Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-188/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici Kruno Knežević i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. listopada 2025. poslovni broj: P-3148/2025-9, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3148/2025-9 od 20. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 2. Kamate i naknade, Ugovora o kreditu broj 3223980373 od 20. lipnja 2011. zaključenog između tužiteljice IV kao korisnika kredita i tuženice Zagrebačke banke d.d. kao kreditora koja glasi: "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora" i ista ne proizvodi pravne učinke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 829,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2025. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da istu ukine, a podredno preinači kao i da preinači odluku o trošku na način da odredi vrijednost predmeta spora prema utuženom iznosu u visini od 391,10 EUR, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskog sudu uz naknadu troškova žalbenog postupka tuženici.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti članka 2. Ugovora o kreditu broj 3223980373 od 20. lipnja 2011. zaključenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) koja u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, a koja naknada se konkretno odnosi na obradu kredita. Tijekom postupka nije bilo sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 28.468,00 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita i na rok otplate od 84 mjeseca te da je člankom 2. tog Ugovora tužiteljica obvezana platiti tuženici sve naknade i troškove prema Odluci tuženice pa tako i naknadu za obradu kredita koju je tuženica i platila u iznosu od 2.946,76 kn. Činjenično tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da je ista nepoštena u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača budući suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača .

6. Na sporne okolnosti da li je odredba članka 2. Ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje svih naknada i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge kreditora, odnosno na okolnost informiranja i pregovaranja oko naknade za obradu kredita, prvostupanjski je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice iz kojeg iskaza je utvrdio njezino svojstvo potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, da je tužiteljicu nakon razgovora o iznosu kredita i ostalim kreditnim uvjetima pri čemu joj nije skrenuta pažnja da mora platiti naknadu za obradu kredita, u banci dočekao već unaprijed sastavljen ugovor kojeg je prije potpisa pročitala i pažnju obratila na visinu kredita i način otplate i da je prije potpisa pitala da li je u ugovoru sve kako su dogovorili te da joj je na pitanje da li će biti nekih dodatnih troškova odgovoreno da neće biti , a da joj je sporna naknada za obradu kredita naplaćena na način da je za istu umanjen iznos kredita bez da je znala za postojanje te naknade, a kamoli da postoje neki parametri ili odluka tuženice vezano za tu naknadu niti je imala predodžbu na što se ta naknada uopće odnosi.

7. Polazeći od odredbe članka 96. ZZP/07 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.), da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.) te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.), prvostupanjski sud konstatira da tuženica tijekom postupka nije predlagala saslušanje svog djelatnika koji je radio na sastavljanju predmetnog Ugovora o kreditu niti je tijekom postupka pokušala dokazati činjenicu da se u spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo iako je teret dokaza na njoj, a da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora prema kojoj se tužiteljica obvezuje platiti banci sve naknade i troškove ali ne i u kojoj visini se iste određuju i koji su kriteriji za određivanje konkretne naknade dok se u Uputama tuženice za odobravanje kredita građanima navode obvezne radnje pri odobravanju kredita koje sadrže odredbu da se naknada za obradu kredita naplaćuje prilikom isplate kredita te da je osnovica za naplatu iznos odobrenog kredita, pa da je stoga predmetna odredba, iako je transparentna, nepoštena pri tome uzimajući u obzir uz primjenu članka 98.ZZP/07, narav usluge na koju se ugovor odnosi, vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i sve ostale odredbe tog Ugovora. Još zaključuje da se stoga što ni Opći uvjeti poslovanja niti upute tuženice za odobravanje kredita građanima , a ni sama ugovorna odredba članka 2. ne sadrže nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se one odnose, ne može zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima iz čega proizlazi da tuženica nije poštovala načelo savjesnosti i poštenja iz članka 96. stavka 1. ZZP/07.

7.1. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1. u vezi članka 151. i članku 155. ZPP te visini vrijednosti predmeta spora utvrđenoj na ročištu 2. listopada 2025. od 1.327,23 EUR u skladu sa odredbom članka 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23 – dalje u tekstu: Zakon o sudskim pristojbama) i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 133/23 – dalje u tekstu: Tarifa).

8. U žalbi tuženica tvrdi da je sud propustio utvrditi ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje predmetne tužbe koja je podnesena radi utvrđenja ništetnosti sukladno odredbi članka 187. ZPP pri tome citirajući odredbu članka 187. stavka 2. ZPP tvrdeći da tužitelj mora dokazati da ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje , a da je u konkretnom slučaju tužiteljica to propustila dokazati. Ponavlja da u konkretnom slučaju tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a da iz historijata tužbe nije vidljivo koji je pravni interes tužiteljice u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva niti koji je cilj htjela ostvariti s istim a niti je sud utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje takve tužbe slijedom čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP obzirom da nije primijenio odredbu članka 187. stavak 2. ZPP. Nastavno osporava po prvostupanjskom sudu utvrđenu vrijednost predmeta spora od 1.327,23 EUR koja je identična vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi pri tome se pozivajući na članak 40. stavak 3. ZPP i činjenicu da je u odgovoru na tužbu prigovorila suviše visoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Ukazuje da je u postupku učinjeno nespornim da je naknada naplaćena u visini od 391,10 EUR zbog čega je VPS bilo potrebno utvrditi u tom iznosu. Ističe da je svrha suviše naznačene vrijednosti predmeta spora zloupotreba procesnih prava radi ostvarenja veće odvjetničke nagrade prema Tarifi s ciljem bogaćenja odvjetnika budući je izvjesno da će tužiteljica opetovano podnijeti tužbu kojom će zahtijevati upravo isplatu iznosa na ime navodne ništetne odredbe o ulaznoj naknadi u iznosu od 391,10 EUR čime dolazi do dvostrukog angažiranja suda po istoj osnovi. Ukazuje da suviše visoko naznačeni VPS ima jedini i isključivi cilj upravo bogaćenje odvjetnika jer se ni na koji način ne može opravdati interesom stranke , koristeći okolnost da u istovrsnim predmetima koji se odnose na utvrđenje navodne ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi postoji zauzeta višebrojna sudska praksa kojom je utvrđena ništetnost takve naknade. Slijedom navedenog smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe parničnog postupka prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, a prema kojem je u konačnici tužiteljici dosudio troškove postupka.

9. Prema članku 365. stavku 1. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Prema stavku 2. istog članka drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste primjenom članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju uvodno ističe žalba tuženika jer pobijana presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Ovaj sud ne nalazi ostvarenom ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 187. stavka 2. istog Zakona.

12. Člankom 187. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a prema stavku 2. tog članka, takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

12.1. Pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora odnosno pojedine odredbe ugovora priznat je ne samo ugovornim stranama takvog ugovora već i svakoj drugoj zainteresiranoj strani odredbom članka 327. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). Stoga odlučivanjem o postavljenom deklaratornom tužbenom zahtjevu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.

13. U odnosu na osporavano rješenje kojim je prvostupanjski sud na ročištu održanom 2. listopada 2025. povodom prigovora tuženice na vrijednost predmeta spora određenim u tužbi utvrdio vrijednost predmeta spora od 1.327,23 EUR rukovodeći se odredbom članka 19. Zakona o sudskim pristojbama kojim je propisano da se u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 EUR, valja navesti da je člankom 40. stavak 2. ZPP propisano da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a stavkom 3. tog članka , ako je u slučaju iz stavka 2. tog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

14. Imajući u vidu da je predmet postupka utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu kojim je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, a ne i zahtjev za isplatu iznosa kojeg je na temelju naprijed citirane odredbe Ugovora o kreditu platila tužiteljica tuženici prilikom isplate kredita s osnova naknade za obradu kredita u iznosu od 391,10 EUR, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 40. stavka 3. ZPP, povodom prigovora tuženice odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR rukovodeći se odredbom članka 19. Zakona o sudskim pristojbama. Stoga je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 40. stavka 3. ZPP ocijenjen neosnovanim.

15. Tuženica u žalbi ne iznosi nikakve konkretne razloge za osporavanje točke I. izreke prvostupanjske presude dok je ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno da je usvojivši tužbeni zahtjev prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe članka 96. stavak 1. ZZP/07 te odredbu članka 102. stavak 1. istog Zakona.

16. Obzirom na naprijed iznijete razloge ovaj sud je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju prvostupanjski sud pravilno temelji na članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. i 151. stavku 3. ZPP, vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR, relevantnim odredbama Tarife za troškove zastupanja i plaćenih sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini određenoj Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer