Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-474/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o.u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-48/2023-12 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja i žalba tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-48/2023-12 od 14. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 37,89 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj Pn-48/2023-12 od 14. travnja 2025. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Tuženik UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku IK za razdoblje od 1.7.2021. do 28.2.2023. iznos od 7.930,26 EUR zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana 13.3.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.", te je u točki II. izrijeke naloženo tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, naknadi parnični trošak u iznosu od 687,50 EUR sa zz kamatama tekuć im od 14. travnja 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o parničnim troškovima, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv te presude u točki II. izrijeke, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa), s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i naloži tužitelju naknaditi tuženiku daljnji prouzročeni parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, podredno u tom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 25,00 EUR uvećano za PDV 25% u iznosu od 6,25 EUR i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu 6,64 EUR što sveukupno iznosi 37,89 EUR.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbama i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturiječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza i njegovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP -a pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: K-241/07 od 1. listopada 2007. osguranica tuženika (GK) proglašena krivim što je 15. ožujka 2007. upravljajući osobnim vozilom protivno članku 51. stavak 1. ZSPC-a lakomisleno smatrajući da štetne posljedice neće nastupiti dolaskom kod kbr. 65A ulice Zagrad u lijevom zavoju i nizbrdici upravljala prevelikom brzinom uslijed čega je došlo do zanošenja vozila i slijetanja van kolnika u desno na asfaltirani ulaz kbr. 65A gdje je prednjim dijelom vozila udarila u ZK koji se tu zatekao stajući iza parkirnog teretnog vozila kojom prilikom je isti zadobio ozljede koje su bile teške naravi, te je osiguranica tuženika osuđena na novčanu kaznu,

- da je rješenjem HZMO od 28.7.2009. osiguraniku tužitelja ZK, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznato počevši od

7.1.2009. pravo na invalidsku mirovinu,

- da je prema tužiteljevom izračunu isplaćene mirovine od 28.2.2023. njegovom osiguraniku ZK u utuženom periodu od 1.7.2021. do 28.2.2023. izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu iznosi 7.930,26 EUR,

- da se tužitelj obratio sa zahtjevom za naknadu štetu tuženiku za isplatu ukupnog iznosa od 9.378,82 EUR, od čega se iznos od 7.930,26 EUR odnosi na isplatu invalidske mirovine, a iznos od 1.448,56 EUR na isplatu naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja, da je tuženik pozitivno odgovorio na zahtejv za isplatu za tjelesno oštećenje, ali je otklonio zahtjev za isplatu koje se odnosi na isplaćene invalidske mirovine.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja zaključio da nema razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine u slučaju povrede na radu kako to definira odredba članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, te pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 27. ZOOP-a kada je u točki I. izreke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno prvostupanjski sud u odlomku 11. obrazloženja pobijane presude navodi zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revx-388/2018 , Rev-909/2021 i u brojnim drugim odlukama u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, a prema kojem je mjerodavan ZOOP na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

9. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cijenama premija osiguranja. Tim zakonom je uređen opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, ovim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje / obračunava premija osiguranja, pa je za rješenje ovog konkretnog slučaja relevantna odredba članka 27. ZOOP-a koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je uređen opseg osiguranja pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima za pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja, te na temelju odredbe članka 27. ZOOP -a obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo ako je razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a zbog invalidnosti veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog povrede na radu, a što međutim ovdje nije slučaj kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

11. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018. i 102/2019. - dalje: ZOMO). Odredbom članka 162. stavak 1. ZOMO propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu osobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom članka 164. stavak 1. ZOMO propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

12. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe ZOOP-a kao specijalnog propisa koji odgovornost tuženika kao osiguratelja uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO koji se odnosi na odgovornost štetnika općenito. Pritom činjenica što je ZOMO kasniji zakon, u odnosu na ZOOP kao zakon koji uređuje užu problematiku, ne dovodi do primjene načela lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP -a koje nisu usklađene s odredbama u ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvateske u odlukama broj Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022., Rev 909/2021 od 8. srpnja 2021., Rev 2140/2018-23 od 13. srpnja 2022, Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.).

13. Odluka o parničnom trošku pravilna je jer je tužitelj spor izgubio i stoga je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak, te je visina parničnog troška pravilno utvrđena primjenom Tarife u iznosu 687,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) od donošenja prvostupanjske presude 14. travnja 2025. pa do isplate.

14. Žalbeni navodi tuženika o tome da ima pravo na naknadu za četiri obrazložena podeneska primjenom Tbr. 8. točka 1. Tarife , ne mogu se prihvatiti kao osnovani obzirom iz spisa predmeta predmeta proizlazi da je tuženik dostavio sudu samo dva podneska i to podnesak od 29. rujna 2023. (pogrešno u obrazloženju navedeno 29. ožujka 2022.) za koji mu je pravilnom primjenom Tbr. 8. točka 3. Tarife priznata naknada u iznosu od 50,00 EUR, te podnesak od 26. lipnja 2024. za koji mu je pravilnom primjenom Tbr. 8. točka 4. Tarife priznata nakanda u iznosu 100,00 EUR.

15. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i žalbu tuženika kao neosnovane, potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I. izrijeke ove presude.

16.Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 37,89 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u točki II. izrijeke ove presude.

U Karlovcu 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj