Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-392/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Britvec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Vilcam d.o.o. iz Petrinje, Mile Vod 25, OIB: 12259099128, zastupanog po Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2035/2023 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2035/2023 od 1. travnja 2025. se:

- potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke

- potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju parnični trošak u visini od 4.145,65 EUR

- preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

Na dosuđeni parnični trošak od 4.145,65 EUR tuženik je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče počam od 1. travnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja 2025., u roku od 15 dana.

S ostalim dijelom zahtjeva za platež zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope preko dosuđenih tri postotna poena do utuženih pet postotnih poena tužiteljica se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2035/2023 od 1. travnja 2025., odlučeno je:

"I. Dužan je tuženik Vilcam d.o.o. iz Petrinje 44 250, Mile Vod 25, OIB 12259099128 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici SU iz [adresa] 211, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u isključivi posjed nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2, slobodnu od osoba i stvari koje je u nju unio i to na način da o svom trošku sa te površine prethodno ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje, kao i podignute kamene zidove jer se u protivnom na njihovo uklanjanje o trošku tuženika ovlašćuje tužiteljica osobno ili putem za to ovlaštene osobe.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 4.145,65 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje na taj iznos teku od dana presuđena pa do isplate.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija navedenu prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), te zbog odluke o troškovima postupka. Navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da o odlučnim činjenicama uopće nisu navedeni razlozi, pa da se pobijana presuda ne može ispitati. Navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi pretpostavke za otkaz ugovora iz članka 533. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), te da u postupku nije dokazano da se predmetna nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica], (kat. čest. br. [katastarska čestica]) upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2) koristi protivno ugovoru te da tužiteljica nije dokazala niti da postoji opasnost od znatne štete koja bi za nju mogla nastati. Ističe da je prvostupanjski sud u smislu članka 319. stavak 2. trebao istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja, a ne se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja. Navodi da unatoč prigovorima tuženika na pisani nalaz i mišljenje građevinski vještak nije u nastavku postupka pozvan radi saslušanja na ročištu pa da je time počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da je trebalo primijeniti Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) jer da se radi o sporu koji je pokrenut radi iseljenja uslijed otkaza ugovora, a za kakvu vrstu sporova je predviđena naknada u iznosu od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 29. stavak 2. ZOO-a kada je naložio tuženiku da plati zakonsku zateznu kamatu uvećanu za eskontnu stopu HNB- a uvećanu za pet postotnih poena, jer da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava pa da se prosječna kamatna stopa ima uvećati za tri postotna poena. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV po stopi od 25% i za iznos pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava sve žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu uvećan za PDV i sudsku pristojbu.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na visinu stope zatezne kamate dosuđene na troškove postupka.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda, osim što je pogrešno primijenio odredbu iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, je je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Tuženik u žalbi ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, vezano za prigovor da građevinski vještak nije u nastavku postupka pozvan radi saslušanja na ročištu iako se na njegovom nalazu i mišljenju temelji obrazloženje presude. Ovaj drugostupanjki sud je u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025. donio rješenje broj Gž-392/2025-2 kojim je vraćen spis Općinskom sudu u Zadru i naloženo sucu pojedincu koji je zadužen za predmet provesti dokaz saslušanjem na ročištu građevinskog vještaka HU, dipl. ing. građ., radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i radi razjašnjenja svih prigovora i pitanja stranaka. Prvostupanjski sud je postupio po nalogu ovog drugostupanjskog suda, te je ne ročištu održanom 19. studenog 2025. detaljno saslušao vještaka HU, pri čemu je i strankama bilo omogućeno postavljanje pitanja i raspravljanje radi otklanjanja svih pitanja i prigovora. Na opisani način otklonjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, radi čega se ovaj žalbeni razlog ukazuje neosnovanim.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u isključivi posjed nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1498 m2, slobodnu od osoba i stvari koje je u nju unio i to na način da o svom trošku s te površine prethodno ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno- betonske temelje, kao i podignute kamene zidove jer se u protivnom na njihovo uklanjanje o trošku tuženika ovlašćuje tužiteljica osobno ili putem ovlaštene osobe.

10. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud uvidom u Ugovor o zakupu sklopljen između JU kao zakupodavca i tvrtke Vilcam d.o.o. zastupane po direktoru IU, kao zastupniku, s druge strane, koji je zaključen 26. kolovoza 2011., da je u članku 3. "Svrha primjene" ugovoreno kako su zakupljene površine predviđene za korištenje kao neizgrađeno zemljište za auto kamp kao i infrastrukturu, i to struju, vodu, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i mjesta za kampiranje i smještaj kamp prikolice, s time da za sve navedeno treba osigurati odgovorajuće odobrenje od strane nadležnih tijela.

11. Pravilno navodi prvostupanjski sud da je aktivno legitimiran za vlasničku tužbu, odnosno ovlašten biti tužitelj onaj tko je vlasnik stvari čiju predaju zahtijeva, pod pretpostavkom da je u stanju dokazati svoje pravo vlasništva nad stvari, te da pri tome treba imati u vidu i članak 541. stavak 1. ZOO-a prema kojem, u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaje između njega i zakupnika. Pritom valja naglasiti da tijekom postupka, a niti sada u žalbenoj fazi, aktivna legitimacija nije bila sporna.

12. Prvostupanjski sud je postupio prema uputi ovog drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja poslovni broj Gž-436/2022-4 od 7. lipnja 2023., te je utvrđeno i obrazloženo da je predmetni Ugovor o zakupu od 26. kolovoza 2011. prestao otkazom temeljem članka 533. ZOO-a, a kojom odredbom je propisano da ako zakupnik i nakon opomene zakupodavca koristi stvar protivno ugovoru ili njezinoj namjeni ili zanemaruje njezino održavanje, te postoji opasnost znatne štete za zakupodavca, da zakupodavac može otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka. Naime, dopisom od 18. ožujka 2020., za koji je iz povratnice (list 12 spisa) vidljivo da je isti tuženik Vilcam d.o.o. Petrinja, primio 23. ožujka 2020., tužiteljica je po svom punomoćniku pozvala tuženika da u roku od 15 dana računajući od zaprimanja ovog dopisa ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje kao i podignute kamene zidove ispunjene betonom s njezine čest. zem. [katastarska čestica], koja odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da u protivnom i ona kao pravni sljednik JU otkazuje važenje tog ugovora uz obvezu da joj tuženik u narednih 15 dana računajući od nastupanja otkaznog roka preda u posjed spomenutu nekretninu slobodnu od osoba i stvari. Pritom je utvrđeno da je i raniji vlasnik i zakupodavac JU dopisom od 15. prosinca 2015. (list 8 spisa), koji je tuženik Vilcam d.o.o. zaprimio 22. prosinca 2015., također otkazao predmetni ugovor o zakupu ako tuženik u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog dopisa ne ukloni postavljene montažne kućice i njihove kameno betonske temelje, kao i podignute kamene zidove ispunjene betonom, a koji nesporno nisu uklonjeni sve do zaključenja glavne rasprave. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je predmetni Ugovor o zakupu od 26. studenog 2011. zasigurno otkazan nakon proteka roka od 15 dana od zaprimanja dopisa tužiteljice, pri čemu je iz priložene dostavnice vidljivo da je dopis tuženik zaprimio 23. ožujka 2020., budući da isti nije postupio ni po traženju tužiteljice, a ni po traženju njezinog prednika. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik drži predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u posjedu bez pravne osnove.

13. Pritom neosnovano u žalbi upire tuženik da nije utvrđeno postojanje opasnosti znatne štete za zakupodavca, u smislu članka 533. ZOO-a, jer je prvostupanjski sud provedenim građevinskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta utvrdio da je tužiteljica (kao i njezin prednik JU) pretrpjela velike građevinske zahvate na svojoj nekretnini, kao što je izgradnja betonskih zidova, formiranje terasa na prirodno padajućem terenu, odvoz dijela zemlje, navoz i tamponiranje podloga za postavljanje kućica, iz čega proizlazi opasnost znatne štete za tužiteljicu ukoliko teren ne bude doveden u prvobitno stanje nakon zakupa, pogotovo obzirom da tuženik niti pod prijetnjom otkaza ugovora nije želio postupiti u skladu sa člankom 3. Ugovora o zakupu od 26. kolovoza 2011.

14. Žalbeni razlog da je prvostupanjski sud trebao u smislu članka 319. stavak 2. ZOO-a istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja, a ne se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, nije osnovan jer je prvostupanjski sud nakon provedenih dokaza utvrdio i obrazložio da su se stranke u članku 3. Ugovora o zakupu sporazumjele da će se predmetna nekretnina koristiti kao neizgrađeno zemljište za auto kamp s mjestima za kampiranje i smještaj kamp prikolice, pri čemu ispravno zaključuje prvostupanjski sud da nigdje nije bilo ugovoreno poduzimanje građevinskih radova koji potpuno mijenjaju prirodni pad terena (navoz i izrada terasa, kameno betonskih podzida i zidova i dr.), i postavljanje kućica koje nemaju kotače i ne mogu se ukloniti bez dizalica i teške građevinske mehanizacije. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljica, a prethodno njezin pok. otac za života, nakon što su vidjeli kako tuženik koristi zakupljenu stvar te da poduzima radnje koje nisu bile predmet ugovora, primjerice vrši iskope bagerima, tamponira i betonira površinu i dr., izričito se tomu protivili i odmah reagirali najprije s više uzastopnih dopisa usmjerenih prema tuženiku, a potom angažiravši više inspekcija, osobito građevinsku, te slanjem pritužbi, tako da nije osnovana primjedba tuženika kako su oni od početka znali na koji način tuženik misli koristiti zakupljenu površinu i da su nazočili svim radnjama koje je isti poduzimao. Također, navod da je tekst članka 3. Ugovora o zakupu drugačiji nego u njemačkom nacrtu ugovora ničim nije dokazan, jer taj ugovor na njemačkom jeziku tuženik nikada nije dostavio na spis. Neosnovani su i žalbeni navodi da su VU i ŠU imali saznanja da će tuženik na predmetnoj nekretnini trajno postaviti kućice, kako je napravljeno, pa da bi polazeći od toga trebalo istraživati zajedničku volju ugovaratelja, jer niti sin tužitelja VU, niti ŠU nisu bili potpisnici Ugovora o zakupu od 26. kolovoza 2011., a niti su imali punomoć, pa stoga njihovi razgovori koje su eventualno vodili sa zastupnikom tuženika IU oko stanja u kampu i njegovom konačnom izgledu pravno nisu mogli obvezivati niti prvobitnog zakupodavca JU, niti tužiteljicu, kako to opravdano ističe tužiteljica i pravilno prihvaća i prvostupanjski sud.

15. Odluka o trošku pravilno je zasnovana na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici. Neosnovan je žalbeni navod da je sud o troškovima postupka trebao odlučiti primjenom Tbr. 7. točka 2. Tarife, obzirom da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o sporu iz stambenih odnosa radi iseljenja, već o vlasničkoj parnici radi predaje u posjed zemljišta. Visina troškova je pravilno odmjerena u skladu s Tarifom, pri čemu tuženik niti ne navodi određene žalbene razloge u odnosu na radnje koje su priznate u trošak tužiteljice.

16. Pravilno, međutim, ističe tuženik u svojoj žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 29. stavak 2. ZOO-a kada je naložio tuženiku da plati zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a uvećanu za pet postotnih poena, jer se u konretnom slučaju ne radi o odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, nego o ugovoru o zakupu između fizičkih osoba i trgovačkog društva, radi čega se stopa zatezne kamate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo pologudište primjenuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

17. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. u odnosu na visinu zakonske zatezne kamate na trošak, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Temeljem članka 166. ZPP-a u svezi članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe jer je isti sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u odnosu na visinu zakonske zatezne kamate na trošak, a ne u odnosu na glavnu stvar, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

19. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu temeljem članka 166. u svezi članka 155. stavak 2. ZPP-a jer taj trošak nije bio potreban u ovom postupku pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Karlovcu 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić