Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-238/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Crnković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Crnković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2025. poslovni broj: P-3255/2025-10, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 3255/2025-10 od 10. studenog 2025. i sudi:

Nalaže se tuženici OTP banci d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 da tužiteljici FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati 325,88 EUR sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 194,14 EUR sa zateznom kamatom od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

III. Preinačuje se točka II. izreke prvostupanjske presude na način da se odbija zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove sastava žalbe u iznosu od 78,13 EUR u roku 15 dana dok se za više zatraženi iznos od 19,53 EUR zahtjev tužiteljice odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim od tuženice zahtijeva isplatu iznosa od 325,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2007. do isplate i naknadu troškova parničnog postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu cjelokupnog troška tužiteljici zajedno s troškovima žalbe i pristojbe na žalbu, a tek podredno predlaže ukinuti presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za isplatu iznosa od 325,88 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. svibnja 2007. do isplate koji tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da je s pravnim prednikom tuženice Splitskom bankom d.d. 26. travnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu br. 48139/07 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg joj je tuženica odobrila kredit u iznosu od 179.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan isplate te da je tim Ugovorom u članku 8. ugovorena naknada za obradu zahtjeva u visini 0,30% od iznosa odobrenog kredita koji se plaća jednokratno prije korištenja kredita, a koju odredbu ocjenjuje ništetnom jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i koja stvara neravnotežu u ugovornom odnosu na štetu tužiteljice jer joj nameće prekomjernu i ekonomski neopravdanu obvezu pri čemu joj tuženica nije jasno i nedvosmisleno predočila strukturu navedenih troškova a niti joj je omogućila pregovaranje oko te odredbe. Tijekom postupka tuženica je učinila nespornom aktivnu legitimaciju tužiteljice kao potrošača i visinu plaćene naknade za obradu kredita dok je osporavala da bi odredba o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita iz članka 8. Ugovora o kreditu bila ništetna te je istaknula prigovor zastare.

6. Prvostupanjski sud koncentrirao je dokazni postupak na utvrđenje osnovanosti tvrdnji tužiteljice da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna odredba te je na te okolnosti provedenim dokaznim postupkom utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljici bilo poznato da je člankom 8. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu kredita u iznosu od 0,30%, a samim time i visina naknade

- da je tužiteljica naknadu za obradu kredita platila 22. svibnja 2007. u iznosu od 325,88 EUR

- da je sporna odredba članka 8. jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe što tu odredbu čini transparentnom u smislu članka 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) što međutim ne znači da je ujedno i poštena

- da je odredba članka 8. Ugovora o kreditu akcesornog značaja jer ne čini bitnu činidbu korisnika kredita niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa zbog čega podliježe testu poštenosti odnosno nije izuzeta iz ocjene poštenosti u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/03

- da ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora iako je člankom 59. stavkom 1. ZZP/03 određeno da ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu promijeniti

- da iz odredbe članka 8. nije jasno na što se točno sporna naknada odnosi odnosno što je istom obuhvaćeno pa imajući u vidu da je odredbama Ugovora o kreditu tužiteljica preuzela dodatnu obvezu snošenja svih troškova vezanih sa sastav, potvrđivanje (solemnizaciju) i provedbu tog ugovora proizlazi zaključak da su troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali što utječe na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima , a niti je o toj odredbi tužiteljici omogućeno pregovaranje,

te na temelju naprijed utvrđenih činjenica zaključuje da je predmetna odredba Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/03 zbog čega tužiteljici na temelju članka 1111. stavak 1. ZOO pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinila na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe članka 8. Ugovora o kreditu i to u iznosu od 325,88 EUR, a primjenom odredbe članka 1115. ZOO i pravo na zatezne kamate od dana nakon uplate tog iznosa odnosno od 23. svibnja 2007. do isplate.

6.1. Unatoč naprijed iznesenom činjeničnom i materijalnopravnom utvrđenju, prvostupanjski sud, prihvaćaju tuženičin prigovor zastare utužene tražbine, odbija tužbeni zahtjev. U ocjeni osnovanosti prigovora zastare prvostupanjski sud polazi od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora u vezi kojeg pravnog shvaćanja zaključuje da stranka koja kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu što je dala protivnoj strani na ime ništetnog pravnog posla, ne mora podnijeti deklaratornu tužbu za utvrđenje ništetnosti.

6.2. Nastavno prvostupanjski sud polazi i od objedinjenog pravnog shvaćanja zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241 . ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe dok se pravno shvaćanje prihvaćeno na (ranijoj) sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosi na zastaru restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i iz kojeg proizlazi kako se situacija „kada je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“ odnosi upravo na kondemnatorne tužbene zahtjeve proizašle iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojem je utvrđena ništetnost ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF i s promjenjivom kamatnom stopom sukladno odlukama kreditora

6.3. Na temelju naprijed iznesenih pravnih shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud zaključuje da stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o kondemnatornom zahtjevu proisteklog iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ili postupka u kojem bi deklaratornom odlukom suda već bila utvrđena ništetnost odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu niti je takav zahtjev tužiteljica podnijela u ovom postupku, nema mjesta primjeni pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela VS RH od 30. siječnja 2020. odnosno od 31. siječnja.2022. u smislu odredbe čl. 241. ZOO i zbog čega je u smislu članka 225. ZOO prigovor zastare osnovan jer je tužiteljica 7. svibnja 2025. sudu podnijela tužbu sa zahtjevom za restituciju novčanog iznosa kojeg je platila tuženici 22. svibnja 2007.

7. Iako uvodno u žalbi tužiteljica navodi sve žalbene osnove iz članka 353. stavka 1. ZPP sadržajem žalbe obrazlaže isključivo žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP time da se ističe da je predmetni postupak spor male vrijednosti definiran člankom 458. stavkom 1. ZPP i da se sukladno članku 467. stavku 1. ZPP presuda donesena u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

8. Stoga je prije svega ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 457. ZPP te je utvrdio da donošenjem prvostupanjske presude nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer protivno navodima žalbe obrazloženje pobijane presude nije u proturječju s njezinom izrekom.

9. Ostalim sadržajem žalbe tužiteljica ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda doneseno na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. kao i razloge zbog kojih je pravilnom primjenom tog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud trebao voditi računa da je ništetnost odredbe članka 8. Ugovora o kreditu utvrđena tek u ovom postupku i zbog čega zastara utužene tražbine nije nastupila.

10. Osnovano tužiteljica osporava pravilnost primijenjenog materijalnog prava u ocjeni nastupa zastare tvrdeći da sud prvog stupnja pogrešno smatra da je rok zastare određen člankom 225. ZOO počeo teći od dana kada je tužiteljica izvršila plaćanje tuženici na temelju ništetne odredbe o obvezi plaćanja ulazne naknade (22. svibnja 2007.).

11. U konkretnom slučaju nije primjenjivo Objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (31. siječnja 2022.), kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, u dijelu u kojem se isto odnosi na pitanje zastare tražbine s osnove odredbi ugovora o kreditu sklopljenih s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a koje odredbe su u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača pravomoćnom presudom utvrđene ništetnim (valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke).

12. Za ovaj postupak u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu plaćenog iznosa tuženici s osnova ništetne odredbe članka 8. Ugovora o kreditu, relevantno je pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvojeno na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., a koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." i za koje se u „Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CH“ navodi da je „pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017- 2)“.

13. Prvostupanjski sud je u ovom postupku utvrdio da je ugovorna odredba o obvezi tužiteljice kao potrošača da tuženici prije korištenja kredita plati naknadu za obradu kredita nepoštena sukladno članku 81. stavku 1. ZZP/03 pa stoga prema odredbi članka 87. stavku 1. ZZP/03 i ništetna. Iako je o ništetnosti te odredbe odlučeno kao o prethodnom pitanju o kojem ovisi ocjena o osnovanosti kondikcijskog zahtjeva, zastara sukladno naprijed iznesenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, po ocjeni ovog suda počinje teči od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništetnost utvrđena pa makar kao prethodno pitanje sukladno članku 12. stavku 1. ZPP budući je u stavku 2. tog članka određeno da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

14. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO), a da se vraćanje prosuđuje prema odredbama o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO), to je primjenom tih zakonskih odredbi tuženica u obvezi vratiti tužiteljici utuženi iznos od 325,88 EUR. Budući je tuženica ta koja je u Ugovor o kreditu ugradila nepoštenu i na temelju članka 87. stavka 1. ZZP ništetnu odredbu bez pregovaranja i koja protivno savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice, to je tuženica kao nepoštena stjecateljica na stečeni iznos dužna primjenom članka 1115. ZOO platiti i zateznu kamatu i to od dana stjecanja.

15. Iz naprijed navedenih razloga žalba tužiteljice ocijenjena je osnovanom zbog čega je na temelju članka 373. točke 3. ZPP preinačena pobijana presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti, a kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude.

16. Obzirom na preinačenje prvostupanjske presude u odluci o glavnoj stvari valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke i na temelju članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP obvezati tuženicu da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 194,14 EUR koji trošak se sastoji od zahtjevanih troškova za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 7. točke 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa), troškova sastava podneska od 28. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife i Tbr.54. Tarife, zastupanja na ročištu dana 21. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točki 1. i Tbr. 54. Tarife, PDV na iznos od 150,00 EUR u iznosu od 37,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife i pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR sukladno Tar.br. 1. Tarife o sudskim pristojbama iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23). Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe za presudu budući taj zahtijevani trošak ne udovoljava zahtjevu određenosti propisanim člankom 164. stavku 2. ZPP.

16.1. Odluka o obvezi tuženice platiti tužiteljici na dosuđeni parnični trošak zateznu kamatu od dana donošenja ove presude temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP.

17. Tuženica je zbog uspjeha žalbe odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP obvezana tužiteljici naknaditi i trošak žalbe u iznosu od 62,50 EUR što je u skladu s Tbr.10. točkom 1. Tarife i PDV-a na taj iznos od 15,63 EUR ili ukupno 78,13 EUR dok je za više zahtijevani trošak sastava žalbe u iznosu od 19,53 EUR tužiteljica odbijena. Tužiteljici nije dosuđen trošak zahtijevane sudske pristojbe na žalbu budući taj zahtijevani trošak ne udovoljava zahtjevu određenosti propisanim člankom 164. stavku 2. ZPP.

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec