Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-206/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te sutkinje Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koju zastupaju punomoćnici Alen Čičak i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2025. poslovni broj: Pn-389/2022-30, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-389/2022-30 od 2. prosinca 2025. u točki I. i III. izreke.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te u tom dijelu ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.450,01 EUR sa zateznom kamatom od 2. prosinca 2025. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.450,01 EUR za razdoblje od 19. veljače 2021. do 1. prosinca 2025. i za isplatu iznosa preko iznosa dosuđenog pod točkom I. izreke odnosno za iznos od 272,22 EUR sa zateznom kamatom od 19. veljače 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 2.249,34 EUR sa zateznom kamatom do 2. prosinca 2025. do isplate.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica u dosuđujućem dijelu (točka I. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o trošku nije žalbeni razlog), dakle zbog svih žalbenih osnova određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da se ista ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Polazeći od predmeta spora u kojem tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete nastale na njegovom vozilu uslijed naleta na divljač – srnu na cesti 19. siječnja 2021. u Sesvetama, Soblinečkoj ulici bb, prvostupanjski je sud na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenih provedenim dokaznim postupkom utvrdio slijedeće činjenice:
- da između stranaka nije sporno da je vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala njegova supruga NB **.**.2021. naletjelo na životinju pri čemu je oštećeno vozilo tužitelja te da je osiguranik tuženika Lovačko društvo "Fazan" Belovar-Moravče tog dana bilo osigurano kod tuženika policom od izvanugovorne (javne) odgovornosti
- da je u potvrdi MUP-a, PU zagrebačke, PP Sesvete od 25. listopada 2021. navedeno da se životinjska divljač – srna udaljila s mjesta događaja nakon što je naletjela na vozilo marke "Mercedes" klasa C reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala NB
- da je dopisom MUP-a PU zagrebačke, IX Policijske postaje Zagreb od 20. svibnja 2022. potvrđeno da su izuzeti tragovi divljači koja je stradala u nesreći dana 19. siječnja 2021. u 11,10 sati u Sesvetama, Soblinec, Soblinečka ulica bb
- da je Policijska postaja Sesvete obavijestila predsjednika Lovačkog društva "Fazan" Bjelovar TB o prometnoj nezgodi odnosno o naletu divljači – srni na vozilo te da divljač nije pronađena
- da iz iskaza svjedokinje NB proizlazi da je čula udarac i u retrovizoru vidjela da se radilo o srni
- da je vozilo tužitelja prema nalazu prometnog vještaka s prednjim desnim vrhom naletjelo na prednju lijevu bočnu stranu srne koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu tužitelja s desne strane
- da je prema nalazu sudskog vještaka Berislava Šimunovića tehnički moguće da se vozilo tužitelja cijelo vrijeme kretalo iskazanom brzinom od 50 – 60 km/h te da je vozačica vozila tužitelja mogla ugledati srnu kada se ona nalazila udaljena oko 10 m od desnog (zapadnog) ruba kolnika, odnosno oko 10,6 m od mjesta naleta u kojem trenutku je vozilo tužitelja bilo udaljeno oko 29,1 m od mjesta naleta te da je vozačica vozila tužitelja u tom trenutku poduzela radnju intenzivnog kočenja uspjela bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta jer je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio kraći i iznosio oko 26,3 m
- da je do štetnog događaja došlo na ravnom i preglednom dijelu kolnika te da s desne strane vozila tužitelja na udaljenosti većoj od 80 m nije bilo prepreka koje bi zaklanjale srnu zbog čega je vozačica mogla pravovremeno vidjeti nailazak srne prema kolniku i stoga je imala dovoljno vremena i prostora za izbjegavanje štetnog događaja zbog čega postoji odgovornost vozačice vozila jer nije postupila u smislu prometnog pravila iz odredbe članka 52. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 – dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama) te nije poduzela radnju intenzivnog kočenja i to u iznosu od 10%
- da je provedenim dokazom vještačenjem utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 2.722,23 EUR.
5.1. Iz materijalnopravnog aspekta na utvrđene činjenice prvostupanjski sud polazi od odredbe članka 79. stavka 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18, 21/19 i 32/20) kojim je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako taj zakon ne propisuje drugačije te imajući u vidu da divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće na kolniku predstavlja opasnu stvar zaključuje da se u konkretnoj situaciji radi o šteti od opasne stvari. Nadalje, sud prvog stupnja polazi od odredbe članka 1045. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) kao i odredbe članka 1063. ZOO kojom je propisano da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete te daljnje odredbe članka 1067. stavka 3. ZOO prema kojoj se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete te zaključuje da za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara lovoovlaštenik područja na kojem je divljač živjela pri čemu je odgovornost lovoovlaštenika objektivna odgovornost. Posljedično navedenom obvezuje tuženicu kao osiguratelja Lovačkog društva "Fazan" da naknadi štetu tužitelju u iznosu od 2.722,23 EUR umanjeno za doprinos vozačice njegovog vozila za 10%, odnosno u iznosu od 2.450,01 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja.
5.2. Obvezu tuženice da tužitelju naknadi sve troškove parničnog postupka koje je utvrdio potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP, a koje navodi u točki 32.1. obrazloženja pobijane presude i to u iznosu od 2.249,34 EUR , prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavku 5. ZPP ocijenivši da tužitelj nije uspio u razmjernom neznatnom dijelu zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.
6. Drugostupanjski je sud prije svega ispitao pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 2. ZPP iz aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je utvrđeno da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud naveo dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i dokumentacije priložene u spisu. Pobijana presuda nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
8. Ovaj sud ne nalazi ni da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i vezi s člankom 8. ZPP budući je odlučne činjenice za predmet spora utvrdio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i neproturječnim razlozima.
9. Pobijajući činjenična utvrđenja tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u konkretnom slučaju vozačica naletjela na divljač pozivajući se na iskaz svjedoka TB koji je naveo da su iz policije izvijestili da se radi o srni ali da ne zna na osnovu čega je policija to utvrdila. Poziva se i na potvrdu MUP-a u kojoj se navodi da je vozačica naletjela na divljač tvrdeći da je ista sastavljena isključivo po iskazivanju vozačice zbog čega ne može biti vjerodostojan dokaz u postupku budući navodna divljač nije pronađena. Ističe da nisu vještačeni tragovi divljači, a da policijski službenici nisu ovlašteni procjenjivati o kakvoj je dlaci riječ jer nemaju potrebno stručno znanje. Stoga zaključuje da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer nije rijedak slučaj povrede i drugih životinja na cesti pogotovo obzirom na činjenicu da je do prometne nesreće došlo u naseljenom mjestu , a da tužitelj u skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP nije dokazao da je do prometne štete došlo upravo zbog naleta njegovog vozila na divljač pa da stoga ne postoji njegova odgovornost prema općim načelima odštetnog prava. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo jer nije pravilno primijenio članak 1067. stavak 1., 2. i 3. ZOO te članak 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Pri tome ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je vozačica mogla pravovremeno vidjeti nailazak srne prema kolniku, budući da na udaljenosti od 80 m na ravnom i preglednom dijelu kolnika nije bilo prepreka koje bi zaklanjale srnu te da je imala dovoljno vremena i prostora za izbjegavanje štetnog događaja. Kod takvog nalaza vještaka smatra da je vozačica tužiteljevog vozila zbog nepostupanja u smislu prometnog pravila iz odredbe članka 52. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije poduzela radnje intenzivnog kočenja, a da je postupala prema odredbama tog Zakona do štetnog događaja ne bi došlo, isključivo odgovorna za nastalu štetu.
10. Iznesenim žalbenim navodima tuženica ocjenjuje provedene dokaze na način na koji to njoj odgovara, a u svrhu otklanjanja odgovornosti za nastalu štetu njezinog osiguranika ujedno prebacujući odgovornost za nastali štetni događaj isključivo na vozačicu tužiteljevog vozila. Stoga se tuženici ukazuje da je na sudu, a ne na strankama, da na temelju ocjene provedenih dokaza utvrđuju činjenice odlučne za predmet spora, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud učinio na način propisan člankom 8. ZPP te je dao svoju ocjenu o tome koje činjenice smatra dokazanim i utvrđenim s izvjesnošću koja otklanja svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja.
11. Naprijed navedeno odnosi se kako na utvrđenje da je vozilo tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi naletjelo na divljač i to srnu, kao i na postupanje vozačice tužiteljevog vozila koja u utvrđenim okolnostima oštrim kočenjem nije zaustavila vozilo prije naleta na divljač, a koje postupanje prvostupanjski sud pogrešno kvalificira protivnim članku 52. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
12. Kako činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice te da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u obrazloženju pobijane presude, pa tako i odredbu članka 1067. stavka 3. ZOO jer i po ocjeni ovog suda u postupanju vozačice tužiteljevog vozila ne nalazi veći doprinos nastanku štete od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a da odluke drugih sudova , konkretno Trgovačkog suda u Pazinu posl.broj: P-15/2024-49 od 18. prosinca 2024. i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: 2623/2021-2 od 18. listopada 2022. na koje se poziva tuženica, ne obvezuju ovaj sud jer odluke tih sudova nisu izvor prava na temelju kojih sude sudovi, to je žalba tuženice ocijenjena neosnovanom zbog čega je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim dijelu točke I. izreke te u odluci o troškovima iz točke III. izreke koju tuženica pobija isključivo posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari, a da u odluci o troškovima drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti.
13. Budući tuženica nije uspjela sa žalbom, to je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.
14. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te u tom dijelu ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP).
U Varaždinu 15. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer