i izmakle koristi po osnovi razlike plaće) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 16. lipnja 2021., u kojem štetnom događaju je sudjelovao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], a koji štetni događaj je prouzrokovao osiguranik tuženika IF upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka].
9. Među strankama nije sporno da se 16. lipnja 2021. dogodio štetni događaj te da je u vrijeme štetnog događaja vozilo kojim je upravljao IF bilo osigurano kod tuženika. Nije sporno niti da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak prometne nesreće u omjeru 80 %, dok je tužitelj odgovoran u omjeru 20 % zbog toga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Također, nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju, prije no što je isti podnio tužbu, 8.640,00 kn (1.146,73 EUR) po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio zbog predmetnog štetnog događaja. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.
10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, da li je kod istog zaostalo naruženje te jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju (i u kojem opsegu) bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem. Također, sud je izveo i dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost posljedica koje trpi zbog predmetnog štetnog događaja te na okolnost načina pružanja potrebne mu tuđe pomoći i njege.
10.1. Iz iskaza tužitelja (list 69 spisa) proizlazi da na području glave gdje se nalazi ožiljak nema osjeta, da ga ponekad (posebice kada dođe do promjene vremena) područje oko tog ožiljka zasvrbi, odnosno kao da ga malo „pikne“. Pojasnio je da osjeti bol na drugačiji način nego kada ga primjerice boli glava, odnosno da bol konkretno osjeti oko ožiljka, a ne na samom ožiljku i da je ona koncentrirana baš na tom području oko ožiljka. Iskazao je da ga ožiljak koji je nastao kao posljedica štetnog događaja smeta, odnosno stvara mu nelagodu u životu jer kad se vidi u ogledalu primijeti ožiljak i sjeti se svega (prometne nesreće), a da kad se upoznaje s novim ljudima uvijek ga pitaju kako je nastao taj ožiljak. naveo je da ga čak i njegova djeca ispituju o ožiljku. Tužitelj je iskazao da su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i najuža obitelj. Također, tužitelj je iskazao da je koristio bolovanje zbog posljedica predmetne nesreće i to nekih desetak dana te da mu je zbog toga plaća bila umanjena.
10.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića-Čugure, specijalistu kirurgije, od 9. studenog 2022. (list 45-46 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede rane u području čela, natučenje glave i oguljotine čela; da je vještak pregledom verificirao ožiljak u području čela; da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija te da po završenom liječenju nisu zaostale dodatne trajne posljedice. Vještak je naveo da je liječenje tužitelja završeno 7. srpnja 2021.; da je isti trpio bol jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 8 dana; da je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkotrajan, da je sekundarni strah bio u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i blažeg 7 dana nakon štetnog događaja; da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno tijekom 5 dana te da kod tužitelja postoji naruženje u lakom stupnju vidljivo.
10.3. Tuženik nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj istaknuo da se ožiljak tužitelja treba smatrati naruženjem na granici srednjeg do lakog stupnja, a da se na fotografiji u nalazu i mišljenju, zbog veličine i kvalitete iste, na vide ožiljci koji su zaista zaostali kod tužitelja. Upućuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je zauzeo stav da ožiljak na čelu dužine tri centimetra predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Tužitelj navodi da je iz nalaza i mišljenja nejasno da li prilikom davanja ocjene naruženja vještak uzima u obzir dob tužitelja. Također, tužitelj osporava danu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti, bolova, straha i tuđe pomoći i njege. Ističe da se dana ocjena bolova i straha ne poklapa sa vrstom i težinom ozljede i tijekom liječenja, da se tužitelj zbog zaostalog ožiljka ograničava (te da će to i u budućnosti činiti) prilikom biranja svakodnevnih aktivnosti, u druženju s trećima i slično. Pojašnjava da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u većem opsegu nego što to navodi vještak jer je šivanu ranu trebao redovito čistiti i mazati barem devet dana, a za što mu je trebala pomoć trećih.
