Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj:Gž-435/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miru Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba (OIB:22694857747), Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3199/2021-36 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3199/2021-36 od 23. prosinca 2024. u toč.I. - i toč.III. izreke.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom obvezan je tuženik s osnova imovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2021. (dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva u mirnom postupku) do isplate (toč.I. izreke), dok je nepobijanom toč.II. izreke tužbeni zahtjev odbijen u dijelu zatražene isplate iznosa od 49,77 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 201. do isplate. Toč.III. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 3.194,85 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2.Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik u odnosu na toč.I. - i toč.III. izreke, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbom čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom da je preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Naime, udovoljivši u cijelosti zahtjevu tužiteljice radi isplate s osnova police osiguranja automobilskog kaska za vozilo marke BMW tip X1 sklopljene dana 18. kolovoza 2021. imovinske štete u iznosu od 10.000,00 Eur, prvostupanjski sud je na osnovu isprava koje prileže spisu, uviđaja na licu mjesta, prometno -tehničkog vještačenja i iskaza tužiteljice utvrdio :

- da je do štete na tužiteljičinom vozilu došlo u vrijeme kada se nalazilo na parkirnoj platformi u garaži na tri nivoa koja je automatizirana;

-da je garaža sagrađena na način da se između i ispod gabarita bokova susjednih parkirnih platformi nalaze uzdužne nosive grede metalne konstrukcije garaže, da je garaža automatizirana na način da kada korisnik pozove parkirnu platformu da se platforme parkirnih mjesta koje su iznad pozvanog parkiranog mjesta sklanjaju a kada pozvano parkirno mjesto dođe u razinu podnice garaže tada se automatski otvaraju do tada zatvorena klizna vrata i omogućuju ulazak / izlazak vozila;

-da nakon parkiranja vozila na određenu platformu i zatvaranja kliznih vrata počinje spuštanje platforme nad koju se potom ponovno vraća parkirano vozilo sa gornje platforme;

- da je dana 1. rujna 2021. došlo do oštećenja vozila tužiteljice koje je bilo parkirano u automatiziranoj garaži s pokretnim parkirnim platformama na garažnom mjestu broj 15 (koje se nalazi ispod garažnog mjesta broj 14 i broj 13) i to u trenutku podizanja platforme parkirnog mjesta broj 12 koje se fizički nalazilo s lijeve bočne strane garažnog mjesta 15 na istoj razini (- 1) na kojoj se nalazilo parkirano vozilo tužiteljice;

- da je do oštećenja prednjih lijevih vrata osobnog vozila tužiteljice moglo doći jedino ako su ista bila otvorena kada se vozilo nalazilo na platformi parkirnog mjesta ispod razine pristupa (-1) u trenutku podizanja platforme ispod razine pristupa (-1) s njezine lijeve bočne strane, dok je platforma iznad one na kojoj je bilo vozilo tužiteljice (za parkirno mjesto broj 14) bilo na svome mjestu u razini pristupa (0), tako da se između lijeve i gornje platforme ukliještio dio lijevih vrata vozila tužiteljice;

-da bi pod pretpostavkom (na kojoj inzistira tuženik) da je tužiteljica ostavila prednja lijeva vrata svog vozila otvorena već u trenutku kada je napustila parkirno mjesto i aktivirala spuštanje svoje platforme ispod razine pristupa, nakon zatvaranja zaštitnih kliznih vrata i početka spuštanja platforme tako otvorena vrata morala zapeti za platformu koja se nalazi s lijeve bočne strane u razini pristupa, i da u tom slučaju ne bi bilo moguće objasniti mehanizam nastanka uklještenja dijela prednjih lijevih vrata između podignutog garažnog mjesta s lijeve strane na razinu pristupa i platforme garažnog mjesta na razini pristupa koja je iznad platforme garažnog mjesta na kojoj se nalazilo osobno vozilo tužiteljice imajući u vidu da je komad koji je otkinut s prednjih lijevih vrata vozila tužiteljice ostao visjeti između rubova podignute platforme 12. garažnog mjesta (-1) i platforme u razini 14. garažnog mjesta (0);

