REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4500/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CEDAR d.o.o. u stečaju, Kastav, Istarska cesta 1, OIB 17113221373, kojeg zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ELIND d.o.o., Lovran, Liganj 59, OIB 48842640028, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. u Rijeci, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-235/2025-43 od 2. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-235/2025-43 od 2. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-235/2025-43 od 2. rujna 2025. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.377,03 EUR.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-235/2025-43 od 2. rujna 2025. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.279,15 EUR i rješava:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.279,15 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 432,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj P-235/2025-43 od 2. rujna 2025. naloženo je tuženiku da tužitelju izvrši povrat ključeva i preda u posjed nekretnine i to:

-TS 20/0.4 kV Cedar 1 (pilana), dimenzija 7,00 m x 6,05 m, površine 42 m2, a izgrađena u sjevernom dijelu zemljišno-knjižne čestice 1883/1, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište, pilana i gospodarsko dvorište ukupne površine 31486 m2, a na Skici lica mjesta 1 označeno žutom ispunom, sukladno Nalazu geodetskog vještaka, izrađenom po stalnom sudskom vještaku iz područja geodezije ĆB, broj elaborata: 033/2024, od travnja 2024. i

- TS 20/0.4 kV Cedar 3 (gruba prerada), dimenzija 7,00 m x 6,00 m, površine 42 m2, a izgrađena u južnom dijelu zemljišno-knjižne čestice 1901, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište površine 4099 m2, a na Skici lica mjesta 2 označeno žutom ispunom u površini od 37 m2, i južnom dijelu zemljišno knjižne čestice 1902/6, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište površine 20 čhv, a na Skici lica mjesta 2 označeno žutom ispunom u površini od 5 m2, sve sukladno Nalazu geodetskog vještaka, izrađenom po stalnom sudskom vještaku iz područja geodezije ĆB, broj elaborata: 033/2024, od travnja 2024.

1.1. Rješenjem jednakog poslovnog broja kao i pobijana presuda utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev vezan za trafostanicu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.656,18 EUR (točka II. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 250,00 EUR kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) jer je nakon dokaznog postupka utvrdio da su predmetne trafostanice izgrađene na nekretninama u vlasništvu tužitelja, da je sukladno načelu superficies solo cedit (pravnog jedinstva nekretnine) propisanog u odredbi čl. 9. ZV-a, došlo do sjedinjenja zemljišta sa svime što je na njegovoj površini ili ispod nje trajno povezano, da tuženik trafostanice drži u svom posjedu bez pravne osnove, pa je naložio tuženiku povrat ključeva i predaju u posjed trafostanica pobliže opisanih u izreci pobijane odluke.

2.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

3. Tuženik je protiv te presude i rješenja u točki II. izreke podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku kada je dopustio tužitelju preinaku tužbe nakon okončanja prethodnog postupka, usprkos izričitom protivljenju tuženika, i odlučio o preinačenom tužbenom zahtjevu. Naime, tužitelj je prvi puta preinačio tužbeni zahtjev u postupku podneskom od 2. listopada 2023., što je sud dopustio raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu od 4. listopada 2023. usprkos protivljenju tuženika. Tako preinačenim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao predaju u posjed nekretnine, u naravi trafostanica obračunsko mjesto 1222650021 na adresi [adresa], izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trafostanica TS CEDAR 1 i TS CEDAR 2, izgrađene na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao predaju u posjed trafostanice oznake TS Cedar 1 i TS Cedar 2, koje se navodno nalaze na tri različite katastarske čestice, bez pobliže oznake koja je trafostanica na kojoj čestici, što bi valjda trebalo upućivati da su obje trafostanice na sve tri čestice. Naknadno je iz nalaza i mišljenja vještaka postalo razvidno da su kao spor na licu mjesta označene dvije trafostanice oznake TS Cedar 1 i TS Cedar 3, dok TS Cedar 2 koja je predmetom preinačenog tužbenog zahtjeva nije sadržana u nalazu i mišljenju vještaka. Nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je ponovno preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 12. lipnja 2024. na način da je postavio tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučio pobijanom presudom, kojoj preinaci se tuženik protivio. Prvostupanjski sud nije svojim rješenjem do zaključenja glavne rasprave odlučio o dopuštanju posljednje preinake tužbenog zahtjeva, iz čega bi proizlazilo da preinaka nije dopuštena. Prvostupanjski je sud presudom odlučio o preinačenom tužbenom zahtjevu iz čega slijedi da je preinaku ipak prešutno dopustio. Prvostupanjski je sud bio dužan sukladno odredbama iz čl. 190. ZPP-a odlučiti o dopuštenju preinake tužbe posebnim rješenjem, što nije učinio. Stoga stranke nisu do trenutka zaključenja glavne rasprave mogle imati saznanja o kojem se tužbenom zahtjevu raspravlja, tj. da se raspravlja o onom posljednje preinačenom tužbenom zahtjevu o kojem je kasnije odlučeno presudom. Prvostupanjski sud niti u ponovljenom postupku nije odlučio rješenjem o dopuštenju preinake tužbe. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude zaključuje da se radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, a ne o preinaci, ali ne daje nikakve valjane razloge zbog kojih je izveo takav zaključak. Prvostupanjski sud navodi da tužitelj ne traži predaju u posjed gospodarskog zemljišta, već samo dviju trafostanica, no to ne proizlazi iz tužbenog zahtjeva niti iz izreke pobijane presude (koja je identična ranije ukinutoj presudi). Naprotiv u izreci pobijane presude se navodi i predaja u posjed gospodarskog zemljišta velike površine. Stoga je i sama izreka presude nerazumljiva i proturječna obrazloženju presude, te nema razloga o odlučnim činjenicama.

3.1. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe da je ugovorima sklopljenim s tužiteljem i društvom Vrbovsko Eko Energija d.o.o. zadužen za upravljanje elektroenergetskom infrastrukturom u kompleksu Cedar i [adresa] Eko Energija u [adresa]. Tužitelj nije nikada raskinuo ugovor kojeg je sklopio s tuženikom. Osim toga, Ugovorom broj 18-12-1 kojeg su stranke sklopile 7. prosinca 2018. tuženik se obvezao izvesti elektromontažne radove i isporučiti električnu opremu za srednje naponsku mrežu kompleksa Pilane Cedar, a tužitelj se obvezao platiti mu naknadu za te radove i opremu. Tuženik je istaknuo da tužitelj, opremu koja predstavlja Cjelinu 2 Ugovora broj 18-12-1, nije platio niti dijelom, iako su radovi u pretežitom dijelu izvedeni te je na lice mjesta dopremljen veći dio opreme koja je privremeno bila i stavljena u funkciju za potrebe gradilišta. K tome ni primopredaja radova i opreme iz čl. 14. Ugovora nije nikada izvršena te je stoga jasno da tužitelj nije postao vlasnik električne opreme koja je dopremljena na gradilište i u trafostanice. Tuženik je stoga još uvijek vlasnik te opreme, ona je i dalje zavedena u knjigovodstvu tuženika te je sukladno tome tuženik prijavio svoje izlučno pravo u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem. Tuženik drži ključeve onih objekata u kojima se nalazi njegova oprema kako bi zaštitio svoje pravo vlasništva na toj opremi te kako bi ispunio svoje propisane obveze iz Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom („Narodne novine“ broj 88/12), posebno one vezane za organizaciju rada i onemogućavanje pristupa nestručnim osobama. Tuženik je sukladno Ugovoru sklopljenim s tužiteljem ovlašten do primopredaje radova upravljati predmetnim trafostanicama te ih držati u posjedu. Sva oprema koja se nalazi u trafostanicama je u vlasništvu tuženika. Konačno, tužitelj je uspio samo s 1/4 dijela tužbenog zahtjeva (a ne u razmjerno neznatnom dijelu kako navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude), točnije, tužitelju je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na dvije nekretnine, u odnosu na jednu nekretninu pravomoćno odbijen, a u odnosu na jednu nekretninu je povukao tužbeni zahtjev. Stoga nije bilo osnove da se tužitelju dosudi trošak postupka u cijelosti. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i rješenje u točki II. izreke i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu troškova postupka.

5. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka

6. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

7. Predmet spora je povrat ključeva trafostanica i predaja u posjed tih trafostanica koje su sagrađene na nekretninama u vlasništvu tužitelja.

8. Prethodno je u ovome postupku bila donesena presuda poslovni broj P-23/2022-32 od 24. listopada 2024. kojom je naloženo tuženiku izvršiti povrat ključeva i predati u posjed tužitelju nekretnine

- TS 20/0.4 kV Cedar 1 (pilana), dimenzija 7,00 m x 6,05 m, površine 42 m2, a izgrađena u sjevernom dijelu zemljišnoknjižne čestice 1883/1, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište, pilana i gospodarsko dvorište ukupne površine 31486 m2, a na Skici lica mjesta 1 označeno žutom ispunom, sukladno Nalazu geodetskog vještaka, izrađenom po stalnom sudskom vještaku iz područja geodezije ĆB, broj elaborata 033/2024 od travnja 2024. i

- TS 20/0.4 kV Cedar 3 (gruba prerada), dimenzija 7,00 m x 6,00 m, površine 42 m2, a izgrađena u sjevernom dijelu zemljišnoknjižne čestice 1901, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište, površine 4099 m2, a na Skici lica mjesta 2 označeno žutom ispunom u površini od 37 m2 i u južnom dijelu zemljišno - knjižne čestice 1902/6, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište površine 20 čhv, a na Skici lica mjesta 2 označeno žutom ispunom u površini od 5 m2, sve sukladno Nalazu geodetskog vještaka, izrađenom po stalnom sudskom vještaku iz područja geodezije ĆB, broj elaborata 033/2024 od travnja 2024. (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku izvršiti povrat ključeva i predati u posjed nekretninu TS 20/0.4 kV Kogeneracija Vrbovsko, dimenzija 5,00 x 4,80 m, površine 24 m2, a izgrađena u središnjem dijelu zemljišno - knjižne čestice 1907/23, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gospodarsko dvorište površine 70 m2, a na Skici lica mjesta 3 označeno žutom ispunom, sukladno Nalazu geodetskog vještaka, izrađenom po stalnom sudskom vještaku iz područja geodezije ĆB, broj elaborata 033/2024 od travnja 2024. (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.406,18 EUR (točka III. izreke). U žalbenom postupku drugostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Pž-4845/2024 od 2. travnja 2025. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-23/2022-32 od 24. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke.

8.1. Drugostupanjski sud je u bitnom naveo da je tužitelj podneskom od 2. listopada 2023. preinačio tužbu na način da pored prvotnog zahtjeva, postavlja novi zahtjev pa zahtijeva povrat ključeva i predaju nekretnina u naravi trafostanica izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], trafostanice TS CEDAR 1 i TS CEDAR 3, izgrađene na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina]. Tuženik se protivio preinaci tužbe i sud je raspravnim rješenjem od 4. listopada 2023. dopustio preinaku tužbe. Nakon nalaza geodetskog vještaka tužitelj podneskom od 12. lipnja 2024. zahtijevao predaju u posjed trafostanice izgrađene na 1883/1 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određenih dimenzija, te predaju u posjed gospodarskog dvorišta, pilane ukupne površine 31486 m2; predaju u posjed trafostanice određenih dimenzija sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te gospodarsko dvorište površine 4099 m2 te česticu 1902/6 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i gospodarsko dvorište površine 20 čhv, te Konegeraciju Vrbovsko izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, iz podneska tuženika od 12. lipnja 2024. bi proizlazilo da tužitelj zahtijeva predaju u posjed (pilanu) i (grubu preradu) te gospodarsko zemljište određenih površina koje nije bilo predmet dopuštenog preinačenja tužbe. Kako tužitelj, pored predaje u posjed trafostanica, podneskom od 12. lipnja 2024. zahtijeva i predaju u posjed gospodarskog dvorišta, što nije prethodno zahtijevao, a prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da se radi o konačno preciziranom tužbenom zahtjevu, a ne preinačenju tužbe, pobijanu presudu nije bilo moguće ispitati. Naime, usklađivanje postavljenog tužbenog zahtjeva s utvrđenjem geodetskog vještaka u pogledu navođenja oznake nekretnina na kojima se nalaze trafostanice ne bi bila preinaka tužbe, ali tužitelj zahtjeva i predaju u posjed gospodarskog dvorišta što prvotno nije bio predmet tužbenog zaht ijeva pa je prvostupanjski sud trebao dati valjane razloge zašto smatra da se ne radi o preinaci tužbe. Naime, više nije jasno zahtijeva li tužitelj predaju u posjed trafostanice sagrađene na njegovom zemljištu i povrat ključeva ili i predaju u posjed i zemljišta na kojem su sagrađene trafostanice, a to prethodno nije zahtijevao.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je ponovno prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na trafostanice oznake TS CEDAR 1 (pilana) TS CEDAR 3 (gruba prerada), točno određenih dimenzija, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu je istaknuo da su te oznake navedene na naljepnicama na vratima tih objekata, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka, te ih je tako označio i vještak u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, tužitelj ne traži predaju u posjed gospodarskog zemljišta, već traži predaju u posjed dviju trafostanica točno određenih dimenzija navedenih u tužbenom zahtjevu, a koje su izgrađene na zemljišnoknjižnim česticama odnosno nekretninama koje je tužitelj opisao sukladno podacima iz zemljišne knjige i nalazu i mišljenju vještaka. Dakle, tužitelj u podnesku od 12. lipnja 2024., po ocjeni prvostupanjskog suda, nije preinačio tužbu, već je uskladio postavljeni tužbeni zahtjev s utvrđenjem vještaka u pogledu navođenja oznake nekretnina na kojima se nalaze trafostanice (a ta oznaka u sebi sadržava i gospodarsko dvorište, sve sukladno izvatku iz zemljišne knjige).

9.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da su predmetne trafostanice izgrađene na nekretninama u vlasništvu tužitelja, a tijekom postupka tuženik nije osporio da je u posjedu predmetnih trafostanica. Dakle, tužitelj je dokazao da je vlasnik navedenih nekretnina na kojima su izgrađene predmetne trafostanice, te je sukladno načelu superficies solo cedit (pravnog jedinstva nekretnine), propisanog u odredbi čl. 9. ZV-a, došlo do sjedinjenja zemljišta sa svime što je na njegovoj površini ili ispod nje trajno povezano. Tuženik ničim nije dokazao da ima pravo na posjed predmetnih trafostanica. Budući da tuženik nema pravo na posjed predmetnih trafostanica izgrađenih na nekretninama u vlasništvu tužitelja, sud je, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV-a, prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži povrat ključeva i predaju u posjed trafostanice TS 20/0.4 kV Cedar 1 (pilana) izgrađene na dijelu z.č. 1883/1 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i TS 20/0.4 kV Cedar 3 (gruba prerada) izgrađene na dijelu z.č. 1901 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na dijelu z.č. 1902/6 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Suprotno tuženikovom žalbenom navodu, tužitelj je u podnesku od 2. listopada 2023. preinačio tužbu o kojoj preinaci je prvostupanjski sud odlučio raspravnim rješenjem od 4. listopada 2023. Takvim preinačenim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao predaju u posjed trafostanicu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] (u odnosu na koju je tužba povučena što je utvrđeno točkom I. izreke nepobijanog prvostupanjskog rješenja), te dvije trafostanice izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Nakon što je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke, te nakon što je vještak dostavio u spis svoj nalaz i mišljenje, tužitelj je podneskom od 12. lipnja 2024. precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pri čemu je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka (list 181. spisa). Dodatno, tužitelj je na ročištu u ponovljenom postupku (listovi 275.-277. spisa) istaknuo da je predmet tužbenog zahtjeva predaja posjeda dvaju objekata nazvanih trafostanice, dimenzija naznačenih u tužbenom zahtjevu, sve kako je to naznačio vještak u nalazu i mišljenju , time da ne traži predaju u posjed cijele nekretnine, već je nekretninu opisao sukladno podacima iz zemljišne knjige na kojoj se nalaze predmetne trafostanice, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jasno proizlazi da je tužitelj podneskom od 12. lipnja 2024. izvršio specifikaciju tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, pri čemu su trafostanice čiji povrat posjeda tužitelj zahtijeva, opisane točnim dimenzijama, točno je navedeno na kojem dijelu i na kojoj katastarskoj čestici se nalaze, u kojem zemljišnoknjižnom ulošku su upisane, pri čemu je dan opis zemljišnoknjižnog uloška kako je navedeno u zemljišnim knjigama, time da su trafostanice specificirane skicom i bojom sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u odnosu na predmetne trafostanice ne radi o preinaci tužbe nego o usklađenju tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka. Suprotno tuženikovom žalbenom navodu, tužitelj je u podnesku od 2. listopada 2023. (kojim je tužitelj preinačio tužbu i o kojoj preinaci je prvostupanjski sud odlučio na pripremnom ročištu) zahtijevao povrat ključeva i predaju u posjed trafostanica izgrađenih na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i kk.č.br. 1883/1, sve k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su i nadalje ostale predmet spora i o kojima je u konačnici odlučeno pobijanom presudom, time da je podneskom od 12. lipnja 2024. tužitelj detaljno opisao trafostanice u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Slijedom navedenog, tuženikovi žalbeni navodi istaknuti u tom pogledu u cijelosti su neosnovani.

11. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZV-a).

12. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tvrdi da je vlasnik predmetnih nekretnina i da je tuženik u posjedu tih nekretnina. Tuženik ne spori da je u posjedu predmetnih nekretnina, ali je istaknuo da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu na temelju Ugovora broj 18-12-1 od 7. prosinca 2018. na temelju kojeg je tuženik izveo elektromontažne radove, ugradio opremu, dok mu tužitelj nije platio za to naknadu ni dijelom, niti je izvršena primopredaja radova, pa je stoga ovlašten držati trafostanice u svojem posjedu.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnina na kojima su izgrađene predmetne trafostanice, te je sukladno načelu superficies solo cedit (pravnog jedinstva nekretnine), propisanog u odredbi čl. 9. ZV-a, došlo do sjedinjenja zemljišta sa svime što je na njegovoj površini ili ispod nje trajno povezano, dok tuženik tijekom postupka nije osporio da je u posjedu predmetnih trafostanica, niti je ičim dokazao da ima pravo na posjed predmetnih trafostanica.

14. U odnosu na navode istaknute tijekom postupka i sada u žalbenom postupku, ističe se da je izvođenje radova i isplata naknade između stranaka definirana sklopljenim Ugovorom, a tuženik svojim tvrdnjama ustvari ističe pravo zadržanja (prigovor retencije) predmetnih trafostanica iz odredbe čl. 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), prema kojoj odredbi vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

15. Međutim, da bi sud mogao odlučiti o eventualnom tuženikovom pravu zadržanja predmetnih nekretnina, tuženik koji se pozva na pravo zadržanja, dužan je, u svrhu opravdanja takvog prigovora, pružiti sudu odgovarajuće dokaze. Naime, i kod prigovora retencije, stranka koja se na njega poziva dužna je iznijeti činjenice na kojima temelji takav zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

16. U konkretnom slučaju, tuženik je u odgovoru na tužbu iznio tvrdnje o tome da je izveo elektrostrojarske radove, ugradio opremu koja je i nadalje njegovo vlasništvo, a tužitelj nije ni dijelom platio izvedene radove i opremu, pri čemu tuženik nije naveo vrijednost izvedenih radova i ugrađene opreme, niti je tu opremu specificirao kako bi se točno mogao utvrditi identitet predmetnih pokretnina.

17. Osim toga, kao dokaz svojih tvrdnji o pravu zadržanja, tuženik je predložio uvid u Ugovor od 7. prosinca 2018., e-mail i prijavu izlučnog prava tuženika, a iz kojih dokaza se ne može zaključiti o osnovanosti tuženikova prigovora zadržanja. Tuženik nije predložio nikakve druge dokaze u prilog svojim tvrdnjama, a niti je dovoljno određeno istaknuo prigovor zadržanja. S tim u vezi se ističe i da je tuženik na ročištu održanom 26. lipnja 2025. naveo da njegovu opremu koja se nalazi u trafostanicama čine pokretnine koje nisu trajno povezane s nekretninom, a tužitelj tu opremu nije platio, te bi tužitelj trebao precizirati opremu koju potražuje ako traži predaju bilo kojeg dijela opreme koja se nalazi u tim objektima. Upravo suprotno tuženikovoj tvrdnji, ukoliko je riječ o njegovim pokretninama, tada je tuženik imao i ima (budući da je u posjedu ključeva trafostanica) mogućnost da svoje pokretnine ukloni iz predmetnih trafostanica, dok tužitelj ne zahtijeva njegove pokretnine, već tužbenim zahtjevom traži predaju samih objekata, tj. trafostanica.

18. Osnovano tuženik prigovara troškovima parničnog postupka o kojima je odlučeno primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

19. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao predaju u posjed trafostanice izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], zatim trafostanice izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], i trafostanice izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. U odnosu na tako konačno postavljen tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu s dvije trafostanice, a tuženik s jednom trafostanicom, pa je stoga odluku o troškovima parničnog postupka bilo potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 66,66%, a tuženik u omjeru od 33,33%, pa proizlazi da u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP -a tužitelju treba priznati trošak parničnog postupka u omjeru od 33,33%.

20. Tužitelju tako pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/2, dalje: Tarifa), uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR, a u omjeru od 33,33%, iznos od 83,33 EUR. Tužitelju nadalje pripada trošak sastava podneska od 2. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR, a u omjeru od 33,33%, iznos od 83,33 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 4. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR, a u omjeru od 33,33%, iznos od 83,33 EUR. Nadalje, tužitelju pripada pravo na trošak za zastupanje na uviđaju od 22. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 125,00 EUR, a u omjeru od 33,33%, iznos od 41,66 EUR. Tužitelju pripada pravo i na trošak sastava podneska od 12. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR, a u omjeru od 33,33%, iznos od 83,33 EUR. Daljnji trošak koji pripada tužitelju u omjeru od 33,33% je trošak zastupanja na ročištima održanim 17. rujna 2024. i 26. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR, a u omjeru od 33,33%, iznos od 83,33 EUR za svako to ročište. Uz navedene troškove, tužitelju pripada i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 EUR, a uzevši omjer uspjeha u sporu od 33,33%, iznos od 35,39 EUR, i trošak vještačenja u iznosu od 800,00 EUR. Slijedom navedenog, ukupan tužiteljev trošak koji mu opravdano pripada iznosi 1.377,03 EUR.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka djelomično je potvrđena na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, dok je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a djelomično preinačena.

23. Odluka iz točke III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbama čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a iz razloga što je tuženik uspio u žalbenom postupku samo djelomično i to u odnosu na sporedno potraživanje.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić