Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-48/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević – Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika EURO-ROAL d.o.o. Donji Stupnik, Stupničke Šipkovine 10, OIB: 22678421394, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 19. siječnja 2026. poslovni broj: Pr-2379/2022-35, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2379/2022-35 od 19. siječnja 2026.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je odluka tuženika EURO-ROAL d.o.o. Stupničke Šipkovine 10, Donji Stupnik, OIB:22678421394 o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika 17.11.2022. godine nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku EURO-ROAL d.o.o. Stupničke Šipkovine 10, Donji Stupnik, OIB:22678421394 da tužitelja JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto skladištara poslova, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku EURO-ROAL d.o.o. Stupničke Šipkovine 10, Donji Stupnik, OIB:22678421394 da tužitelju JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2 i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se podredno postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. srpnja 2020. između tužitelja - protutuženog JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika protutužitelja EURO-ROAL d.o.o., D. Stupnik, Stupničke Šipkovine 3, OIB: 22678421394, sudski se raskida s danom 2. siječnja 2023.“

III. Odbija se podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi: „Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku isplatu iznosa od 7.160,48 eura uvećano za zatezne kamate tekuće počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku nadoknaditi parnične troškove tuženiku- protutužitelju u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.".

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o troškovima parničnog postupka nije žalbeni razlog) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu, a podredno da sam provede postupak sukladno članku 366.a ZPP te naloži tuženiku naknaditi mu troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora određenog tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 17. studenog 2022. nezakonita i nedopuštena te zahtjevom za vraćanjem na rad tužitelja na radno mjesto skladištara, podrednim zahtjevom tuženika za sudski raskid Ugovora o radu s danom 2. siječnja 2023. te podrednim zahtjevom tužitelja za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, prvostupanjski sud je na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i one utvrđenih provedenim dokazima čitanjem pisanih isprava, saslušanjem svjedoka RV, ĆV, LV, EV, HV i PV te saslušanjem tužitelja i zz tuženika KV, utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim s tuženikom 10. srpnja 2020. radio kod tuženika na radnom mjestu skladištara

- da je tuženik 17. studenog 2022. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivenim ponašanjem radnika protiv kojeg je tužitelj 24. studenog 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik očitovao dopisom 9. prosinca 2022. u smislu da u cijelosti ostaje kod odluke o otkazu koji dopis je tužitelj zaprim io 14. prosinca 2022. zbog čega je tužitelj predmetnu tužbu podnio unutar roka iz članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje u tekstu: Zakon o radu)

- da je Ugovorom o radu od 10. srpnja 2020. člankom 3. ugovoreno da će radnik obavljati poslove i radne zadaće u okviru zanimanja: skladištar, a koji poslovi obuhvaćaju: istovar/utovar i manipulacija robom; zaprimanje robe i kontrola zaprimljene robe; smještaj robe na skladište; priprema robe za distribuciju; upravljanje i kontrola skladišnom dokumentacijom; priprema robe i dokumenata za utovar; materijalnu odgovornost za robu i sredstva za rad, te briga o urednosti i higijeni skladišnog prostora; druge poslove po uputi Poslodavca/nadređenog te je istim člankom konstatirano da radnik potvrđuje kako je s navedenim opisom rada i zadataka i internim aktima poslodavca upoznat prije sklapanja Ugovora dok je člankom 4. ugovoreno da radnik može za vrijeme trajanja radnog odnosa biti raspoređen na druge zadatke osim onih u okviru njegova zanimanja, a koji zadaci odgovaraju stupnju njegove naobrazbe, znanja i sposobnosti te da se radnik obvezuje sve poslove iz članka 3. ovog Ugovora, kao i sve druge upute naloge Poslodavca, date u skladu s naravi i vrstom rada obavljati uredno, savjesno po primitku i prema svim pravilima posla

– struke

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj 12. srpnja 2022. dobio opomenu pred otkaz zbog povrede radne obveze jer je o nesposobnosti za rad od 7. srpnja 2022. obavijestio poslodavca tek 11. srpnja 2022. odnosno po proteku više od 3 dana od dana privremene nesposobnosti, zatim da je radnik zloupotrijebio bolovanje budući da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad napustio mjesto prebivališta, odnosno boravišta i otišao na putovanje sa partnericom te da je poslodavac upozorio radnika da se takve povrede ne mogu tolerirati i da iste ima za posljedicu gubitak povjerenja poslodavca prema radniku

- da je u obrazloženju pobijane odluke o otkazu također navedeno da je tuženik 11. studenog 2022. prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta skladištara iste obavljao aljkavo, nemarno i nesavjesno jer je kupcu poslodavca izdao robu koja nije navedena u otpremnici i koju robu kupac nije naručio niti platio i to robu skuplju čak za 5.963,56 kn više od naručenog proizvoda što je imalo za posljedicu narušenje ugleda poslodavca, troškove administracije povrata i zamjene robe te nastavno da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć

- da iz izjave o činjenicama sa lista 36 spisa proizlazi da je tužitelj pred PV, tadašnjim direktorom tuženika potvrdio da je on kriv za pogrešno izdavanje robe

- da u izjavi RV potvrđuje da je direktor tuženika 12. srpnja 2022. u prostorijama poslodavca pitao tužitelja zbog čega o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. srpnja 2022. nije obavijestio poslodavca po proteku više od tri dana jer su se brinuli budući se uopće nije javljao niti je dolazio na posao na što je tužitelj odgovorio da je bio u Srbiji za vrijeme trajanja bolovanja s partnericom i da tu ne vidi ništa sporno jer mu je bilo dobro već u petak 8. srpnja 2022. i nije imao potrebu javiti se

- da je Upozorenjem na radne obveze iz radnog odnosa od 7. rujna 2021. tužitelj upozoren da je 6. rujna 2021. počinio povredu obveze iz radnog odnosa zbog učestalog korištenja privatnog mobitela za vrijeme rada te da je upozoren da mu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza prijeti mogućnost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja sukladno članku 115. stavak 1. točke 3. Zakona o radu

- da je iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja od 7. srpnja 2022. razvidno da je kao prvi dan nesposobnosti naveden 7. srpnja 2022., a očekivano trajanje bolovanja pet dana

- da je iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 11. srpnja 2022. razvidno da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 7. srpnja 2022. do 11. srpnja 2022.

- da je tužitelj iskazao da je u večernjim satima, ne može se sjetiti kojeg dana, završio na zaraznoj zbog crijevne viroze i odmah sutradan otvorio bolovanje te o tome obavijestio svojeg poslodavca ali ne zna s kim je telefonom razgovarao, pa kako se već sutra osjećao bolje da je s djevojkom otišao u Srbiju kao njezina pratnja gdje su bili do nedjelje, te da je poslodavcu rekao da je bio na putu u Srbiji jer ga je šef tražio kod kuće za vrijeme dok je bio na putu

- da je tužitelju omogućeno da iznijeti obranu sukladno članku 119. stavku 2. Zakona o radu

- da je prema dopisu Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, tužitelj na graničnom prijelazu [adresa] prešao granicu u smjeru izlaza 7. srpnja 2022, a 11. srpnja 2022. prešao granicu u smjeru ulaza

- da je prema iskazu svjedoka RV tužitelj tom svjedoku sam ispričao da je za vrijeme bolovanja otišao na festival u Srbiju i da nije obavijestio tuženika o bolovanju

- da je tužitelj obavljajući poslove skladištara dana 11. studenog 2022. napravio grešku prilikom izdavanja robe izdavši pogrešnu robu nekoliko puta vrjedniju od one koju je trebao spakirati i isporučiti prema otpremnici koju grešku je uočio kupac i vratio robu

- da je prema iskazu svjedoka PV, ranijeg direktora tuženika, zbog takvog propusta u radu tužitelja tuženik imao reputacijsku štetu jer mu je narušen ugled te da tužitelj nije pokazao žaljenje nakon što mu je ukazano da je kupcu izdao pogrešnu robu

te na temelju naprijed utvrđenih činjenica zaključuje da je tuženik sukladno članku 135. stavku 3. Zakona o radu dokazao da je tužitelj počinio povrede radnih obveza koje su mu stavljene na teret Odlukom o otkazu i to da nije u propisanom roku obavijestio tuženika kao poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad te je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad napustio mjesto stanovanja i otišao na put pri tome utvrđujući da okolnost da je tužitelj zloupotrijebio pravo na korištenje bolovanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, pa uz činjenicu da je već pisano upozoren na neprimjereno korištenje privatnog mobitela nakon nekoliko bezuspješnih usmenih upozorenja uz mogućnost otkaza ugovora o radu, te uz činjenicu da je 11. studenog 2022. kupcu izdao pogrešno robu, a iz kojih činjenica nastavno zaključuje da je tužitelj nemarno izvršavao svoje radne zadatke što sve predstavlja povrede obveza iz radnog odnosa radi kojih je tuženik imao pravo otkazati ugovor o radu redovnim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužitelja sukladno odredbi članka 115. stavku 1. točki 3. Zakona o radu budući je izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika i zbog čega mu nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa.

6. Posljedično utvrđenju da nije nezakonita Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 17. studenog 2022. prvostupanjski sud odbio je podredni tužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu i podredni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete i obvezuje tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

7. Prema članku 365. stavku 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitivanjem na taj način prvostupanjsku presudu utvrđeno je da donošenjem iste nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući je prvostupanjski sud iznio dostatne, logične i neproturječne razloge o relevantnim i odlučnim činjenicama na kojima je temeljio zaključak da pobijana Odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu nije nezakonita, te protivno navodima žalbe nije utvrđena proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Osporavajući činjenično stanje tužitelj tvrdi da je utvrđenje prvostupanjskog suda da nije poslodavca obavijestio o privremenoj nesposobnosti za rad pogrešno jer je on tijekom cijelog postupka isticao da je tuženika o svojoj privremenoj nesposobnosti obavijestio odmah, telefonskim putem dok je potvrdu i izvještaj o privremenoj nesposobnosti dostavio kasnije. Osim toga smatra da propust obavještavanja poslodavca ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze te ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz, a time ni razlog za redovni otkaz pozivajući se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revr-396/07 i Revr-383/09. Nadalje tvrdi da tuženik protivno utvrđenju prvostupanjskog suda nije nedvojbeno dokazao da je odgovoran za povrede koje su mu stavljene na teret, a to da je posao skladištara obavljao aljkavo, nemarno i nesavjesno te da je izdao robu koja nije navedena u otpremnici. Pri tome ukazuje na iskaz svjedoka RV koji je iskazao da tog 11. studenog 2022. nije bio prisutan u skladištu, ali da su mu kolege ispričale da je upravo greškom tužitelja došlo do pogrešne isporuke robe kupcu, zatim na iskaz svjedoka ĆV koji je iskazao da tog dana nije bio na mjestu događaja, a o tome da je tužitelj napravio grešku u izdavanju robe da je saznao od kolega dok je svjedok ŽV iskazao da misli da mu je tužitelj sam rekao da je on pripremao robu. Osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda da mu je omogućena obrana jer da iz iskaza PV proizlazi tek da je tužitelj pozvan na razgovor, a što i on sam navodi s time da je istaknuo da je pozvan kako bi mu se uručio već unaprijed pripremljen otkaz, dok iz iskaza KV proizlazi da je povodom pogrešno otpremljene robe pokrenuta istraga te da je od svih učesnika zatraženo očitovanje pri tome tvrdeći da su ista bila unaprijed sastavljena na koja su radnici stavljali svoje potpise. U vezi nastanka pogreški pri isporuci robe poziva se na iskaz KV koji je iskazao da je do takvih pogrešaka ponekad znalo doći i da zbog toga nikada nitko od zaposlenika nije dobio otkaz pa zaključuje da navedena povreda nije uopće osobito teška niti predstavlja razlog za otkaz. Konačno zaključuje da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Iznesenim žalbenim navodima kojima iz pojedinih provedenih personalnih dokaza fragmentarno citira iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, tužitelj zapravo tumači izvedene dokaze na način kako to njemu odgovara i prigovora činjeničnim zaključcima suda na koji način nije doveo u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu koje ovaj sud prihvaća pravilnim jer su posljedica savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, a stečeno uvjerenje o relevantnim činjenicama sud prvog stupnja opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima.

11. Tako je prvostupanjski sud protivno žalbenim tvrdnjama pravilno utvrdio da tužitelj nije obavijestio tuženika o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. srpnja 2022. do 11. srpnja 2022. jer u tom slučaju tadašnji direktor tuženika ne bi otišao na njegovu adresu stanovanja da utvrdi što se s tužiteljem događa jer se nije javljao, a činjenicu ne javljanja o privremenoj nesposobnosti za rad u svom iskazu potvrdio je i svjedok RV kojemu je tužitelj sam rekao da tuženika nije na vrijeme obavijestio o bolovanju. Činjenicu da je upravo tužitelj izdao robu kupcu koja nije navedena u otpremnici osim zaposlenika tuženika u svom iskazu potvrdio je i svjedok HV navodeći da mu je naručenu robu izdao tužitelj koji je i potpisao otpremnicu i kojemu je predao nalog.

12. Ovaj sud jednako kao i tužitelj smatra da činjenica nepravovremenog javljanja poslodavcu o privremenoj nesposobnosti za rad, koja obveza radnika je propisana člankom 37. stavkom 1. Zakona o radu, sama za sebe nema obilježje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, no takav karakter svakako ima činjenica da je tužitelj već prvog dana privremene nesposobnosti za rad 7. srpn ja 2022. sa svojom djevojkom otputovao u Srbiju i vratio se iz Srbije posljednjeg dana bolovanja na koji način je nedvojbeno zloupotrijebio bolovanje, a koje činjenice tužitelj niti ne osporava u žalbi.

13. Neutemeljeno tužitelj u žalbi navodi da mu prije donošenja odluke o otkazu nije bilo omogućeno iznošenje obrane budući je to u protivnosti sa iskazom samog tužite lja, svjedoka PV i RV.

14. Stoga imajući u vidu tijekom postupka utvrđene činjenice iz kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj počinio povrede radne obveze, a uz već raniju opomenu zbog kršenja radnih obveza koje u svojoj ukupnosti ukazuju i na neprimjeren i neodgovorni odnos tužitelja prema radnim obvezama zbog kojih je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika i zbog kojih okolnosti objektivno nastavak radnog odnosa nije moguć, to su i po ocjeni ovog suda ostvareni opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika iz članka 115. stavka 1. ZR.

15. Zbog naprijed navedenih razloga na temelju članka 368. stavka 1. ZPP ovaj je sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u vezi koje tužitelj ne iznosi nikakve konkretne razloge pobijanja očito je pobijajući posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari, a da drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka na temelju članka 365. stavka 2. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava ne pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer