REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3622/2020-116
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠLK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja prava zaloga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. studenog 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Ranka Tomaševića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Mladena Janičića, odvjetnika, dana 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu broj: 111123 PM od 23.11.2011.g. sklopljen između tuženika ŠLK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavatelja s jedne strane i tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimateljice koji je Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, Petrićeva 1, pod brojem: OV-7701/11, dana 23.11.2011.g.
II/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku izdati tužiteljici u roku od 15 dana brisovno očitovanje slijedećeg sadržaja:
'"Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem: Z- 7701/11 uknjiženo je pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od 15.763,88 € s godišnjim kamatama od 5.59 % plativo u kunskoj protuvrijednosti Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s rokom otplate do 23.06.2018.g. te eventualnim ovršnim troškovima za korist Smith ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini u vlasništvu tužiteljice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Vinograd. Smith Eric Leigh i SAD 34055 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suglasan je da se bez ikakvih njegovih daljnjih odobrenja ili privole uknjiži brisanje prava zaloga upisane pod poslovnim brojem: Z- 7701/11 kod Općinskog suda u Šibeniku, a u protivnom koje brisovno očitovanje će zamijeniti ova presuda."
III/ Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje:
1.Tužiteljica u tužbi od 20. veljače 2013. navodi da se zbog teške financijske situacije u kojoj se našla, krajem 2009. obratila kreditnom uredu HZ- Sistem d.o.o. u [adresa], čiju je reklamu i adresu našla u dnevnom tisku, tražeći zajam u iznosu od 29.000,00 kuna. Nakon što je provjerena vrijednost njezine nekretnine, odobren joj je zajam te je temeljem Ugovora od 16. prosinca 2009., ovjerenog kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, koji je tužiteljica sklopila kao zajmoprimateljica sa zajmodavateljem ŠLKC iz [adresa], na nekretnini tužiteljice upisana hipoteka u korist zajmodavatelja na iznos od 7.969,64 EUR, a što je predstavljalo skoro dvostruki iznos odobrenog joj zajma (u iznosu od 29.000,00 kuna). Nakon proteka nešto više od godinu dana, u kreditnom uredu je tužiteljici ponuđeno reprogramiranje zajma uz povoljnije uvjete, manju kamatu te bez ponovne procjene nekretnine i uz manje troškove. Prihvativši navedenu ponudu tužiteljica je pristala na novi zajam u visini od 47.000,00 kuna, kojim zajmom je stari zajam u cijelosti zatvoren te je sklopila novi Ugovor o zajmu s novom osobom kao zajmodavateljem, ĐLK, također iz SAD-a. Nakon potpisivanja i ovjere tužiteljica na ruke nije dobila iznos od 47.000,00 kuna, već samo iznos od 8.000,00 kuna, a na nekretnini tužiteljice je trebao biti proveden upis zaloga odnosno fiducijarnog prijenosa vlasništva (u korist prethodno navedenog zajmodavatelja), radi osiguranja tražbine u visini od 12.946,86 EUR. Međutim, navedeno nije provedeno od strane Općinskog suda u Šibeniku jer je rješenjem istog poslovni broj Z-694/11 od 24. ožujka 2011. prijedlog zajmodavatelja odbačen kao neuredan. Budući taj novi zajmodavatelj nije uspio u zemljišne knjige upisati fiducijarno vlasništvo na svoje ime, tužiteljica je pozvana od strane kreditnog ureda da hitno dođe u njihove prostorije, gdje joj je rečeno da se Ugovor raskida na zahtjev investitora i da njezina nekretnina ide na "bubanj", kako bi se on naplatio. Tužiteljica ističe da je bila iznenađena i u šoku, tako da uopće nije primijetila da na njezinoj nekretnini nema upisanog niti založnog prava niti fiducijarnog prijenosa vlasništva u korist prethodno navedenog stranog državljana. U tom trenutku jedan od službenika ureda je rekao tužiteljici da za nju kao za starog klijenta imaju novog investitora koji će joj dati pozajmicu, kojom će pokriti prethodni Ugovor o zajmu. Potom je tužiteljica s tuženikom zaključila Ugovor o zajmu od 23. studenog 2011., u kojem je navedeno da je od tuženika primila zajam u iznosi od 15.763,88 EUR, iako tužiteljica po tom Ugovoru ništa nije primila. Temeljem navedenog Ugovora tuženik je odmah upisao hipoteku na tužiteljičinoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u visini navedenoj u Ugovoru o zajmu. Istovremeno je sa zaključenjem Ugovora o zajmu (s tuženikom), tužiteljica navodno s FLK sklopila i izvansudsku nagodbu kojom je utvrđeno da je zatvoren zajam s tim zajmodavateljem. Tužiteljica posebno navodi da je od trenutka kada je sklopila prvi Ugovor o zajmu svaki mjesec odlazila u [adresa] i plaćala rate zajma te joj je prilikom svake uplate izdavana uplatnica da je platila određeni iznos Trgovačkom društvu HZ-SISTEM d.o.o. Nakon nekog vremena obaviještena je da je taj ured preselio u [adresa] te da se sada radi o društvu TRAMONTANA NAUTICA d.o.o. koje joj je izdavalo potvrde prilikom predaje novaca. Kasnije se ured opet preselio i "transformirao" u ARI 9000 d.o.o. na adresi [adresa], da bi na kraju "završili" kao OPTIMUS ARTIS d.o.o. na adresi [adresa]. Kroz cijelo to vrijeme tužiteljica je plaćala rate zajma, a nije dobila niti jednu potvrdu o uplati od strane zajmodavca, pa tako niti od tuženika već od naprijed navedenih trgovačkih društava koji s njezinim Ugovorom o zajmu nisu imali ništa. Sva komunikacija između tužiteljice i svih kreditnih ureda bila je telefonska, a službenici tih ureda bi obično dva dana prije dospijeća mjesečnog obroka zvali da joj se približava datum dospijeća rate zajma, odnosno ako bi kasnila s plaćanjem zvali su je svakodnevno. Ovakvim postupanjem je tužiteljica bila zavedena od strane nepoznatih osoba u kreditnom uredu, jer tuženika kao niti prethodne zajmodavce nikada nije vidjela. Nije joj isplaćen ugovoreni iznos zajma, kako je navedeno u Ugovoru o zajmu od 23. studenog 2011. u iznosu od 118.000,00 kuna. Budući je tuženik, koristeći se teškim materijalnim stanjem tužiteljice i njezinim nedovoljnim iskustvom, ugovorio za sebe korist koja je u nesrazmjeru s onim što joj je dao, tužiteljica smatra da se radi o ništetnom ugovoru u smislu odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Naknadno tijekom postupka u bitnom ističe i da su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-US-38/2014 od 29. travnja 2014. okrivljenici RL, ZL, IL i KL proglašeni krivima za počinjenje kaznenih djela protiv javnog reda- zločinačkim udruženjem opisano i kažnjivo po čl. 328. st.1. KZ/11 i protiv imovine-lihvarskim ugovorom-opisano u čl. 242.st.1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po čl. 242.st.1. u svezi sa čl. 52. KZ-a te da je istom presudom utvrđeno da su navedeni okrivljenici, zajedno s još 15 osoba za koje se još uvijek vodi postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu osnovali mnogobrojna trgovačka društva, među kojima su i prethodno navedena društva HZ-SISTEM d.o.o., TRAMONTANA NAUTICA d.o.o., ARI 9000 d.o.o. i OPTIMUS ARTIS d.o.o. te PLAVA SVJETLOST d.o.o. te da su s osobama koje bi se javile u te i druge urede sklapali ugovore o zajmu koje su osiguravali vozilima ili nekretninama; da su od zajmoprimaca koji nisu mogli vraćati rate duga tražili sklapanje novih ugovora te tako stvarali veće iznosa duge bez obzira na do tada vraćene iznose duge te da su od povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 kuna, pri čemu ističe da je u prethodno navedenoj presudi kao jedan od oštećenika navedena i tužiteljica, zajedno sa svojim suprugom, kćerkom i sinom. U tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom predložila je donošenje presude kojom se poništava predmetni Ugovor o zajmu broj 111123PM od 23. studenog 2011. te naložiti tuženiku izdati tužiteljici brisovno očitovanje sadržaja pobliže navedenog pod točkom II/ izreke ove presude. Naknadno tijekom postupka, na ročištu od 18. listopada 2017., tužiteljica je sadržajno djelomično preinačila tužbu u dijelu točke I/ tužbenog zahtjeva na način da je umjesto poništenja predložila predmetni Ugovor o zajmu utvrditi ništetnim (koju je preinaku sud dopustio rješenjem donesenim na istom ročištu od 18. listopada 2017.), pa tako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude sadržaja kao pod točkama I/ i II/ izreke, uz naknadu parničnog troška tužiteljici zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenih zahtjeva. U odnosu na navode tužiteljice u svezi sklapanja pravnih poslova s trećim osobama (ŠLKC i/ili RLK) ističe da se ne tiču tuženika te nemaju nikakve veze s predmetnim sporom te smatra apsolutno nerazumljivim način na koji tužiteljica pokušava dovesti tuženika u vezu s bilo kakvim ranijim obvezama prema trećim osobama. Priznaje nespornom činjenicu da je između stranaka dana 23. studenog 2011. sklopljen Ugovor o zajmu broj: 111123 PM, potvrđen od strane javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 7701/11 te da je u svrhu osiguranja potraživanja iz predmetnog Ugovora o zajmu, temeljem članka 3. istog Ugovora, u korist tuženika osnovano založno pravo na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Osporava tvrdnje tužiteljice da joj ne bi bio isplaćen novčani iznos iz Ugovora o zajmu te se u tom pravcu poziva na isplatnicu potpisanu od strane tužiteljice, iz koje je razvidno da je tužiteljica zaprimila upravo iznos od 118.000,00 kuna. Također, poziva se i na račun broj 63355 od 23. studenog 2011., kao dokaz o plaćanju provizije od strane tužiteljice kreditnom uredu koji je bio posrednik između stranaka vezano za sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu. Nadalje ističe da je tužiteljica je solemniziranim Ugovoru o zajmu, a koji joj je detaljno pročitan i razjašnjen, potvrdila da postoji potraživanje tuženika prema njoj, a što zasigurno ne bi učinila da dug ne postoji, odnosno da nije zaprimila pozajmljeni novčani iznos. Ističe da je odredbom čl. 322. ZOO-a jasno propisano da su ništetni oni ugovori koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Smatra da, neovisno o tome da tužiteljici ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos temeljem Ugovora o zajmu, a što je suprotno dokumentaciji tuženika, navedeno nije razlog ništetnosti predmetnog Ugovora, pri čemu ukazuje da bi u tom slučaju tužiteljica sukladno odredbi čl. 360. ZOO-a imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid predmetnog Ugovora. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice o teškom materijalnom stanju, ističe da je iz dostavljene dokumentacije tek razvidno da je tužiteljica dužna raznim fizičkim osobama te da stoga očito ne podmiruje uredno svoja dugovanja. Međutim, navodi da se isto ne može smatrati stanjem nužde relevantnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Pri tome se poziva na potpisanu izjavu tužiteljice, koju je ista dala na dan sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu, a kojom potvrđuje da nije u nuždi, teškom imovinskom stanju, da nema imovinskih neprilika te da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja. Ukoliko bi se naknadno utvrdilo suprotno, tada tuženik navodi da je tužiteljica dovela tuženika u zabludu prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla, a što bi očito bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od temeljnih načela obveznih odnosa te se stoga navedene okolnosti ne bi mogle tumačiti in favorem tužiteljice. Također, ističe da su tvrdnje tužiteljice u pravcu da bi ista na bilo koji način bila zavedena, u cijelosti paušalni, nerazumljivi i neosnovani jer tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz u prilog tim tvrdnjama niti je pobliže definirala na koji način, od koga i u kojem trenutku je navodno bila zavedena vezano za sklapanje predmetnog pravnog posla. Smatra da je predmetni postupak usmjeren isključivo na izbjegavanje obveza tužiteljice iz predmetnog Ugovora o zajmu, a sve budući tužiteljica ne ispunjava svoje obveze iz istog. Naknadno tijekom postupka ističe da se protiv njega ne vodi bilo kakav kazneni postupak u Republici Hrvatskoj. Nastavno, ističe da predmet ovog parničnog postupka nije utvrđivanje postojanja udruženja trećih osoba različitih od tuženika radi stjecanja protupravne imovinske koristi, već isključivo utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog između tužiteljice i tuženika. Navodi da je upoznat s kaznenim postupkom u tijeku, međutim pri tome posebno ukazuje na to da je nakon provedene istrage u trajanju od 18 mjeseci, USKOK utvrdio postojanje 660 oštećenika. Pored navedenog, optužnica u gore navedenom postupku ne odnosi se na tuženika, već isključivo na 19 osoba koje su bile zaposlenici kreditnih ureda, odnosno posrednika. Iz svega navedenog u cijelosti je razvidno kako okolnost da bi tužiteljica eventualno bila oštećena kaznenim djelom koji je stavljen na teret trećim osobama različitim od tuženika, niti na koji način ne može biti od utjecaja na ovaj postupak, tim više što eventualni imovinsko-pravni zahtjev tužiteljice nije predmet ovog parničnog postupka niti isti može biti predmet odlučivanja u ovom parničnom postupku. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3.1. U ovom predmetu prethodno je donesena presuda ovog suda poslovni broj P-1140/13 od 29. studenog 2018. kojom su u cijelosti prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužiteljice te naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 34.607,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2018. pa do isplate.
3.2. Povodom žalbe tuženika, rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-81/2019-2 od 15. lipnja 2019. prethodno navedena prvostupanjska presuda ukinuta je u cijelosti te je predmet vraćen ovom sudu (drugom sucu) na ponovni postupak.
4. U ponovljenom postupku tužiteljica ustraje kod tužbe i ranijih navoda te prethodno postavljenog tužbenog zahtjeva. Naknadno, na ročištu za glavnu raspravu od 3. studenog 2025., navodi da je glede predmetne nekretnine u međuvremenu provedena uknjižba založnog prava u korist treće osobe te stoga na istom ročištu povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva sadržaja pobliže navedenog pod točkom II/ izreke. Budući se tuženik na istom ročištu usprotivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, to isto djelomično povlačenje tužbe nije proizvelo pravni učinak, pa je stoga i o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva valjalo donijeti meritornu odluku.
5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u ispis povijesnog prikaza zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. veljače 2013. (listovi 6-7 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011. (list 8-10 spisa), Potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 31. siječnja 2011. (list 11 spisa), Rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z-694/11 od 24. ožujka 2011. (listovi 12-13 spisa), Izvansudsku nagodbu od 23. studenog 2011. (listovi 14-15 spisa), Ugovor o zajmu broj 111123PM od 23. studenog 2011. (listovi 16-19 spisa), dopis- obavijest kreditnog ureda na listu 20 spisa, dopise-obavijesti TRAMONTANA NAUTIKA d.o.o. (listovi 21-22 spisa), Potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 25. studenog 2011. (list 23 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 28. siječnja 2011. (list 24 spisa), uplatnice na listovima 26-27 spisa, Isplatnicu br. 111123PM od 23. studenog 2011. (list 56 spisa), račun društva Plava svjetlost d.o.o. broj 63355 od 23. studenog 2011. (list 57 spisa), Izjavu korisnika zajma od 23. studenog 2011. (list 58 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV- US-38/14 od 29. travnja 2014. (listovi 80-87 spisa), Izjavu o vrijednosti nekretnine od 23. studenog 2011. (listovi 135-136 spisa), Ugovor o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009. (listovi 146-152 spisa), Appostile ovjerenu izjavu tuženika od 8. ožujka 2017. (listovi 122-134 spisa), Appostile ovjerenu izjavu ĐLKC od 9. ožujka 2017. (listovi 137-145 spisa), saslušani su svjedoci IL (list 73 spisa), DL (listovi 92 i 303-304 spisa), PL (listovi 179-180 spisa), ČL (listovi 181-183 i 316-317 spisa), ĆL (listovi 183-185 spisa) i TL (listovi 317-318 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 73- 74, 290-291 i 331 spisa).
6. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7.1. Među strankama nije sporno da su ovdje tuženik , kao zajmodavac i ovdje tužiteljica, kao zajmoprimac i založni dužnik, uz prethodno posredovanje kreditnog ureda, zaključili Ugovor o zajmu broj 111123PM od 23. studenog 2011. (listovi 16-19 spisa), iz sadržaja kojeg u bitnom proizlazi sljedeće: da je prema članku 1. u bitnom određeno da ovaj Ugovor nije ugovor prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, već se obveze i prava određuju prema Zakonu o obveznim odnosima; da zajmodavac daje, a zajmoprimac prima, za namjenu financiranja ulaganja u poslovne svrhe zajmoprimca, zajam u iznosu od 15.763,88 EUR uz utvrđenu kunsku protuvrijednost zajma prema dnevnom srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključenja Ugovora u iznosu od 118.000,00 kuna, na vremensko razdoblje od 79 mjeseci, odnosno od dana 23. studenog 2011. do 23. lipnja 2018., pri čemu je ugovoreno da da se sve Ugovorom određene obveze u EUR izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste Hrvatske narodne banke za EUR na dan isplate (čl.2.); da kao "glavno osiguranje vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima" iz Ugovora korisnik zajma odnosno tužiteljica kao zajmoprimac i založni dužnik u cijelosti zalaže 1/1 nekretnine- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vinograd, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (čl.3.); da je prema odredbama članka 4. određeno da se ugovoreni iznos zajma vraća u 79 jednakih mjesečnih rata u iznosu od po 239,00 EUR, s time da prva rata dospijeva na naplatu dana 23. prosinca 2011., a ostalih 78 rata svakog dvadesettrećeg dana u mjesecu, pa tako posljednja rata dospijeva 23. lipnja 2018., pri čemu se na ugovoreni zajam, poštujući valutnu klauzulu obračunavaju kamate od 5,59% godišnje, uz uvećanje svake mjesečne rate za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj; da se korisnik zajma obvezuje do dogovorenog roka i na ugovoreni način vratiti i zakonske zatezne kamate, ugovorne kamate i glavnicu zajma odnosno sve ugovorene mjesečne rate te da ukupan trošak zajma iznosi 23.333,37 kuna; da je ugovorene mjesečne rate iz članka 4. ovog Ugovora korisnik zajma obvezan uplaćivati na žiro-račun zajmodavca ili ako zajmodavac odredi i ovlasti pravnu osobu koja će u njegovo ime zaprimati uplate na svojoj blagajni ili na svoj žiro- račun (čl.5.st.1.); da korisnik zajma dopušta zajmodavcu da bez njegove daljnje privole ili suglasnosti u zemljišnim knjigama ishodi upis uknjižbe prava zaloga za zajam koji je predmet ovog Ugovora na založenoj nekretnini u svoju korist (čl.6.); da prema članku 12. Ugovora korisnik zajma neosporivo izjavljuje i garantira da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo kojih zahtjeva, tako da će preporučeno poslati dopis na adresu zajmodavca… te da bilo koja radnja bez poštivanja navedenih koraka, što uključuje podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji može rezultirati prijavom zbog lažnog prijavljivanja kaznenog dijela kažnjivom prema čl. 302. KZ RH te da takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora s potpunom naplatom elemenata garancije; da je prema članku 13 . Ugovora određeno da korisnik zajma (zajmoprimac) plaća sve troškove u svezi ovog Ugovora, prije svega javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe založnog prava na nekretninama, kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom Ugovoru te sve eventualne poreze, koji bi mogli biti posljedica ovog Ugovora. Nadalje, proizlazi da je javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba, po javnobilježničkom zamjeniku DL dana 23. studenog 2011. na predmetni Ugovor o zajmu izdala potvrdu broj OV-7701/11, kojom je potvrdila da je ovdje tužiteljica podnijela navedenu privatnu ispravu na potvrdu te da je potvrdila da je prednju ispravu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je sudioniku pravnog posla (tužiteljici) ispravu pročitala, te ga upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da sudionik pravnog posla (tužiteljica) izjavljuje da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njega i da to odgovara njegovoj volji; da se u potvrdi nadalje navodi da je na izravan upit javnog bilježnika stranka potvrdila da prednja privatna isprava ne podliježe odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju; da isplata iznosa zajma nije vršena u nazočnosti javnog bilježnika; da je javni bilježnik posebno upozorio stranku, a sve temeljem uvida u elektronski izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je za nekretninu koja je predmet osiguranja novčane tražbine iz ovoga Ugovora uknjižen teret u teretnom listu C pod Z-9028/09.
7.2. Također, nije sporno da je, temeljem predmetnog Ugovora o zajmu, na teret nekretnine u vlasništvu tužiteljice iz čl.3. Ugovora odnosno nekretnine- k. č. br. [katastarska čestica] "Vinograd" upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist ovdje tuženika bila provedena uknjižba prava zaloga, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 15.763,88 EUR s godišnjim kamatama od 5,59% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s rokom otplate 23.06.2018. te s eventualnim ovršnim troškovima, a kako to proizlazi i iz sadržaja ispisa povijesnog prikaza zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 6. veljače 2013. (listovi 6-7 spisa)
8. Među strankama je sporno je li tužiteljici stvarno isplaćen ugovoreni iznos zajma iz čl.2. predmetnog Ugovora o zajmu (118.000,00 kuna) te radi li se zelenaškom odnosno ništetnom ugovoru u smislu odredbi čl. 329. ZOO-a, a s obzirom na činjenične navode tužbe da je tuženik, koristeći se teškim materijalnim stanjem tužiteljice i njezinim nedovoljnim iskustvom, u konkretnom slučaju ugovorio za sebe korist koja je u nerazmjeru s onim što joj je dao. Pri tome je sporno i je li predmetni Ugovor o zajmu broj 111123PM od 23. studenog 2011. u korelaciji s prethodnim pravnim poslovima-Ugovorom o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009. i Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011. (uz Ugovor o zajmu broj 110131PM od 31. siječnja 2011.), koje su tužiteljica i članovi njezine obitelji zaključili s trećim osobama (FLKC i RLK iz [adresa]), također uz posredovanje kreditnih ureda.
9. Pored prethodno navedenih nespornih utvrđenja, temeljem uvida u spisu priloženu dokumentaciju, kao bitno je nadalje utvrđeno sljedeće:
-da je između FLKC, kao zajmodavca i ovdje tužiteljice kao zajmoprimca i založnog dužnika te PL (suprug tužiteljice), CL (kći tužiteljice) i BL (sin tužiteljice), kao sudužnika, zaključen Ugovor o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009. (listovi 146-152 spisa), predmet kojeg je zajam u iznosu od 7.969,64 EUR uz utvrđenu kunsku protuvrijednost po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključenja Ugovora u iznosu od 58.000,00 kuna, primitak kojeg iznosa zajma zajmoprimac potvrđuje potpisom Ugovora; da je Ugovor sklopljen na razdoblje od 16. prosinca 2009. do 16. svibnja 2012. , uz obvezu vraćanja iznosa zajma s ugovorenom kamatom od 6,86% godišnje uz primjenu valutne klauzule u 29 mjesečnih rata odnosno u iznosu od po 299,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, s time da se u slučaju ako EUR postane službena valuta u Republici Hrvatskoj prije otplate zajma, svaka mjesečna rata uvećava za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj; da se zajmoprimac obvezuje plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro-račun pravne osobe, koju zajmodavac ovlasti za zaprimanje uplata na njegovo ime; da za osiguranje vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima iz ovog Ugovora, ovdje tužiteljica kao zajmoprimac (i založni dužnik) u cijelosti zalaže 1/1 nekretnine- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vinograd, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dopušta uknjižbu prava zaloga na navedenoj nekretnini u korist zajmodavca; da je prethodno navedeni Ugovor o zajmu potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika Lade Draškić dana 16. prosinca 2009. pod brojem OV-9601/09;
- da iz ispisa povijesnog prikaza zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 6-7 spisa) nadalje proizlazi da je povodom prijedloga broj Z- 9028/09 zaprimljenog dana 18. prosinca 2009., na temelju prethodno navedenog Ugovora o zajmu broj W 47599 od 16. prosinca 2009., na teret prethodne opisane nekretnine uknjiženo pravo zaloga u korist (zajmodavca) RLKC, radi osiguranja tražbine u iznosu od 7.969,64 EUR s godišnjim kamatama od 6,86% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate 16. svibnja 2012. te eventualnih ovršnih troškova, a koje je založno pravo u korist navedenog zajmodavca bilo upisano i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu te da je brisanje istog založnog prava provedeno tek naknadno na temelju Brisovnog očitovanja od 16. prosinca 2009., ovjerenog kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba istog dana pod brojem OV- 9609/09, povodom prijedloga broj Z-1758/12 zaprimljenog 6. ožujka 2012., nakon čega je povodom prijedloga broj Z-8579/11 zaprimljenog dana 28. studenog 2011., na temelju predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011., provedena uknjižba založnog prava na istoj nekretnini u korist ovdje tuženika;
-da je ZLKC, kao primatelj uplate ovdje tužiteljici, kao uplatitelju, izdao Potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 31. siječnja 2011. (list 11 spisa) kojom u bitnom potvrđuje da po podmirenju iznosa /primitku uplate od 31.884,00 kuna prema tužiteljici nema više nikakvih potraživanja „po zajmu W47599 na dan 16.12.09.“, a na kojoj Potvrdi se nalazi i potpis tužiteljice kao uplatitelja;
- da je istog dana 31. siječnja 2011. između ZLK, kao vjerovnika i ovdje tužiteljice, kao dužnika i fiducijarnog dužnika zaključen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (listovi 8-10 spisa), prema kojem u bitnom vjerovnik i dužnik suglasno utvrđuju da postoji novčana tražbina predlagatelja osiguranja (vjerovnik) prema dužniku na temelju Ugovora o zajmu broj 110131PM od 31. siječnja 2011. u iznosu od 12.946,86 EUR s redovnom kamatom po stopi od 6,07% godišnje koja se obračunava konformnom metodom te na koju se posebno zaračunava PDV po zakonom propisanoj stopi te kunska protuvrijednost zajma na dan 31. siječnja 2011. iznosi 95.900,00 kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (čl.1.); da tražbina predlagatelja osiguranja iz članka 1. ovog Sporazuma dospijeva u 49 anuiteta po 299,00 EUR s dospijećem mjesečnog anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu počevši od 28.veljače 2011. te s dospijećem posljednjeg obroka dana 31. ožujka 2015.; da kamata dospijeva tromjesečno te se plaća roku od 8 dana od dana primitka računa predlagatelja osiguranja, a tražbina dospijeva u cijelosti i prije prethodno navedenih rokova ukoliko dužnik ne plati ma koja dva mjesečna obroka, ukoliko obroke ne plaća u propisanim rokovima te ukoliko u roku ne plati kamatu (čl.2.); da su vjerovnik te dužnik i fiducijarni dužnik suglasni da se radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja iz članka 1. ovog Sporazuma i eventualne zatezne kamate te svih troškova koji bi mogli nastati u vezi namirenja tražbine, na predlagatelja osiguranja prenese vlasništvo nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja i to udio 1/1 k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vinograd, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižene pri Općinskom sudu u Šibeniku (predmet osiguranja) uz zabilježbu da je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja naprijed opisane novčane tražbine predlagatelja osiguranja (čl.5.) te da fiducijarni dužnik izričito izjavljuje da dopušta da se u zemljišnim knjigama…temeljem ovog Sporazuma…izvrši uknjižba prava vlasništva nekretnine opisane u članku 5. ovog Sporazuma-predmeta osiguranja, s njegova imena na ime predlagatelja osiguranja u cijelosti, uz istovremenu zabilježbu da je vlasništvo preneseno radi osiguranja novčane tražbine…iz članka 1. ovog Sporazuma, eventualne zatezne kamate…te svih troškova koji bi mogli nastati u svezi naplate tražbine (čl.6.); da je Javni bilježnik Igor Martinović iz Zagreba dana 31. siječnja 2011. pod brojem OV-156/11 potvrdio da mu je ovdje tužiteljica podnijela prethodno navedeni Sporazum kao privatnu ispravu na potvrdu; da je istu ispravu tužiteljici pročitao te da je upozorena da ista potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da je tužiteljica izjavila da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze te da to odgovara njezinoj volji;
-da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Z-694/11 od 24. ožujka 2011. (listovi 12-13 spisa) odbačen (kao neuredan) prijedlog predlagatelja ZLK, za upis prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (fiducijarnog vlasništva) i prava zaloga (na temelju prethodno navedenog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011.), na nekretninama ovdje tužiteljice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od čkbr. [katastarska čestica] vinograd, a koji je prijedlog bio zaprimljen kod istog suda dana 1. veljače 2011. pod brojem Z- 694/11 te je u zemljišnoj knjizi temeljem istog rješenja upisana zabilježba odbačaja navedenog prijedloga;
- da se u ispravi o Izvansudskoj nagodbi s nadnevkom od 23.studenog 2011. (listovi 14-15 spisa), navodi da je izvansudska nagodba sklopljena između ZLK, kao zajmodavca i fiducijarnog vjerovnika i ovdje tužiteljice kao zajmoprimca i fiducijarnog dužnika te da stranke iste izvansudske nagodbe suglasno utvrđuju da je dana 31. siječnja 2011. sklopljen i isplaćen u cijelosti ugovor o zajmu broj 110131PM sa sporazumom o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva u korist zajmodavca kao fiducijarnog vjerovnika…za iznos zajma od 95.900,00 kuna (čl.1.)…; da je Ugovor o zajmu raskinut u potpunosti sukladno odredbama čl. 3. i 8. Sporazuma o osiguranju tražbine sklopljenog između Zajmodavca i Zajmoprimca (čl.2.); da se zajmoprimac obratio zajmodavcu sa zahtjevom za jednokratno zatvaranje potraživanja i otplatu zajma u cijelosti jednokratnom uplatom u svrhu obustave ovršnog postupka (čl.3.); da je zajmodavac…odobrio zajmoprimcu zatvaranje potraživanja po citiranom ugovoru prema izračunu 78.180,00 kuna glavnice, zakonske zatezne kamate 912,00 kn, troškovi vansudskog pravnog postupka naplate 4.950,00 kn i trošak dostave dokumentacije specijalnom kurirskom službom 2.500,00 kn, sveukupno 86.542,00 kn, ponuda za plaćanje na dan 23.11.2011. te da će u slučaju uplate biti obustavljen pravni postupak naplate, a koji se u protivnom nastavlja do naplate tražbine sa svim pripadcima u potpunosti…(čl.4.); da zajmoprimac priznaje ponuđenu opciju i izračun u cijelosti te se obvezuje podmiriti navedeno dugovanje u potpunosti zaključno s danom 23.11.2011. godine (čl.5.); da navedena isprava nije potpisana po tužiteljici niti je na istoj ispravi izvršena ovjera potpisa ZLK;
-da je kod javnog bilježnika Lade Draškić po javnobilježničkom zamjeniku DL pod brojem OV-7705/11 dana 23. studenog 2011. izvršena ovjera potpisa tužiteljice na Izjavi o vrijednosti nekretnine od 23. studenog 2011. (list 135 spisa), kojom je tužiteljica u bitnom potvrdila da realna vrijednost nekretnine kčbr [katastarska čestica], u naravi vinograd, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja primarnu garanciju i osiguranje novčane tražbine iz predmetnog Ugovora o zajmu broj 111123PM od 23. studenog 2011., isplaćenog u cijelosti u iznosu od 118.000,00 kuna, iznosi 30.000,00 kuna te da je navedeni iznos tržišna cijena koja bi se mogla postići u slučaju prodaje iste nekretnine te kojom je izjavila suglasnost da se ista Izjava može koristiti kao njezino očitovanje za sporazumno određenje vrijednosti nekretnine sukladno odredbama čl. 139. st.3. Ovršnog zakona;
- da je prema Izjavi korisnika zajma od 23.studenog 2011. (list 58 spisa), za koju tužiteljica tijekom postupka ne osporava da se na istoj nalazi njezin potpis, tužiteljica kao korisnik zajma tuženiku kao zajmodavcu izjavila da nije u nuždi, teškoj financijskoj situaciji, teškim imovinskim neprilikama, da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, da prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz ugovora koje je detaljno proučila, te da je sposobna svaki mjesec podmiriti ratu po ugovoru, da ukoliko se dogodi situacija da ne bi bila u stanju podmiriti rate na vrijeme poslat će pisano obrazloženje i informaciju kada će podmiriti ratu, da se odriče zahtjeva za poništenjem ugovora nakon što je dobila iznos zatraženog zajma, te da se neopozivo slaže da u slučaju nepoštivanja ugovornih odredbi zajmodavac ima pravo potraživanja izvora imovine kod svih institucija, bilo kojih trećih osoba;
-da iz Isplatnice broj 111123PM od 23. studenog 2011. (list 56 spisa) proizlazi da je tužiteljica kao primatelj svojim potpisom potvrdila isplatu iznosa od 118.00,00 kuna po Ugovoru broj 111123PM, izvršenu po blagajniku na teret konta 63355;
- da je društvo Plava svjetlost d.o.o., [adresa], na ime ovdje tužiteljice kao naručitelja izdalo račun broj 63355 od 23. studenog 2011. (list 57 spisa), u kojem se u bitnom navodi da se račun ispostavlja za izvršenu uslugu posredovanja u pribavljanju zajma ("posuđen od strane investitora") u iznosu od 118.000,00 kuna; da ukupan povrat zajma (iznos koji zajmoprimac mora vratiti) iznosi 141.333,37 kuna te da je ukupan trošak financiranja 52.833,37 kuna; da "ostatak novca zajmoprimcu nakon plaćanja ovog računa i honorara kreditnom uredu" iznosi 88.500,00 kuna; da honorar za kreditni ured-mjesto sklapanja zajma iznosi 50,00 kuna, dok se u specifikaciji računa navodi trošak za odobravanje-obrada podataka u iznosu od 5.380,80 kuna, naknada za rizik u iznosu od 8.248,20 kuna, naknada za odobravanje zaloga, predmeta osiguranja ili jamstva u iznosu od 6.785,00 kuna i iznos provizije od 9.026,00 kuna odnosno ukupan iznos za plaćanje (za izvršenu uslugu posredovanja u pribavljanju zajma) od 29.450,00 kuna; da račun sadrži "potvrdu naručitelja" kojom naručitelj u bitnom potvrđuje svoju narudžbu te prihvaća ponuđeni ugovor o zajmu, za koji je izdavatelj računa obračunao gornju proviziju za izvršenu uslugu posredovanja na koju u cijelosti pristaje te izjavljuje da u trenutku primanja novca kao i narudžbe nije bio u nuždi, ima riješeno stambeno pitanje te razumije značenje i sve obveze ugovora; da je navedeni račun ovdje tužiteljica potpisala;
-da prema uplatnicama broj 11752 od 3. svibnja 2012. i broj 11865 od 11. svibnja 2012. (list 25 spisa) proizlazi da je tužiteljica uplate (dijela i ostatka)
5/79 rate (pete rate od ukupno 79 rata iz predmetnog Ugovora o zajmu) izvršila društvu Optimus Artis d.o.o. u korist konta 63355, a sukladno prethodnom dopisu koji joj je upućen od strane društva Tramontana Nautika d.o.o. (list 21 spisa), prema kojem se u bitnom obavještava da će Tramontana Nautika d.o.o., koja se nalazi na lokaciji [adresa] od dana 09.01.2012. preseliti na lokaciju [adresa]; da se po pitanju tužiteljičinih zajmova ništa ne mijenja nego se samo mijenja lokacija ureda te kojim je tužiteljica pozvana rate (ukoliko iste plaća putem žute uputnice poštom) nadalje uplaćivati "na Optimus Artis d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb s pozivom na broj odobrenja 63355";
- da prema uplatnicama broj 009742 od 31. ožujka 2011. i broj 009946 od 12. travnja 2011. (list 26 spisa) proizlazi da je tužiteljica uplate (dijela i ostatka) 2/49 rate (druge od ukupno 49 rata iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011., zaključenog s RLK) izvršila društvu Tramontana
Nautika d.o.o. (u korist konta 62903);
- da je prethodno tužiteljici upućen dopis društva HZ-Sistem d.o.o. (list 20 spisa), prema kojem se u bitnom obavještava da će kreditni ured HZ-Sistem d.o.o., koji se nalazi na adresi [adresa] od dana 14.03.2011. preseliti na lokaciju [adresa] te se navodi da se po pitanju kredita ništa ne mijenja, već se samo mijenja lokacija i naziv ureda te se tužiteljica poziva, ukoliko ratu plaća putem žute uplatnice, istu uplatiti "na Tramontana Nautika d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb";
-da bi prema dopisu društva Tramontana Nautika d.o.o., na listu 22 spisa (koji je tužiteljica dostavila uz tužbu), proizlazilo da je isti upućen tužiteljici tijekom ljeta 2011. te da se istim dopisom obavještava da navedeni kreditni ured neće raditi u razdoblju od 30.07.2011. do 15.08.2011. te da ratu "samo ako je u periodu godišnjeg odmora" podmiri na žiro račun ARI 9000 d.o.o.;
- da prema uplatnici broj 9183 od 1. ožujka 2011. (list 27 spisa) proizlazi da je prethodno tužiteljica uplatu 1/49 rate (prve od ukupno 49 rata iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011., zaključenog s RLK) izvršila kreditnom uredu-društvu HZ-Sistem d.o.o. (u korist konta 62903), dok prema uplatnici broj 8855 od 31. siječnja 2011. (list 27 spisa) proizlazi da je istom kreditnom uredu navedenog datuma (kada je zaključen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011.) uplatila iznos od 2.342,00 kuna za "zatvaranje zajama" u korist (drugog) konta 4899857;
- da prema sadržaju Appostile ovjerene izjave ĐLKC od 9. ožujka 2017. (listovi 137-145 spisa), koju je dao pred javnim bilježnikom u Kaliforniji, proizlazi da je, u svezi sklapanja Ugovora o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009., isti u bitnom izjavio da je tužiteljica zatražila zajam u iznosu od 58.000,00 kuna i zaprimila taj novčani iznos, "nominiran kao 7.969,69 EUR" u cijelosti; da mu tužiteljica nikada nije govorila o bilo kakvoj "teškoj financijskoj situaciji"; da je tužiteljicu procijenio kao dobro stojećeg zajmoprimca, budući je profesorica engleskog jezika i supruga veterinara, koji ima vlastitu kliniku; da je tužiteljica "imala svojeg kreditnog posrednika, koja stvarno bila je tvrtka HZ Sistem d.o.o.", za koju pretpostavlja da je istom tužiteljica platila neku proviziju; da mu se tužiteljica nikada nije obratila "s bilo kakvom žalbom u smislu članka 12. Ugovora o zajmu" i da se nije protivila iznosu za zatvaranje zajma te da je on izdao brisovno očitovanje;
- da prema sadržaju Appostile ovjerene izjave tuženika od 8. ožujka 2017. (listovi 122-134 spisa) koju je dao pred javnim bilježnikom u Kaliforniji, proizlazi da je, u svezi okolnosti sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu broj 111123PM od 23. studenog 2011., tuženik u bitno izjavio da je tužiteljica zaprimila "cijeli iznos zajma, cijeli iznos od 118.000,00 kn i to isto tako potvrdila posebnom izjavom koja je bila ovjerena pod brojem OV 7705/11 kod javne bilježnice Lade Draškić"; da se tužiteljica "prezentirala kao jako dobro stojeći zajmodavac", kao "jako educirana osoba", profesorica engleskog jezika, s lijepom kućom u [adresa] koju ima (u vlasništvu) zajedno sa svojim suprugom PL, dobro etabliranim veterinarom s vlastitom klinikom; da nakon što je tužiteljica potpisala "izjavu o dobrom stanju", on nije imao razloga da joj ne vjeruje; da je "jamstvo, zemljište na području Zadra bilo više ili manje samo pro forma " te da je tužiteljica priznala da isto zemljište vrijedi manje od samog zajma, odnosno samo cca 30.000,00 kuna, kako to stoji u izjavi tužiteljice te da je on stoga "vjerovao da postoji jako mali rizik u tom zajmu" i da je postupao u dobroj vjeri;
- da iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-US-
38/14 od 29. travnja 2014. (listovi 80-87 spisa), koja je postala pravomoćna 4. lipnja 2014., u bitnom proizlazi da su VIII. okrivljenik RL, IX. okrivljenik ZL, XV. okrivljenik IL i XVII. okrivljenica KL proglašeni krivim za počinjenje kaznenih djela i to protiv javnog reda- zločinačkim udruženjem- opisano i kažnjivo po čl.328.st.1. KZ/11 i protiv imovine-lihvarskim ugovorom-opisano u čl. 242.st.1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 242.st.1 u svezi čl. Kaznenog zakona, jer da su u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012. na području Republike Hrvatske i zajedno s drugim osobama poimence navedenim u istoj presudi, u cilju sklapanja što većeg broja lihvarskih ugovora i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama, uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških materijalnih prilika, pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a i ugovarane su novčane kazne za odstupanje od dogovorene dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica ili čekova, zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva, između ostalih trgovačka društva Optimus Artis d.o.o., HZ-Sistem d.o.o., Plava svjetlost d.o.o., ARI 9000 d.o.o. i Tramontana Nautika d.o.o...i poslovnice označene kao „kreditni uredi“…; da su neki od prethodno navedenih okrivljenika zajedno s drugim osobama poimence navedenim u presudi nakon sklopljenih ugovora o zajmu zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima uz osiguranje dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos novca…na koji način su pozajmili novac najmanje 660 zajmoprimaca, od kojih su na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 kuna, pa su tako, između ostalog, s ŠL, PL, CL i ĆL (ovdje tužiteljicom te njezinim suprugom, sinom i kćeri) u više navrata sklopili ugovore o zajmu kojima su im stvarno pozajmili sveukupno 27.813,00 kuna, a na temelju kojih ugovora su od njih pribavili novac i drugu imovinu u iznosu najmanje od 367.301,39 kuna, čime su ih oštetili za najmanje 303.928,23 kuna, za koji iznos su se okoristili, dakle vodili su zločinačko udruženje te iskorištavajući nuždu druge osobe primili od nje ili s njom ugovorili za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je ona dala.
9. Svjedokinja DL (listovi 92 i 303-304 spisa) u svom iskazu u bitnom je navela da joj imena stranaka nisu poznata, a nakon što joj je (prilikom saslušanja na ročištu od 4. studenog 2015. i dopunskog saslušanja na ročištu od 17. studenog 2023.) predočena isprava- Ugovor o zajmu broj 111123PM od 23.studenog 2011. s Potvrdom na istom Ugovoru broj OV- 7701/11 od 23.studenog 2011. (listovi 16-19 spisa), potvrđuje da se na prethodno navedenoj Potvrdi nalazi njezin potpis te da je ona u svojstvu javnobilježničkog zamjenika sudjelovala u postupku solemnizacije navedenog Ugovora u uredu javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba. U svom iskazu danom na ročištu od 4. studenog 2015. (list 92 spisa) navela je da se u konkretnom slučaju radilo o jednostranoj solemnizaciji, što znači da je tužiteljica došla sama u ured javnog bilježnika i donijela sa sobom ispravu- Ugovor o zajmu samo radi solemnizacije te da druga strana, odnosno vjerovnik, nije niti trebao biti prisutan, jer je samo važno da je Ugovor prethodno potpisao. Pojasnila je da je uobičajeni postupak u takvoj situaciji da se ugovor pred strankom pročita, da se posebno provjeri njegov sadržaj u smislu da li je podoban za solemnizaciju, a pri tome se stranku pita je li svjesna što potpisuje, da li to i razumije, kao i da li su točno navedeni iznosi kamata. Stranku se upozori na posljedice koje mogu proizlaziti iz tog ugovora i ukoliko stranka na bilo koji način izrazi svoje neslaganje s tim što piše ili ako kaže da nešto ne odgovara njezinoj stvarnoj volji, solemnizacija se ne radi, a pri tome javni bilježnik ne provjerava je li stranka uistinu primila iznos novca koji je u Ugovoru naveden. Prilikom dopunskog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 17. studenog 2023. (listovi 303-304 spisa), na kojem je bila nazočna i tužiteljica, u iskazala je da se tužiteljice niti okolnosti predmetnog slučaja zbog proteka vremena više ne sjeća te je nadalje u bitnom navela da je u konkretnom slučaju zasigurno postupala uobičajeno kao u drugih slučajevima solemnizacije ugovora, a kako je to opisala i u prethodno danom iskazu.
10. Svjedok IL (list 73 spisa), iskazao je da ne poznaje stranke u ovom postupku, da nikada za njih nije čuo, da nije bio zaposlen u trgovačkim društvima HZ-Sistem d.o.o., Tramontana Nautika d.o.o., ARI 9000 d.o.o. i Optimus Artis d.o.o. te da nikada nije bio zaposlen niti u jednom od kreditnih ureda koji bi se bavio pozajmljivanjem novca.
11. Svjedok TL, saslušan na ročištu od 30. siječnja 2025. (listovi 317-318 spisa) iskazao je da mu nije poznata tužiteljica, koja je osobno bila nazočna na tom ročištu, a niti mu je poznato ime i prezime tuženika. Nadalje je naveo da je u razdoblju od 2010. do 2012. bio zaposlen kao administrator u kreditnom uredu HZ Zagreb u Bogovićevoj ulici 1B, pri čemu navodi da je moguće da je naziv tog kreditnog ureda bio HZ-Sistem. Nakon što mu je predočena isprava- Ugovor o zajmu broj 111123PM od 23.studenog 2011. (listovi 16-19 spisa), navodi da nema nikakva saznanja u svezi sklapanja predmetnog Ugovora niti je sudjelovao pri sklapanju bilo kojih drugih ugovora koji su zaključeni uz posredovanje kreditnog ureda HZ Sistem d.o.o., između zajmodavaca i zajmoprimaca.
12.1. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu od 2. srpnja 2015. (listovi 73-74 spisa) u bitnom proizlazi da se krajem 2009. njezina obitelj našla u teškoj situaciji, budući se njezin suprug oporavljao od moždanog udara, bio je na bolovanju 6 mjeseci te je primao maksimalnu naknadu na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u iznosu od 4.200,00 kn, dok je njegova plaća do tada iznosila 10.200,00 kuna, jer je radio kao veterinar u Veterinarskoj stanici Grada Zagreba Ona je radila u školi kao profesorica engleskog jezika i imala je plaću oko 6.000,00 kuna i djeca su u to vrijeme studirala. Tijekom 2004. podigli su hipotekarni kredit od 100.000,00 EUR, radi obnavljanja kuće i uređenja poslovnog prostora u kojem je trebala biti veterinarska ambulanta. Rata kredita iznosila je 7.000,00 kn i do tada su je uredno plaćali. Osim toga ona je imala i kredit kod Erste banke iz 2008. na iznos od 186.000,00 kuna, rata kojeg je iznosila 2.300,00 kuna. S obzirom na bolovanje supruga bio im je potreban novčani iznos od 25.000,00 do 30.000,00 kuna, kako bi mogli plaćati hipotekarni kredit, a budući nisu bili kreditno sposobni u banci su ih odbili za (drugi) kredit. Bezuspješno se raspitivala kod prijatelja za pozajmice, pa je stoga zatražila pomoć kod kreditnog ureda. Najprije se javila u kreditni ured koji je imao sjedište u [adresa], za koji joj je rečeno da je korektan. Nakon što im se obratila i rekla koliko joj novaca treba, potpisala je jedan formular, a nakon što je na pitanje ima li nešto od nekretnina spomenula poljoprivredno zemljište kod Šibenika koje je naslijedila, rekli su joj da se radi osiguranja mora upisati hipoteka na toj nekretnini, s čime se ona nakon razgovora s obitelji složila. Procjenitelja je pronašao kreditni ured, a što je njoj bilo logično jer je kreditni ured bio ujedno registriran i kao agencija za nekretnine. Osoba koja se predstavila kao procjenitelj, po imenu Igor, došao je kod nje po dokumentaciju u svezi zemljišta u njezinom vlasništvu te jedanput nazvao telefonom, pri čemu ističe da ona nikada nije dobila elaborat o procjeni niti informaciju o vrijednosti zemljišta. U kreditnom uredu upoznala je kreditnog investitora, za kojeg navodi da je bio jedan od djelatnika u uredu, koji joj je objasnio kako se kredit vraća odnosno da se najprije otplaćuju kamate, a potom glavnica, a kamata je bila oko 6%, što je njoj izgledalo u redu, osim što u Ugovoru (Ugovor o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009.) nije bio naveden novčani iznos zajma koji je zatražen, već iznos od 7.900,00 EUR, međutim ona oko toga nije postavljala nikakva pitanja. Mjesečnu ratu koja je iznosila 2.215,00 kuna ona je uredno otplaćivala sljedećih godinu dana i ukupno je otplatila iznos od oko 26.000,00 kuna. Svaki mjesec dolazila je u kreditni ured i tamo izvršavala plaćanje mjesečnih rata, spominjala je svoju obiteljsku situaciju (suprug joj se još nije oporavio, veterinarsku ambulantu nisu otvorili), a u kreditnom uredu su se raspitivali jesu li se tužiteljici poboljšale materijalne prilike. Potom ju je nazvao djelatnik iz kreditnog ureda po imenu TL i priopćio da ima investitora, koji joj za manje kamate može dati sličan kredit (zajam), s time da se postojeći zatvori, odnosno predložio sklapanje novog ugovora s drugim investitorom. Taj drugi Ugovor (od 31. siječnja 2011.) ovjeren je kod drugog javnog bilježnika, a u istom je bilo navedeno da pozajmljuje iznos od cca 13.000,00 EUR, iako se razgovaralo o manjem iznosu zajma od oko 47.000,00 kuna, pri čemu ističe da je temeljem tog (drugog) Ugovora na ruke dobila samo novčani iznos od 8.000,00 kuna. Potpisala je i dokumente kojima je potvrđeno da je otplaćen i prijašnji zajam, a morala je kreditnom uredu platiti i 2.300,00 kuna "kao povrat zajma jednom Š", ali ne može objasniti zbog čega. Nakon sklapanja tog novog Ugovora o kreditu, iz kreditnog ureda su je zvali telefonom te obavijestili da se u sudu u Šibeniku nije mogao provesti ugovor o upisu zaloga, pri čemu su je uvjeravali da je potrebno da redovno plaća mjesečne rate, a što navodi da je i izvršavala plaćajući (po drugom Ugovoru) povećani iznos mjesečne rate. Nadalje je tužiteljica iskazala da je "kroz to vrijeme ured stalno selio" te da je 23. studenog 2011. u k njima u kuću došao predstavnik kreditnog ureda po imenu Igor, koji joj je ostavio poruku da obavezno dođe u ured. Kada je došla u kreditni ured, rekli su joj da se njezina zemlja hitno mora prodati jer da neuredno vraća rate, a ona ih je prethodno plaćala dva puta mjesečno, čim bi prikupila novac. Budući su joj zaprijetili da će ostati bez zemlje, uhvatio ju je strah i panika i samo je bila skoncentrirana na to da sačuva zemljište. Ponudili su joj i treći Ugovor, na koji je pristala i nije postavljala pitanja o tome koliko njezin dug stvarno iznosi. Ističe da je, iako se u trećem ugovoru, odnosno predmetnom Ugovoru o zajmu od 23. studenog 2011., kao iznos zajma navodi iznos od 118.000,00 kuna, ona na ruke primila samo iznos od 200,00 kuna. Iskazuje da je nju prisjednica u uredu javnog bilježnika Lade Draškić upozorila na posljedice predmetnog Ugovora te da ju je čak i pitala je li joj jasno što je potpisala; da joj je objašnjavala da Ugovor za nju (tužiteljicu) nije dobar i da se upisuje hipoteka na tužiteljičinoj nekretnini, pri čemu tužiteljica ističe da je ona imala za cilj samo spasiti zemljište od prodaje. Na istom ročištu nastavno iskazuje da joj prisjednica nije pročitala i protumačila odredbe predmetnog Ugovora, niti pojasnila visinu rate niti kamate. Nadalje, navodi da niti od jednog od investitora (zajmodavaca) novac nije primila direktno, a nije joj poznati jesu li su oni i u kojem iznosu novac dali kreditnom uredu. Nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. nastavila je plaćate mjesečne rate, sve dok nije saznala da je ured zatvoren, što je čula od susjeda u zgradi gdje je bilo sjedište i koji su joj rekli da su svi iz tog ureda uhićeni. Posljednju ratu po predmetnom Ugovoru platila je u svibnju 2012. u sjedištu kreditnog ureda u [adresa]. Nakon toga su je počeli nazivati telefonom, a radilo se o ženskoj osobi sa stranim naglaskom, iako su u pozivima bili uporni, tužiteljica je u jednom trenutku rekla da ona više neće ništa plaćati i da ih je prijavila USKOK-u. Potvrđuje da se na ispravama koje su dostavljene uz odgovor na tužbu, priloženim na listovima 56, 57 i 58 spisa (Isplatnici broj 111123PM od 23. studenog 2011., računu društva Plava svjetlost d.o.o. broj 63355 od 23. studenog 2011. i Izjavi korisnika zajma od 23.studenog 2011.) nalazi njezin potpis, ali se ne sjeća da je iste potpisala te navodi da nikada ništa nije naručivala od društva Plava svjetlost d.o.o. niti čula za isto. S kreditnim uredom nikada nije potpisala neki ugovor o posredovanju, a svi dogovori su bili usmeni. Sve pregovore u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu vodila je s djelatnicima kreditnog ureda, koji su i sastavili predmetni Ugovor i potrebnu dokumentaciju, a tuženika je prvi put vidjela kod javnog bilježnika te su tom jedinom prilikom ona i tuženik razgovarali samo o vremenu, a ne i o visini rate zajma niti o njezinim životnim prilikama. Misli da je naziv kreditnog ureda koji je sudjelovao pri zaključenju predmetnog Ugovora bio Opus Artis ili slično tom nazivu. Predmetni Ugovor nije detaljno pročitala, već samo letimično pregledala.
12.2. Prilikom dopunskog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2023. (listovi 290-291 spisa) tužiteljica je izjavila da ostaje kod prethodno danog iskaza. Dodatno ističe da je ona predmetni Ugovor o zajmu pristala zaključiti isključivo iz razloga jer se u to vrijeme našla u teškoj situaciji te je željela spasiti od prodaje zemljište koje je naslijedila, a radilo se o zemljištu kod Šibenika ukupne površine cca 4000 m2, za koje se bojala da će se u protivnom prodati za mali novčani iznos. Tuženiku se naknadno nije pisano obratila s primjedbama niti zahtjevima u smislu odredbi čl. 12. predmetnog Ugovora. Ponavlja da je tuženika vidjela samo jednom prilikom, odnosno u uredu javnog bilježnika Lade Draškić prilikom ovjere predmetnog Ugovora, a prilikom tog jedinog susreta tuženiku nije iznosila svoje osobne prilike. Razgovarali su na engleskom, a sjeća se da je tog dana bilo jako hladno te su samo razgovarali o vremenu. Nadalje, u bitnom iskazuje da su u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. materijalne prilike njezine obitelji bile nešto bolje nego što je to bilo tijekom 2009. Njezin suprug je nakon pretrpljenog moždanog udara bio nesposoban za rad odnosno bio je na bolovanju kroz razdoblje otprilike 8 mjeseci te se ponovo vratio na posao početkom 2010. Tada i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora on je bio zaposlen u Veterinarskoj stanici Grada Zagreba te je primao mjesečnu plaću od cca 12.500,00 kuna. Osim mjesečne plaće nije ostvarivao druge prihode, s time da je tijekom 2011. primio isplatu po osnovi dividende kao dioničar Veterinarske stanice Grada Zagreba d.o.o. u ukupnom iznosu od cca 6.000,00 kuna. Mjesečna plaća tužiteljice tijekom 2011. iznosila je cca 6.000,00 kuna. Njezina kći je diplomirala tijekom 2009., tako da je tijekom 2011. već bila zaposlena kao profesorica geografije u osnovnoj školi i primala je plaću u iznosu od cca 4.500,00 kuna mjesečno te je u to vrijeme još uvijek stanovala s tužiteljicom i njezinim suprugom u zajedničkom domaćinstvu. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora sin tužiteljice je bio pri kraju studija na Veterinarskom fakultetu (koji nije u međuvremenu završio), a od 2014. se zaposlio kao veterinarski tehničar u veterinarskoj ordinaciji koju su zajednički otvorili njezin suprug i sin tijekom iste 2014. godine. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora osim plaće nije imala nikakvih drugih primanja.
13. Svjedok PL, suprug tužiteljice, u iskazu danom na ročištu od 19. travnja 2018. (listovi 179-180 spisa) u bitnom je naveo da su on i tužiteljica u prosincu 2009. željeli u njihovoj obiteljskoj kući, na adresi u [adresa], uložiti novac radi dovršetka adaptacije dijela kuće u veterinarsku ambulantu, kako bi omogućili svojoj djeci da mogu samostalno poslovati. Kao magistar veterine, htio da se njihova djeca što prije uvedu u posao pod njegovim nadzorom. Trebao im je određeni iznos novca i čuli su za kreditni ured. Najprije su otišli u kreditni ured u [adresa], HZ-SISTEM d.o.o. i tamo je bio jedan gospodin Đ, koji je rekao da ima novac za pozajmicu i da će im taj novac pozajmiti, ali da mora biti osiguranje u nekoj nekretnini. U tom kreditnom uredu su potpisali ugovor te su potom iz tog kreditnog ureda bili upućeni kod javnog bilježnika. Sjeća se da je taj Ugovor iz 2009. "bio na svotu od 30.000,00 kuna" i da im je isplaćeno nešto manje od 28.000,00 kuna i da je stavljana hipoteka. Sjeća se da su bili kod javnog bilježnika Igora Martinovića i tom F su prenijeli vlasništvo svog zemljišta fiducijom tj. do otplate kredita, a javni bilježnik im ništa od toga nije protumačio, niti ih je upozorio da vlasništvo zemljišta daju tom F, a nikada nisu niti doznali kolika je procjena m2 tog zemljišta. Navodi da su taj kredit tužiteljica i on otplaćivali tijekom dvije godine, na način da je svako mjesečno tužiteljica odnosila novac u kreditni ured. Pojašnjava da se njegovo prethodno iskazivanje odnosi na Ugovor iz 2009. Navodi da je u to vrijeme (odnosno tijekom 2009.) on imao okluziju oka, što je u rangu blažeg moždanog udara, da nije mogao raditi te je bio na bolovanju, pa je stoga umjesto mjesečne plaće koju je prethodno ostvarivao u iznosu od 10.000,00 mjesečno, mjesečno primao iznos od 4.000,00 kuna. Ne može se sjetiti koliko je ugovora tužiteljica potpisala vezano za kreditni ured te nema neposredna saznanja u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. niti je bio prisutan kada je tužiteljica pregovarala s kreditnim uredom. Navodi da su se dogovorili da će tužiteljica voditi sve poslove u svezi podizanja i vraćanja kredita, da se stoga on nije niti miješao niti o svemu tužiteljicu ispitivao jer je imao u nju povjerenje, ona ga je o svemu povremeno informirala, a on ju je vozio u kreditni ured radi vraćanja rata kredita, ali to je svaki put bilo na drugu lokaciji, jer je kreditni ured stalno mijenjao mjesto na kojem je obavljao djelatnost. Sjeća se da su problemi počeli kada je na vrata njihove kuće tijekom 2011. došao jedan mršavi čovjek, koji je tražio tužiteljicu i poručio joj da mora doći u kreditni ured, zbog čega su se njemu tom prilikom "noge odsjekle". U pogledu visine njegovih primanja i primanja članova obitelji tijekom 2011., navodi da je on tada bio na bolovanju i imao mjesečna primanja u iznosu od 4.000,00 kuna, tužiteljica u iznosu od 3.000,00 kuna; da je njihova kći tek počela raditi, a sin još nije bio zaposlen. Poznato mu je da je "kredit iz 2009." u potpunosti vraćen. Ne sjeća se je li sama tužiteljica tijekom 2009. imala neki kredit ili dugovanje prema banci, a na pitanje zbog čega on i tužiteljica nisu 2009. podigli kredit u banci, odgovara da su čuli da se i u kreditnim uredima može dobiti kredit i da su smatrali da je to isto kao u banci.
14.1. Svjedokinja ČL, kći tužiteljice, prilikom saslušanja na ročištu od 19. travnja 2018. (listovi 181-183 spisa) u bitnom je iskazala da je 2009. tek počela raditi kao mladi profesor i imala je relativno malu početničku profesorsku plaću. U to vrijeme su preuređivali obiteljsku kuću, a da su njezini roditelji tada već imali kredite u bankama i nije postojala mogućnost da se u bankama ishode daljnji krediti, iz razloga jer je njezin otac, koji je uvijek imao najveću plaću, završio na bolovanju zbog okluzije oka i njegova plaća se smanjila na iznos od 4.000,00 kuna. To se dogodilo u vrijeme kada su bili u tijeku radovi na preuređenju cijele kuće i izgradnje veterinarske ambulante za njezinog oca, brata i bratovu djevojku, budući su svi oni veterinari. Stoga su se svi našli u situaciji da je trebalo završiti radove, da su za te radove bila neophodna sredstva, a da sredstava nisu imali i tada je tužiteljica rekla da možda ima neko rješenje. Sjeća se da su svi četvero bili u [adresa] i da su tamo otišli u neki stan. Dali su im u ruke neke papire i rekli da se odu potpisati kod javnog bilježnika i da se onda s tim papirima vrate u kreditni ured i da će im onda isplatiti novac. Sjeća se da je bilo jako puno ljudi u tom kreditnom uredu, da ih je osoba zaposlena u kreditnom uredu sve skupila i zajedno ih odvela kod javnog bilježnika. Budući ih je došlo puno u taj javnobilježnički ured, navodi da su se ovjeravanja vršila kao na traci i da im nitko ništa nije objašnjavao već da su se samo morali potpisati. Sjeća se da je u Ugovoru o zajmu iz 2009. utvrđeno da se zalogom osigurava svota od 7.500,00 EUR, a da su oni na ruke dobili iznos od 28.000,00 kuna, a na sadržajno pitanje sjeća li se kako je izgledala osoba koja je bila zajmodavac odgovara da se radilo o tamnoputom čovjeku koji nije govorio hrvatski jezik i za kojeg je potpuno sigurna da je stranac. Nadalje, svjedokinja navodi da je prije potpisivanja Ugovora o zajmu iz 2009. pročitala da se radi o zajmu u iznosu od nešto više od 50.000,00 kuna te da je mislila da će toliko i biti isplaćeno, jer da nigdje nije pisalo "da će biti isplaćeno duplo manje" odnosno iznos od 28.000,00 kuna. U kreditnom uredu nije ništa rekla, a kasnije je kod kuće prigovarala majci (tužiteljici) te se sjeća da su svi bili zaprepašteni činjenicom "što smo potpisali, a koliko je novaca isplaćeno." Počevši od sklapanja Ugovora iz 2009. njezina majka (tužiteljica) je svako mjesečno nosila novac u kreditni ured, a jednom ili dva puta je to učinila i svjedokinja te se sjeća da je predavala svote po 2.100,00 kuna. Nakon nekog vremena otplate, iz kreditnog ureda zvali su tužiteljicu da imaju povoljnije uvjete i da potpiše novi ugovor, pri čemu svjedokinja navodi da su tijekom dvije godine otplate njezini roditelji već otplatili kredit (odnos zajam) koji je stvarno isplaćen po Ugovoru iz 2009. Međutim, iz kreditnog ureda su tvrdili da se radi o tražbini od 50.000,00 kuna i više, navodeći da imaju drugog investitora te su tužiteljici ponudili drugi "povoljniji" Ugovor s mjesečnom ratom od 2.700,00 kuna, koja je po prethodnom Ugovoru iznosila 2.100,00 kuna. Sjeća se da je potom i ona osobno jednu ili dvije rate u iznosu od 2.700,00 kuna nosila u kreditni ured na lokaciji Britanac. Bilo im je teško otplaćivati odjednom navedeni iznos, pa su plaćanja te mjesečne rate izvršavali u kreditnom uredu dva puta mjesečno (u dva dijela) te nisu ostali dužni niti jednu ratu. Međutim, potom je na njihova kućna vrata došao čovjek iz kreditnog ureda, koji je bio vrlo neugodan i rekao da se to tako ne može plaćati na dva puta mjesečno i da se mora doći potpisati novi Ugovor o zajmu "jer da će zemlja ići na bubanj". Svjedokinja je nadalje u bitnom iskazala da je nakon sklapanja drugog Ugovora o zajmu tužiteljica od kreditnog ureda na ruke dobila svega iznos od 2.000,00 kuna, a kada je sklopila treći Ugovor o zajmu (odnosno predmetni Ugovor o zajmu od 23. studenog 2011.) isplaćen joj je samo iznos od 200,00 kuna. Ističe da su ljudi iz kreditnog ureda stalno bili "u zraku", na način da bi nazivali i provjeravali hoće li biti plaćanja ili neće, a kada su počeli s otplatom na dva puta mjesečno, tada su se pojavili na vratima i to je njihovoj obitelji bilo vrlo neugodno i izazivalo velike strahove. Svjedokinja je iskazala i da je veterinarska ambulanta otvorena tijekom 2011. godine te je navela i da je tužiteljica (u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu iz 2009.) "imala vikendicu na moru pod hipotekom".
14.2. Prilikom dopunskog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 30. siječnja 2025. (listovi 316-317 spisa) svjedokinja ČL je izjavila da ostaje kod prethodno danog iskaza. Dodatno pojašnjava da je ona osobno bila prisutna samo prilikom sklapanja Ugovora o zajmu od 16. prosinca 2009. te da nije vidjela trenutak kada je njezinoj majci (tužiteljici) isplaćen iznos zajma po tom Ugovoru, odnosno iznos od 28.000,00 kuna, za koji navodi da joj je stvarno isplaćen po istom Ugovoru. Ne sjeća se je li isplata novčanog iznosa zajma na ruke uslijedila odmah po zaključenju tog Ugovora ili naknadno. Pretpostavlja da je naknadno pitala tužiteljicu koliko joj je stvarno novaca isplaćeno te da joj je ona rekla da se radi o iznosu od 28.000,00 kuna. Kada je tužiteljicu pitala kako je došlo toga da joj je isplaćen manji iznos zajma od onog koji je naveden u Ugovoru, ona joj je rekla da ne zna i "da se ne želi s njima svaditi", a pod time je mislila na ljude iz kreditnog ureda. Ističe da se u kreditnom uredu prilikom sklapanja Ugovora iz prosinca 2009. nalazilo više muškaraca, koji nisu izgledali "ugodno". Odgovara da tom prilikom nitko od zaposlenika kreditnog ureda nije upućivao nikakve direktne prijetnje tužiteljici niti ostalim članovima njihove obitelji, ali "da su osobe izgledale prijeteće". Misli da su u uredu bile zaposlene i neke ženske osobe.
15. Svjedok ĆL, sin tužiteljice, saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 19. travnja 2018. (listovi 183-184 spisa) iskazao je da su 2009. namjeravali otvoriti veterinarsku ambulantu te im je bio potreban novac za završetak uređenja prostora (u obiteljskoj kući), jer da su njegova djevojka i on studenti veterine. U trenutku kada je trebalo dignuti kredit, njegov otac je imao okluziju oka i morao je biti na dugotrajnom bolovanju, zbog čega je primao malu naknadu i nije bio kreditno sposoban, kao niti njegova majka (tužiteljica) jer je imala druge kredite i nisku plaću.. Po prijedlogu tužiteljice svi zajedno su odlučili da će podignuti kredit u kreditnom uredu. Sjeća se da su došli u kreditni ured u [adresa], gdje ih je dočekao gospodin s dugom kosom u repu, koji im je rekao da ih čeka kreditor u jednoj prostoriji u tom uredu. Navodi da je tada vidio "papire" iz kojih je proizlazilo da podižu kredit od 50.000,00 kuna, a u konačnici im nije isplaćen navedeni iznos već iznos od 28.000,00 kuna. Djelatnik kreditnog ureda odveo ih je u ured javnog bilježnika, gdje su potpisali Ugovor o zajmu i izvršili ovjeru, a ne sjeća se da bi im bilo rečeno ili protumačeno što potpisuju niti kod javnog bilježnika niti u kreditnom uredu, u kojem im je unaprijed pripremljeni ugovor samo prezentiran. Na pitanje je li prigovarao zbog isplate manjeg novčanog iznos od onog koji je bio naveden u Ugovoru, odgovara da on navedeno tada nije razumio, već da je mislio da preostali iznos do svote od cca 50.000,00 kuna predstavlja metodu osiguranja tražbine. Nije mu poznato da bi njegova majka (tužiteljica) kreditnom uredu isplatila neku proviziju za usluge posredovanja. Nije mu poznato koliko je ugovora (uz posredovanje kreditnog ureda) zaključila tužiteljica niti o kojem se ukupnom novčanom iznosu radilo te nema nikakva saznanja u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu. Sjeća se da su se rate uredno plaćale te da su neke rate "nosili" on i njegova sestra te se sjeća da su nastali problemi i pritisci kada je tužiteljica neke rate platila na dva dijela jer nisu imali novaca za platiti odjednom, nakon čega su djelatnici kreditnog ureda inzistirali da se krediti reprogramiraju ili da će se u suprotnom prodati nekretnina, pri čemu navodi da je do toga došlo otprilike godinu i pol dana nakon sklapanja Ugovora iz 2009. Poznato mu je da su djelatnici iz kreditnog ureda svako mjesečno nazivali tijekom otplate rata i to nekoliko dana prije datuma dospijeća s upozorenjima da se rate moraju plaćati na vrijeme te se sjeća da su jednom prilikom za vrijeme dok je njegov otac bio na bolovanju neki ljudi došli na vrata njihove kuće i poručili da se tužiteljica mora hitno javiti u kreditni ured, jer da će im u suprotnom "zemlja ići na bubanj" te se sjeća da je nakon toga njegovom ocu pozlilo. Navodi da, osim zemljišta (pored Šibenika) tužiteljica ima u vlasništvu i kuću u [adresa], koja je opterećena hipotekom.
16. Sud je prihvatio kao uvjerljiv i životan iskaz svjedokinje DL, u pogledu uobičajenog postupanja navedene svjedokinje prilikom postupka solemnizacije ugovora o zajmu u javnobilježničkom uredu u kojem je zaposlena (neovisno o tome što se svjedokinja nije mogla sjetiti okolnosti vezanih za predmetni Ugovor o zajmu). Ovdje valja istaknuti da iz iskaza same tužiteljica danom na ročištu od 2. srpnja 2015. (list 74 spisa) proizlazi da je nju prisjednica u uredu javnog bilježnika Lade Draškić, upozorila na posljedice predmetnog Ugovora te da ju je čak i pitala je li joj jasno što je potpisala, da je tužiteljici objašnjavala da predmetni Ugovor za nju nije dobar i da se upisuje hipoteka na tužiteljičinoj nekretnini, a što jasno proizlazi i iz prethodno citiranog sadržaja potvrde o solemnizaciji predmetnog Ugovora broj OV-7701/11 od 23. studenog 2011., koju je izdala svjedokinja svojstvu javnobilježničkog zamjenika javnog bilježnika Lade Draškić.
17. Iskaz svjedoka TL (čije je saslušanje predložio tuženik u odgovoru na tužbu), sud nije posebno cijenio, imajući u vidu da je isti svjedok iskazao da nema nikakva saznanja u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. Isto tako, iako je taj svjedok u svom iskazu naveo je u razdoblju od 2010. do 2012. bio zaposlen kao administrator u kreditnom uredu HZ-Sistem d.o.o. u [adresa] u [adresa] (uz posredovanje kojeg je zaključen Ugovor o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009.), ne može se zaključiti da bi upravo on bio osoba " TL", kojeg tužiteljica u svom iskazu spominje kao djelatnika navedenog kreditnog ureda koji joj je predložio sklapanje novog ugovora o zajmu s drugim "investitorom" odnosno posredovao pri sklapanju Ugovora o zajmu od **.**.2011. s RLK (niti to tvrdi bilo koja od stranaka).
18. Također, irelevantan je i prethodno citirani iskaz svjedoka IL (čije je saslušanje predložio tuženik u odgovoru na tužbu), budući na temelju istog sud nije mogao utvrditi niti jednu od odlučnih, među strankama spornih činjenica. Pri tome valja dodati da je sud ocijenio neuvjerljivim iskazivanje tog svjedoka, kojim negira da bi ranije čuo za stranke u ovom postupku te negira povezanost s društvima HZ-Sistem d.o.o., Tramontana Nautika d.o.o., ARI 9000 d.o.o. i Optimus Artis d.o.o. (i drugim sličnim kreditnim uredima), a imajući u vidu sadržaj pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-US-38/14 od 29. travnja 2014.
19.1. Sud je prihvatio, kao uvjerljive i životne te u bitnom dijelovima suglasne, iskaze tužiteljice te svjedoka PL, CL i ĆL, u dijelu navoda koji se odnose na njihove financijske i obiteljske prilike te razloge zbog kojih se tužiteljica, uz prethodni dogovor s ostalim članovima obitelji, krajem 2009. obratila kreditnom uredu u [adresa] u [adresa]- društvu HZ-Sistem d.o.o., radi ishođenja zajma koji im je bio tada bio potreban u novčanom iznosu između 25.000,00 do 30.000,00 kuna, a uz posredovanje kojeg kreditnog ureda su sklopili Ugovor o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009. sa zajmodavcem ILKIllescas (dugotrajno bolovanje na kojem je bio suprug tužiteljice zbog lakšeg moždanog udara u vidu okluzije oka koji je pretrpio tijekom 2009., zbog čega su znatno smanjena njegova mjesečna primanja; potreba urednog podmirivanja mjesečne rate u visini od 7.000,00 kuna po hipotekarnom kreditu koji su tužiteljica i njezin suprug ranije ishodili u banci radi financiranja obnove njihove obiteljske kuće i uređenja poslovnog prostora-veterinarske ambulante, za završetak kojih radova su im u to vrijeme bila potrebna dodatna novčana sredstva; niska mjesečna primanja tužiteljice i njezina zaduženja po drugom kreditu u mjesečnom iznosu od 2.300,00 kuna; okolnost da je sin tužiteljice u to vrijeme bio student, a kći tek zasnovala radni odnos te nedostatak kreditne sposobnosti tužiteljice i članova njezine obitelji za ishođenje daljnjih kredita kod banaka). Također, sud je prihvatio kao uvjerljive i u bitnom međusobno suglasne iskaze tužiteljice te prethodno navedenih svjedoka u dijelu njihovih iskaza iz kojih u bitnom proizlazi da je tužiteljici po Ugovoru o zajmu od 16. prosinca 2009., iako je u istom Ugovoru (koji je bio unaprijed pripremljen od strane kreditnog ureda HZ-Sistem d.o.o.) bio naznačen iznos zajma od 58.000,00 kuna (kunska protuvrijednost iznosa od 7.969,64 EUR), stvarno isplaćen manji novčani iznos zajma od oko 28.000,00 kuna (odnosno otprilike iznos zajma koji je prethodno tužiteljica tražila u visini između 25.000,00- 30.000,00 kuna) i to od strane kreditnog ureda HZ-Sistem d.o.o.; da navedenom postupanju tužiteljica i svjedoci PL, CL i ĆL (kao sudužnici iz Ugovora o zajmu od 16. prosinca 2009.) nisu prigovorili; da je sljedećih godinu dana tužiteljica mjesečne rate zajma iz Ugovora od 16. prosinca 2009. (u kunskoj protuvrijednosti iznosa 299,00 EUR) uredno podmirivala gotovinskim plaćanjima u prostorijama kreditnog ureda HZ-Sistem d.o.o. (na adresi [adresa] u [adresa]).
19.2.Prihvaćeni su kao uvjerljivi iskazi tužiteljice i svjedokinje ČL i u dijelovima iz kojih nadalje u bitnom proizlazi da je tužiteljica, po prethodnom pozivu i traženju zaposlenika kreditnog ureda HZ-Sistem d.o.o., a radi navodno povoljnijih uvjeta (niže kamatne stope) i zatvaranja/ reprogramiranja obveza iz Ugovoru o zajmu od 16. prosinca 2009., pristala na sklapanje sljedećeg ugovora o zajmu s novim "investitorom", odnosno pristala s RLK sklopiti Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011. (u kojem se između ostalog navodi da postoji njegova novčana tražbina na temelju Ugovora o zajmu broj 110131PM od 31. siječnja 2011. u iznosu od 12.946,86 EUR s redovnom kamatom po stopi od 6,07% godišnje odnosno kunska protuvrijednost zajma na dan 31. siječnja 2011. u iznosu od 95.900,00 kuna); da je tužiteljici potom u kreditnom uredu (HZ-Sistem d.o.o.) kao zajam na ruke isplaćen bitno manji novčani iznos od onog koji se navodi u Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011. (pri čemu tužiteljica u svom iskazu navodi da se radilo o iznosu od 8.000,00 kuna, a svjedokinja ČL u svom iskazu navodi da se radilo o iznosu od 2.000,00 kuna). Nadalje, proizlazi da je tužiteljica potpisala i Potvrdu o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 31. siječnja 2011. (list 11 spisa), koju je izdao i potpisao prethodni zajmodavac KLK Illescas, a u kojoj se u bitnom navodi da "po podmirenju iznosa od 31.884,00 kuna" odnosno plaćanju ukupnog "stanja duga" u navedenom iznosu isti nema nikakvih daljnjih potraživanja prema tužiteljici po Ugovoru o zajmu od 16. prosinca 2009. Pri tome valja ukazati da isti zajmodavac u svojoj ovjerenoj izjavi od 9. ožujka 2017. (listovi 137-145 spisa), u bitnom tek navodi da se tužiteljica "nije protivila iznosu za zatvaranje zajma", istovremeno ne spominjući da bi njemu (ili za njega kreditnom uredu HZ-Sistem d.o.o.) tužiteljica na dan izdavanja Potvrde od 31. siječnja 2011. ili prethodno (jednokratno) isplatila navedeni novčani iznos od 31.884,00 kuna na ime "zatvaranja zajma" odnosno podmirenja preostalih ugovorenih mjesečnih rata iz Ugovora od 16. prosinca 2016. (što tužiteljica u svom iskazu ne navodi), pri čemu iz uplatnice broj 8855 od 31. siječnja 2011. (list 27 spisa) proizlazi da je navedenog datuma tužiteljica izvršila samo uplatu kreditnom uredu HZ-Sistem d.o.o. "na ime zatvaranja zajma" samo u iznosu od 2.342,00 kuna. Pri tome valja dodati da nije logično i životno da bi tužiteljica i članovi njezine uže obitelji u to vrijeme, s obzirom na iskazane imovinske prilike i prezaduženost, uopće imali mogućnost jednokratno isplatiti novčani iznos od 31.884,00 kuna. Također, sud nalazi neistinitima dio navoda iz ovjerene izjave FLKC (listovi 143-145 spisa) u pravcu da je tužiteljici izdao brisovno očitovanje, nakon što je tužiteljica "zatvorila zajam" iz Ugovora o zajmu broj od 16. prosinca 2011..
19.3. Navedeno stoga jer iz povijesnog prikaza zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jasno proizlazi da je založno pravo koje je temeljem Ugovora o zajmu broj W475999 od 16. prosinca 2009. bilo uknjiženo u korist zajmodavca ILKIllescas dana 18. prosinca 2009. (povodom prijedloga broj Z-9028/09), brisano tek nakon zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. i to na temelju Brisovnog očitovanja od 16. prosinca 2009., ovjerenog istoga dana kod javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba. Dakle, jasno proizlazi da je navedeni "zajmodavac" ispravu o brisovnom očitovanju izdao i ovjerio isti dan kada je s tužiteljicom zaključio Ugovor o zajmu od 16. prosinca 2009., a što zasigurno ne bi učinio u slučaju da je on bio "stvarni" vjerovnik (zajmodavac) iz istog Ugovora o zajmu. Nadalje, sud nalazi da je isprava o navedenom brisovnom očitovanju izvjesno unaprijed pripremljena od strane kreditnog ureda HZ- Sistem d.o.o. (koji je organizirao zaključenje Ugovora o zajmu od 16. prosinca 2009.), kod kojeg kreditnog ureda je i zadržana nakon ovjere kod javnog bilježnika (ista isprava očito nije uručena tužiteljici niti naknadno po zaključenju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011.), iz čega prema ocjeni ovog suda proizlazi zaključak da je navedeno Brisovno očitovanje od 16. prosinca 2009. (kojim se unaprijed dopušta brisanje založnog prava na nekretnini tužiteljice prije nego što isto pravo uopće bio uknjiženo u korist zajmodavca FLKC, kao sredstvo osiguranja novčanog potraživanja iz Ugovora o zajmu od 16. prosinca 2009.) sačinjeno za potrebe kreditnog ureda radi (već u to vrijeme) namjeravanog "posredovanja" pri sklapanju budućih ugovora o zajmu između tužiteljice i drugih zajmodavaca, s većim iznosima zajma i ugovaranjem zasnivanja založnog prava ili drugih tereta na istoj nekretnini kao sredstvu osiguranja. Imajući u vidu prethodno navedeno, kao i datum kada je izdana Potvrda o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 31. siječnja 2011., prema ocjeni ovog suda proizlazi zaključak da je svrha izdavanja navedene Potvrde (za koju proizlazi da je tužiteljica potpisala na prethodno traženje djelatnika kreditnog ureda HZ-Sistem d.o.o.), bila privoliti tužiteljicu da pristane na sklapanje sljedećeg ugovora o zajmu s "novim investitorom" odnosno sklapanje Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od **.**.2011. s RLK (kao zajmodavcem i fiducijarnim vjerovnikom/predlagateljem osiguranja), u kojem se Sporazumu navodi zajam u iznosu od 12.946,86 EUR odnosno u iznosu od 95.900,00 kuna uz ugovorenu (neznatno nižu od prethodne) kamatu po stopi od 6,07% godišnje na koju se posebno zaračunava i PDV, a što predstavlja skoro dvostruko veće zaduženje od onog u prethodnom Ugovoru o zajmu od 16. prosinca 2009., uz istovremeno ugovaranje fiducijarnog prijenosa prava vlasništva na prethodno opisanoj nekretnini tužiteljice (zemljište kod Šibenika) u korist navedenog zajmodavca, radi osiguranja vraćanja novčane tražbine iz istog Sporazuma, eventualnih zateznih kamata i troškova koji bi mogli nastati u svezi naplate iste tražbine, a sve bez stvarno izvršene isplate tužiteljici novčanog iznosa zajma koji se navodi u istom Sporazumu.
19.4. Dovodeći u vezu u tom dijelu prihvaćene iskaze tužiteljice te svjedoka PL, ČL i ĆL sa sadržajem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od nekretnine od 31. siječnja 2011. te priloženih uplatnica (listovi 26 i 27 spisa) i dopisa kreditnih ureda (listovi 20 i 22 spisa) , sud nadalje nalazi utvrđenim da je tužiteljica zajam iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od nekretnine od 31. siječnja 2011. (mjesečne anuitete zajma iz članka 2.), tijekom 2011. godine otplaćivala na način da je plaćanja mjesečnih anuiteta prvotno izvršavala kreditnom uredu HZ-Sistem d.o.o., a potom i drugim kreditnim uredima na koje je bila upućivana, na različitim lokacijama (kreditnom uredu Tramontana Nautika d.o.o. na lokaciji [adresa] i kreditnom uredu ARI 9000 d.o.o. na neutvrđenoj lokaciji), pri čemu je tužiteljica pojedine mjesečne anuitete istog zajma podmirivala plaćanjima u dva dijela (nakon dospijeća).
19.5. Na temelju u tom dijelu prihvaćenog iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljica nedugo nakon zaključenja Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011., od strane djelatnika kreditnog ureda, telefonom obaviještena da kod suda u Šibeniku nije bilo moguće provesti upis založnog prava na njezinog nekretnini koja je bila predmet osiguranja iz navedenog Sporazuma (što se može povezati i s prethodno citiranim sadržajem rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj Z- 694/11 od 24. ožujka 2011.) i da je traženo od nje da uredno podmiruje mjesečne rate (anuitete) zajma iz istog Sporazuma. Također, cijeneći kao uvjerljive i životne te dovodeći u međusobnu vezu dijelove iskaza tužiteljice i svjedoka CL, PL i ĆL, u pogledu njihovih navoda o daljnjim okolnostima koje su prethodile zaključenju predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011., sud nadalje nalazi utvrđenim su djelatnici kreditnog ureda potom svaki mjesec, nekoliko dana prije datuma dospijeća, telefonom kontaktirali tužiteljicu radi provjere hoće li platiti mjesečnu ratu (zajma iz Sporazuma od 31. siječnja 2011.) te je upozoravali da se rate moraju plaćati na vrijeme; da je zbog okolnosti plaćanja pojedinih mjesečnih rata zajma u dva dijela došlo do problema i pritisaka na tužiteljicu i njezinu obitelj od strane kreditnog ureda, a koji su pritisci kulminirali kada je jedan od djelatnika kreditnog ureda (prema iskazu tužiteljice dana 23. studenog 2011.) došao na ulazna vrata kuće u kojoj stanuje obitelj tužiteljice, tražeći tužiteljicu, kojoj je po njezinom suprugu ostavio poruku da se hitno mora javiti u kreditni ured, a što je kod tužiteljice i njezine obitelji prouzrokovalo neugodnost i strah.
19.6. Također, prihvaćen je kao uvjerljiv i životan dio iskaza tužiteljice iz kojeg u bitnom proizlazi da su joj potom u kreditnom uredu, u koji je došla po prilici istog dana, priopćili da se zbog neuredne otpale mjesečnih rata zajma njezino zemljište (predmet osiguranja novčane tražbine iz Sporazuma od 31. siječnja 2011.) mora hitno prodati, što je kod tužiteljice izazvalo strah i paniku te je u opisanoj situaciji, kada su joj zaprijetili da će se u suprotnom njezino zemljište prodati, pristala na ponudu kreditnog ureda da sklopi i treći ugovor. Stoga je, isključivo iz razloga jer je željela spasiti od prodaje naslijeđeno zemljište kod Šibenika, ukupne površine cca 4000 m2, a strahujući da će se u protivnom isto prodati za manji novčani iznos (u odnosu na stvarnu vrijednost tog zemljišta), tužiteljica pristala s tuženikom sklopiti predmetni Ugovor o zajmu od 23. studenog 2011. (za iznos zajma od 118.000,00 kuna uz ugovaranje zasnivanja založnog prava u korist tuženika na zemljištu u vlasništvu tužiteljice- nekretnini upisanoj zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao "glavnog" sredstva osiguranja naplate svih novčanih potraživanja iz predmetnog Ugovora), ne postavljajući prethodno pitanja o stvarnom iznosu njezinog dotadašnjeg duga, pri čemu je i predmetni Ugovor i svu ostalu popratnu dokumentaciju prethodno sastavio kreditni ured.
19.7.Sud je ocijenio uvjerljivim iskaz tužiteljice i u dijelu iz kojeg proizlazi da njoj nije isplaćen novčani iznos zajma koji se navodi u predmetnom Ugovoru o zajmu od 23. studenog 2011. (118.000,00 kuna), već da joj je "na ruke" u kreditnom uredu (prije ili nakon zaključenju predmetnog Ugovora) isplaćen samo iznos od 200,00 kuna. Prihvaćajući takvo iskazivanje tužiteljice, sud je uz sve utvrđene okolnosti koje su prethodile zaključenju predmetnog Ugovora, uzeo u obzir i nedvojbenu činjenicu da tužiteljica ranijem zajmodavcu/ fiducijarnom vjerovniku DLK niti kreditnom uredu (za navedenog zajmodavca), nije izvršila uplatu novčanog iznosa od 86.542,00 kuna, na ime "jednokratnog zatvaranja potraživanja i otplatu zajma u cijelosti jednokratnom uplatom u svrhu obustave ovršnog postupka" (vezano za zajam i ostala novčana potraživanja iz Sporazuma od 31.siječnja 2011.), a kako je to navedeno u ispravi o Izvansudskoj nagodbi s nadnevkom od 23.studenog 2011. (listovi 14-15 spisa), koju je ispravu potpisao raniji zajmodavac RLK (što tuženik tijekom postupka ne osporava), pri čemu je ista isprava tužiteljici izvjesno uručena od strane kreditnog ureda prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu. Također, nije logično niti životno da bi raniji zajmodavac RLK, u slučaju da je doista u to vrijeme (do 23. studenog 2011.) imao potraživanje prema tužiteljici s osnove vraćanja zajma i drugih tražbina koje se navode u Sporazumu od 31.siječnja 2011. i Izvansudskoj nagodbi s nadnevkom od 23. studenog 2011., pristao na "zatvaranje" istih potraživanja, bez da mu je od strane tužiteljice ili od strane tuženika, kao "novog zajmodavca", bio podmiren iznos od 86.542,00 kuna, koji se navodi u ispravi o "Izvansudskoj nagodbi" od 23. studenog 2011. Isto tako, valja ukazati da niti tuženik u svojoj ovjerenoj izjavi dostavljenoj u spis predmeta (listovi 122-134 spisa) ne navodi da bi DLK izvršio isplatu navedenog ili bilo kojeg drugog novčanog iznosa, a u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava bilo kakvu korelaciju između predmetnog Ugovora o zajmu s prethodnim ugovorima koje je tužiteljica zaključila s RLK i ILKIllescas.
19.8. Nadalje, imajući u vidu da iz sadržaja odredbi čl. 3. i čl. 6. predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. i Izjave o vrijednosti nekretnine od 23. studenog 2011. (list 135 spisa), u bitnom proizlazi da su stranke kao "glavno" sredstvo osiguranja novčane tražbine zajma sa svim dodatnim tražbinama iz istog Ugovora, ugovorile upravo zasnivanje založnog prava na tužiteljičinoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], vinograd, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud nalazi neuvjerljivima navode tuženika (iz njegove ovjerene izjave) da je "jamstvo, zemljište na području Zadra bilo više ili manje samo pro forma ", jer da je tužiteljica priznala da je vrijednosti istog zemljišta manja od iznosa zajma iz Ugovora (odnosno samo cca 30.000,00 kuna). Iste navode tuženika sud je ocijenio usmjerenima u pravcu umanjivanja važnosti činjenice da je radi osiguranja tražbine predmetnog zajma ugovoreno zasnivanje založnog prava na prethodno opisanoj nekretnini i otklanjanja povezanosti predmetnog Ugovora o zajmu s prethodna dva ugovora. Naime, tuženiku je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. nedvojbeno moralo biti poznato da je u to vrijeme tužiteljičina nekretnina još uvijek bila opterećena uknjiženim založnim pravom u korist (prvog) zajmodavca FLKC te da je u to vrijeme u zemljišnoj knjizi već bila upisana zabilježba odbačenog prijedloga (drugog) zajmodavca ZLK za upis prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine (fiducijarnog vlasništva) i prava zaloga na istoj nekretnini (temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31.siječnja 2011.), pri čemu je brisanje založnog prava uknjiženog u korist (prvog) zajmodavca FLKC provedeno tek naknadno povodom prijedloga broj Z-1758/12 od 6. ožujka 2012., na temelju Brisovnog očitovanja istog zajmodavca od 16. prosinca 2009.
19.9. Slijedom prethodno navedenog, prema ocjeni ovog suda, jasno proizlazi zaključak o povezanosti predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. s prethodnim ugovorima koje je tužiteljica zaključila sa FLKC i RLK te zaključak o povezanosti tuženika s navedenim "zajmodavcima", kao i njegovoj povezanosti s kreditnim uredima koji su sudjelovali pri sklapanju sva tri pravna posla.
20. Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi koji je od kreditnih ureda bio "posrednik" odnosno sudjelovao pri sklapanju predmetnog Ugovora o zajmu. Naime, iako se u računu broj 63355 od 23. studenog 2011., koji je dostavio tuženik tijekom postupka (list 57 spisa), kao izdavatelj navodi Plava svjetlost d.o.o., [adresa], valja navesti da prema uplatnicama broj 11752 od 3. svibnja 2012. i broj 11865 od 11. svibnja 2012. (list 25 spisa) i sadržaju dopisa društva Tramontana Nautika d.o.o. (list 21 spisa), proizlazi da je rate iz predmetnog Ugovora o zajmu tužiteljica plaćala prvotno kreditnom uredu- društvu Tramontana Nautika d.o.o., s adresom u [adresa] (kojem je plaćala i rate iz prethodnog Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. siječnja 2011. zaključenog s RLK) te potom društvu Optimus Artis d.o.o., na adresi u [adresa] (kojem je izvršila posljednje isplate po predmetnom Ugovoru o zajmu). Dovodeći navedeno u vezu iskazom tužiteljice, iz kojeg proizlazi da ona nije nikada bila naručitelj "usluga posredovanja u pribavljanju zajma" od društva Plava svjetlost d.o.o. (kako se to navodi u računu od 23. studenog 2011.) niti iz njezinog iskaza proizlazi da bi bilo kada odlazila u kreditni ured na adresi [adresa] (adresa sjedišta kreditnog ureda Plava Svjetlost d.o.o.), već da je (u prethodnom razdoblju i razdoblju nakon sklapanja predmetnog Ugovora) odlazila u "kreditni ured" koji se nalazio u [adresa], to bi proizlazilo da su osobe povezane sa svim prethodno spomenutim kreditnim uredima, dovele parnične stranke u vezu i organizirale poduzimanje svih radnji vezano za sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2011. na lokaciji jednog kreditnog ureda (vjerojatno kreditnog ureda-trgovačkog društva Tramontana Nautika d.o.o., koje je poslovalo na adresi u [adresa]), dok je tužiteljici račun broj 63355 od 23. studenog 2011. (list 57 spisa) za "izvršenu uslugu posredovanja u pribavljanju zajma" izdan od strane drugog povezanog kreditnog ureda-trgovačkog društva Plava Svjetlost d.o.o., sa sjedištem na adresi u [adresa], a koji je kreditni ured očito izdao i Isplatnicu broj 111123PM od 23. studenog 2011. (list 56 spisa), a što je sve prema ocjeni ovog suda učinjeno u svrhu prikrivanja stvarne naravi predmetnog pravnog posla.
21.1. Ukoliko se i uzme da je upravo kreditni ured Plava Svjetlost d.o.o. "posredovao" između tužiteljice i tuženika vezano za sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu, kako to tvrdi tuženik tijekom postupka, pri tome se pozivajući na sadržaj računa broj 63355 od 23. studenog 2011. i Isplatnice broj 111123PM od 23. studenog 2011. u pravcu dokazivanja da je tužiteljici isplaćen iznos zajma iz predmetnog Ugovora (list 54 spisa), u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi navedeni kreditni ured ili drugi kreditni uredi različitih naziva i na drugim lokacijama, odnosno Tramontana Nautika d.o.o. i Optimus Artis d.o.o. (kojima je tužiteljica plaćala rate iz predmetnog Ugovora o zajmu) imali ulogu samo običnog posrednika između parničnih stranaka.
21.2.Naime, prema odredbi čl.835. ZOO-a propisano je da se ugovorom o posredovanju posrednik obvezuje dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju ako ugovor bude sklopljen, dok je prema odredbi čl. 837.st.1. ZOO-a propisano da nalog za posredovanje ne ovlašćuje posrednika da za nalogodavca primi ispunjenje obveze iz ugovora sklopljenog njegovim posredovanjem, pri čemu je i navedeno moguće, ali je za to potrebna pisana punomoć (čl. 837.st.2. ZOO-a).
21.2. U konkretnom slučaju sud nalazi da stranke prethodno sklapanju predmetnog Ugovora o zajmu od 23. studenog 2023. uopće nisu pregovarale, imajući u vidu da iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da su se ona i tuženik susreli samo jedanput i to u prostoru ureda javnog bilježnika Lade Draškić prilikom solemnizacije predmetnog Ugovora, pri čemu iz sadržaja javnobilježničke Potvrde broj OV-7701/11 od 23.studenog 2011. i prihvaćenog iskaza svjedokinje DL jasno proizlazi da prilikom obavljanja same solemnizacije tuženik nije bio prisutan niti je isplata iznosa predmetnog zajma izvršena u nazočnosti javnog bilježnika odnosno svjedokinje DL, kao javnobilježničkog zamjenika javnog bilježnika Lade Draškić. Nadalje, jasno proizlazi da su osobe povezane s kreditnim uredom koji je doveo tužiteljicu u vezu s tuženikom, unaprijed sastavile i pripremile ispravu o predmetnom Ugovoru o zajmu od 23. studenog 2011. (o odredbama kojeg tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati niti s tuženikom niti s kreditnim uredom kao "posrednikom") te su unaprijed sastavile i pripremile sve ostale isprave s istim datumom, odnosno ispravu o Izvansudskoj nagodbi od 23.studenog 2011., koju je (očito prethodno) potpisao raniji "zajmodavac" RLK te Izjavu korisnika zajma od 23.studenog 2011. i Izjavu o vrijednosti nekretnine od 23. studenog 2011., koje je tužiteljica očito na traženje osoba iz kreditnog ureda potpisala te na potonjoj Izjavi i izvršila ovjeru svog potpisa u uredu javnog bilježnika.
21.3. Nadalje, uz okolnost da tuženik kao zajmodavac iz predmetnog Ugovora o zajmu svoju ugovornu obvezu davanja zajma tužiteljici u iznosu od 180.000,00 kuna nedvojbeno nije ispunio isplatom navedenog iznosa zajma neposredno tužiteljici kao zajmoprimcu (što proizlazi iz navoda samog tuženika koji se u pravcu dokazivanja da je tužiteljici zajam u navedenom iznosu isplaćen tijekom postupka poziva na račun broj 63355 od 23. studenog 2011. i Isplatnicu broj 111123PM od 23. studenog 2011., koji su izdani od strane kreditnog ureda Plava Svjetlost d.o.o.), valja istaknuti da tuženik tijekom postupka ničim ne dokazuje da bi navedeni novčani iznos prethodno isplatio kreditnom uredu Plava Svjetlost d.o.o. kao "posredniku" između stranaka. Također, valja ukazati na sadržaj čl.5.st.1. predmetnog Ugovora o zajmu (prema kojem je određeno da je tužiteljica obvezna ugovorene mjesečne rate predmetnog zajma uplaćivati na žiro-račun zajmodavca ili ako zajmodavac odredi i ovlasti pravnu osobu koja će u njegovo ime zaprimati uplate na svojoj blagajni ili na svoj žiro-račun) i s druge strane nedvojbenu okolnost da tužiteljica nikada nije bila obaviještena o broju žiro-računa tuženika na koji bi plaćala rate zajma niti je od strane tuženika kao zajmodavca bila obaviještena o tome da bi tuženik odredio i ovlastio bilo koju pravnu osobu da u njegovo ime i za njegov račun od tužiteljice zaprima uplate mjesečnih rata zajma (suprotno tuženik niti tvrdi niti dokazuje). Pri tome niti iz jedne od isprava priloženih u spisu ne proizlazi niti da bi nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu tužiteljica obvezu vraćanja predmetnog zajma tuženiku ispunjavala isplatama kreditnom uredu Plava Svjetlost d.o.o. (za kojeg tuženik navodi da je bio "posrednik" pri sklapanju predmetnog pravnog posla), već iz prethodno citiranih isprava proizlazi da je tužiteljica mjesečne rate predmetnog zajma plaćala kreditnim uredima Tramontana Nautika d.o.o. i Optimus Artis d.o.o. (sve do svibnja 2012. kada je prema iskazu tužiteljice posljednju isplatu izvršila u prostorijama kreditnog ureda u [adresa] te potom saznala da je taj ured zatvoren i da su sve osobe iz tog ureda uhićene), a što je očito tužiteljica činila po pozivu osoba (neposredno ili posredno) povezanih s istim i drugim kreditnim uredima koji su navedeni u ispravama priloženim u spisu, a koji se svi kreditni uredi spominju i u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-US-38/14 od 29. travnja 2014. (listovi 80-87 spisa).
21.4. Sve prethodno navedeno upućuje ne samo na zaključak da kreditni ured Plava Svjetlost d.o.o. (koji je tužiteljici izdao račun broj 63355 od 23. studenog 2011. i Isplatnicu broj 111123PM od 23. studenog 2011.) nije imao ulogu običnog posrednika između stranaka, već i na zaključak da je ovdje tuženik bio zapravo fiktivni zajmodavac kojim su se osobe povezane s tim kreditnim uredom i svim ostalim prethodno navedenim kreditnim uredima poslužile u svrhu prikrivanja stvarne naravi predmetnog pravnog posla.
22.1. U smislu odredbi čl. 329. st.1. ZOO-a, za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:
a) objektivna pretpostavka-da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora i b) subjektivna pretpostavka- da je oštećenik pristao na očiti nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost) te da je u vrijeme sklapanja ugovora kod druge ugovorne strane postojalo znanje o tim okolnostima i njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist ili korist trećega.
22.2. Valja istaknuti da, prema ocjeni ovog suda, način poslovanja svih prethodno spomenutih kreditnih ureda iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-US- 38/14 od 29. travnja 2014., utvrđene okolnosti koje su prethodile zaključenju predmetnog Ugovora, zajedno s prihvaćenim stranačkim iskazom tužiteljice te sadržajem potvrda o uplatama mjesečnih rata po predmetnom zajmu izvršenih u korist kreditnih ureda, predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak da tužiteljica od tuženika nije primila novčani iznos zajma od 180.000,00 kuna, koji se navodi u pisanoj ispravi o predmetnom Ugovoru o zajmu od 23. studenog 2011. i Isplatnici broj 111123PM od 23. studenog 2011., već da joj je od strane kreditnog ureda u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na ime zajma stvarno isplaćen samo iznos od 200,00 kuna. Budući je u konkretnom slučaju zaključenjem predmetnog Ugovora tužiteljica preuzela obvezu vraćanja višestrukog većeg iznosa (180.000,00 kuna) s ugovorenim kamatama na isti iznos, iz čega proizlazi da se očito radilo o lihvarskim kamatama (koje su prikrivene većim iznosom zajma navedenim u pisanom Ugovoru o zajmu), pri tome dopuštajući i opterećenje nekretnine u njezinom vlasništvu (zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je s obzirom na lokaciju izvjesno veće vrijednosti od 30.000,00 kuna, koja je navedena u Izjavi o vrijednosti nekretnine od 23. studenog 2011.) založnim pravom u korist tuženika, to sud nalazi utvrđenim da je tuženik, zaključujući s tužiteljicom predmetni Ugovor o zajmu od 23. studenog 2011. kao nominalni zajmodavac, stvarno za treće osobe (povezane s prethodno navedenim kreditnim uredima) ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tužiteljica kao zajmoprimac primila po predmetnom Ugovoru.
22.3. Nadalje, imajući u vidu sadržaj iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem iskaza svjedokinje DL, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora imala predodžbu o bitnim svojstvima Ugovora te pristala na sve ugovorne odredbe, pa tako i na očiti nerazmjer davanja. Pri tome je sud ocijenio da je na zaključenje predmetnog Ugovora o zajmu pod navedenim nepovoljnim uvjetima, tužiteljica pristala iz razloga jer je, zbog postojećeg zaduženja na ime vraćanja zajma iz prethodnog Ugovora o zajmu od 31. siječnja 2011. (koji je također zaključen pod lihvarskim uvjetima), mjesečne rate kojeg zajma tužiteljica nije podmirivala u ugovorenim rokovima, već sukladno financijskim mogućnostima kreditnom uredu (osobama povezanim s različitim kreditnim uredima) kao stvarnom vjerovniku-zajmodavcu iz tog Ugovora te okolnosti da je Sporazumom od 31. siječnja 2011. ugovoreno osiguranje naplate svih novčanih tražbina iz tog Ugovora o zajmu fiducijarnim prijenosom prava vlasništva tužiteljičine nekretnine (zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u korist nominalnog zajmodavca/vjerovnika, tužiteljica bila u položaju ovisnosti u odnosu na osobe povezane s kreditnim uredom koji je organizirao sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu. Pri tome, način na koji je zaključen predmetni Ugovor o zajmu i okolnost da je tužiteljica, "ne postavljajući pitanja o stvarnom iznosu njezinog dotadašnjeg duga", na traženje osoba povezanih s kreditnim uredom pristala potpisati i solemnizirati ispravu o ugovoru o zajmu u kojem je kao iznos zajma upisan višestruko veći novčani iznos od iznosa koji joj je stvarno isplaćen te u kojem se ugovara osiguranje naplate zasnivanjem založnog prava na nekretnini u njezinom vlasništvu (zemljište na kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kao i potpisati i sve ostale od strane kreditnog ureda unaprijed pripremljene isprave (isplatnicu, račun, Izjavu korisnika zajma te Izjavu o vrijednosti nekretnine od 23. studenog 2011. kojom je potvrdila da realna vrijednost nekretnine koju daje u zalog iznosi 30.000,00 kuna) ukazuje na zaključak da je tužiteljica postupala lakomisleno i s nedovoljno iskustva, naivno vjerujući da pristajući na sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu s tuženikom sprječava prodaju prethodno opisane nekretnine u njezinom vlasništvu (naslijeđenog zemljišta kod Šibenika, ukupne površine cca 4000 m2) za manji novčani iznos od stvarne vrijednosti te nekretnine. Prethodno navedene nepovoljne okolnosti na strani tužiteljice iskoristile su osobe povezane s kreditnim uredom kako bi privolile tužiteljicu na sklapanje predmetnog Ugovora u cilju daljnjeg zaduživanja tužiteljice i postizanja nerazmjerne imovinske koristi te upisa založnog prava na nekretnini tužiteljice, a sve navedeno je tuženiku u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora moralo biti poznato, s obzirom na utvrđenu povezanost između tuženika i kreditnog ureda koji je organizirao sklapanje predmetnog pravnog posla. Iako tuženik nije bio okrivljenik u kaznenom postupku koji je vođen protiv trećih osoba (povezanih sa svim prethodno navedenim kreditnim uredima) u predmetu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-US-38/14 te u kojem je postupku donesena prethodno navedena pravomoćna presuda od 29. travnja 2014. (kojom su sadržajno obuhvaćeni svi ugovori o zajmu koje je tužiteljica sklapala putem kreditnih ureda, pa tako i predmetni Ugovor), tuženik je kao nominalni zajmodavac sudjelovao u ugovaranju zajma pod lihvarskim uvjetima, uz iskorištavanje položaja zavisnosti tužiteljice u odnosu na osobe povezane s kreditnim uredima te njezinom očitom lakomislenošću i nedovoljnim iskustvom, ugovorivši za trećeg (osobe povezane s kreditnim uredom) korist koja je u očitom razmjeru s onim što je tužiteljica dobila.
22.4. Stoga sud nalazi utvrđenim da se, s obzirom na ispunjenje pretpostavki iz čl.329.st. 1. ZOO-a, u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru, pa je stoga tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu prihvaćen te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude, temeljem čl. 329. st.1. i st.2. ZOO-a.
23. Tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, kojim radi otklanjanja posljedica ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu u smislu odredbi čl.323.st.1. ZOO-a, zahtijeva naložiti tuženiku izdavanje brisovnog očitovanja predloženog sadržaja, a radi brisanja založnog prava uknjiženog u korist tuženika na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odbijen je kao neosnovan, a imajući u vidu da sama tužiteljica tijekom postupka (na ročištu od 3. studenog 2025.) navodi da založno pravo na navedenoj nekretnini više nije uknjiženo u korist tuženika već u korist treće osobe. Navedeno je sud utvrdio i temeljem uvida u javno (svima) dostupne podatke o stanju zemljišne knjige za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, iz kojih proizlazi da je povodom prijedloga zaprimljenog 4. listopada 2017. pod brojem Z-12268/2017, na temelju Ugovora o ustupu tražbine OV-7913/16 od 21. lipnja 2016. provedena uknjižba ustupanja založnog prava na predmetnoj nekretnini u korist treće osobe AL. Stoga je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.
24. Uzimajući u obzir djelomičan uspjeh svake od stranaka u sporu, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, temeljem čl. 154 st.2.
ZPP-a (toč. III/ izreke).
U Zagrebu, 15. travnja 2026.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