10.4. Na ročištu održanom 25. travnja 2024. (list 70-71 spisa) vještak je naveo da je evidentno da kod tužitelja postoji naruženje u lakom stupnju vidljivo, a ne kako tužitelj navodi na granici srednjeg do jakog stupnja te da nema ni jedne objektivne činjenice koja bi pridonijela takvim navodima tužitelja. Vještak je pojasnio da se medicinsko vještačenje uvijek radi uzimajući u obzir sve parametre tako i spol, dob, komorbitet i slično. Naveo je da ocjena boli i straha predstavlja objektivnu ocjenu, s obzirom da takve rane cijele do 8 dana maksimalno, a da rane na glavi cijele značajno brže nego na ostalim dijelovima tijela. Vještak je pojasnio da ocjena boli obuhvaća razdoblje od trenutka ozljeđivanja i kirurških postupaka (uključujući šivanje koju je vještak verificirao kod boli i straha), previjanja pa sve do konačnog cijeljenja rane, a da se isto se odnosi na procjenu straha, koji nije patološki nego je kod tužitelja postojao kao zabrinutost. Naveo je da kod tužitelja ne postoji niti jedan funkcionalni deficit pa da nema niti osnova za trajne posljedice. Što se tiče tuđe pomoći i njege, vještak je pojasnio da je njegova ocjena u tom smislu također objektivna, a da za redovito čišćenje i mazanje tužitelju apsolutno nije bila potrebna tuđa pomoć i njega. Uputio je na to da predmetni ožiljak predstavlja naruženje, da je gubitak osjeta moguć jer se radi o ozljedi koja može presjeći i pojedino senzorno vlakno, no da navedeno nije verificirano prilikom kliničkog pregleda. Navodi da naprijed navedeno (subjektivni osjeti tužitelja) u sudsko medicinskoj praksi ne predstavlja osnovu za smanjenje životne aktivnosti, te da takvi navodi ne mijenjaju njegov nalaz i mišljenje. Što se tiče fotografija koje je tužitelj dostavio tijekom postupka, navodi da su to konkretno fotografije koje su snimljene u tijeku liječenja, no da u samom nalazu postoji fotografija ožiljka, kao definitivno stanje koje se uzima kao osnova nalaza i mišljenja. Vještak je naveo da je bolovanje tužitelja od 17. lipnja 2021 do 25. lipnja 2021. bilo opravdano.
10.5. Tužitelj je naveo da vještak usmenim očitovanjem nije otklonio prigovore na nalaz i mišljenje te je predložio obnovu vještačenja. Naveo je da je tužitelj trpio posljedice po svim kvalifikatornim okolnostima u opsegu većem od onog koji je vještak prikazao u svom nalazu i mišljenju. Treba reći da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je šavove kojima je sanirana površinska ozljeda glave koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, bilo moguće vaditi tek nakon devet dana. S obzirom da se radi o izrazito neugodnom i bolnom stanju, koje obuhvaća stavljanje, nošenje i skidanje šavova, moguće je očekivati da je tužitelj, kako i sam navodi u svom iskazu, pretrpio štetu u pogledu boli i straha u većem opsegu od onog kojeg je vještak prikazao u svom nalazu i mišljenju. Tužitelj je nakon izvedenog vještačenja predložio da se obnovi vještačenje po novom vještaku, a koji prijedlog je sud prihvatio pa je stoga izvedena obnova vještačenja po vještaku mr. sc. dr. Jošku Filipušiću.
10.6. Iz nalaza i mišljenja mr. sc. dr. Joška Filipušića (list 84-85 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ranu razderotinu čela te natučenje i oguljotine kože glave; da je rana na glavi po štetnom događaju primarno obrađena i sašivena te da se tužitelj liječio kod kuće, a da su šavovi skinuti nakon 10 dana; da u medicinskoj dokumentaciji nema nikakvih podataka koji bi upućivali na moguće oštećenje osjeta u predjelu ožiljka, a da je liječenje trajalo do 7. srpnja 2021. Vještak je naveo da je klinički pregled tužitelja izvršio 15. studenog 2025. i da je pritom inspekcijom u predjelu desne strane čela zamjetan polumjesečasti svijetli ožiljak duljine oko 4 centimetara lagano izdignut od okolnog tkiva; da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju dva dana, da su srednje jaki bolovi trajali 6 dana, a manji kumulativne naravi bili prisutni 14 dana; da je tužitelj pretrpio kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je u tijeku daljnjeg liječenja bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jači dva dana, srednji tri dana i manji četiri dana te da je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od dva tjedna bio prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od sudjelovanja u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja; da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti te da mu je, kao je bio na kućnom liječenju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe po 1 sat dnevno kroz 10 dana u akutnoj fazi ozljeđivanja i dok je imao šavove, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Vještak je procjenio da je kod tužitelja zbog ožiljka zaostalo naruženje manjeg stupnja uvijek uočljivo trećima.
10.7. Tužitelj je nalazu i mišljenju prigovarao u dijelu i to u pogledu ocjene straha i naruženja.
10.8. Na ročištu održanom 2. ožujka 2026. (list 95-96 spisa) vještak Filipušić očitovao se o prigovorima tužitelja i tom prilikom naveo da se kasni strah u trajanju dva tjedna može prihvatiti kao sekundarni strah slabijeg intenziteta. Naveo je da je pregledom tužitelja kod tužitelja utvrđen zaostali ožiljak na čelu te da isti predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je uvijek uočljivo trećim osobama, s obzirom na oblik, veličinu i lokalizaciju. Vještak je istaknuo da je bolovanje tužitelja u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.
10.9. Tužitelj je isticao da vještak nije otklonio istaknute prigovore te je predložio da se ponovno provede obnova vještačenja. Takav prijedlog tužitelja sud je odbio.
10.10. Naime, što se tiče ocjene straha, a za koju tužitelj navodi da je prenisko dana, treba reći da je vještak prilikom davanja iste, osim medicinske dokumentacije, proveo klinički pregled i pritom i razgovor s tužiteljem, na temelju kojeg je vještak mogao utvrditi posljedice predmetnog štetnog događaja po tužitelja u tom segmentu. Navedeno postupanje vještaka potrebno je s obzirom da se strah kod svakog pojedinca očituje na drugačiji način i drugačijim intenzitetom pa čak i u odnosu na iste događaje i okolnosti istih tih događaja. Na temelju istog vještak je dao ocjenu straha, koja je (kao što je dana i ocjena bolova) dana kumulativno i kao takvu ocjenu ovaj sud prihvaća.
10.11. Što se tiče naruženja, treba reći da su oba vještaka uputili na činjenicu da ožiljak kod tužitelja predstavlja naruženje u lakom stupnju vidljivo. Dakle, u tom dijelu se procjena vještaka poklapa u potpunosti. S takvom ocjenom slaže se sud, koji je na ročištu održanom 24. travnja 2023. (list 69 spisa) utvrdio da tužitelj ima vidljiv ožiljak s desne strane glave. Iako je vidljiv trećima, kao što su to uostalom naveli i vještaci, sud prihvaća da se konkretno radi o lakom stupnju naruženja. Što se tiče sudske prakse Vrhovnog suda na koji se poziva tužitelj, treba reći da se procjena opsega štete prema kvalifikatornim okolnostima u svakom parničnom postupku temelji na okolnostima koje su utvrđene u svakom pojedinom slučaju. Dakle, ne postoji formula pod koju se pojedine kvalifikatorne okolnosti mogu svesti. Opseg naruženosti potrebno je utvrđivati u svakom pojedinom slučaju, kao što su to učinili vještaci na temelju kliničkog pregleda i medicinske dokumentacije, a koju ocjenu naruženosti ovaj sud prihvaća.
10.12. Stav je ovog suda da vještak kao kirurg nedvojbeno posjeduje stručno znanje i za davanje ocjene bolova, ali i stupnja naruženosti. Tuženik istaknutim prigovorima nalaz i mišljenje vještaka nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Filipušića kao jasno, stručno i obrazloženo.
10.13. Što se tiče prijedloga tužitelja za obnovom vještačenja, treba reći da nezadovoljstvo stranke provedenim vještačenjem samo po sebi nije opravdani razlog za obnovu vještačenja, posebice onda kada je, kao što je to u konkretnom slučaju, nalaz i mišljenje vještaka primjereno obrazložen, razumljiv i time podložan kontroli i procjeni pravilnosti od strane suda.
10.14. Slijedom navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ranu razderotinu čela te natučenje i oguljotine kože glave; da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju dva dana, da su srednje jaki bolovi trajali 6 dana, a manji kumulativne naravi bili prisutni 14 dana; da je tužitelj pretrpio kratkotrajni strah jačeg intenziteta, da je u tijeku daljnjeg liječenja bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jači dva dana, srednji tri dana i manji četiri dana te da je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od dva tjedna bio prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od sudjelovanja u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja te da se isti može prihvatiti kao sekundarni strah slabijeg intenziteta; da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti te da mu je, kao je bio na kućnom liječenju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe po 1 sat dnevno kroz 10 dana te da je kod tužitelja zbog ožiljka zaostalo naruženje manjeg stupnja uvijek uočljivo trećima , a da je bolovanje tužitelja u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem .
10.15. Analizirajući i međusobno povezujući iskaz tužitelja s ostalim izvedenim dokazima i to prvenstveno s nalazom i mišljenjem vještaka, sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je isti iskazivao da su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i najuža obitelj. Tužitelj je u tom dijelu iskazivao životno, logično i sasvim uvjerljivo. Treba reći da je vještak utvrdio da je tužitelju doista bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega, a da je sasvim logično da bi mu istu pružali oni njemu najbliži.
10.16. Stoga na temelju iskaza tužitelja sud nalazi utvrđenim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani i najbliža obitelj.
11. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju doista povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
12.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
12.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, dob tužitelja i inflantorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku pa po ocjeni ovog suda tužitelju, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 3.600,00 EUR.
13. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 10 sati, a koju su mu pružali njegovi ukućani (točka 10.16. obrazloženja). Sud na temelju čl. 223. ZPP-a u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a, nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 6,00 EUR. Također, sud je uzeo u obzir i inflantorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku. Stoga bi po navedenoj osnovi tužitelju (u okviru tužbenog zahtjeva) ukupno pripadalo 60,00 EUR.
14. Dakle, prema ocjeni ovog suda tužitelju je po osnovi neimovinske štete te po osnovi imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege nastala šteta u iznosu 3.660,00 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu štete u onom omjeru u kojem je utvrđenja odgovornost osiguranika tuženika (u omjeru 80 %) pa stoga ima pravo na naknadu štete u iznosu 2.928,00 EUR. Navedeni iznos potom je potrebno umanjiti za nesporno plaćeni iznos od 1.146,73 EUR pa tužitelj, u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u konačnici ima pravo na isplatu 1.733,27 EUR.
15. Što se tiče tužiteljevog zahtjeva po osnovi izgubljene zarade, treba reći da tužitelj doista ima pravo na isplatu naknade imovinske štete po tom osnovu, s obzirom da je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je bolovanje tužitelja u razdoblju od 17. do 25. lipnja 2021. u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem (točka 10.14. obrazloženja).
15.1. Tužitelj je predložio da se na naprijed navedenu okolnost izvede dokaz financijskim vještačenjem. Takvom dokaznom prijedlogu tuženik se protivio, navodeći da se radi o jednostavnom izračunu te da sud raspolaže znanjem da visinu istog i izračuna (list 75 spisa). S obzirom da se konkretno doista radi o jednostavnom izračunu razlike u plaći koju je tužitelj mogao ostvariti za lipanj 2021. da nije bilo predmetnog štetnog događaja i plaće koju je tužitelj doista ostvario, a za što sudu nije bilo potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže (čl. 250. ZPP -a), sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Uz već naprijed navedeno, treba reći da bi izvođenje financijskog vještačenja bilo neekonomično i nesvrsishodno jer bi zbog istog nastali troškovi koji bi višestruko premašili iznos kojeg tužitelj potražuje od tuženika po naprijed navedenoj osnovi, što bi u konačnici, po ocjeni ovoga suda, predstavljalo nerazmjernu teškoću u smislu čl. 223. st. 1. i 2. ZPP-a.
15.2. Prilikom izračuna naknade štete zbog izgubljene zarade sud je cijenio dokumentaciju, odnosno obračune isplaćene plaće/naknade plaće za razdoblje koje je prethodilo mjesecu u kojem je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja koristio bolovanje, a vjerodostojnost kojih isprava tuženik nije niti osporavao.
15.3. Iz obračuna plaća proizlazi da je tužitelju za ožujak 2021. isplaćeno 4.360,17 kn (list 19 spisa), da mu je za travanj 2021. isplaćeno 3.943,92 kn te da mu je za svibanj 2021. isplaćeno 4.443,89 kn (list 23 spisa). Dakle, tužiteljeva prosječna plaća tijekom tog razdoblja iznosi 4.249,33 kn (12.747,98 kn : 3 = 4.249,33 kn) . Iz obračuna plaća vidljivo je da je tužitelj ostvarivao i naknadu plaće po osnovi prekovremenih sati i to u ožujku 2021. u trajanju 24 sata, u travnju 2021. u trajanju 12 sati te u svibnju 2021. u trajanju 24 sata. Tužitelj je čak i tijekom lipnja 2021. ostvario naknadu za odrađeni prekovremeni rad u trajanju 2 sata. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj mogao i tijekom lipnja 2021. očekivati da će ostvariti naknadu i na temelju odrađenog fonda prekovremenih sati, odnosno da je tužitelj na zaradu po toj osnovi mogao računati prema redovnom tijeku stvari u smislu čl. 1089. st. 3. ZOO-a. Dakle, s obzirom da je tužitelju za lipanj 2021., tijekom kojeg je dio razdoblja bio na bolovanju, isplaćeno 3.256,98 kn, tužitelju je zbog bolovanja isplaćeno 992,35 kn (131,71 EUR) manje nego što bi mu bilo isplaćeno da nije bio na bolovanju, odnosno da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Dakle, tužitelju je zbog predmetnog štetnog događaja nastala imovinske šteta po osnovi izgubljene zarade u visini od ukupno 131,71 EUR.
15.4. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu štete po osnovi neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega i izgubljena zarada) u ukupnom iznosu od 1.864,98 EUR.
16. Treba reći da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog izgubljene zarade i potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tužitelja na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.
16.1. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev 20. srpnja 2021. (list 15 spisa) te je u istome od tuženika tražio naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege. Tuženik je tužitelja dopisom od 23. srpnja 2021. (list 5 spisa) obavijestio da je zaprimio spomenuti odštetni zahtjev. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos po osnovi neimovinske štete te imovinske štete zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege od 21. srpnja 2021. do isplate.
16.2. Što se tiče tužiteljevog zahtjeva za isplatu zateznih kamata za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade, treba reći da tužitelj od tuženika predmetnim odštetnim zahtjevom nije tražio isplatu po toj osnovi. Niti iz druge dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tužitelj od tuženika tražio isplatu naknade štete po toj osnovi prije pokretanja ovog parničnog postupka. Tuženik ne može biti u zakašnjenju s plaćanjem naknade imovinske štete (pa da bi to posljedično dovelo i do njegove obveze plaćanja zateznih kamata) prije no što je tužitelj postavio takav zahtjev tuženiku kao osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (identičan stav u pogledu tijeka zateznih kamata kod izgubljene zarade zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske i to primjerice u odluci Rev-137/2024 od 8. siječnja 2025.). Takav zahtjev je tužitelj postavio tuženiku tek u tužbi pa tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade od dana podnošenja tužbe, odnosno od 28. veljače 2022. pa je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke presude. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
16.3. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.
17. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i s troškovnikom tužitelja (list 98 spisa).
17.1. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava 4 podneska (od 8. travnja 2022., od 8. rujna 2022., od 8. prosinca 2022., od 21. listopada 2025.) u visini 100 bodova za svaki, odnosno ukupno 400 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak zastupanja na 5 ročišta (održana 8. rujna 2022., 24. travnja 2023., 25. travnja 2024., 23. rujna 2024. i 2. ožujka 2026.) u visini 100 bodova za svako, odnosno ukupno 500 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju su nastali troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 1100 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.750,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova za medicinska vještačenja i to u iznosu od ukupno 398,16 EUR te na trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 48,01 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) i za presudu u iznosu 66,36 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od ukupno 3.262,53 EUR. Prihvaćen je i njegov zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a pa je stoga o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
17.2. Tužitelju pak nije priznat trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. jer navedeni podnesak, s obzirom na svoj sadržaj, nije bio potreban u ovoj parnici. Nije mu priznat niti trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu 15. travnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju – po punomoćniku
2. Tuženiku
