REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-303/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja KORNATI NAUTIKA d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Buzinski prilaz 3, OIB: 18638797794, kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cote 27 i tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA - dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi naknade za štetu u iznosu od 4.912,91 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2006/2021-26 od 6. prosinca 2024., 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2006/2021-26 od 6. prosinca 2024. u pobijanim točkama I. i V. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom tužitelju je dosuđen iznos od 4.912,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s osnove isplate osigurnine po kasko polici osiguranja, a za štetu koju je pretrpio tužitelj na motoru njegove brodice. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u iznosu od 4.242,87 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznose od 165,09 EUR i 46,92 EUR. Tužitelju su dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 779,56 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan u iznosu od 779,56 EUR.

2. Tuženik je protiv ove presude u točkama I. i V. njene izreke, podnio žalbu navodeći u njoj da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka te da je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik u bitnome navodi: da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, osobito u pogledu činjenice je li tužitelj izvršio popravak plovila kao pretpostavku za isplatu osigurnine, slijedom čega smatra da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati; da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir odredbe Uvjeta osiguranja prema kojima osiguranik nema pravo na naknadu štete prije izvršenog popravka, niti je primijenio ugovorena ograničenja odgovornosti osiguratelja, uključujući ograničenje visine naknade za pogonske štete te odredbe o amortizaciji; da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze, osobito nalaz i mišljenje vještaka, koji je prema navodima žalbe nejasan i proturječan te ne daje pouzdan zaključak o uzroku nastanka štete, budući da se kao mogući uzrok navodi zamor materijala; da u postupku nije dokazano da je predmetna šteta pokrivena osiguranjem, s obzirom na to da iz spisa ne proizlazi postojanje vjerodostojnih dokaza o redovitom održavanju motora, a što je prema ugovornim odredbama pretpostavka za priznavanje osigurnine; da visina dosuđene tražbine nije pravilno utvrđena, jer vještak nije na određen način utvrdio visinu štete, a sud nije dao razloge o načinu izračuna dosuđenog iznosa i da je posljedično pogrešna i troškovima postupka. Zato je tuženik predložio drugostupanjskom sudu usvojiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist, odnosno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

4. Nakon što je pobijana presuda suda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po osnovi ugovora o osiguranju, a povodom štete nastale na plovilu tužitelja.

6. Između stranaka nije sporno da je između njih sklopljen ugovor o kasko osiguranju niti da je na motoru plovila došlo do oštećenja tijekom važenja police osiguranja. Sporno je, međutim, predstavlja li predmetno oštećenje osigurani slučaj u smislu ugovorenih uvjeta osiguranja, odnosno je li šteta nastala kao posljedica pogonske štete pokrivene osiguranjem ili kao posljedica istrošenosti, dotrajalosti odnosno drugih uzroka koji su isključeni iz osiguranja, te posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu osigurnine i u kojem iznosu.

7. Prvostupanjski sud djelomično je usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti iznos od 4.912,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. U odnosu na usvojeni dio zahtjeva, prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o kasko osiguranju plovila te da je na motoru plovila došlo do oštećenja tijekom važenja osiguranja. Na temelju provedenog vještačenja prvostupanjski sud je zaključio da je do štete došlo uslijed puknuća struka ventila, što je izazvalo lančana oštećenja na motoru, pri čemu takav uzrok nije posljedica neodržavanja, istrošenosti ili dotrajalosti motora. Slijedom toga prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o pogonskoj šteti koja predstavlja osigurani slučaj u smislu ugovorenih uvjeta osiguranja te je, pozivom na odredbu čl. 712. st. 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19), ocijenio tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovanim.

8. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Suprotno tim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud se očitovao o svim bitnim prigovorima stranaka, uključujući i one koji se odnose na postojanje pretpostavki za isplatu osigurnine, pa se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja o izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

9. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio relevantne odredbe ugovora o osiguranju i mjerodavne propise kada je, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, utvrdio da predmetna šteta predstavlja osigurani slučaj. Iz provedenog dokaznog postupka, pravilno ocijenjenog od strane prvostupanjskog suda, proizlazi da oštećenje motora nije posljedica neodržavanja, istrošenosti ili dotrajalosti, već iznenadnog kvara nastalog tijekom rada, što odgovara pojmu pogonske štete obuhvaćene osiguranjem. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se osporava postojanje osiguranog slučaja.

10. Također, neosnovano tuženik ističe da tužitelj nema pravo na isplatu osigurnine zbog toga što nije dokazao izvršeni popravak plovila. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ta okolnost, u konkretnim okolnostima slučaja i s obzirom na utvrđeni opseg i prirodu štete, ne predstavlja zapreku za ostvarenje prava na naknadu, osobito imajući u vidu svrhu osiguranja i sadržaj ugovornog odnosa stranaka. Pri tome valja imati u vidu da pravo na isplatu osigurnine proizlazi iz nastupa osiguranog slučaja i utvrđene štete, kao i ugovorne obveze osiguratelja, pa se pojedine ugovorne odredbe ne mogu tumačiti na način koji bi doveo do isključenja same biti obveze naknade štete. Suprotno tumačenje dovelo bi do neopravdanog ograničenja prava osiguranika.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koji je jasan, logičan i u bitnim dijelovima potvrđen ostalim provedenim dokazima. Takav nalaz i mišljenje, iako ne daje apsolutno jednoznačan odgovor o svakom mogućem uzroku oštećenja, u dovoljnoj je mjeri određen i jasan za donošenje odluke u ovom postupku, budući da omogućuje pouzdan zaključak o prirodi i karakteru nastalog oštećenja. Činjenica da vještak kao jedan od mogućih uzroka navodi zamor materijala ne dovodi u pitanje zaključak suda, jer iz nalaza proizlazi da predmetna šteta nije posljedica redovitog trošenja niti zapuštenosti motora, već iznenadnog kvara koji se nije mogao predvidjeti niti spriječiti redovitim održavanjem.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi koji se odnose na nepostojanje dokaza o redovitom održavanju motora, budući da iz izvedenih dokaza, uključujući iskaz svjedoka i dokumentaciju u spisu, proizlazi da je plovilo bilo uredno održavano.

13. U odnosu na visinu dosuđene tražbine, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu štete na temelju provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), pri čemu žalitelj svojim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost tog utvrđenja, već iznosi paušalne prigovore koji nisu potkrijepljeni konkretnim dokazima.

14. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi koji se odnose na primjenu ugovornih ograničenja odgovornosti i amortizacije, budući da je prvostupanjski sud, u okviru pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio relevantne ugovorne odredbe. Kako žalbeni navodi u pogledu odluke o glavnoj stvari nisu osnovani, neosnovani su i žalbeni navodi kojima se pobija odluka o troškovima postupka, koja je pravilno donesena primjenom odredbi članka 154. i 155. ZPP-a uzimajući u obzir uspjeh u sporu. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. travnja 2026.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac