Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-272/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mariu Borasu, odvjetniku u Splitu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-949/2021-35 od 10. veljače 2026., 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja JĆ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-949/2021-35 od 10. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.407,69 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi 1. i 2. tuženicima na ime troškova tog parničnog postupka iznos od 3.093,75 eur.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je zahtjev za naknadu troška postavljen nepravovremeno te da je isti i neosnovan. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.407,69 eur.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23.; dalje: ZPP), na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se sud prvog stupnja pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-949/2021-20 od 18. rujna 2024. proglasio nenadležnim za rješavanje spora, ukinuo sve provedene radnje te odbacio tužbu, nakon čega su 1. i 2. tuženici podnijeli zahtjev za naknadom troškova postupka, koji je sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ocijenio djelomično osnovanim. Tako je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem utvrdio da 1. i 2. tuženicima pripada pravo na naknadu troška sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine", broj 138/22 dalje: Tarifa), sastavljanja obrazloženih podneska od 11. travnja 2023. i 15. svibnja 2023. u iznosima od po 500,00 eur (Tbr 8/1 Tarife), zastupanja na ročištu od 12. travnja 2023. u iznosu od 500,00 eur (Tbr 9/1 Tarife), te sastavljanje podneska od 5. rujna 2024. i 11. rujna 2024. u iznosima od po 125,00 eur (Tbr 8/4 Tarife), sve uvećano za 10 % na ime zastupanja više osoba (Tbr. 40 Tarife) i PDV od 25 % (Tbr. 46. Tafire), što daje ukupan iznos od 3.093,75 eur.

6. Takvo postupanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Prvenstveno na žalbene navode tužitelja da je zahtjev za naknadu troškova nepravovremen valja reći da su 1. i 2. tuženici naknadu troškova zahtijevali podneskom od 24. rujna 2024., iz čega proizlazi da je zahtjev podnesen u roku petnaest dana od dana primitka prvostupanjskog rješenja kojim je odbačena tužba (analogna primjena čl. 164. st. 8. ZPP-a). Stoga, proizlazi da je zahtjev pravovremen te su suprotni navodi tužitelja neosnovani.

8. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u slučaju kada je tužba odbačena zbog nenadležnosti suda Republike Hrvatske, tužitelj je zapravo izgubio parnicu te je dužan tuženicima naknaditi nastali trošak koji im je izazvao pokretanjem takvog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

9. I odluka o visini dosuđenih troškova je pravilna i zakonita budući da je ista donesena Tbr. 8/1, Tbr. 8/4 i Tbr. 9/1 Tarife, sve u vezi Tbr. 40 i Tbr. 42. Tarife, a sve kako je to detaljno navedeno u pobijanom rješenju i točki 5. obrazloženja ovog rješenja.

9.1. Pritom na žalbene navode tužitelja da 1. i 2. tuženicima ne pripada pravo na naknadu troška sastavljanja podnesaka od 11. travnja 2023., 15. svibnja 2023., 5. rujna 2024. i 11. rujna 2024. jer da su tim podnescima iznesene tvrdnje koje su već iznesene ranije ili su mogle biti iznesene u odgovoru na tužbu valja reći sljedeće. Tuženici su podneskom od 11. travnja 2023., između ostalog, obavijestili sud da je 2. veljače 2023. pokrenut postupak osobnog stečaja nad 1. tuženikom, a što isti nisu mogli istaknuti već u odgovoru na tužbu budući da je odgovor na tužbu podnesen 14. studenog 2022., odnosno prije pokretanja postupka osobnog stečaja. Nadalje, podneskom od 15. svibnja 2023. 1. i 2. tuženici su se očitovali na navode tužitelja iz podneska od 27. travnja 2023. u kojem je tužitelj osporavao dopuštenost njihovog podneska od 11. travnja 2023. te je osporavao utjecaj vođenja postupka osobnog stečaja u Švedskoj na postupke koji se vode u Republici Hrvatskoj. Navode iz podneska od 15. svibnja 2023. 1. i 2. tuženici nisu mogli istaknuti ranije jer su istima odgovarali na navode koje je tužitelj istaknuo tek podneskom od 27. travnja 2023. Stoga, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je na ime sastavljanja takvih obrazloženih podnesaka priznao 1. i 2. tuženicima pravo na trošak sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tbr. 8/1 Tarife. Zaključno, što se tiče podnesaka od 5. rujna 2024. i 11. rujna 2024. valja reći da se radi o neobrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka. Naime, tim podnescima su 1. i 2. tuženici tražili produljenje roka za dostavu dokaza o otvaranju postupka osobnog stečaja 1. tuženika (podnesak od 5. rujna 2024.), te dostavili dokaz o pokretanju takvog postupka i predložili prekid postupka (podnesak od 11. rujna 2024.). Sud prvog stupnja je 1. i 2. tuženicima pravilno na ime sastavljanja takvih neobrazloženih podnesaka priznao pravo na trošak u iznosu 25 % nagrade iz Tbr. 7/1, sukladno Tbr. 8/4 Tarife i čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

11. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a jer isti nije uspio u žalbenom postupku (st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 15. travnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak