Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž R-35/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Grubišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 914/2025-11 od 16. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se točka III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-914/2025-11 od 16. rujna 2025. i sudi:
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 4.140,59 EUR bruto sa zateznim kamatama koje, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i iznos prireza na taj porez, teku na iznos od:
104,69 EUR od 16.4.2017. do isplate,
115,10 EUR od 16.5.2017. do isplate,
112,00 EUR od 16.6.2017. do isplate,
118,62 EUR od 16.7.2017. do isplate,
105,50 EUR od 16.8.2017. do isplate,
127,42 EUR od 16.9.2017. do isplate,
122,95 EUR od 16.10.2017. do isplate,
128,16 EUR od 16.11.2017. do isplate,
122,22 EUR od 16.12.2017. do isplate,
119,93 EUR od 16.1.2018. do isplate,
117,59 EUR od 16.2.2018. do isplate,
105,57 EUR od 16.3.2018. do isplate,
110,88 EUR od 16.4.2018. do isplate,
123,61 EUR od 16.5.2018. do isplate,
130,35 EUR od 16.6.2018. do isplate,
118,04 EUR od 16.7.2018. do isplate,
104,72 EUR od 16.8.2018. do isplate,
143,96 EUR od 16.9.2018. do isplate,
105,38 EUR od 16.10.2018. do isplate,
112,96 EUR od 16.11.2018. do isplate,
115,85 EUR od 16.12.2018. do isplate,
106,02 EUR od 16.1.2019. do isplate,
106,11 EUR od 16.2.2019. do isplate,
88,96 EUR od 16.3.2019. do isplate,
95,64 EUR od 16.4.2019. do isplate,
112,10 EUR od 16.5.2019. do isplate,
105,23 EUR od 16.6.2019. do isplate,
95,11 EUR od 16.7.2019. do isplate,
110,10 EUR od 16.8.2019. do isplate,
111,07 EUR od 16.9.2019. do isplate,
97,10 EUR od 16.10.2019. do isplate,
113,56 EUR od 16.11.2019. do isplate,
101,29 EUR od 16.12.2019. do isplate,
120,17 EUR od 16.1.2020. do isplate,
111,11 EUR od 16.2.2020. do isplate,
100,60 EUR od 16.3.2020. do isplate,
100,45 EUR od 16.4.2020. do isplate,
po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove sastavljanja žalbe od 312,50 EUR.
III. Točke I., II. i IV. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-914/2025-11 od 16. rujna 2025. nisu ispitivane u žalbenom postupku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, utvrđeno da je tužitelj na temelju ugovora o radu s tuženikom obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta „VOZAČ TRAMVAJA III“. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.330,74 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno u toj točci izreke. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 4.140,59 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 16. rujna 2025. do isplate.
2. Točku III. izreke prvostupanjske presude pravodobno izjavljenom žalbom i dopunom žalbe pobija tužitelj tvrdeći da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenice za ocjenu osnovanosti prigovora zastare i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor (djelomično) usvojio. Predlaže da se točka III. izreke pobijane presude preinači na način da se tužbeni zahtjev za isplatu prihvati u cijelosti, podredno da se ukine i u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe od 312,50 EUR.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 433. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. dalje: ZPP) ispitao pobijanu točku III. izreke prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
5.1. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U žalbenom stupnju postupka sporna je osnovanost prigovora zastare potraživanja tužitelja koje je dospjelo prije 15. svibnja 2020. Potraživanje tužitelja temelji se na njegovima tvrdnjama da mu je tuženik u razdoblju, od ožujka 2017. do ožujka 2021. isplaćivao mjesečnu plaću koja je za utužene iznose manja od one koja mu je u tom razdoblju pripadala. To stoga što mu je tuženik na temelju ugovora o radu sklopljenom za radno mjesto vozača tramvaja I plaćao plaću za to radno mjesto (prema koeficijentu složenosti poslova 2,20) dok je vozačima tramvaja zaposlenim na radnom mjestu vozača tramvaja III isplaćivao veću plaću (prema koeficijentu složenosti poslova 2,40) iako je obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta vozača tramvaja III. Tvrdi da je umanjenje koeficijenta za sve nove zaposlenike za iznos od 0,20 u odnosu na postojeći koeficijent određen tada važećim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (2,40), ugovoreno Sporazumom između Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice ZET i sindikata koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnici ZET, a koji je sporazum utvrđen ništetnim presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5028/2018- 15 od 5. travnja 2019. koja je postala pravomoćna 21. listopada 2020. kada je odbijena žalba tamo tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. i potvrđena je prvostupanjska presuda. To stoga što stranke tog Sporazuma nisu bile ovlaštene mijenjati Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (dalje: TKU).
7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju, iako zaposlen na radnom mjestu vozača tramvaja I. obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta vozača tramvaja III. To stoga što je u postupku utvrđeno da je tužitelj od 1. ožujka 2017. kada je na temelju ugovora o radu s tuženikom zaposlen na radnom mjestu vozača tramvaja I do 1. travnja 2021. kada je na temelju ugovora o radu s tuženikom zaposlen na radnom mjestu vozača tramvaja III. obavljao istovjetne poslove koje su u to vrijeme obavljali vozači tramvaja zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja III. Ekstenzivno tumačeći odredbu članka 91. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014., 127/2017. i 98/2019., dalje ZR) kojem je propisano načelo jednakosti plaća žena i muškaraca sud prvog stupnje je odlukom iz točke II. izreke, koja nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. usvojio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće vozača tramvaja III. koja je prema shvaćanju prvostupanjskog suda trebala biti isplaćivana tužitelju i plaće koja mu je u skladu s ugovorom o radu isplaćivana za radno mjesto vozača tramvaja I. Zahtjev za isplatu te razlike u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 1. travnja 2020. je odbijen jer je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor zastare s obzirom na to da je zahtjev za razliku plaće za te mjesece , koji je podnesen 15. svibnja 2025., podnesen izvan zastarnog roka određenog u članku 139. ZR-a za potraživanja iz radnog odnosa.
8. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare nije pravilno.
9. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike plaće tvrdeći da mu je tužitelj umjesto ugovorene plaće (prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 koji je ugovoren u skladu s ništetnim sporazumom o umanjenju koeficijenta složenosti poslova novozaposlenim radnicima) trebao isplaćivati plaću obračunatu prema koeficijentu 2,40 ugovorenim valjanim TKU-om. Očito je stoga riječ o potraživanju razlike plaće kao potraživanju iz radnog odnosa koje u smislu članka 139. ZR-a zastarijeva za pet godina. U skladu s člankom 215. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015, 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.. dalje: ZOO), zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze odnosno kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 214. stavak 2. i članak 216. ZOO-a). Iako je ugovorom o radu od 1. ožujka 2017. na određeno vrijeme i ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. svibnja 2017. plaća tužitelja dospijevala najkasnije desetog u mjesecu za protekli mjesec, tužitelj nije mogao zahtijevati ispunjenje razlike plaće prvog dana nakon primitaka pojedinih plaća koje su mu ugovorom o radu nezakonito umanjene na temelju ništetnog sporazuma jer je sporazum na temelju kojeg je njegov koeficijent složenosti radnog mjes ta ugovorom o radu, protivno odredbama TKU-a, nezakonito umanjen za 0,20, utvrđen ništetnim sudskom presudom koja je postala pravomoćna 21. listopada 2020. Iz toga slijedi da je tužitelj mogao zahtijevati isplatu razlike plaće koja je ugovorena odredbama TKU-a tek 22. listopada 2020. pa zastara prije toga u smislu članka 215. stavka 1. ZOO-a nije počela teći. S obzirom na to da je zahtjev za isplatu razlike plaće podnesen 15. svibnja 2025. kada je u smislu članka 241. ZOO-a prekinuta zastara, unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 139. ZR-a, prigovor zastare nije osnovan pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je potraživanje tužitelja od 4.140,59 EUR odbio kao zastarjelo. Zbog toga je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka III. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu tog bruto iznosa usvojen zajedno sa zateznim kamatama koje su tužitelju (iako mu pripadaju najkasnije do jedanaestog u mjesecu) uz primjenu članka 2. stavka 1. ZPP-a dosuđene od zatraženog, kasnijeg datuma po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015, 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i iznos prireza na taj porez.
10. Tužitelju koji je sa žalbom uspio u cijelosti dosuđena je uz primjenu članka 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) naknada troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10. stavak 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a).
11. Točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).
U Varaždinu 15. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
