Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2580/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog UU i drugookrivljene DU, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi prvookrivljenog UU, podnesenoj po branitelju Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu i žalbi drugookrivljene DU, podnesenoj po branitelju Ivanu Dragičeviću, odvjetniku u Požegi, protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj Pp-1811/2025-9 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

U povodu žalba, a po službenoj dužnosti, te prihvaćanjem žalba prvookrivljenog UU i drugookrivljene DU, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi, broj Pp-1811/2025-9 od 19. prosinca 2025., prvookrivljeni UU i drugookrivljena DU proglašeni su krivima zbog počinjenja prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura svakome pojedinačno, te im je na temelju članka 40. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) u visinu izrečene novčane kazne uračunato vrijeme uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana u odnosu na prvookrivljenog UU i u trajanju od 1 dan u odnosu na drugookrivljenu DU, tako da prvookrivljeniku preostaje za platiti novčana kazna od 220,36 eura, a drugookrivljenici preostaje za platiti novčana kazna od 260,18 eura, dok su oba okrivljenika obvezana na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

1.1. Istom presudom prvookrivljeniku je temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja supruge žrtve nasilja u obitelji DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] u trajanju od 2 mjeseca, a drugookrivljenici je temeljem članka 16. istog Zakona izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja supruga žrtve nasilja u obitelji ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj] u trajanju od 2 mjeseca.

2. Protiv te presude prvookrivljeni UU i drugookrivljena DU po braniteljima su pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih razloga.

3. Žalbe prvookrivljenog UU i drugookrivljene DU su osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti je utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz Prekršajnog zakona jer je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitom dokazu. Ispitivanjem žalbenih navoda prvookrivljenog UU utvrđeno je da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje. Ispitivanjem žalbenih navoda drugookrivljene DU ovaj sud utvrdio je postojanje bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo dokaz uvidom i čitanjem materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta te je odluku o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji temeljio, između ostalog i na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika DU od 12. prosinca 2025. pred policijom, uzimajući navedeni zapisnik zakonitim dokazom.

6. Međutim, iskaz sa zapisnika o ispitivanju DU u svojstvu osumnjičenika sastavljen 12. prosinca 2025. po policijskim službenicima Policijske postaje Požega nije zakonit dokaz sukladno kojim je propisano da prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, a takvi zapisnici o ispitivanju osumnjičenika, sukladno odredbi mogu se koristiti kao dokaz u postupku.

7. Sukladno kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je u smislu članka 134. toga Zakona uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja, a očitovanje okrivljenika o branitelju unijet će se u zapisnik. Stavkom 4. istog članka propisano je, da ako je postupljeno protivno stavku 2. tog članka, na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti osuđujuća presuda. Iz zapisnika o ispitivanju DU u svojstvu osumnjičenika razvidno je da kod prvog ispitivanja zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je alternativno propisana kazna zatvora, nije upozorena o pravu na branitelja sukladno Prekršajnog zakona i očitovanje osumnjičenice o branitelju nije unijeto u zapisnik. Naime, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika tiskani je formular u kojem su tiskana upozorenja za osumnjičenika, međutim na zapisniku nije ni na koji način (zaokruživanjem, podcrtavanjem ili na drugi način) naznačeno upozorenje o pravu na branitelja i očitovanje DU o pravu na branitelja, a da bi se zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, sukladno odredbi mogao koristiti kao dokaz u postupku.

8. Budući da je prvostupanjski sud navedeni iskaz u obrazloženju odluke reproducirao i analizirao u presudi i na njemu temelji istu, počinio je bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz jer se radi o nezakonitom dokazu u smislu na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbu prvookrivljenika:

9. U pravu je žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje postoji li na strani žrtve nasilja DU povreda dostojanstva i uznemirenost kao konstitutivni elementi prekršaja. Naime, prema zakonskoj odredbi članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan je od konstitutivnih elemenata koji čine biće psihičkog oblika prekršaja nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

10. U činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu navedeno je da je navedeni događaj od 10. prosinca 2025. kod žrtve prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, pa u tom dijelu u optužnom aktu postoji jedan od konstitutivnih elemenata osnovnog oblika prekršaja koji se prvookrivljeniku stavlja na teret, dakle uz opisani predmetni događaj je navedeno da se radi o nasilju koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Međutim, uvidom u cjelokupan prvostupanjski spis i to prvenstveno u zapisnik o ispitivanju drugookrivljene DU (list 64 spisa) od 13. prosinca 2025. utvrđeno je da žrtva nasilja ne navodi izričito da bi izgovorene riječi koje se prvookrivljeniku stavljaju na teret u optužbi, kod nje izazvale povredu dostojanstva ili uznemirenost. Žrtva nasilja ni na koji način nije opisala svoju reakciju na izgovorene riječi iz koje bi se moglo zaključiti da su je upućene riječi uznemirile i prouzročile povredu dostojanstva, a što je bitno obilježje djela za koje je prvookrivljenik proglašen krivim.

11. Dakle, u pravu je žalitelj kada navodi da u pogledu odlučne činjenice, povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve koja čini biće psihičkog oblika prekršaja nasilja u obitelji, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, jer navedena bitna okolnost nije nedvojbeno razjašnjena, konkretno da je došlo do povrede dostojanstva i uznemirenosti upravo zbog izgovorenih riječi od strane prvookrivljenika. Iako bi se objektivno gledajući moglo reći da izrazi koji se prvookrivljeniku stavljaju na teret predstavljaju uvredljive izraze, ipak je u ovom slučaju bilo nužno u tom smjeru provesti utvrđivanje.

U odnosu na žalbu drugookrivljenice:

12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je postojanje bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, na koje žaliteljica opravdano ukazuje, s obzirom da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku.

13. Ovlašteni tužitelj okrivljenicima optužnim prijedlogom stavlja na teret djelo prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (fizičko i psihičko nasilje). Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud oba okrivljenika proglašava krivim za prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. (psihičko nasilje) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, navodeći u izreci presude „da je drugookrivljena viknula na prvookrivljenog da joj je udario u njen osobni automobil, a potom ga i vrijeđala riječima: jebem ti mater smrdljivu, da bi ga odgurnula od sebe, nakon toga je prvookrivljeni vikao na drugookrivljenu riječima: odjebi od mene, a nakon toga ju odgurnuo rukama na zid što je kod prvookrivljenika i drugookrivljene izazvalo strah i uznemirenost.“

14. U točki 5.2. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi da je nedvojbeno utvrdio kako su se događaji odvijali na način kako se to okrivljenicima stavlja na teret optužnim prijedlogom i svojim ponašanjem su počinili kazneno djelo obiteljskog nasilja i to prvookrivljenik psihičko nasilje govoreći uvredljive riječi i fizičko nasilje odgurivanjem drugookrivljene, a drugookrivljena psihičko nasilje govoreći pogrdne riječi. U točki 5.1. obrazloženja presude navodi se kako ovakva utvrđenja suda prvenstveno proizlaze iz samih iskaza okrivljenika, koji nisu poricali izrečene riječi, ali su iste opravdavali različitim razlozima.

15. Iz navedenog jasno proizlazi kako je izreka presude proturječna obrazloženju presude. Također, drugookrivljena DU u žalbi izričito poriče da bi prvookrivljenika vrijeđala, kao i da bi ga odgurnula od sebe, a isto tako je iskazivala i u prvostupanjskom postupku pa utvrđenje prvostupanjskog suda da okrivljenici nisu poricali izrečene riječi ne proizlazi iz dokaza provedenih u dokaznom postupku. Slijedom navedenog je pobijana presuda manjkava i onemogućeno je valjano ispitivanje njezine pravilnosti i zakonitosti jer je izreka presude proturječna samoj sebi i razlozima presude, čime je za sada činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a pobijana presuda donesena preuranjeno.

16. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i izdvojiti iz spisa sve nezakonite dokaze, iznova će provesti do sada izvedene dokaze te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, provesti dokaz suočenjem prvookrivljenika i drugookrivljenice s obzirom da se njihovi iskazi ne slažu u odlučnim činjenicama, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

17. U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.

18. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v. r

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.