Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Jumborita j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe VS, zbog prekršaja iz čl. 5. i čl. 93. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,64/23) i čl. 3. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine", broj 118/18, 120/21), odlučujući o žalbi II okrivljenika VS, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 27. siječnja 2026., broj: Pp-1036/2022-15, na sjednici vijeća održanoj 15.travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe II okrivljenika VS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na t. I1/ izreke na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), protiv II okrivljenika VS,

ODBIJA SE OPTUŽBA

što kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u Vinkovcima, evidenciju o radnom vremenu radnika nije vodio na propisani način u skladu sa odredbom čl. 5. Zakona o radu, a u svezi odredbe čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je radnik KS u mjesecu veljači i ožujku 2022. radio u smjenama koje su se izmjenjivale dnevno i to na način da je u I smjeni radio u radnom vremenu od 07:00 do 15:00 sati dok je slijedeći dan u II smjeni radio u radnom vremenu od 15:00 do 23:00 sati, te je treći dan koristio dan tjednog odmora, a uvidom u dostavljenu evidenciju radnog vremena za mjesec veljaču i ožujka 2022. utvrđeno je da poslodavac nije evidentirao opisani raspored rada radnika niti radno vrijeme koje je radio radnik KS,

čime da bi počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,64/23) u svezi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, kažnjiv po čl. 229. st. 2. istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz t. I t. I žalba II okrivljenika VS bespredmetna je za prekršaj iz članka 229. stavak 2. Zakona o radu, činjenično opisan pod t. I1/ izreke pobijane presude.

III. U povodu žalbe II okrivljenika VS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela tako da se djelo činjenično i pravno opisano točkom I2/ izreke te presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 34. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,64/23) i djelo činjenično i pravno opisano točkom I3/ izreke te presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 10. stavak 2. u vezi stavka 1. točka a) Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine", broj 118/18, 120/21).

IV. U ostalom dijelu, žalba II okrivljenika VS odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

V. Uslijed odluke iz točke I. i IV. izreke preinačava se prvostupanjska presuda o ukupnoj novčanoj kazni te se za prekršaje činjenično i pravno opisane točkama I2/ i I3/ izreke pobijane presude na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona II okrivljeniku VS izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.840,00 (tisuću osamsto četrdeset) eura koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, s tim da će se, ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

VI. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), II okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, II okrivljenik odgovorna osoba VS proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.760,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. (ispravno po čl. 229 u svezi stavka 1. točka 1.) Zakona o radu, čl. 10. st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanih pod točkama I 1/, I 2/, i I 3/ izreke pobijane presude, dok je u odnosu na okrivljenu pravnu osobu Jumborita j.d.o.o.koja je prestala postojati, temeljem članka 155. stavak 1. Prekršajnog zakona, obustavljen prekršajni postupak.

2. Istom presudom II okrivljenik odgovorna osoba VS obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

3. Protiv navedene presude II okrivljenik odgovorna osoba je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći da pobijana presuda nije na zakonu utemeljena te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da je izreka nerazumljiva i proturječna razlozima presude. Ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava te nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Posebno ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane jer nije bio saslušan u postupku, budući da ne živi na adresi u [adresa] na koju su mu dostavljani pozivi, već u Zagrebu, zbog čega nije bio u mogućnosti sudjelovati u postupku. Nadalje, osporava dokaznu osnovu presude, navodeći da tužitelj nije ponudio dovoljno dokaza za utvrđenje njegove krivnje izvan razumne sumnje. Predlaže da se, zbog otklonjenih posljedica prekršaja, primijeni institut oslobođenja od kazne, odnosno da se kazna ublaži ili zamijeni opomenom. Također ističe prigovor zastare prekršajnog progona. Predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

4. Žalba II okrivljenika odgovorne osobe VS djelomično je neosnovana, a djelomično bespredmetna.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe II okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, u granicama žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o radu, činjenično opisan pod točkom I1/ izreke, nastupila zastara prekršajnog progona.

5.1. Naime, sukladno članku 13. Prekršajnog zakona, prekršajni progon zastarijeva protekom četiri godine od dana počinjenja prekršaja, a kako iz činjeničnog opisa proizlazi da je predmetni prekršaj počinjen u mjesecu veljači i ožujku 2022., do donošenja ove odluke nastupila je zastara prekršajnog progona. Stoga je ovaj sud, ne upuštajući se u osnovanost žalbenih navoda, po službenoj dužnosti, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, u tom dijelu optužbu protiv II okrivljenika odbio, slijedom čega je žalba u tom dijelu postala bespredmetna.

6. U odnosu na prekršaje činjenično opisane pod točkama I2/ i I3/ izreke pobijane presude, ispitujući presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nije utvrdio da je nastupila zastara prekršajnog progona, niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud djela činjenično i pravno opisana pod točkama I2/ i I3/ izreke pobijane presude pogrešno pravno označio. Stoga je ovaj sud, radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također pazi po službenoj dužnosti, a sukladno propisu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ta djela pravilno pravno označio, te je na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

8. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude.

9. U konkretnom slučaju, izreka pobijane presude jasno navodi odlučne činjenice i zakonske odredbe, te se ne nalazi u proturječnosti s razlozima presude. Stoga se žalbeni navod o bitnoj povredi odbija kao neosnovan.

10. Nadalje, okrivljenik u žalbi ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane jer nije bio saslušan, navodeći da je obavijestio sud o promjeni adrese prebivališta. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu osnovani.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku dana 25. svibnja 2022. uredno uručena obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, kojom je, između ostalog, bio upozoren da se rasprava može održati i odluka donijeti i u njegovoj odsutnosti, kao i na obvezu obavještavanja tijela postupka o svakoj promjeni adrese te na posljedice propuštanja te obveze.

12. Suprotno navodima žalbe, iz spisa ne proizlazi da je okrivljenik obavijestio sud o promjeni adrese, niti je takav dokaz dostavljen uz žalbu.

13. Nadalje, iz spisa proizlazi da je okrivljenik bio pozivan na glavne rasprave za dane 17. rujna 2024. i 1. srpnja 2025., kada su se pozivi vratili neuručeni s naznakom „nije tražio“, dok su pozivi za dane 28. siječnja 2025. i 19. kolovoza 2025. uredno uručeni. Budući da se poziv za raspravu zakazanu za 27. siječnja 2026. nije mogao dostaviti, prvostupanjski sud je, imajući u vidu okolnosti koje upućuju na izbjegavanje primitka pismena, isti istaknuo na oglasnu ploču suda te je protekom zakonskog roka smatrao dostavu uredno obavljenom.

14. Sukladno članku 145. stavku 5. Prekršajnog zakona, ako se poziv ne može dostaviti jer okrivljenik nije sudu prijavio promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak pismena, poziv se ističe na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od dana isticanja dostava se smatra uredno obavljenom

15. Polazeći od navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoje okolnosti koje upućuju na to da okrivljenik izbjegava primitak poziva, slijedom čega je osnovano proveo glavnu raspravu u njegovoj odsutnosti na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.

16. Stoga, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane okrivljenika niti je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, na koju se sadržajno ukazuje žalbom.

17. Nadalje, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima II okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja.

18. Iz obrazloženja pobijane presude jasno je razvidno koje je dokaze prvostupanjski sud proveo i na kojim dokazima temelji svoja činjenična utvrđenja, pri čemu je sud pažljivo i savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima. Analizirajući izvedene dokaze i njihovu međusobnu povezanost, prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i ocjenu vjerodostojnosti zapisnika inspekcijskih nadzora te drugih relevantnih dokumenata, te je iz takve ukupne ocjene donio valjan zaključak o postojanju činjeničnog stanja koje je temelj za zaključivanje da je okrivljenik počinio prekršaje iz točaka I2/ i I3/ izreke pobijane presude.

19. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima predlaže primjenu instituta oslobođenja od kazne, ovaj sud nalazi da isti nisu osnovani.

20. Naime, institut oslobođenja od kazne propisan je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona, pri čemu je primjena tog instituta ograničena na slučajeve kada je zakonom izričito propisano obvezno oslobođenje od kazne (stavak 1.), odnosno kada zakon propisuje mogućnost takvog postupanja suda (stavak 2.).

21. Sukladno članku 38. stavku 2. Prekršajnog zakona, sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja ako ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja, ako je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, odnosno ako je platio ili ispunio propisanu obvezu zbog čijeg je neispunjenja pokrenut prekršajni postupak, kao i ako se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu.

22. Međutim, u konkretnom slučaju ne radi se niti o jednoj od navedenih situacija koje bi opravdavale primjenu ovog instituta, niti je za predmetne prekršaje zakonom propisano obvezno oslobođenje od kazne.

23. Nadalje, nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za primjenu opomene.

24. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena kao mjera upozorenja može se primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, uz ispunjenje i drugih zakonom propisanih uvjeta, što u konkretnom slučaju nije ostvareno.

25. Ispitujući nadalje odluku o kazni, ovaj sud je mišljenja da II okrivljeniku za prekršaje iz točke I2/ i točke I3/ izreke pobijane presude (djela iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 34. Zakona o radu i članka 10. stavak 2. u vezi stavka 1. točka a) Zakona o minimalnoj plaći) nije kažnjen prestrogim novčanim kaznama, s obzirom da mu je prvostupanjski sud za ta djela utvrdio minimalne novčane kazne. Kako okolnosti koje bi dovele do ublažavanja kazni nisu utvrđene, to su iste kazne, po mišljenju ovog suda, primjerene svim okolnostima počinjenih djela i stupnju odgovornosti okrivljenika te će se istim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a II okrivljenik u žalbi ne ističe i ne dokumentiraju naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

26. Stoga je, uslijed odluke iz točaka I., IV. i V. izreke ove presude, prihvaćena odluka o novčanoj kazni utvrđena II okrivljeniku za djela iz točaka I2/ i I3/ izreke pobijane presude te je preinačena odluka o ukupnim novčanim kaznama, kako je odlučeno u točki V. izreke ove presude. Tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

27. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi II okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravaka: za spis, II okrivljenika i tužitelja.