REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-7925/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević 6 Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 9. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. st. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210649476/07 od 27. kolovoza 2007. godine koji su zaključili tužitelj MI kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao kreditor, a koja glasi:
'' Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora'', u dijelu u kojem je korisnik kredita dužan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 954,65 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.8.2007. sklopio sa tuženikom ugovor o namjenskom kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju stana u iznosu od 120.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Odredbom čl. 2. ugovora o kreditu utvrđena je obveza korisnika na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada. Tužitelj smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je prilikom isplate kredita naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva za kredit. Stoga tužitelj smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 2. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu od 27.8.2007. (list 7-20 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 21-29 spisa), promet po kreditu (list 30-44 spisa) i Upute banke (list 124-134 spisa).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o namjenskom kreditu od 27.8.2007. kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 120.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je tužitelju prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.
6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 2. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit ništetna.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.
8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi kupnje stana u [adresa] koji je i kupio, te da kredit još uvijek otplaćuje. Predmetni stan nikada nije iznajmljivao ili koristio za obrt. Ugovor o kreditu je pročitao, sjeća se da je ugovor je bio unaprijed pripremljen, tipski, te se o pojedinim odredbama ugovora o kreditu nije moglo posebno pregovarati. On je vidio odredbu o ulaznoj naknadi, sjeća se i da je prigovarao, ali bez uspjeha. Točno je da mu je prilikom isplate kredita i naplaćena ulazna naknada, no ne zna više u kojem iznosu. Kredit je podignuo kod tuženika, jer je bio njihov dugogodišnji klijent.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima. Tužitelj je u konkretnom slučaju bio potrošač, pa su navodi tuženika u tom smislu u cijelosti neosnovani i neargumentirani.
10. U prvom redu u odnosu na prigovor tuženika da izostanak kondemnatornog zahtjeva za vraćanje stečenoga po osnovi tog ništetnog pravnog posla upućuje na zaključak da tužitelj nema pravni interes za deklaratornu zaštitu valja reći da je zahtjev za utvrđenje ništetnim prethodno pitanje za ostvarenje zahtjeva za vraćanje stečenoga bez osnove na temelju tog pravnog posla ili pak drugih zahtjeva kao posljedice ništetnosti pravnog posla. Pravni interes za takav deklaratorni zahtjev ne isključuje sama činjenica što pored deklaratornog, nije postavljen i kondemnatorni zahtjev. Osim toga odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje ZOO-a) propisano je neograničeno isticanje ništetnosti, odnosno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok je odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana stranka, što znači da pravo na isticanje ništetnosti nije uvjetovano podnošenjem kondemnatornog zahtjeva. (presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-215/2025 od 1.4.2025.). Stoga je prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja u cijelosti neosnovan.
11. Nadalje, odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
14. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao da je imao bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.
15. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
16. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2. st. 7. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
17. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).
18. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.330,00 EUR), budući je tužbeni zahtjev postavljen kao deklaratorni na utvrđenje ništetnosti i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 12.3.2026. i pristupa na ročište od 9.4.2006. od po 200,00 EUR, te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 EUR, ili ukupno 700,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 175,00 EUR, ili ukupno 875,00 EUR. Tužitelju je priznata i sudska pristojba na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 53,10 EUR, ili ukupno 954,65 EUR.
U Zagrebu, 15. travnja 2026.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
