REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1495/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 3.620,23 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1019/2025-23 od 29. siječnja 2026., 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1019/2025-23 od 29. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1019/2025-23 od 29. siječnja 2026. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1019/2025-23 od 29. siječnja 2026. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 3.620,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.123,98 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2026. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke); odbijen je tuž iteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), sve u vezi s odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) jer je zaključio da je osiguranik tuženika, kao osoba koja upravlja i gospodari lovištem u predjelu gdje se nezgoda dogodila, odgovoran za predmetnu nezgodu. Sud je utvrdio da je uzrok predmetne nezgode izlijetanje divljači (srne). Odluku o parničnom trošku sud je zasnovao na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pobijajući ju u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome udu da pobijanu presudu preinači, podredno ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 395,15 eura.

4. U žalbi u bitnom navodi kako pobijana presuda nema navoda o odlučnim činjenicama i tuženikovim prigovorima o tome da je do štete došlo u naselju Donji Javoran zbog čega tuženik smatra da lovačko društvo nije pasivno legitimirano niti odgovorno nadoknaditi tužitelju štetu. Tuženik ističe kako je do štetnog događaja došlo na javnoj cesti u naselju, odnosno na nelovnoj površini gdje nije dozvoljeno provođenje lova, pa se ne može raditi o šteti za koju bi odgovarali lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, već osobe koje upravljaju predmetnom javnom cestom. Dalje navodi kako je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao sve pretpostavke tuženikove odgovornosti, a što je bio dužan jer tuženik odgovara po principu krivnje iz razloga što do predmetnog štetnog događaja nije došlo zbog provođenja lova. Konačno, tuženik osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata smatrajući kako zatezne kamate mogu teći od dana presuđenja. Odluku o troškovima postupka tuženik pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

6. Žalba je djelomično nedopuštena, dok je djelomično neosnovana.

7. Tuženik je podnio žalbu i protiv točke III. izreke presude kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 250,00 eura, a protiv koje tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 358. st. 3. u vezi s čl. 367. st. 1. ZPP -a kao što je odlučeno u izreci rješenja.

8. Pobijana presuda je ispitana u preostalom dijelu (točke I. i II. izreke) na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ovaj spor je spor male vrijednosti jer je vrijednost njegova predmeta manja od iznosa od 6.630,00 eura, pa se presuda u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP -a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona. Stoga drugostupanjski sud ne može razmatrati žalbene navode tuženika u kojima ističe povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP -a vezano uz čl. 461.a ZPP-a.

10. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje u iznosu od 3.620,23 eura koji je tužitelj platio svom osiguraniku na temelju police automobilskog kaska br. 03-0000220705 radi popravka oštećenja na motornom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]. Tužitelj smatra da je za imovinsku štetu nastalu na motornom vozilu odgovoran tuženik jer su oštećenja nastala od divljači (srne) kojom gospodari tuženikov osiguranik Lovačko društvo „Jelen“ Divuša.

11. Na utvrđeno činjenično stanje, koje nije u suprotnosti s ispravama u spisu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 80. st. 6. ZL-a. Naime, tom je odredbom, izričito propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

12. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

13. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar, budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno tuženikovom shvaćanju, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2. ZL-a, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što tuženik nije dokazao.

15. Osnovano tuženik u žalbi ističe kako se prvostupanjski sud nije očitovao o njegovom prigovoru promašene pasivne legitimacije u vezi nastanka štetnog događaja na cesti u naseljenom mjestu, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Unatoč tome, odluku je u tom dijelu moguće donijeti primjenom odredaba čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

16. Prema ocjeni ovog suda, odredbe Zakona o lovstvu na koje se tuženik poziva u žalbi, a na koje je ukazivao i tijekom prvostupanjskog postupka, nisu primjenjive u konkretnoj situaciji.

17. Naime, odredbom čl. 7. t. 4. ZL-a je propisano da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoolaštenika.

18. Odredbom čl. 11. st. 2. ZL-a je zabranjeno ustanovljenje lovišta na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka i vinove loze i višegodišnjeg ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, na javnim cestama i drugim javnim površinama, na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, na vojnim lokacijama i na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov.

19. Prema odredbi čl. 47. st. 1. ZL-a program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost, koji je upravni akt.

20. Međutim, u ovom konkretnom slučaju predmetna šteta je nastala od divljači koja se nalazi unutar granica lovišta budući da se cesta u mjestu Donji Javoran, općina Dvor, nalazi unutar granica lovišta. Činjenica što se šteta dogodila na prometnici ne utječe na tuženikovu odgovornost, jer je divljač istrčala iz lovišta i naletjela na vozilo koje se kretalo javnom cestom.

21. Zbog toga je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

22. Neosnovano tuženik žalbom osporava tijek zateznih kamata, smatrajući da zatezne kamate ne mogu početi teći prije donošenja odluke kojom je odlučeno o visini tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 7. srpnja 2022., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog slijedećeg dana nakon obavljene uplate, odnosno, od 8. srpnja 2022., kako mu je prvostupanjski sud u konačnici i dosudio.

23. Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne navodi niti obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o troškovima postupka postoje razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP -a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Sudac

Branka Š

abarić Zovko