REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
Posl. broj: P- 4129/2020-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, (OIB: 02958272670), zastupan po VBO, dipl.iur., protiv tuženika A3 d.o.o., Split, 141. Brigade 14, OIB: 81559837980, zastupan po direktoru VB, a ovaj zastupan punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VBO te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SB, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.957,94 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose kako slijedi:
Iznos u EUR:
Datum od:
221,26
19.02.2019.
288,67
01.11.2018.
727,01
19.02.2019.
8,80
11.01.2019.
695,40
19.02.2019.
0,69
14.12.2018.
5,04
14.12.2018.
5,86
07.12.2018.
7,80
18.01.2019.
3,74
27.02.2019.
727,01
19.04.2019.
5,04
15.02.2019.
5,86
08.02.2019.
5,04
15.02.2019.
31,61
18.05.2019.
199,08
08.11.2018.
6,64
19.12.2018.
3,32
07.12.2018.
3,37
08.12.2018.
3,32
08.03.2019.
3,38
15.02.2019.
Obrazloženje
1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 30. studenoga 2020. zaprimljena je tužba tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje protiv tuženika A3 d.o.o. radi isplate. U tužbi se navodi da je dana 20. rujna 2018. osigurana osoba tužitelja, a zaposlenik tuženika, TB, zadobio ozljedu na radu. Do ozljede da je došlo kada je radnik na privremenom gradilištu hotela „Ambasador“ Split pri demontaži oplate armiranobetonske plaže 2. etaže te prenošenja oplate hodao prostorom te je prije nego što je odložio oplatu na mjesto odlaganja tipske oplate Peri-Skydeck po kojoj je hodao propala. Kako je oplata po kojoj je hodao propala na nižu etažu, radnik je zajedno s oplatom pao na etažu prizemlja te zadobio težu ozljedu. Tužitelj dalje navodi da je inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata Područnog ureda Split utvrđeno cit: „pored predmetnog otvora nastalog nakon što je radnik zajedno s elementom pao u prizemlje, gledano iz prizemlja građevine u strop na kojem je postavljen raster elemenata PERI oplate i vertikalno položenih aluminijskih greda (tregera), elementi PERI oplate smješteni duž stropne grede ( nadvoja ) jednako kao što je bio i predmetni element, nisu učvršćeni duž ruba stopne grede te postoji opasnost od pada s visine drugih radnika koji se kreću po oplati implantata na prvom katu građevine. Navedenim je tuženik kao poslodavac postupio protivno slijedećim odredbama:
- članka 41. Zakona o zaštiti na radu prema kojoj je poslodavac dužan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju
- odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima temeljem kojeg: o materijali, oprema i svi dijelovi koji bilo kakvim pomicanjem mogu ugroziti sigurnost i zdravlje radnika moraju se učvrstiti na prikladan i siguran način
o pristup bilo kojoj površini nedostatne čvrstoće nije dopušten, osim ako je osigurana oprema ili sredstva koja omogućavaju sigurno obavljanje radova
o konstrukcija i stabilnost objekta moraju odgovarati prirodi njihove uporabe o pokretna ili nepokretna mjesta rada na visini ili tlu moraju biti čvrsta i stabilna o ako nosiva konstrukcija i ostali sastavni dijelovi tih mjesta rada nisu sami po sebi stabilni, njihova se stabilnost mora osigurati prikladnim i sigurnim načinima učvršćivanja da bi se izbjeglo svako nepredviđeno ili nekontrolirano pomicanje cijelog mjesta rada ili njegovih pojedinih dijelova
o stabilnost i čvrstoća moraju se provjeravati na odgovarajući način, a posebno poslije svake promjene visine ili dubine mjesta rada."
Tuženiku da je od strane gore navedenog Državnog inspektorata Područnog ureda Split dana 20.09.2018. izdano usmeno Rješenje KLASA: UP/I-116-02/18-41/42, UR BROJ: 524-10-04-02/9-18-1 kojim mu je zabranjena uporaba oplate otvora u ploči kao sredstva rada za kretanje radnika, jer elementi oplate nisu učvršćeni duž stropne grede prizemlja građevine, čime da nije spriječena opasnost od pada radnika s visine za vrijeme dok se radnici kreću po otplati otvora u ploči na prvom katu građevine na vrijeme dok svi elementi otplate ne budu učvršćeni prema pravilima struke odnosno dok navedeno sredstvo rada ne bude sigurno, prilagođeno za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.Tuženik da je na citirano rješenje imao pravo žalbe (Povjerenstvu za žalbe Inspektorata rada u Zagrebu), ali da je nije podnio, niti imao primjedbe na isto, stoga je navedeno rješenje postalo konačno i pravomoćno. Tužitelj navodi da je za osiguranu osobu UB u svezi liječenja platio troškove za zdravstvene i druge usluge u ukupnom iznosu od 22.287,00 kune koji se sastoji od troškova obveznog (20.636,00 kn) i dopunskog (1.651,00 kn) zdravstvenog osiguranja. Tužitelj se poziva na zakonske odredbe te navodi da je sukladno odredbi članka 136. i 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13 i 137/1 ) tužitelj u obvezi zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe, odnosno od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, ozljeda ili smrt nastale zbog neprovođenja mjera zaštite na radu ili drugih mjera za zaštitu građana. Odredbom članka 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( Narodne novine broj 80/13 i 137/13 ) naknada štete koju Zavod ima pravo tražiti u slučajevima iz članaka 135. i 136. te članaka 138. do 142. ovoga Zavoda obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Sukladno odredbi 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tuženici su u obvezi platiti i zatezne kamate od dana nastale štete, odnosno od plaćanja svakog pojedinog računa do isplate. Odredbom članka 9.stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka ( 8SLEUL119 ) od 25.05.2018.godine da je propisano da se iznimno u slučaju kada sudovi sudjeluju u sudbenom svojstvu ne primjenjuje zabrana obrade osobnih podataka koji otkrivaju zdravlje pojedinaca. Odredba članka 229. u svezi s odredbama članka 232. – 234. Zakona o parničnom postupku, propisuje da ako treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod treće osobe, kod državnog tijela ili kod poduzeća ili druge pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, ako sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Odredba članka 19. stavka 5. Zakona propisuje da na odgovornost poslodavca iz gore citiranog stavka 1. članka 19. Zakona ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu.
Tužitelj navodi kako je tuženiku uputio Zahtjev za naknadu štete Klase: 502-10/19- 02/01, Ur broj: 338-17-02-02-19-04 od 02.05.2019., 502-10/19-02/01, UR BROJ 338- 17-02-02-20-06 od 03.06.2020., opomenu pred tužbu Klase:502-10/19-02/01, ur broj:
338-17-02-02-20-08 od 03.08.2020. te opomenu pred tužbu Klasa: 502-10/19-02/01, Ur broj: 338-17-02-02-20-08 od 18.08.2020. Slijedom navedenoga, a s obzirom da mu utuženi iznos nije podmiren, tužitelj da je pozivom na čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio sudu predmetnu tužbu te predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će tužitelja obvezati na isplatu iznosa 22 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dana plaćanja pa do isplate, kao i obvezati tuženika na plaćanje troškova postupka.
2. U odgovoru na tužbu od 22. prosinca 2020. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložio da isti bude odbijen, uz osudu tužitelja na snošenje troškova ovog postupka. Tuženik navodi da nije sporno da je TB radnik tuženika, te da je dana 20. rujna 2018. zadobio ozljedu na radu na privremenom gradilištu hotela Ambasador, na način da je propao s druge etaže na etažu prizemlja te zadobio tjelesne ozljede. No, protivno navodima tužitelja, tuženik drži da nije u obvezi nadoknaditi tužitelju traženi iznos. Tuženik navodi da je člankom 25. Zakona o zaštiti na radu određeno kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. S obzirom da je navedenog dana do nezgode došlo isključivo zbog krajnje nepažnje radnika, jer je postupao protivno naputku poslodavca, odnosno nije koristio predviđenu tehnologiju rada, tuženik smatra da nije ni odgovoran za nastalu štetu. Tuženik navodi kako je do nezgode je došlo isključivom krivnjom tužitelja, jer poslove svog radnog mjesta nije obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu i nalozima nadređenoga, odnosno jer je nesavjesno i nemarno obavljao radne obveze, a s druge strane tuženik da je poduzeo sve potrebne mjere za osiguranje sigurnog rada tužitelja, te je upoznao tužitelja s tehnologijom obavljanja poslova njegovog radnog mjesta. S obzirom na navedene propuste da je očito da je isključivo radnik odgovoran za predmetnu nezgodu pa da mu tuženik nije dužan nadoknaditi nastalu štetu.
3. Podneskom od 5. studenoga 2021. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev zbog očite greške u pisanju na način da je naznačio iznos u prvom pasusu petita od 22.287,00 kuna sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate kako to navodi tužitelj. Pored ovoga tužitelj se pozvao na pravni stav iskazan u presudi Visokog Trgovačkog suda poslovni broj Pž- 5922/2018, od 17. srpnja 2019. u kojoj je iskazan pravni stav da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru javna isprava. Naveo je da tuženik mora dokazati da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu. Pored ovoga naveo je da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju koje tužitelj ima prema tuženiku zbog neprovođenja mjera zaštite na radu , zbog kojih je imao troškove liječenja svoga osiguranika i zbog kojih mu je nastala šteta, a da se doprinos oštećenika ako ga i ima može utvrđivati u postupku između tuženika i samog oštećenika, a kakav pravni stav je iskazan u presudama Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-2578/2014, od 18. siječnja 2018. te Pž-3744/2015 od 24. siječnja 2018.
4. U podnesku od 13. prosinca 2021. tuženik se protivi učinjenoj preinaci tužbenog zahtjeva, osporava visinu tako postavljenog zahtjeva te predlaže sudu donijeti rješenje kojim se ne dopušta tužitelju preinaka tužbenog zahtjeva, a pored ovoga se protivi svim ostalim navodima tužitelja iz naprijed navedenog podneska od 5. listopada 2021. te ističe kako su isti u cijelosti neosnovani. U odnosu na dostavljene presude Visokog trgovačkog suda RH ističe da iste nisu relevantne za predmetni postupak, ističe kako tuženik nije odgovoran za nastanak štete osiguraniku tužitelja te da je poduzeo sve zakonom potrebne mjere za osiguranje sigurnog rada osiguranika tužitelja kao i da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak predmetne ozljede.
5. Podneskom od 05. ožujka 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je isti uskladio sa važećom valutom sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (Narodne novine 57/2022) i Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 85/2022 ) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 za jedan euro tako da glasi kako je to navedeno u izreci ove presude. Pored ovoga tužitelj je kao netočne osporio navode tuženika da je poduzeo sve zakonom potrebne mjere za osiguranje sigurnog rada osiguranika tužitelja te da je osiguranik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak predmetne ozljede. Naveo je kako su predmetnim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeni nedostatci tj. utvrđeno je da elementi PERI oplate smješteni duž stropne grede (nadvoja), jednako kao što je bio i predmetni element, nisu bili učvršćeni duž ruba stropne grede te da je postojala opasnost od pada s visine drugih radnika koji se kreću po oplati implatanta na prvom katu građevine. Naveo je da je tuženik mogao dokazati da je poduzeo sve zakonom potrebne mjere da bi onda to učinio za vrijeme inspekcijskog nadzora, a on da je potpisao zapisnik o utvrđenju nedostataka te izjavio da nema primjedbi na isti. Pored ovoga je naveo da je dana 24.10.2017.godine ozlijeđen drugi radnik tuženika jer je radni postupak postavljanja stropne oplate za betoniranje obavljan također bez osiguranja od pada radnika ( ograde, skele, vezanje ili sl. ) o čemu da je izdano usmeno rješenje tijekom očevida, a po kojem je usmenom rješenju i tada poslodavac odmah postupio već ni tada protiv rješenja nije uložio žalbu. Tužitelj zaključuje da tuženik očito često radi na za život i zdravlje ljudi nesiguran i opasan način.
6. Tuženik je ustrajao u protivljenju i ovako uređenom tužbenom zahtjevu i svim navodima iznijetim tijekom postupka.
7. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz čitanjem: preslika Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Splita KLASA: UP/I- 116-02/15-41/42, UR BROJ: 524-10-04-02/9-18-1 od 20.09.2018., preslika Prijave o ozljedi na radu, ovjerenog kompjuterskog ispisa računa s datumima plaćanja, izvješća o bolovanju za UB, preslika Zahtjeva za naknadu štete KLASE: 502-10/19- 02/01, UR BROJ: 338-17-02-02-19-04 od 02.05.2019., KLASA: 502-10/19-02/01, UR BROJ: 338-17-02-02-19-06 od 03.06.2020. uz preslik povratnice, preslika Opomene pred tužbu KLASE:502-10/19-02/01, UR BROJ: 338-17-28-18-08 od 03.08.2020. uz preslik povratnice, Opomene pred tužbu KLASA: 502-1019-02/01, UR BROJ: 338-17- 02-02-20-08 od 18.08.2020. uz preslik povratnice, dopisa I Policijske postaje Split, broj 511-12-23-644/18 od 06. siječnja 2019., zdravstvenog kartona za UB, medicinske dokumentacije za TB, izjava o ozljedi TB, BB, ČB, GB, Zapisnika o inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/-116- 02/17-41/119, UR BROJ: 524-10-02-02/19-17-7 od 07.11.2017., priložene sudske prakse, saslušanjem svjedoka HB, ĐB i UB.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete od 2.957,94 EUR, sa zateznom kamatom, koja mu je nastala isplatom troškova liječenja osiguranika UB, a koji su nastali zbog tuženikove povrede mjera zaštite na radu. Dakle, radi se o regresnom potraživanju od strane tužitelja prema tuženiku zbog neprovođenja mjera zašite na radu, a zbog kojih je tužitelj imao troškove liječenja svog osiguranika na koji način tvrdi da mu je nastala šteta.
10. Među strankama nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja TB, ujedno i zaposlenik tuženika, dana 20. rujna 2018. zadobio ozljedu na radu. Među strankama nije sporno niti da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora što potvrđuju u spis dostavljeni zahtjev za naknadu štete od 3. lipnja 2020. kao i opomene pred tužbu od 03. i 18. kolovoza 2020. koje je tužitelj uputio tuženiku preporučenom pošiljkom.
11. Među strankama je sporno postoji li obveza tuženika platiti tužitelju naknadu troškova liječenja osiguranika, odnosno je li tuženik odgovoran za ozljeđivanje osiguranika. Sporna je naime bila činjenica je li tuženik proveo sve mjere zaštite na radu za vrijeme obavljanja rada tijekom kojeg je osiguranik tužitelja ozlijeđen budući da tuženik tvrdi da je radnik postupio krajnjom nepažnjom ili namjerno, a da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu.
12. Iz Zapisnika ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite na radu, Klasa: UP/I-116-02/18-41/42, od 20. rujna 2018. proizlazi da je inspekcijski nadzor obavljen nad društvom A3 d.o.o. Split dana 20. rujna 2018. na privremenom gradilištu Hotela Ambasador, a povodom teške ozljede na radu radnika UB zaposlenog u društvu A3 d.o.o. U nalazu se navodi kako je radnik TB pao s prvog kata građevine u izgradnji. Očevid je obavljen od strane inspektorice KB, za tuženika je bio prisutan ČB
– voditelj armirano – betonskih radova, ovlaštenik zasitite na radu, a još su bili prisutni MB, ĆB, GB, BB i ŽB te kriminalistički inspektor IB, voditelj ekipe za očevide ZB te kriminalistički tehničar. U utvrđenjima očevida navodi se: " Prema izjavi ČB ispod elementa peri otplate uz rub stropne grede ( nadvoja) nije bila postavljena aluminijska greda ( treger) koja drži elemente peri otplate jer je ista prije otprilike sedam dana skinuta prilikom skidanja otplate stropne grede te nije postavljena natrag na svoje mjesto. S obzirom da je radnik na prvome katu zagazio na element peri otplate u dijelu u kojem isti nije pridržavan tregerom propao je na tlo prizemlja građevine. Ozlijeđeni radnik TB zajedno sa ostalim radnicima društva A3 d.o.o. neposredno prije nastanka ozljede prenosio je drvene elemente otplate demontirane iz prostora dilatacije 1 prvog kata građevine te ih je odlagao na površinu otvora u ploči, tzv. implanta, prekrivenog elementima peri otplate, slažući ih u složaj." Navodi se da su radnici GB i BB te još nekoliko radnika društva A3 d.o.o. vidjeli trenutak kada je radnik propao u prizemlje zagazivši na element oplate. ČB pozvao je hitnu medicinsku pomoć koja je ozlijeđenog radnika odvezla na hitni kirurški prijam KBC Split. Prema izjavama prisutnih isti je do dolaska medicinske pomoći cijelo vrijeme bio pri svijesti. Prema izjavama prisutnih ozlijeđeni radnik na sebi je prilikom obavljanja poslova imao zaštitne radne hlače, zaštitne radne cipele s čeličnom kapicom i zaštitnu radnu kacigu koja je zatečena nedaleko od mjesta pada. Inspekcijskim nadzorom su utvrđeni slijedeći nedostaci: Sukladno gore opisanom mjestu događaja, pored predmetnog otvora nastalog nakon što je radnik zajedno s elementom oplate pao u prizemlje, gledano iz prizemlja građevine u strop na kojem je postavljen raster elemenata PERI oplate i vertikalno položenih aluminijskih greda (tregera) utvrđeno je da elementi PERI oplate smješteni duž stropne grede (nadvoja), jednako kao što je bio i predmetni element, nisu učvršćeni duž ruba stropne grede te postoji opasnost od pada s visine drugih radnika koji se kreću po oplati implanta na prvom katu građevine. Stoga je temeljem navedenih činjenica utvrđenih u zapisniku, odredbe čl.36. Zakona o inspektoratu rada, odredbe čl.91. st.1. podst.1. Zakona o zaštiti na radu, u skladu s odredbom članka 97. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku donijelo usmeno rješenje kojim je zabranjena poslodavcu A3 d.o.o., uporaba oplate otvora u ploči (budućeg svjetlarnika, tzv. implanta) kao sredstva rada za kretanje radnika, jer elementi oplate nisu učvršćeni duž stropne grede prizemlja građevine, čime nije spriječena opasnost od pada radnika s visine za vrijeme dok se radnici kreću po oplati otvora u ploči na prvom katu građevine, na vrijeme dok svi elementi oplate ne budu učvršćeni prema pravilima struke odnosno dok navedeno sredstvo rada ne bude sigurno, prilagođeno za rad i u “ ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Zabrana izrečena poslodavcu tijekom inspekcijskog nadzora, postala je izvršna danom uručenja zapisnika.
Zapisnik o inspekcijskom nadzoru javna je isprava koja u skladu sa odredbom članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, na istog predstavnik tuženika ČB nije imao primjedbi, istim je obvezan o zabrani upoznato glavnog inženjera gradilišta NB, njegovog pomoćnika MB i odgovorne osobe društva A3 d.o.o. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije osporio navode tužitelja da bi protiv navedenog usmenog rješenja izjavio žalbu odnosno da je isto poništeno.
13. Iz izjave UB dane 21. rujna 2018. proizlazi da je prenosio otplatu na poziciji gdje je može transportirati dizalica te da je putem nagazio na otplatu i zajedno s njom propao u prizemlje. Iz izjave BB dane istog dana proizlazi da je zajedno sa UB premještao opremu na poziciju gdje je dizalica može prihvatiti, a da je u jednom trenutku navedeni propao zajedno sa oplatom u prizemlje. JB je istog dana dao izjavu u kojoj navodi da je zajedno sa UB nosio oplatu i da je isti propao. Iz izjave ČB od 21. rujna 2018. proizlazi da je oko 11,45 dana 20. rujna 2018. upoznat sa činjenicom ozljeđivanja radnika UB te da je istrčao do mjesta nesreće gdje je vidio unesrećenog u ležećem položaju.
14. Iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, I. policijske postaje Split, broj 511- 12-23-644/18, od 06. siječnja 2019. proizlazi da su policijski službenici utvrdili da je prilikom obavljanja građevinskih radova na skeli TB propao sa etaže skele na betonski pod u prizemlju objekta.
15. Saslušani svjedok ŽB, zaposlenik tuženika, inženjer sigurnosti, u iskazu danom ovome sudu je naveo da se radna nesreća dogodila na način da su zaposlenici tuženika, dakle radnici, na prvoj etaži prenosili željezne nosače – podupirače, a nakon što je radnik TB cijelo jutro prenosio te podupirače, istim putem, u jednom trenutku kada je napravio korak na postojećoj oplati, da je ista je pala i on skupa s njom. Isti smatra da tu nema nikakve nepažnje od strane radnika. Naveo je da je oplata s jedne strane bila na nosaču, a s druge da je bila uz zid, a naveo je i da je oplata prije toga bila postavljena na dva nosača, a da je netko kasnije taj drugi nosač demontirao i prislonio oplatu uz zid, nije mu poznato tko. Iz iskaza ovoga svjedoka je očito da nisu provedene potrebne mjere zaštite na radu jer sredstva rada očito nisu bila sigurna te da nema krivnje na strani radnika.
16. Svjedok TB je naveo kako je prilikom slaganja i nošenja materijala kada je stao ispod njega otplata propala i da je on propao i probudio se u bolnici. Osim bolovanja, terapija i lijekova da drugih troškova nije imao, da ne zna tko je sve platio, misli HZZO.
17. Svjedok BB je naveo kako se sjeća dana kada je nastradao TB, da je bio uobičajen dan, da su tog dana iznosili građevinski materijal i išli u redu te slagali na mjesto gdje kran ima pristup, a da je čovjek odjednom nestao, propao. Svjedok je naveo da se nisu mogli kretati ni jednim drugim prostorom osim onoga kojim su išli, da je to bio jedini put u novom hotelu koji se gradio.
18. Dakle, iz izvedenih dokaza, proizlazi da je osiguranik tuženika ozlijeđen u radnoj nezgodi uslijed propusta tuženika da osigura uporabu oplate otvora u ploči (budućeg svjetlarnika, tzv. implanta) kao sredstva rada za kretanje radnika, jer elementi oplate nisu učvršćeni duž stropne grede prizemlja građevine, a što je dovelo do pada radnika UB. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se radnik pridržavao zadanih uputa, da je posao tekao uobičajeno, da se kretao jedinim mogućim putem, odnosno da nema postupanja radnika koje bi se moglo pripisati krajnjoj nepažnji ili namjeri. Tuženik konkretno odgovara prema načelu pretpostavljene krivnje pa se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno da bi šteta nastala unatoč poduzimanju mjera zaštite na radu. U zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru tuženiku je izdano usmeno rješenje jer je u provedbi inspekcijskog nadzora u području zaštite na radu nadležni inspektor utvrdio nedostatak glede sredstva rada tj. da elementi PERI oplate smješteni duž stropne grede (nadvoja), jednako kao što je bio i predmetni element, nisu učvršćeni duž ruba stropne grede te postoji opasnost od pada s visine drugih radnika koji se kreću po oplati implanta na prvom katu građevine te mu je zabrana izdana na vrijeme dok se ne otkloni utvrđeni nedostatak, odnosno utvrđeno je da tuženik nije postupio u skladu sa odredbama članka 41. i 42. Zakona o zaštiti na radu ( " Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 i 94/18, dalje ZZR). Prema odredbi članka 19. st.3. ZZR poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu, neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova, dok prema stavku 4. istog članka prenošenje ovlaštenja za provođenje zaštite na radu ne oslobađa poslodavca odgovornosti.
19. Napominje se da su se parnične stranke na ročištu od 04. ožujka 2026. izjasnile da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno do sada utvrđenim dokazima radi čega nisu izvođeni daljnji dokazi na okolnost odgovornosti za štetu, a ovo prema stanju spisa nije bilo niti potrebno.
20. Člankom 148. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( " Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje ZOZO ) propisano je da će Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kada se utvrdi da je nastala šteta, uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u određenom roku naknadi štetu. Daljnjim odredbama istog članka određeno je da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, tražbinu ostvaruje tužbom kod nadležnog suda te da ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale štete.
21. Spisu prileži popunjena tiskanica Prijava o ozljedi na radu od 27. listopada 2018. u kojoj se navodi da je poslodava c A3 d.o.o., tuženik, da je ozlijeđena osoba TB, vrijeme ozlijede 20. rujna 2018. u periodu od 11,00 – 11,59 sati, na privremenom radilištu hotela "Ambasador", da se radi o teškoj ozlijedi, da je internu istragu o ozlijedi na radu proveo ŽB koji je ujedno i popunio tiskanicu, da je rukovoditelj bio ČB, a da je očevidac BB, da je obavljen očevid od strane policije i od strane inspektora zašite na radu.
22. Spisu prileži i izvješće izabranog doktora opće / obiteljske medicine od 28. rujna 2018. iz kojeg proizlazi daje TB zadobio ozljedu na radnom mjestu 20. rujna 2018. te da se nalazi na bolničkom liječenju.
23. Iz računovodstvenih ispisa tužitelja tj. kompjutorskih ispisa sa datumima proizlazi da je tužitelj platio troškove liječenja osiguranika UB, a koji su nastali uslijed ozlijede na radu upravo u utuženom iznosu. Ispisi se nalaze na listovima 5- 28 spisa, uz napomenu, a radi preglednosti, da su sve isplate evidentirane i samo na listovima 5. i 18. spisa, da su na desnom dijelu strane navedene isplate po osnovi osnovnog zdravstvenog osiguranja, a po sredini po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja te se svi iznosi slažu sa pojedinačno navedenim iznosima iz tužbe i ispravljene tužbenog zahtjeva od 05. studenoga 2021.
24. Pročitan je i zdravstveni karton UB te je utvrđeno da se u istome nalazi nalaz dr. EB od 27. rujna 2018. iz kojeg proizlazi da je TB primljen na kliniku za kirurgiju 20. rujna 2018. zbog ozlijede koju je zadobio u radnoj nezgodi na dan prijema. Iz otpusnog pisma proizlazi da je na klinici za kirurgiju liječen od 20.09.- 05.10.2018., isti da je klinički obrađen, da su mu rađene laboratorijske pretrage ( krvne pretrage), radiološke pretrage ( više RTG-a, MSCT abdomena i zdjelice uz kontrast), davani lijekovi. Potom su uslijedili zdravstveni pregledi 31. listopada 2018. uz novi RTG zdjelice, 30. studenoga 2019. uz kontrolni RTG, 31. siječnja 2019. uz RTG te dalje kontrola po potrebi. U zdravstvenom kartonu se nalazi i prijava ozlijede na radu te su evidentirane posjete izabranom liječniku u dane: 28.09.2018., 15.10.2018., 29.10.2018., 31.10.2018., 10.11.2018.,16.11.2018., 29.11.2018., 11.12.2018., 03.01.2019., 16.01.2019., 31.01.2019.
25. Dakle, osiguranik tuženika provodio je liječenje zbog ozlijede na radu, a zbog ovoga je tužitelju nastala šteta u vidu isplate troškova liječenja.
26. Budući je tužitelj dokazao da mu je šteta nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja upravo u utuženom iznosu te da je štetu uzrokovalo neprovođenje mjera zaštite na radu od strane tuženika te da se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku mirnim putem sa zahtjevom da mu naknadi štetu, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti pozivom na članak 148. ZOZO, članak 1045., članak 29. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i članak 328. stavak 2. ZPP-a.
27. Napominje se da je tuženik tijekom postupka izrazio protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 05. studenoga 2021., ali da se prema stavu ovoga suda ne bi radilo o preinaci već o ispravci očite pogreške u pisanju budući ovo proizlazi iz zbroja pojedinačnih iznosa navedenih u tužbenom zahtjevu, a što i sam tužitelj navodi u svome podnesku. S obzirom da je tužitelj sam uočio grešku u pisanju nije bilo potrebe da sud postupi u smislu odredaba članka 109. ZPP-a niti je potom bilo potrebno donošenje rješenja o dopuštanju preinake iz razloga svrsishodnosti u smislu članka 190. stavka 3. ZPP-a.
28. S obzirom da je tužitelj kao osoba tijelo koje obavlja javne ovlasti u obavljanju javnih ovlasti oslobođeno od plaćanja sudskih pristojbi, a da tužitelju nisu nastali nikakvi drugi troškovi, odluka o trošku je izostala.
U Splitu, 15. travnja 2026.
Sutkinja
Irma Dujić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA:
tužitelju
pun tuženika
u spis
