REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-1451/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeiseinbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeiseinbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.121,61 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1,61 EUR od 31. kolovoza 2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od 7. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR od 7. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,73 EUR od 7. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,11 EUR od 14. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,47 EUR od 15. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,92 EUR od 8. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,55 EUR od 6. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,32 EUR od 8. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,72 EUR od 8. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,85 EUR od 9. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,39 EUR od 7. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,03 EUR od 6.studeni 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR od 11. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,15 EUR od 8. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,67 EUR od 11. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,36 EUR od 10. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,05 EUR od 9. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,42 EUR od 8. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,42 EUR od 9. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,21 EUR od 8. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,79 EUR od 7. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,96 EUR od 8. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR od 7. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,68 EUR od 6. studeni 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,89 EUR od 7. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,67 EUR od 7. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,19 EUR od 5. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 18,61 EUR od 5. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,04 EUR od 7. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,39 EUR od 7. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,65 EUR od 7. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,61 EUR od 9. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,36 EUR od 9. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,25 EUR od 8. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,87 EUR od 9. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,04 EUR od 8. studeni 2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,12 EUR od 8. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,40 EUR od 8. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,12 EUR od 8. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 45,68 EUR od 7. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,43 EUR od 8. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,01 EUR od 9. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,80 EUR od 7. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,14 EUR od 8. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,22 EUR od 8. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 3.151,45 EUR od 17. kolovoza 2011. pa do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.548,55 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 3.7.2007. sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.228,23 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci. Kredit je ponuđen tužiteljici kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužiteljica nije bila upozorena na rizike koji postoje u odnosu na nju kao potrošača, te joj nije objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužiteljica s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 8.2.2026.), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika isplatu razlike preplaćenog iznosa od 4.121,61 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 3.7.2007. (list 11-15 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 4-6 spisa), otplatni plan (list 7-9 spisa) i Promotivne uvjete tuženika za odobravanje kredita za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1.7.2007. do 30.9.2007. (list 27-28 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužiteljici kao korisniku kredita odobren kredit s valutnom klauzulom u iznosu od 18.228,23 CHF.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 3.7.2007. (list 11-15 spisa) razvidno je da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupnju vozila u iznosu od 18.228,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 84 mjeseca i kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, promjenjiva.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom navela je da je kredit podignula radi kupnje osobnog vozila marke Ford Fiesta, vozilo je i kupila, te u međuvremenu prodala. Vozilo je koristila isključivo za svoje osobne potrebe. Ugovor o kreditu bio je tipski, unaprijed pripremljen, te ona u svakom slučaju nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora. Nitko u banci joj nije pojasnio pojam valute utočišta. Točno je da joj je rata kredita za vrijeme otplate kredita naglo porasla. Koliko se sjeća nije joj ponuđen kredit u niti jednoj drugoj valuti, osim u CHF. Predmetna autokuća bila je vezana za RBA banku, pa je iz tog razloga tamo i podignula kredit. Kredit je otplaćivala ona osobno. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je logičan i životan.

9. Također, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3412/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke, javnih bilježnika i sl.

12. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka). Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 3. ožujka 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

13. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

14. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 23.1.2026. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

15. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 18.228,23 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, redovna kamata od 5,20 % godišnje, promjenjiva, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca, a plaćanje u jednakim mjesečnim anuitetima. Prema obračunu banke sveukupna otplata kredita iznosi 22.425,87 CHF od čega je otplata glavnice 18.228,23 CHF i kamata 4.197,64 CHF.

16. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika s osnove promjene valutne klauzule u iznosu anuiteta primjenom srednjeg tečaja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 31.054,52 HRK, ili 4.121,61 EUR.

17. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utvrđenu razliku od 4.121,61 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

18. Na dosuđeni iznos od 4.121,61 EUR tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

19. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

20. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe, sastava 4 podneska od 4.7.2023., 5.10.2023.,11.4.2024. i 8.2.2026. i pristupa na 3 ročišta od 14.2.2024., 18.4.2024. i 9.4.2026. od po 200,00 EUR, sastava podneska od 24.3.2026. od 50,00 EUR (25 %), te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 EUR, ili ukupno 1.750,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 437,50 EUR, ili ukupno 2.187,50 EUR. Također, tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 200,00 EUR, te sudska pristojba na tužbu od 73,45 EUR i na presudu od 87,60 EUR, ili sveukupno 2.548,55 EUR.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika