REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Povrv-85/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika AS (nominativ: AS) OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Radelić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Ukidaju se, u cijelosti, platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić, posl. br. Ovrv-21112/2021. od 2. ožujka 2022 te platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, posl. br. Ovrv-361/2019 od 19. studenog 2019. te se odbijaju, kao neosnovani:

- tužbeni zahtjev kojim se predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić, posl. br. Ovrv-21112/2021. od 2. ožujka 2022., u dijelu kojim se tuženiku ČS (nominativ: AS) OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu OIB 61817894937 iznos od 182,86 EUR za zakonskom zateznom kamatom, i to na iznos od 131,29 EUR počevši od 6. siječnja 2019. do isplate te na iznos od 51,57 EUR počevši od 6. veljače 2019. do isplate.

- tužbeni zahtjev kojim se predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, posl. br. Ovrv-361/2019 od 19. studenog 2019., kojim se tuženiku ČS (nominativ: AS) OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu OIB 61817894937 iznos od 10.309,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14. studenog 2020. do isplate te po osnovi dospjele zakonske zatezne kamate iznos od 1.122,60 EUR te naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka posl. br. Ovrv-361/2019 u iznosu od 194,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. studenog 2019. do isplate.

II./ Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu OIB 61817894937 naknaditi tuženiku ČS (nominativ: AS) OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.605,45 EUR za zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. travnja 2026. do isplate, a po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tužitelja Grada Zagreba za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Platnim nalogom sadržanim u rješenju ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, posl. br. Ovrv-361/2019 od 19. studenog 2019. (list 17 spisa) tuženiku ČS (nominativ: AS) naloženo je isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 10.309,99 EUR (tada 77.680,60 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća pojedinih iznosa u razdoblju od veljače 2018. pa do uključivo prosinca 2018. pa do isplate te naknaditi ovrhovoditelju, sada tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 194,45 EUR (tada 465,14 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. studenog 2019. do isplate.

2. Po uloženom prigovoru tuženika protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-361/2019 od 19. studenog 2019., postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle po pravilima parničnog postupka, a pod posl. br. Povrv- 85/2022.

3. Tijekom parničnog postupka posl. br. Povrv-85/2022, tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za korištenje poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 51 m2, i to za razdoblje od ožujka 2013. do prosinca 2018. godine.

3.1 Tužitelj tvrdi da je upravljao navedenim poslovnim prostorom na način da ga je davao u zakup, sve dok taj prostor nije zauzeo tuženik i pripojio ga svojem stanu, u kojem i danas stanuje. Tužitelj dostavlja zapisnik od 21.12.2017., kao dokaz da je tuženik u utuženom razdoblju koristio poslovni prostor na navedenoj adresi te ističe da je tuženik sam na navedeni zapisnik izjavio da je predmetni prostor dobio u vlasništvo 2011. godine te da je tada adaptirao cijelo prizemlje i koristi se istim kao stanom. Nadalje, tuženik je na navedenom očevidu sam pokazao dvije prostorije za koje tvrdi da su nekada predstavljale predmetni poslovni prostor te je navedenom u tom zapisniku i konstatirano.

3.2 Tužitelj obrazlaže da je predmetni poslovni prostor nacionaliziran 26.12.1958., stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Odredbom čl. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (NN SRH 52/73) bilo je propisano da na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu pravo raspolaganja stječe općina ako je društveno vlasništvo ustanovljeno nacionalizacijom. Nadalje, odredbom čl. 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (NN SRH 52/71) propisano je da ako se iz isprave na osnovi koje se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nositelj prava korištenja, uknjižit će se općina na području koje se nekretnina nalazi. Odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi određeno je da će općine, gradovi i županije utemeljeni sukladno Zakonu o područjima županija, gradova i općina, preuzeti nekretnine, te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik najkasnije do 31. ožujka 1994.g. Sva imovina, koja je ranije bila obuhvaćena jedinstvenim pojmom društvenog vlasništva, dijelila se na novonastale općine, odnosno gradove. Člankom 67. u svezi sa čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi propisano je da sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu, a isto je propisano i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu (Narodne novine 90/92).

3.3 Slijedom navedenog, poslovni prostor na adresi [adresa], koji se sastojao od dvije prostorije, podruma, drvarnice i wc-a u uličnom prizemlju, površine 51,00 m2, tužitelj je davao u zakup temeljem odredbe čl. 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje: ZN) i odredbe čl. 41. i 44. Zakona o zakupu poslovnog prostora.

3.4 Tužitelj navodi nadalje da je za predmetni poslovni prostor vođen upravni postupak povodom zahtjeva Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva temeljem odredbe čl. 77. ZN. Za vrijeme dok je navedeni upravni postupak vođen, tužitelj je bio ovlašten upravljati predmetnim prostorom, na način da ga daje u zakup temeljem odredbe čl. 41. i 44. Zakona o zakupu poslovnog prostora. U međuvremenu, uslijed cijepanja zemljišnoknjižnih čestica, otpisa i novih upisa, iz zemljišnih knjiga je nestala nacionalizirana poslovna prostorija (čestica 7705/279 k. o. [katastarska općina] cijepana je na nekretnine oznake zkčbr. [katastarska čestica] opisanu kao dvorište i poslovna prostorija u Krupićevoj 87, i zkčbr. [katastarska čestica] opisanu kao oranica).

3.5 Tužitelj zaključuje da je poslovni prostor bio nacionaliziran, pa je stoga tužitelj njime upravljao na temelju zakona te je tužitelj bio predmnijevani vlasnik, do drugačijeg utvrđenja u postupku, u skladu sa Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Budući je tuženik predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju neovlašteno koristio, to je bio i evidentiran kao korisnik predmetnog prostora bez pravnog temelja.

3.6 Budući da je tuženik predmetni poslovni prostor u [adresa], koristio bez pravne osnove, tuženik za korištenje istog nije plaćao tužitelju, kao vlasniku predmetnog poslovnog prostora, nikakvu naknadu, pa se stoga tuženik neosnovano obogatio u visini zakupnine koju bi inače morao plaćati tužitelju za korištenje predmetnog poslovnog prostora, čime je tuženik stekao korist koju je obvezan naknaditi tužitelju na temelju odredbe čl. 1120. u svezi sa čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, podredno temeljem odredbe čl. 165. st. 1., a u svezi odredbe čl. 166. st. 1 i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to u visini zakupnine.

3.7 Naposljetku tužitelj obrazlaže da je mjesečni iznos zaduženja naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora obračunat u skladu sa Zaključcima o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Sl. glasnik Grada Zagreba 14/2012,10/2013,01/2014 i 06/2016).

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-361/2019 od 19. studenog 2019., sada odgovoru na tužbu, navodi da tužitelj od njega potražuje isplatu najamnine za poslovni prostor koji ne postoji te koji tuženik isto tako nikada nije ni koristio te da ne postoji nikakvo dugovanje tuženika prema tužitelju.

4.1 Tijekom parničnog postupka tuženik ističe prigovor zastare svih potraživanja nastalih prije 2017., navodeći da je rok zastare tri godine.

4.2 Tuženik nadalje upućuje na navod samog tužitelja da je ''u međuvremenu, uslijed cijepanja zemljišnoknjižnih čestica, otpisa i novih upisa, iz zemljišnih knjiga nestala nacionalizirana poslovna prostorija'' te tuženik postavlja pitanje na kojem temelju tužitelj od njega potražuje isplatu naknade, budući da poslovni prostor na koji se tužbeni zahtjev odnosi ne postoji ni u naravi, niti u zemljišnim knjigama. Tuženik navodi nadalje da tužitelj, da bi mogao potraživati isplatu od tuženika, mora dokazati da predmetni poslovni prostor postoji, da je tužitelj vlasnik istoga te da ga ima pravo koristiti.

5. Nadalje, platnim nalogom sadržanim u rješenju ovrsi javnog bilježnika Željke Picukarić, posl. br. Ovrv-21112/2021. od 2. ožujka 2022. (list 126 spisa) tuženiku je naloženo isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 1.444,212 EUR (tada 10.881,42 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dospijeća pojedinih iznosa u razdoblju od siječnja 2019. pa do uključivo studenog 2019. pa do isplate te naknaditi ovrhovoditelju, sada tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,88 EUR (tada 187,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 2. ožujka 2022. do isplate.

6. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-21112/2021. od 2. ožujka 2022. ističe da nije ni u kakvoj obvezi prema tužitelju, niti je u posjedu nekretnine koja bi bila u vlasništvu tužitelja. Tuženik navodi nadalje da je radi tužiteljevog upornog ''utuživanja'' po osnovi korištenja nepostojeće nekretnine tuženik pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja da ne postoji obveza prema tužitelju te da ne postoji poslovni prostor na koji se odnosi (i) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-21112/2021. od 2. ožujka 2022.

7. Po uloženom prigovoru tuženika protiv rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 21112/2021. od 2. ožujka 2022., postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle po pravilima parničnog postupka, koji je dobio posl. br. Povrv- 700/22.

8. Na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, posl. br. Ovrv- 21112/2021. od 2. ožujka 2022., sada odgovora na tužbu, tužitelj se očitovao na isti način kao u parničnom postupku posl. br. Povrv- 85/2022, a što je izloženo pod točkama 3.-3.7 ovog obrazloženja, ponovno istaknuvši da je uslijed cijepanja zemljišnoknjižnih čestica, otpisa i novih upisa, iz zemljišnih knjiga ''nestao'' upis nacionalizirane poslovne prostorije kao zasebnog zk tijela (zk tijelo AI) u odnosu na kuću u kojoj se nalazio predmetni prostor (zk tijelo AII), a koja je ostala u privatnom vlasništvu dotadašnjeg vlasnika (čestica 7705/279 k. o. [katastarska općina] cijepana je na nekretnine oznake zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica] koja je otpisana u novi zk uložak).

9. Rješenjem posl. br. Povrv-85/2022-7 od 10. ožujka 2023. parnice posl. br. Povrv-85/2022 i Povrv-700/2022 spojene su radi zajedničkog raspravljanja.

10. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka postavlja konačne tužbene zahtjeve (list 141 i 196-197 spisa), imajući u vidu promjenu službene valute RH te činjenicu da je tuženiku na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice Vlaste Zajec, posl. br. Ovrv- 361/2019 od 19. studenog 2019. ustegnut određeni iznos, prije nego što je to rješenje, po uloženom prigovoru tuženika, bilo stavljeno izvan snage.

10.1 Nadalje tužitelj navodi da se njegovo potraživanje odnosi na razdoblje od ožujka 2013. pa do uključivo studenoga 2019., da tužitelj s tuženikom nikada nije zaključen ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, no da je tuženik svejedno taj poslovni prostor koristio i to bez osnove. Ugovorom o zakupu poslovnog prostora (list 78-80 spisa) tužitelj dokazuje da je tim prostorom raspolagao, a rješenjem kojim je odbijen zahtjev RH za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini (list 156- 157 spisa) tužitelj dokazuje svoju aktivnu legitimaciju jer za vrijeme trajanja postupka o povratu nekretnine tužitelj ima zakonsko pravo raspolagati nekretninom koja je predmet tog postupka. Nadalje, pasivnu legitimaciju tuženika tužitelj dokazuje zapisnicima (list 77 i 161 spisa), kao dokaz da je tužitelj utvrdio očevidom da poslovni prostor u Zagrebu, Branimirova 103, koristi upravo tuženik, s tim da je i sam tuženik, potpisom zapisnika te izjavom na taj zapisnik 21.12.2017. (zapisnik na listu 30 spisa), izjavio da koristi predmetni prostor.

10.2 Tužitelj slijedom svega izloženoga predlaže tužbene zahtjeve usvojiti, uz naknadu troška parničnog postupka.

11. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te ustvrdio da predmetni poslovni prostor nije postojao niti u utuženom razdoblju. Tuženik stoga predlaže tužbene zahtjeve odbiti i potražuje naknadu troška parničnog postupka.

12. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu.

12.1 Odbijeni su, kao nepotrebni, dokazni prijedlozi tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka RS, koji je sastavio zapisnike tužitelja te za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje ĐS, predstavnice suvlasnika zgrade u [adresa], izneseni radi dokazivanja da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio poslovni prostor na adresi u [adresa]; kao i dokazni prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, radi dokazivanja visine naknade za korištenje poslovnog prostora na navedenoj adresi. Nadalje su, kao nepotrebni, odbijen dokazni prijedlozi tuženika da se izvede dokaz uviđajem i vještačenjem, radi identifikacije nekretnine, izneseni radi dokazivanja da predmetni poslovni prostor ne postoji.

13. Po ovako provedenom postupku, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Između stranaka je sporno je li došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika, po osnovi korištenja poslovnog prostora u [adresa], u razdoblju od ožujka 2013. pa do uključivo studenoga 2019. te duguje li tuženik tužitelju po toj osnovi iznose naknade za korištenje nekretnine, u visini određenoj u skladu sa Zaključcima o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 14/2012,10/2013,01/2014 i 06/2016). Nadalje je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo.

15. Čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb (list 164-165 spisa) utvrđeno je da je na nekretnini zkč. br. 7705/279, 7. svibnja 2013. uknjiženo pravo suvlasništva prednika tuženika TS, i to suvlasnički udio 466/1000, a na temelju pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja posl. br. P-2892/12-3 od 18. ožujka 2013. Nadalje je utvrđeno da je na temelju ugovora o diobi predmetne nekretnine od 6. studenog 2015. uspostavljeno etažno vlasništvo te da je tuženik, kao nasljednik TS, upisan kao vlasnik dvoetažnog stana oznake S-1, u podrumu i prizemlju stambene zgrade br. 103 u [adresa].

16. Nadalje, čitanjem rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2018. (list 156-160 spisa), kojim je pravomoćno (19. veljače 2019.) odbijen zahtjev Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. 7705/279, s obrazloženjem da je po provedenom postupku utvrđeno da je poslovni prostor površine 51 m2, koji se nalazio u zgradi na navedenoj adresi na temelju valjane pravne osnove prenamijenjen u stambeni prostor te da čini sastavni dio stana koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasništvo tuženika, pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, na temelju kojih bi se Republiku Hrvatsku utvrdilo vlasnicom poslovnog prostora koji u naravi ne postoji.

17. Čitanjem zapisnika tužitelja od 27. ožujka 2013. (list 215 spisa) utvrđeno je da na dan sastavljanja tog zapisnika na adresi u [adresa], ne postoji poslovni prostor, već se u prizemlju nalazi stan te se na tom mjestu, prema izjavi susjeda, nekada nalazio poslovni prostor, u kojem se obavljala ugostiteljska djelatnost te je taj poslovni prostor oko tri godine ranije – dakle 2010.- prenamijenjen u stambeni prostor. Nadalje, čitanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 16. ožujka 1995. (list 78-80 spisa) utvrđeno je da je tim ugovorom tužitelj kao zakupodavac trgovačkom društvu Zagrebački plavi d.o.o. dao u zakup poslovni prostor u [adresa], u prizemlju, ukupne površine od 51 m2, na određeno vrijeme od godinu dana, tako da zakup prestaje 1. srpnja 1997. Naposljetku, iz zapisnika tužitelja od 21. prosinca 2017. (list 30) utvrđeno je da je službena osoba tužitelja na licu mjesta zapisnički konstatirala da se ''kompletnim prizemljem kao stanom'' koristi tuženik, koji je izjavio da je cjelokupno prizemlje adaptirao 2011. godine te da se cijelim prizemljem koristi kao stanom.

18. Slijedom svega izloženoga, a što između stranaka nije ni sporno, predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju bio je u naravi dio stambene zgrade te u toj stambenoj zgradi, dio tuženikovog stana. Kao takav, ranije postojeći poslovni prostor površine 51 m2 nije u utuženom razdoblju bio nekretnina u smislu odredbe čl. 2. st.3. ZV, već je bio dio nekretnine oznake zk.č.br. 7705/279, površine 373 m2, pa stoga dio te nekretnine kojega tužitelj naziva poslovnim prostorom nije mogao biti ni predmet stvarnih prava, a onda niti predmet ugovora o zakupu nekretnine – poslovnog prostora. Nadalje, nije sporno da se tuženik u utuženom razdoblju predmetnim stanom koristio, kao svojim stambenim prostorom, a čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je taj u naravi stan, u utuženom razdoblju bio dio nekretnine na kojoj je suvlasnički udio imao prednik tuženika TS, koji je suvlasnički dio naslijedio tuženik i koja je potom etažirana te je tuženik upisan kao vlasnik stana, dio kojega je nekada, za vrijeme režima društvenog vlasništva, bio poslovni prostor površine 51 m2. Slijedom izloženoga, ranije postojeći poslovni prostor tuženik je u utuženom razdoblju koristio kao suvlasnik zgrade, a potom etažni vlasnik stana, što znači da ga nije koristio bez osnove. Pritom činjenica da je zahtjev Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva iste nekretnine, kao ranijeg predmeta prava društvenog vlasništva, odbijen rješenjem Grada Zagreba, kao tijela javne vlasti, koje rješenje je doneseno 27. prosinca 2018., a postalo pravomoćno 19. veljače 2019. ne znači da tuženik ima pravo na naknadu za korištenje (dijela) predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, jer je, kao što je gore izloženo, utvrđeno da tuženik dio nekretnine koji je nekada u naravi bio poslovni prostor nije koristio bez osnove, već po osnovi suvlasništva te potom prava vlasništva suvlasničke nekretnine na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo. Stoga tužbeni zahtjevi nisu osnovani te je na temelju odredbe čl. 451. st.3. ZPP odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

19. Budući da su tužbeni zahtjevi ocijenjeni neosnovanima iz gore izloženih razloga, nije potrebno ocjenjivati izneseni prigovor zastare.

20. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP.

20.1 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

20.2 Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi – 100 bodova prema Tbr 11/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 22.09.2021., 09.11.2021., 08.02.2022. i 12.05.2023. – po 100 bodova prema Tbr 8/1 OT, za sastavljanje podneska od 15.05.2023. – 50 bodova prema 8/3 OT te za zastupanje na ročištima 27.04.2023., 13.05.2025. i 13.02.2026. – po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi ukupno 850 bodova, odnosno 1.700,00 EUR te uvećano za PDV 2.125,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak grafološkog vještačenja tijekom ovršnog postupka u iznosu od 331,81 EUR te trošak sudske pristojbe u iznosu od 148,64 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.605,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

20.2 Tuženiku nije priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, za sastavljanje podnesaka od 28.09.2021. i od 01.10.2021. jer u prilogu tih podnesaka dostavlja punomoć, koju je bio dužan dostaviti uz podnesak od 22.09.2021. za koji mu je trošak dosuđen te za zastupanje na ročištu 11.10.2023. jer toga dana ročište u ovom predmetu nije održano.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.