Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-199/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Vesne Britvec, članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. - Podružnica Zagreb, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Split I, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 30. siječnja 2026., broj P-3817/2024-9, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu od 30. siječnja 2026., broj P-3817/2024-9, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 30. siječnja 2026., broj P-3817/2024- 9, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku naloži da plati tužitelju u korist Državnog proračuna RH1210010051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-19-19-03368296430 iznos od 33.596,02 € sa zakonskom zateznom kamatom određenoj po čl. 29. st.2. ZO0 tekućom od dana 04.10.2024.g. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, i da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Kojom bi bitnom povredom prvostupanjska presuda bila zahvaćena tužitelj ne navodi. U bitnome tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti primijenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO), te predlaže žalbu prihvatiti, a pobijanu presudu preinačiti, odnosno u protivnom ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka US RH, 84/08, 96/08 - odluka US RH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19,80/22. 114/22,155/23– dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u žalbi ne navodi kojom bitnom povredom odredaba parničnog postupka bi pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je isplata naknade štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku RA zbog ozljede na radu kao posljedice šetnog događaja iz prometa (prometne nesreće koja se dogodila **.**.1995., u mjestu [adresa]), a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da nije sporan štetni događaj, da nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku HA rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Splitu, broj IN-92271 od 6. svibnja 1998.g. priznao i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, a zbog povrede na radu.

7.1. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbenom postupku sporna je primjena materijalnog prava, odnosno odredbe kojeg propisa treba primijeniti u konkretnom slučaju.

8. Na temelju nespornih činjenica prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja izrazivši stav da u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - dalje ZOOP).

9. Prema stavu i ovoga suda na konkretni slučaj primjenjuju se odredbe ZOOP- a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. S tim u svezi, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, Rev 635/2023, kao i odluka županijskih sudova; Županijski sud u Rijeci broj Gž-775/2025 od 17.lipnja 2025., i dr., proizlazi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a koje pravno shvaćanje nije napušteno, pa su neosnovani navodi tužitelja da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22- dalje ZMO), te s time u vezi i pozivanje na odluke koje odstupaju od tog shvaćanja.

10. Tijekom postupka nije bilo sporno, a ni sada u žalbenim stadiju postupka nije sporno, da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog nesreće iz rada, pa stoga u okolnostima konkretnog slučaja bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj pretrpio stvarnu štetu u odnosu na utvrđenje razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja.

11. Tužitelj i tuženik na okolnosti utvrđenja sporne činjenice u smislu da je tužitelj pretrpio stvarnu štetu u odnosu na utvrđenje razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja, nisu predložili dokaz financijskim vještačenjem.

12. Sukladno navedenom, tužitelj bi temeljem članka 27. ZOOP-a imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene mirovine svom osiguraniku, samo ako je iznos isplaćene mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, a što ovdje nije slučaj, jer tužitelj isplaćuje osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

13. Tužitelj na kome je teret dokaza (članak 221.a ZPP-a) nije dostavio dokaz, niti je predložio provođenje dokaza na okolnosti utvrđivanja visine stvarne štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku tj. nije dokazao da bi visina štete s osnove isplaćene invalidske mirovine za utuženo vremensko razdoblje od **.**.2020. pa do **.**.2023. bila viša od starosne mirovine koju bi njegov osiguranik ostvario da štetnog događaja nije bilo, te koju bi tuženik eventualno bio u obvezi naknaditi. Stoga prvostupanjski sud pravilno odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan primijenivši odredbe ZOOP-a a ne ZMO-a.

14. Prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018, Rev-5292/2019, Rev17/2022, Rev 664/2022, Rev- 264/2022), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

15. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavkom 2. propisano je da se između ostalih stvarnom štetom smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Stavak 4. članka 27. ZOOP propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

16. Tužitelj je da bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva, sudu dostavio obračun isplaćenog dijela invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2023 iz kojeg proizlazi da iznos isplaćene invalidske mirovine iznosi 33.596,02 EUR.

17. Dakle, iz navedenog izračuna proizlazi da tužitelj nije izračunao razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine iz odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, već navedeni obračun čini ukupan iznos isplaćene mirovine osiguraniku, a koja mu se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja zbog nastalog gubitaka sposobnosti za rad zbog povrede na radu.

18. Teret dokaza činjenica o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na starosnu mirovinu je na tužitelju, a ovo sukladno članku 219. ZPP-a, međutim, osiguraniku tužitelja isplaćuje se mirovina zbog ozljede na radu.

19. Sukladno članku 27. ZOOP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi stvarnu štetu u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju i u okviru odgovornosti svog osiguranika, u konkretnom slučaju je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće, a visinu stvarne štete treba procijeniti prema kriterijima koji su propisani člankom 27. ZOOP-a. Prema odredbi ovog članka, stavka 3. obveza tuženika kao društva osiguranja postoji samo onda ako bi iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od iznosa invalidske mirovine koji bi se osiguraniku isplaćivao u slučaju povrede na radu, a što u ovom slučaju tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao, a niti smatra da bi trebao dokazati, jer naknadu ove vrste i ne potražuje.

20. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, izvršenih svih isplata, međutim obračun isplata na teret HZMO-a ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a. S tim u vezi je za istaknuti da tužiteljeva potvrda o isplatama od 7. listopada 2024. nema značaj javne isprave (iako je u potvrdi navedeno da ima značenje javne isprave) pa je tužitelj morao dokazati visinu štete, što međutim nije dokazao, dapače nije ni predložio izvođenje dokaza na tu okolnost.

21. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Isti stav je izražen u odluci VSRH broj Rev 553/2022-2 od 6. rujna 2022. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja. Drugim riječima, obveza tuženika ne postoji ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio manji ili bi bio jednak razmjernom iznosu mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu.

22. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 155. ZPP-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova pravilno je odlučio sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

23. Obzirom na navedeno, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Karlovcu 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp