REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-842/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u postupku povodom prijedloga stečajne upraviteljice ĆO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nastavak postupka radi naknadne diobe stečajne mase iza stečajnog dužnika REAL SPEKTAR j.d.o.o. u stečaju, Pula, Veronska ulica - Via Verona 6, OIB: 62576482211, odlučujući o žalbama stečajne upraviteljice i stečajnog vjerovnika ŽO, [adresa] (TV), koju zastupa punomoćnik Miljenko Matić, odvjetnik iz Poreča, protiv odluke Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St-11/2026-15 od 9. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalba stečajne upraviteljice ĆO, [adresa], i žalba stečajnog vjerovnika ŽO, [adresa], 41045 Motta di Livenza (TV) te se potvrđuje odluka Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj St -11/2026-15 od 9. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom (nazvanom zaključak) pozvane su zainteresirane osobe da u roku od petnaest dana od dana dostave te odluke uplate na depozit prvostupanjskog suda predujam u iznosu od 7.415,00 EUR, za namirenje troškova nastavka postupka radi naknadne diobe te da dokaz o uplati dostave sudu (točka I. izreke), uz upozorenje da će, ako po isteku navedenog roka sudu ne bude dostavljen dokaz o uplati predujma, sud prijedlog za nastavak postupka odbaciti (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je stečajna upraviteljica ĆO u podnesku od 12. siječnja 2026. predložila nastavak postupka nad dužnikom radi naknadne diobe, nad kojim je stečajni postupak otvoren i zaključen, jer je dužnik vlasnik nekretnina u Republici Italiji.
2.1. Nadalje proizlazi da je podneskom od 4. veljače 2026. stečajna upraviteljica obavijestila prvostupanjski sud da su predvidivi troškovi stečajnog postupka: trošak procjene nekretnine u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak oglašavanja prodaje nekretnine u iznosu od 50,00 EUR, knjigovodstvene usluge u iznosu od 1.200,00 EUR, trošak odvjetnika u iznosu od 1.000,00 EUR, trošak prijevoda kupoprodajnog ugovora u iznosu od 300,00 EUR, sudska pristojba u iznosu od 265,00 EUR, stvarni trošak stečajnog upravitelja u iznosu od 2.500,00 EUR, nagrada stečajnom upravitelju u iznosu od 10.000,00 EUR, doprinosi na nagradu stečajnom upravitelju u iznosu od 750,00 EUR te trošak otvaranja, vođenja i zatvaranja računa 100,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 17.165,00 EUR.
2.2. Stoga je prvostupanjski sud temeljem odredbe iz čl. 289. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ), pobijanom odlukom pozvao zainteresirane osobe da predujme troškova nastavka postupka radi naknadne diobe, s time da je nagradu stečajnom upravitelju obračunao u iznosu od 1.000,00 EUR, a ne 10.750,00 EUR (kako je predvidjela stečajna upraviteljica), a sve iz razloga što se predujmljuju troškovi nužni za vođenje postupka, dok će se veća nagrada isplatiti (eventualno) ovisno o vrijednosti unovčene imovine.
3. Protiv navedene prvostupanjske odluke žalbe su odvojeno podnijeli stečajna upraviteljica ĆO i stečajni vjerovnik ĐO.
4. Stečajna upraviteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je pobijana odluka donesena u pogrešnoj formi zaključka, protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, a da je trebala biti donesena u formi rješenja jer se ne radi o upravljanju postupkom već o stvarima koje trebaju biti podložne ispitivanju po pravnom lijeku. To stoga što se prvostupanjskom odlukom posredno odlučuje i o neodređivanju nastavljanja postupka radi naknade diobe (u slučaju da nitko ne uplati predujam), a osim toga, smatra da i visina predujma treba biti predmetom ispitivanja po žalbi. Ističe da okolnost što je prvostupanjski sud predmetnu odluku donio u formi zaključka te dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, ne može biti na štetu stranke u postupku, već da se dopuštenost žalbe ima ocijeniti kao da je odluka donesena u pravilnoj formi.
4.1. Osim toga, smatra da nije bilo zakonskih uvjeta za donošenje takve odluke kojom se traži uplata predujma, s obzirom na to da se odredba iz čl. 289. st. 3. SZ-a primjenjuje samo u slučajevima stečaja dužnika pojedinca.
4.2. Ističe da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje nastavka postupka radi naknadne diobe, posebice budući da se troškovi stečajnog postupka procjenjuju na 17.165,00 EUR, a vrijednost imovine je 100.000,00 EUR, dakle radi se o imovini znatnije vrijednosti iz koje se mogu namiriti najmanje troškovi stečajnog postupka (te eventualno stečajni vjerovnici).
4.3. Stoga predlaže uvažiti žalbu, ukinuti predmetnu odluku te vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno odlučivanje radi donošenja zakonite odluke o nastavku postupka radi naknadne diobe stečajne mase iza stečajnog dužnika sukladno odredbi iz čl. 289. st. 1. t. 3. SZ-a.
5. Stečajni vjerovnik je podnio žalbu kojom prvostupanjsku odluku pobija u cijelosti, iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, a posebice zbog bitne povrede odredaba stečajnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi: da je odluka donesena u pogrešnoj formi zaključka, umjesto pravilno rješenja, što ne može ići na štetu stranke pa se žalba ima smatrati dopuštenom; da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 289. st. 3. SZ-a koja se izričito odnosi na dužnika pojedinca (fizičku osobu), dok je u konkretnom slučaju dužnik pravna osoba; da su ispunjene pretpostavke za nastavak postupka radi naknadne diobe jer je evidentno da imovina višestruko premašuje troškove postupka, kako je to obrazložila i stečajna upraviteljica. Zbog svega navedenog, predlaže ukinuti pobijanu odluku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi donošenja zakonitog rješenja o nastavku postupka radi naknadne diobe stečajne mase.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Prvostupanjsko rješenje ispitano je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbom iz čl. 10. SZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Žalbeni navodi istaknuti u obje žalbe su sadržajno identični, zbog čega se obrazloženje ovog rješenja odnosi na obje podnesene žalbe.
9. Prvenstveno valja kazati da su osnovani žalbeni navodi u odnosu na oblik prvostupanjske odluke jer je i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odluka trebala biti donesena u obliku rješenja.
9.1. Međutim, donošenje odluke u pogrešnom obliku zaključka te pogrešna uputa o pravnom lijeku koju je dao prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju predstavlja relativno bitnu povredu odredaba postupka koja ni u kojem smislu nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
9.2. To stoga što je ovaj drugostupanjski sud uzeo da se radi o rješenju te je uzeo u obzir podneseni pravni lijek, dakle o žalbi je odlučeno ovim rješenjem pa time pogrešna uputa o pravnom lijeku nije išla na teret žalitelja te su, usprkos takvoj pogrešnoj uputi o pravnom lijeku, podnositelji žalbe bili u mogućnosti koristiti dopušteni pravni lijek protiv prvostupanjske odluke.
10. Što se tiče preostalih žalbenih navoda koji se odnose na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke s obzirom na njezin sadržaj, ovaj sud te razloge ocjenjuje neosnovanima.
10.1. Naime, pogrešno žalitelji smatraju da bi se odredba iz čl. 289. st. 3. SZ -a u dijelu koji se odnosi na predujam za namirenje troškova nastavljanja postupka radi naknadne diobe, odnosila samo na dužnika pojedinca. Tako nešto ne proizlazi niti iz jezičnog tumačenja navedene zakonske norme koja je jasna i razumljiva, a niti iz teleološkog tumačenja te norme ako se ima u vidu da je svrha tog predujma pokriće troškova koje će sud imati prilikom unovčenja naknadno pronađene imovine stečajnog dužnika i njene podjele vjerovnicima.
10.2. Navedenom odredbom iz čl. 289. st. 3. SZ-a propisano je:
„Sud može odustati od određivanja nastavljanja postupka radi naknadne diobe, te iznos koji stoji na raspolaganju za podjelu vjerovnicima ili pronađeni predmet prepustiti dužniku pojedincu, ako to smatra primjerenim s obzirom na neznatnost iznosa ili malu vrijednost predmeta te troškove nastavljanja postupka radi naknadne diobe. Određivanje nastavljanja postupka radi naknadne diobe sud može uvjetovati uplatom predujma kojim će se namiriti troškovi nastavljanja postupka radi naknadne diobe.“
10.3. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da se na dužnika pojedinca odnosi samo dio o pronađenom predmetu, koji se može prepustiti dužniku pojedincu, a ne cijela zakonska odredba iz čl. 289. st. 3. SZ-a, kako to pogrešno tumači žaliteljica.
10.4. Stoga je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku pravilnom primjenom odredbe iz čl. 289. st. 3. SZ-a.
11. Što se tiče visine određenog predujma u iznosu od 7.415,00 EUR, žalitelji ne navode konkretne razloge zbog kojih smatraju da je iznos predujma previsok, već se njihovi razlozi svode na općenito osporavanje mogućnosti bilo kakvog određivanja predujma (zbog pogrešnog tumačenja odredbe iz čl. 289. st. 3. SZ -a). Ovaj sud nalazi da je pobijana odluka i u tom dijelu pravilna i zakonita s obzirom na to da je prvostupanjski sud dao dostatne razloge u odnosu na visinu predujma, iz kojih proizlazi da je ta visina određena upravo u skladu s izviješćem stečajne upraviteljice (ovdje žaliteljice) o predvidivim troškovima postupka naknadne diobe (izuzev dijela koji se odnosi na nagradu stečajnoj upraviteljici, gdje je prvostupanjski sud također iznio opravdane razloge za smanjenje tog dijela troškova).
12. Konačno, osnovano žalitelji ističu da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za nastavljanje postupka radi naknadne diobe. To stoga što je ispunjena pretpostavka iz čl. 289. st. 1. t. 3. SZ-a, dakle pronađena je imovina - nekretnine koja ulazi u stečajnu masu. Međutim, unatoč ispunjenju te pretpostavke, sud ima zakonsku mogućnost u skladu s odredbom iz čl. 289. st. 3. SZ -a nastavak postupka uvjetovati uplatom predujma kojim će se namiriti troškovi tog postupka. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je, uzevši u obzir visinu procijenjenih troškova prema izviješću žaliteljice, iskoristio tu zakonsku mogućnost. U slučaju da nitko ne uplati traženi predujam te prvostupanjski sud odbaci prijedlog stečajne upraviteljice za nastavljanje postupka radi naknadne diobe, ona ima zakonsku mogućnost ponovno podnijeti takav prijedlog, kao uostalom i stečajni vjerovnik, s obzirom na to da su ispunjene pretpostavke iz čl. 289. st. 1. t. 3. SZ-a.
13. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se odluka pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s odredbom iz čl. 10. SZ-a.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Jagoda Crnokrak