-da vozilo tipa tužiteljičinog kod otvaranja lijevih vrata koja su samo pritvorena na putu otvaranja ima zadršku tj. ista se neće samostalno otvoriti inicijalnim trzajem do potpuno otvorenog položaja no kod konkretnog vozila tužiteljice nije utvrđivano da li isto ima takav mehanizam zadrške vozačkih vrata ili se ista mogu iz nekog razloga i samostalno otvoriti bez dodatne sile iznutra prema potpuno otvorenom položaju obzirom da tuženik u tom pravcu nije predlagao izvođenje nikakvih dokaza.

5.1. Koncentrirajući dokazni postupak na raspravljanje temeljenog prigovora tužen ika proizašlog iz odredbi poglavlja H stav.2. toč.2.2. Uvjeta za kasko osiguranje – da je tužiteljica bila dužna pažnjom dobrog domaćina pažljivo koristiti vozilo i poduzeti sve radnje kako bi osigurala sprječavanje nastanka osiguranog slučaja i da je sukladno toč.2.8. Uvjeta bila dužna prilikom napuštanja vozila isto zaključati, jer da su vrata vozila bila pravilno zatvorena ne bi moglo doći do oštećenja, prvostupanjski sud je ponajprije utvrdio da (što tuženik ne osporava) je šteta na vozilu tužiteljice nastala uslijed udara platforme u njezino vozilo zbog čega da je nastupio osigurani slučaj iz poglavlja B IV stav.9. toč.9.4. (u obrazloženju pogrešno navedeno " točke H9.4.") Uvjeta za kasko osiguranje - udar u vozilo - događaj u kojem je vozilo oštećeno padom ili udarcem nekog predmeta izvana i izvan vozila, a koje nije njegov sastavni dio niti je spojen s vozilom na bilo koji način.

5.2. Imajući u vidu da vještak tehničkim putem nije mogao utvrditi na koji način su prednja vrata vozila tužiteljice došla u područje zahvata platforme u trenutku spuštanja jer u slučaju da su vrata vozila tužiteljice bila otvorena prilikom spuštanja same platforme tada bi vozilo bilo oštećeno nakon što je tužiteljica parkirala vozilo i spustila platformu na razinu -1, a da tuženik na kojem je teret suprotnog dokaza tijekom postupka nije predlagao dopunsko vještačenje (niti dokaz na okolnost da tužiteljica nije zaključala vrata odnosno ostavila otvorena vrata) a u slučaju da su vrata bila pritvorena tuženik nije predlagao dopunsko vještačenje na okolnost da su se tako pritvorena vrata na vozilu tužiteljice mogla otvoriti uslijed gibanja platforme u automatiziranoj podzemnoj garaži pa je tuženikov prigovor iz poglavlja H/2.toč.2.2. (u obrazloženju pogrešno navedeno :" točka 10." stavak 2. točka 2.2.) Uvjeta o kasko osiguranju u vezi sa stav.4. toč.4.2. kojom je propisano da se tuženik oslobađa potpunog ili djelomičnog izvršenja činidbe ako je korisnik povrijedio dužnost korištenja i držanja vozila pažnjom dobrog domaćina – otklonio kao neosnovanog.

5.3. Obzirom da je vještak kvalificirao štetu na tužiteljičinom vozilu kao totalnu štetu polazeći od utvrđenja da je u vrijeme oštećenja vrijedilo cca 16.000,00 Eur, dok je vrijednost spašenih dijelova utvrdio iznosom od cca 6.000,00 Eur, a da visina šteta zadržavanjem po tužiteljici spašenih dijelova iznosi 10.000,00 Eur (čemu tuženik nije prigovarao), dok je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je zadržala vozilo i isto popravila do voznog stanja, to je prvostupanjski sud obvezao tuženika na naknadu joj imovinske štete u iznosu od 10.000,00 Eur u smislu odredbe čl.921. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 i 155/23) kojom je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj. Na dosuđenu glavnicu prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio i zateznu kamatu od dana upućivanja tuženiku odštetnog zahtjeva sukladno nastavnoj odredbi čl. 943. stav.4. ZOO prema kojoj ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz stav. 943. stav. 1. -3. ZOO duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

6.Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud te ista nisu odvedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

7.Pobijajući prvostupanjsku presudu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl. 365. stav.2. ZPP koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP -a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

8.Nastavno u žalbi tuženik, ističući nespornu činjenicu da je do štete na vozilu tužiteljice došlo u mehaniziranoj podzemnoj garaži na način da je u trenutku podizanja susjedne mehaničke parkirne platforme došlo do kontakta te platforme s vratima na vozilu tužiteljice, ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka isticani prigovor – da je do oštećenja na navedenom vozilu došlo zbog propusta tužiteljice i povrede ugovorenih dužnosti iz poglavlja H/2 toč.2.8. Uvjeta o kasko osiguranju – da prilikom napuštanja vozila isto zaključa, obzirom da je i vještak utvrdio da u slučaju da su vrata bila zaključana da se ne bi otvorila a što je dopunio u svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika navodeći da je do kontakta između vrata na vozilu tužiteljice moglo doći jedino u slučaju ako ta vrata nisu bila zaključana i pravilno zatvorena – navedeno pod pretpostavkom da je brava istih bila ispravna. Ističe i da tužiteljica nije dokazala da bi brava na njenom vozilu bila neispravna, a njen iskaz kako automatizmom zaključava vrata zbog čega je sigurna da je i kritične zgode zaključala vrata ne predstavlja uvjerljiv i siguran dokaz da je tu radnju zaista i poduzela niti je dokazala da su treće osobe otvorile vrata. U tom smislu smatra neutemeljenim stajalište prvostupanjskog suda da je teret dokaza da je vrata vozila ostavila otvorena/pritvorena na tuženiku.

9. Odgovarajući na prednje iznesene, sada žalbom ponovljene prigovore tuženika, valja navesti da je i po ocjeni ovog suda teret dokaza postojanja činjenica i okolnosti iz Poglavlja H/2 toč.2.2. koje u smislu stav.4. istog Poglavlja dovode do oslobođenja tuženika kao osiguratelja od plaćanja osigurnine - na tuženiku. Imajući u vidu da tuženik nije predložio dopunsko vještačenje (ili obnovu provedenog vještačenja) na okolnosti da odgovornost za mehanizam nastanka predmetne štete leži u sferi propusta tužiteljice jer je ostavila pritvorena vrata, pri čemu je vještak otklonio mogućnost da su vrata bila otvorena već u času ostavljanja vozila na parkirnoj platformi jer bi u tom slučaju bila oštećena odmah nakon što je tužiteljica spustila platformu na razinu -1, a da predmetom vještačenja nije bilo utvrđenje da li i osobno vozilo tužiteljice ima mehanizam zadrške otvaranja pritvorenih vozačevih vrata kakav je zatekao na sličnom vozilu ili da se pritvorena vrata mogu iz nekog razloga i samostalno otvoriti bez dodatne sile iznutra prema potpuno otvorenom položaju odnosno, to je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud osnovano otklonio odnosni prigovor tuženika kao neosnovanog. Tome valja nadodati da i ovaj sud uvjerljivim i životno logičnim prihvaća iskaz tužiteljice u kojem naglašava da je zatvorila vrata vozila i zaključala ih, dok tuženik, kao što to osnovano zaključuje prvostupanjski sud nije dokazao protivno.

10.Obzirom da žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl. 368. stav.1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP -a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je obzirom da isti sa žalbom nije uspio.

11.Odbijajući nepobijani dio sadržan u toč.II. izreke prvostupanjske presude nije bio predmetom žalbenog ispitivanja (sukladno odredbi čl.365.stav.1. ZPP).

U Varaždinu, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec