Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-97/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐLC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu Muzička akademija, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 12, OIB: 18422925218, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18/III, radi utvrđenja, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR- 720/2024-22 od 18. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-720/2024-22 od 18. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana točka III. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I odbijeni su zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ista od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75, zahtjev na utvrđenje da tužiteljica od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika obavlja poslove radnog mjesta Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75, te zahtjev da sud naloži tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom od 2,75, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška. Točkom II iste presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom III odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška u iznosu od 139 ,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica u dijelovima iz točke I i II izreke iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik, u istom u bitnom smatra da je žalba tužiteljice neosnovana dok je prvostupanjska presuda na zakonu osnovana, pa predlaže žalbu odbiti uz naknadu troška tuženiku za sastav odgovora na žalbu i sudsku pristojbu na taj odgovor.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ista od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75, kao i zahtjev na utvrđenje da tužiteljica od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika obavlja poslove navedenog radnog mjesta, uz izmjenu ugovora o radu na način da se radno mjesto tužiteljice prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom od 2,75.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava te saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĐL u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud utvrdio je u bitnom sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme počevši od 1. siječnja 2021. na radnom mjestu I. vrste – Rukovoditelj pododsjeka u središnjoj službi, interni naziv: Voditelj ureda za međunarodnu suradnju;

- da je tuženik tužiteljici u postupku prevođenja ponudio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice (dalje: VUJ) 4, interni naziv:

Voditelj ureda za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju s koeficijentom složenosti 2,20;

- da je tužiteljica zatražila ispravak smatrajući da je prevođenje njezinog radnog mjesta izvršeno pogrešno, odnosno da je isto trebalo prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice (VUJ) 2 s koeficijentom 2,75;

- da je tuženik odlukom od 16. travnja 2024. odbio tužiteljičin zahtjev za ispravak , pri čemu se pozvao na uputu Ministarstva znanosti i obrazovanja prema kojoj se radno mjesto tužiteljice prevodi na radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,20, a da je za zapošljavanje na višu razinu radnog mjesta potrebna suglasnost Ministarstva i dostatna financijska sredstva.

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, a svoju ocjenu temelji na sljedećim zaključcima:

- da je tuženik u postupku prevođenja prema Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama i Tablici u prilogu iste ("Narodne novine" br. 22/24.) zadržao raniju poziciju tužiteljice te je istu pravilno preveo na poziciju Voditelja ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom složenosti 2,20, a da bi se tužiteljicu prevelo na višu poziciju potrebno je izmijeniti tuženikov Pravilnik o ustroju u pogledu hijerarhijske strukture tuženika te tužiteljičino radno mjesto detaljno opisati prema poslovima koje obavlja i djelokrugu kojeg ima u odnosu na eventualne podređene djelatnike;

- da tužiteljica neosnovano traži prevođenje na poziciju koja je predviđena za Glavnog tajnika (ranije Rukovoditelj odjela u središnjem uredu ili službi), budući da je utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlena na poziciji koja je različita od Glavnog tajnika, a koja se hijerarhijski razlikuje u odnosu na Glavnog tajnika, s obzirom na to koji broj razina se nalazi iznad odnosno ispod tog radnog mjesta;

- da je tužiteljica zadržala poziciju kakvu je imala prije prevođenja , odnosno da je prema koeficijentu izjednačena s ostalim voditeljima ureda stručnih službi;

- da je tuženik prema odredbi čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj: 155/23, dalje u tekstu: Zakon o plaćama) bio obvezan u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe donijeti Pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji, koji rok je nedvojbeno prošao, a Pravilnik nije donesen;

- da iz iskaza svjedoka i tužiteljice suglasno proizlazi da tuženik radi na izmjenama Pravilnika o ustroju prema kojim će tužiteljici dodijeliti podređene djelatnike ;

- da se Uredbom samo prevode postojeća radna mjesta na nova radna mjesta i koeficijente, dok se ne prevodi stručna sprema zaposlenika na novo radno mjesto , niti se usklađuje radno mjesto prema stečenom radnom iskustvu , niti se zaposlenik raspoređuje na više radno mjesto od prevedenog, a navedeno niti nije moguće provesti bez izmjene Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta (Pravilnik o ustroju kod tuženika) i bez suglasnosti Ministarstva vezano uz osiguranje financijskih sredstava;

- da u takvoj situaciji, kada dakle nije donesen Pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji, nema pravne osnove da bi se utvrdilo da tužiteljica ima pravo da tuženik njeno radno mjesto prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75 sve dok se ne donese izmjena Pravilnika o ustroju tuženika.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je netočan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nema pravo na prevođenje na poziciju koja je predviđena za Glavnog tajnika (ranije Rukovoditelj odjela u središnjem uredu ili službi), kao i zaključak da se iznad radnog mjesta tužiteljice hijerarhijski nalaze dvije pozicije (pozicija Glavnog tajnika i dekana) te da tužiteljica nema podređenih djelatnika, dok je s druge strane radno mjesto Glavnog tajnika hijerarhijski pozicionirano odmah ispod dekana, te da Glavni tajnik ima podređene djelatnike u vidu voditelja svih stručnih službi. Naime tužiteljica smatra kako je iz tuženikovog Pravilnika o ustroju radnih mjesta razvidno da dekan i prodekani ne čine ustrojstvenu jedinicu u poslovnoj sistematizaciji tuženika, jer se radi o nastavniku izabranom na položaj, a ne o službi/odjelu ili kakvoj drugoj ustrojstvenoj jedinici. Ističe da sukladno tuženikovom internom Pravilniku tuženik očigledno nema ustrojstvenu jedinicu Dekanat koju bi, primjerice, činili izabrani dekan i prodekani, i koja bi posljedično kao nenastavna ustrojstvena jedinica stajala u određenom hijerarhijskom položaju u odnosu na Tajništvo i druge stručne službe tuženika, pa je u pogledu navedenog prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Smatra i da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo, obzirom da postoje iznimke od čl. 26. st. 1. Uredbe (automatsko prevođenje prema tablicama), kao i da se ta iznimka ima tumačiti u skladu s čl. 9. Uredbe koji jasno propisuje kriterij hijerarhije, a koji kriterij se odnosi isključivo na ustrojstvene jedinice unutar određene javne ustanove. Nastavno navedenome, tužiteljica žalbom ukazuje da odredbe Uredbe izričito navode samo ustrojstvene jedinice, a dekan je čak i prema toj Uredbi posebno radno mjesto bez zasebne ustrojstvene jedinice. Pogrešnim smatra stav prvostupanjskog suda kako je dodjeljivanje podređenih suradnika tužiteljici pravna pretpostavka da se ona zaposli na radnom mjestu VUJ 2, te drži da je navedeno netočno i da nije u skladu s Uredbom. Tužiteljica navodi kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja prema Uredbi uopće nije mjerodavno za tumačenje prevođenja radnih mjesta, pa se prvostupanjski sud neosnovano poziva na njihov dopis. Ukazuje da prvostupanjski sud netočno u presudi navodi kako tužiteljica traži prevođenje na poziciju koja je predviđena za Glavnog tajnika, a što nije točno jer tužiteljica traži prevođenje na radno mjesto VUJ 2 (2,75) , dok je radno mjesto Glavnog tajnika još 2024. prevedeno u radno mjesto Tajnik visokog učilišta i instituta od 100 do 500 zaposlenih s koeficijentom 3,00 čime je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na radno mjesto Glavnog tajnika, za kojeg je pogrešno zaključio da se nalazi ispod dekana i da ispod sebe ima podređene djelatnike. Tužiteljica ponovno žalbom ukazuje kako je Tajništvo kao ustrojstvena jedinica najviša nenastavna ustrojstvena jedinica kod tuženika, kao i da iznad nje nema drugih, viših ustrojstvenih jedinica, odnosno ima samo podređene stručne službe, pa prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje čl. 9. st . 4. Uredbe. Konačno, smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda kako je dodjeljivanje podređenih radnik tužiteljici pretpostavka za radno mjesto Đ, a isti nije niti u skladu s Uredbom.

9. Ovaj drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem presude na navedeni način ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao niti ijednu drugu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Nadalje prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u pitanje. Pritom se ističe da je prvostupanjski sud doista pogrešno zaključio da tužiteljica traži pravo na prevođenje na poziciju koja je predviđena za Glavnog tajnika (ranije Rukovoditelj odjela u središnjem uredu ili službi), jer je to radno mjesto prevedeno na radno mjesto Tajnik visokog učilišta i instituta od 100 do 500 zaposlenih s koeficijentom 3,00, kako je propisano i u Tablici 7 Uredbe (Ustanove u sustavu znanosti i visokog obrazovanja), međutim navedeni pogrešni zaključak nije bio od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

12. Naime, ispravan je stav prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema osnova za udovoljenje tužiteljičinom zahtjevu, pri čemu se ističe da je neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 26. stavka 2. Uredbe, kojom je propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, kao i na iznimke od članka 26. stavka 1. te Uredbe, jer je prvostupanjski sud je sve navedeno imao u vidu kod analize činjenične građe relevantne za ocjenu osnovanosti tužiteljičinih zahtjeva. Međutim, iako iz tumačenja odredbe članka 26. stavka 2. Uredbe proizlazi da će ponekad u postupku prevođenja za dio radnih mjesta ustanove trebati samostalno izvršiti prevođenje te napraviti dodatnu kontrolu, odnosno prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta, ovaj drugostupanjski sud smatra da u slučaju tužiteljice za navedeno nisu ispunjeni uvjeti.

13. Pritom je prvostupanjski sud, vezano za primjenu (i u žalbi ponovno pozivanje tužiteljice) odredbe članka. 9. stavka. 4. Uredbe (prema kojoj se radno mjesto pod brojem 9.1.2. iz stavka 1. toga članka odnosi na vođenje niže razine unutarnje ustrojstvene jedinice unutar ustanove, iznad koje se nalazi jedna razina više ustrojstvene jedinice, a odnosi se i na ustrojstvene jedinice koje su tako razvrstane u tablici prevođenja koja je u prilogu Uredbe) ispravno zaključio da se kod tužiteljice radi o radnom mjestu koje je hijerarhijski podređeno i dekanu i glavnom tajniku, što znači da je pozicionirano ispod dvije razine viših ustrojstvenih jedinica, te odgovara uvjetima za radno mjesto pod brojem 9.1.4., odnosno upravo kako je i prevedeno.

14. Navedeni zaključak potvrđuje i odredba članka 8. toč. 13.1. Pravilnika o ustroju radnih mjesta u kojoj, za radno mjesto rukovoditelja pododsjeka u središnjoj službi/voditelja ureda za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju u opisima poslova stoji, među ostalim, i da „obavlja i druge poslove po nalogu dekana, prodekana za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju, prodekana za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje, ECTS-koordinatora i glavnog tajnika“, što dovodi do zaključka kako je radno mjesto tužiteljice nedvojbeno hijerarhijski podređeno i dekanu i glavnom tajniku, neovisno o tome da li je dekanat samostalna ustrojstvena jedinica, ili se radi o nastavniku izabranom na položaj kako to tvrdi tužiteljica, a što je prvostupanjski sud utvrdio i saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĐL.

15. Nesporno je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je tuženik bio obvezan u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe donijeti Pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji, koji rok je nedvojbeno prošao, a Pravilnik nije donesen, a smisao i svrha navedene obveze je upravo da se razrade i usklade u radna mjesta prema stečenom radnom iskustvu i detaljnom opisu poslova, kao i da se u dogovoru s resornim ministarstvom uspostave ustrojstvene jedinice, odnosno na odgovarajući način i prema potrebi izmijene postojeće razine, međutim sve do tada, odnosno dok se ne donese novi Pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji, nema pravne osnove da bi se utvrdilo da tužiteljica po postojećem Pravilniku ima pravo da tuženik njeno radno mjesto prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 2 s koeficijentom 2,75.

16. Pritom je u pravu tuženik kada ukazuje da su radna mjesta svih radnika tuženika, koji su kao voditelji drugih ureda prije stupanja na snagu Uredbe bili na istoj hijerarhijskoj razini kao tužiteljica i imali isti koeficijent, prevedena u radna mjesta voditelja ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20, dakle upravo kao i radno mjesto tužiteljice, pa, iako ne obavljaju svi poslove identične razine odgovornosti i složenosti, navedeno će tek trebati biti razrađeno novim Pravilnikom.

17. Slijedom navedenog sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP -a odbijena žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

18. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Zahtjev tuženika za troškom sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor drugostupanjski sud je odbio jer odgovor na žalbu nije bio nužan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), pa posljedično tome niti trošak sudske pristojbe na žalbu ne može pasti na teret tužiteljice neovisno o tome što je ta pristojba plaćena .

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer