Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4207/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Anite Burza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IS, rođenog **.**.1999. u mjestu Cinar, Republika Turska, državljanina Republike Turske, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite na adresi [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/2530, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 23. rujna 2025. II Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uvećano za PDV 25%, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 (jednutisućudvjestopedeset) EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/2530, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 23. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.
2.1. Ističe kako je tuženik svoju odluku o nepriznavanju azila tužitelju, kao i svoju odluku o povratku tužitelja utemeljio na činjeničnim utvrđenjima, navedenim u obrazloženju pobijanog rješenja, koja su u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka, koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja.
2.2. Dalje je naveo kako nije bio svjestan koji sve detalji događaja voditelje postupka zanimaju. Pojasnio je kako je iz Turske morao pobjeći zbog straha za vlastiti život jer je bio naivna žrtva prijevare.
2.3. Smatra da bi njegov život u Turskoj bio ugrožen, a prijeti mu suđenje i osuda za prijevare koje nije počinio, a bio je i u strahu od prijetnji.
2.3. Naveo je kako ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite, a tuženik je propustio pri utvrđivanju relevantnih činjenica vrednovanja kriterija osnovnog straha propisanih Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice.
2.4. Tužitelj je osobito istaknuo kako je tuženik propustio utvrditi sve zakonom propisane odlučne činjenice, a njegov zaključak da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja nije točen.
2.6. Tužitelj je napomenuo kako tuženik tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu nije uzeo u obzir službene smjernice EU.
2.7. Smatra nespornim da tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite, a tuženik uopće nije vodio računa o načelu iz čl.6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
2.8. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te usvoji zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći tužitelju kao i njegov zahtjev za naknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, te tužitelja osobno, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno.
6.1. Tužitelj je opisao način na koji je 2024.legalno napustio zemlju porijekla, a u Republiku Hrvatsku ušao je ilegalno pješice iz Bosne i Hercegovine, te naveo kako mu je ciljana destinacija bila Švicarska. Dalje je naveo kako je Tursku napustio zbog problema s osobom kojoj je dao svoju bankovnu karticu i koji je onda s tom karticom vršio razne prijevare. Tog čovjeka prijavio je policiji, kao i sebe, a nakon toga su protiv njega počele stizati prijave i Tursku je napustio kako bi izbjegao vođenje, po njemu, nepravednih kaznenih postupaka.
6.2 Želio je otići u Švicarsku jer tamo ima strica, misli da je Turska nesigurna, jer bi tamo bio izložen nepravednom kaznenom postupku, a i pripadnik je kurdske populacije. Cijela njegova obitelj živi u [adresa].
6-3 Naveo je da su dva kaznena postupka protiv njega okončana i on je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. Prema I se država ponaša puno strože i oštrije. Tursku je napustio legalno sa vlastitom putovnicom.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 23. rujna 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje ili trpljenje ozbiljne nepravde.
7.1. Tužitelj svoje navode o izloženosti prijetnjama i proganjanju, te sudjelovanje u nepravednom kaznenom postupku u Turskoj nije potkrijepio dokazima. Tuženik je zaključio kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Za tužitelja ne postoji sigurnosni rizik u zemlji porijekla.
7.2. Tužitelj nije dokazao postojanje konkretnih problema u zemlji podrijetla. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj zaštiti, utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je strah od proganjanja osnovan, obzirom da tužitelja u vlastitoj zemlji nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla. Nije učinjeno vjerojatnim da bi on u slučaju povratka u Republiku Tursku mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnu nepravdu poput prijetnji smrtnom kaznom, mučenjem, smaknućem ili nečovječnim ponašanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.
10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
11. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.
12. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.
13. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnoj nepravdi.
14. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zemlju napustio legalno, da nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Posebno se ukazuje kako njegova obitelj i dalje tamo živi. On sam nije dokazao da bi povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju jer mu je iskaz neutemeljen i kontradiktoran.
15. Ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za njega rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
16. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), , umanjeno za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 1.250,00 EUR-a.
U Zagrebu 15. travnja 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Ivana Sedlar, [adresa] Zagreb, Tratinska 62
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
