Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-172/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Almir Dervišbegović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženika EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu i tuženice PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući povodom žalbe tuženika EG izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. prosinca 2025. poslovni broj: P- 1008/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika EG te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1008/2022-14 od 24. prosinca 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužiteljicu TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o darovanju od 28. listopada 2005. kojim je FG iz [adresa], oIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelj, darovao UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi suvlasnički dio 1101/100000, etažno vlasništvo (E -80), troiposobni sobni stan broj 603 na 6. katu, koji se sastoji od 3 i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, dvije lođe i spremišta ukupne površine 84,78 m2 koji se nalazi u [adresa] u [adresa]."

te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku EG troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 EUR te trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

IV. Prvostupanjska odluka u dijelu kojim je rješenjem odbačena tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika RG nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ista u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužiteljicu TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o darovanju od 28. listopada 2005. kojim je FG iz [adresa], oIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelj, darovao UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi suvlasnički dio 1101/100000, etažno vlasništvo (E -80), troiposobni sobni stan broj 603 na 6. katu, koji se sastoji od 3 i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, dvije lođe i spremišta ukupne površine 84,78 m2 koji se nalazi u [adresa] u [adresa].

II Nalaže se 2. tuženiku EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženoj PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška solidarno isplate iznos od 2.825,00 eura u roku 15 dana."

1.1. Nepobijanim rješenjem prvostupanjske odluke odbačena je tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika RG.

2. Navedenu prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno presudom pravodobnom žalbom pobija tuženik EG zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle iz svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U odgovoru na tužbu tužiteljica odbacuje sve navode tuženika EG kao netočne i neistinite te suprotne dokazima koji se nalaze u spisu i rezultatima cjelokupnog predmetnog postupka ističući da je pozivanje tog tuženika na navodnu prekluziju tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe potpuno neutemeljeno i promašeno. Još tvrdi da je ugovor o darovanju između FG i UG od 28. listopada 2005. ništetan iz svih razloga koji su navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude, a kao posljedica toga radi ne o nepostojećem pravnom poslu koji je bez ikakvog pravnog učinka za tužiteljicu. Predlaže odbaciti podnesenu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba tuženika EG (dalje u tekstu: tuženik) je osnovana.

5. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da se u odnosu na nju utvrdi inegzistentnim odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju od 28. listopada 2005. kojim je njezin sada pok. otac FG darovao svojoj supruzi i ujedno majci tužiteljice UG nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom dijelu od 1101/100000 u naravi etažno vlasništvo (E-80) troiposobni stan br. 603 na 6 katu ukupne površine od 84,78 m2 koji se nalazi u [adresa] u [adresa], (dalje u tekstu: Ugovor o darovanju/2005). Tužbeni zahtjev tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da Ugovor o darovanju "ima sve karakteristike pravnog posla iz članka 282. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o nesporazumu o pravnoj naravi tog Ugovora, točnije, jer ne postoje bitne pretpostavke za nastanak takvog Ugovora, radi se o pravnom poslu koji ne postoji i on je bez pravnih učinaka“, zbog čega tada prvotuženica UG nije mogla ni steći pravo vlasništva na nekretninama te još da se radi „o nepostojećem i bez pravnog učinka pravnom poslu, u kome nedostaju bitni sastojci za njegovu pravovaljanost, a radi se o nesporazumu i mani volje" te takve činjenične navode ponavlja tijekom postupka u podnesku od 29. listopada 2018.

6. Valja navesti da je tužiteljica tužbu podnijela protiv UG, EG i PG te da je nakon prekida postupka zbog smrti tuženice UG postupak nastavljen u odnosu na njezine nasljednike EG, PG i RG. Prvostupanjski sud odbacio je tužbu i "tužbeni zahtjev" u odnosu na tuženika RG iz razloga što "tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe protiv RG koji nije zakonski nasljednik iza pok. UG", a što je protivno rješenju prvostupanjskog suda o nastavku postupka protiv zakonskih nasljednika što je nedvojbeno i sin pok. UG RG. Imajući u vidu tužbeni zahtjev za utvrđenje nepostojećim Ugovor o darovanju kojeg je sklopila tuženica UG sa suprugom ŠG, to su tuženici BG i PG pasivnu legitimaciju stekli tek nakon što je postupak nastavljen iza pok . tuženice UG čiji su zakonski nasljednici.

7. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih utvrđenih provedenim dokazom uvidom u pismene isprave te saslušanjem stranaka prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je FG kao darodavac sklopio dva ugovora o darovanju time da je prvi ugovor o darovanju sklopljen 12. rujna 1996. u kojem su daroprimci bili tužiteljica i tuženik EG kojima je svakom od njih FG darovao ½ dijela predmetne nekretnine – troiposobnog stana (E-80) površine 84,78 m2 koji se nalazi u [adresa] u [adresa] (dalje u tekstu: Ugovor o darovanju/1996) te Ugovor o darovanju sklopljenim sa suprugom UG **.**.2005.

- da su člankom 3. Ugovora o darovanju/1996 ugovorne stranke ugovorile da se na predmetnoj nekretnini zasniva pravo doživotnog uživanja u korist darovatelja i njegove supruge UG, u članku 4. da su daroprimatelji na jednake dijelove dali sredstva za otkup predmetnog stana na ime darovatelja , u članku 5. je darovatelj izdao tabularnu ispravu za upis nekretnine u zemljišne knjige dok je u članku 6. utvrđeno da se daroprimatelji nalaze u suposjedu stana

- da je supotpisnik Ugovora o darovanju/1996 u znak suglasnosti bila supruga darovatelja, a majka daroprimatelja UG te su potpisi stranaka ovjereni kod javnog bilježnika Pere Džankić iz Zagreba 12. rujna 1996.

- da tuženici RG i PG nemaju nikakvih saznanja o Ugovoru o darovanju iz 1996.

- da prigovor tuženika da je predmetni Ugovor o darovanju/1996 trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta sukladno odredbi članka 53. stavku 1. točke 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93) nije osnovan jer su stranke tog Ugovora u članku 6. utvrdile da se daroprimatelji nalaze u suposjedu stana, a da isto proizlazi i iskaza tužiteljice i tuženika MG

- da nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljica ne bi pružila pomoć i njegu roditeljima poglavito imajući u vidu da je tužiteljica kao daroprimatelj dala ocu u ½ dijela novčanih sredstava za otkup predmetnog stana na koji mu je način pružala pomoć ugovorenu u članku 8. Ugovora o darovanju/1996, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice

- da tuženici nisu dokazali razloge propisane u paragrafu 948. i 949. Općeg građanskog zakonika koji se u ovom predmetu primjenjuje kao pravna pravila i koji propisuje uvjete raskida ugovora o darovanju radi grube nezahvalnosti niti da je otac stranaka opozvao predmetno darovanje u propisanoj formi ukoliko je smatrao da za to postoje razlozi

- da je FG nakon što je predmetnu nekretninu već darovao Ugovorom o darovanju/1996 tužiteljici i tuženiku MG Ugovorom o darovanju/2005 istu darovao svojoj supruzi UG koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Pere Džankić iz Zagreba pod brojem OV-13110/2005 28. listopada 2005. na temelju kojeg je UG upisana u zemljišne knjige zk. odjel Zagreb

te na temelju tih utvrđenih činjenica zaključuje da je Ugovor o darovanju/2005 ništetan sukladno članku 322. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO/05) prema kojem je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, jer je protivan prisilnim propisima i moralu. Protivan prisilnim propisima da je iz razloga što Ugovor o darovanju/1996 nije raskinut na zakonit način te tužiteljica nije imala saznanja o raskidu tog Ugovora dok je Ugovor o darovanju/2005 protivan moralu iz razloga što je Ugovor o darovanju/1996 sklopljen uz saznanje majke UG, a da je unatoč tome što taj ugovor nije raskinut na zakoniti način sklopila kao daroprimac novi ugovor o darovanju sa suprugom ŠG.

7.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 327. stavak 1. ZOO/05. prema kojoj na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba te na odredbu članka 328. ZOO/05 prema kojoj se pravo na ništetnost ne gasi zbog čega tuženici neosnovano ističu prigovor prekluzije za podnošenje predmetne tužbe. Zaključno prvostupanjski sud navodi da bez obzira na činjenicu da tužiteljica u petitu zahtjeva da sud donese presudu u kojoj će utvrditi inegzistentnim odnosno nepostojećim i bez pravnog učinka u odnosu na tužiteljicu Ugovor o darovanju/2005, utvrdio da je taj ugovor ništetan pa je presudio kao u izreci jer se nije držao pretjeranog pravnog formalizma na što upućuju u identičnim situacijama brojne sudske odluke viših sudova.

8. U žalbi tuženik navodi da su tuženici u postupku iskazali da je pok. FG kao darovatelj raskinuo Ugovor o darovanju/1996 na koji raskid se primjenjuju odredbe članka 360. i druge općenite odredbe o raskidu ugovora ZOO/05 pri tome tvrdeći da je za raskid ugovora bilo dovoljno isti raskinuti jednostranom izjavom upućenoj drugoj ugovornoj strani tj. tužiteljici što je pok. FG i učinio, a tužiteljica taj raskid nikad nije osporavala. Ukazuje na loše ponašanje tužiteljice prema roditeljima zbog čega ju je otac FG izbacio iz stana nakon jedne svađe s majkom te da je FG i njega osobno obavijestio da je raskinuo Ugovor o darovanju/1996. Osporava način na koji je prvostupanjski sud ocijenio iskaze stranaka smatrajući nejasnim razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazima svih troje tuženika već je vjeru poklonio iskazu tužiteljice pa u navedenom nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično i pogrešne primjene materijalnog prava kao i ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Nastavno osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda da bi Ugovor o darovanju/2005 bio ništetan iz razloga što prethodni Ugovor o darovanju/1996 ne bi bio raskinut na zakonit način pri tome ističući da je UG bilo itekako poznato da je prije sklapanja Ugovora o darovanju/2005 FG raskinuo prethodno sklopljeni Ugovor o darovanju/1996, a o čemu je tužiteljica imala saznanja.

9. Ovaj je sud prije svega na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispitao prvostupanjsku presudu iz aspekta bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti jer je izreka pobijane presude kojom je utvrđuje da je Ugovor o darovanju/2005. inegzistentan u proturječ ju sa njezinim razlozima u kojima prvostupanjski sud utvrđuje da je taj Ugovor ništeten jer je protivan prisilnim propisima, a da pri tome ne navodi kojim prisilnim propisima je protivan, i moralu društva pri tome se pozivajući na odredbu članka 322. ZOO iako je Ugovor o darovanju/2005. sklopljen 28. listopada 2005. i zbog čega se taj obvezni pravni odnos, na temelju članka 1163. stavka 1. ZOO/05 (kojim je propisano da se odredbe tog Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona), treba prosuđivati primjenom Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO/91).

10. Člankom 63. ZOO/91, gotovo identično kao u članku 282. ZOO/05, definiran je nesporazum određujući da kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovi ili o predmetu obveze, ugovor ne nastaje, dok je prema članku 103. stavku 1. ZOO/91 ništav ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ugovor u slučaju nesporazuma koji se u teoriji naziva nepostojećim ugovorom jednako kao i ništav ugovor ne proizvode pravne učinke .

11. Tužiteljica nije činjenično potkrijepila svoje tvrdnje o postojanju nesporazuma pri sklapanju Ugovora o darovanju/2005 u smislu članka 63. ZOO/91, dok je u konkretnom slučaju, pazeći po službenoj dužnosti na ništavost na temelju članka 327. stavka 1. ZOO/05 koji je identičan članku 109. stavku 1. ZOO/91 , taj Ugovor o darovanju prvostupanjski sud utvrdio ništavim jer je protivan prisilnim propisima i moralu društva iako tužiteljica tijekom postupka to nije ni tvrdila.

12. Obzirom tužiteljica nije iznijela ni jednu pravno relevantnu činjenicu na kojoj temelji tvrdnje o nesporazumu o pravnoj naravi (predmetu ili osnovi) Ugovora o darovanju/2005 niti se to ne može zaključiti iz provedenog dokaznog postupak pa tako niti iz iskaza tužiteljice, te da ni prvostupanjski sud ne utvrđuje niti iznosi ikakve činjenice koje bi upućivale na zaključak o Ugovoru o darovanju/2005 kao nepostojećem ugovoru, to nema ni činjenične ni pravne podloge za utvrđenje tog Ugovora neegzistentnim odnosno nepostojećim u smislu članka 63. ZOO/91, pa je iz tog razloga pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

13. Iako tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ne iznosi činjenice zbog kojih bi Ugovor o darovanju bio ništetan u smislu članka 322. stavka 1. ZOO/05, odnosno , pravilno ništav u smislu članka 103. stavka 1. ZOO/91, prvostupanjski sud na temelju činjenice da je otac tužiteljice prethodno 1996. s tužiteljicom i tuženikom sklopio Ugovor o darovanju/1996. predmetnog stana na temelju kojeg nije uknjiženo pravo vlasništva u zemljišnim knjigama u korist daroprimaca, pogrešno zaključuje da je Ugovor o darovanju/2005 ništetan zbog toga je protivan prisilnim propisima jer činjenica da prethodni Ugovor o darovanju/1996 nije raskinut na pravno valjani način i za slučaj da je to točno, ne čini Ugovor o darovanju/2005 protivnim ni jednoj prisilnoj odredbi. Taj Ugovor o darovanju nije protivan niti moralu društva jer u utvrđenim okolnostima da tužiteljica nije stanovala u tom stanu, da stranke unatoč saznanju da se Ugovor o darovanju/1996 zbog nedostataka u odnosu na predmet darovanja ne može provesti u zemljišnim knjigama (1998.) nisu otklonile taj nedostatak sklapanjem novog ugovora o darovanju ili njegovom dopunom u smislu određenja predmeta darovanja u cilju postizanja svrhe takvog ugovora, te narušenim obiteljskim odnosima tužiteljice sa roditeljima, postupanje stranaka tog Ugovora ne može se ocijeniti protivnim moralu društva jer se pok. majci ZG, a ni pok. ocu, ne može kao pravnim laicima staviti na teret da su znali da prethodni ugovor nije raskinut na valjani način, odnosno pod pretpostavkama propisanim pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koji se imajući vrijeme kada je Ugovor o darovanju/1996. sklopljen primjenjuje na temelju članka 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91)

14. Osim toga, valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti (osim u slučaju iz članka 7. stavka 2. ZPP). Iako sud prema članku 109. stavku 1. ZOO/91 pazi na ništavost po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe i nije ovlašten ocjenjivati ništavost nekog ugovora izvan okvira činjenica iznesenih tijekom postupka. U predmetnom slučaju tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica se nije pozivala na ništavost Ugovora o darovanju/2005 niti je iznosila pravno relevantne činjenice koje bi mogle upućivati na ništetnost predmetnog ugovora. U takvim okolnostima prvostupanjski sud nije mogao po službenoj dužnosti utvrditi ništavost tog pravnog posla, dok ugovor za koji je člankom 63. ZOO/91 (člankom 282. ZOO/05) propisano da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe članka 103. stavka 1. ZOO-a, koja ništavosti vezuje uz te okolnosti.

14.1. Naprijed izneseno pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-2357/2015 od 2. veljače 2016., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021., Rev-1728/2018 od 15. prosinca 2021. i Rev-785/2023 od 30. siječnja 2023.

15. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je na temelju članka 373.a stavka 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle i u odnosu na tuženicu PG koja je zajedno s tuženikom MG preuzela parnicu iza pok. tuženice UG.

16. Obzirom na preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP obvezati tužiteljicu naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku EG.

17. Potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP ovaj sud ocijenio je zahtijevane troškove tuženika koji se odnose trošak sastava podneska od 25. listopada 2018. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr.8. točke 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog upravnog suda RH – dalje u tekstu: Tarifa), zastupanja na ročištu 4. ožujka 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točke 5. Tarife, sastava odgovora na tužbu (3. travnja 2020.) i sastava podneska od 2. rujna 2025. u iznosima od po od 200,00 EUR sukladno Tbr.9. točka 1. Tarife, sastav podneska od 7. siječnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR , zastupanja na ročištu 20. ožujka 2005., 8. svibnja 2025. i 10. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 EUR, PDV na iznos od 1.150,00 EUR u iznosu od 287,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife ili sveukupno 1.437,50 EUR te je u tom iznosu tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

17.1. Nepotrebnim za vođenje parnice ocijenjen je zahtijevani trošak tuženika za sastav podnesaka od 29. listopada 2018. i 5. listopada 2018. budući su sadržajno istovjetni podnesku od 25. listopada 2028. za koji mu je priznat trošak, sastav podneska – žalbe na rješenje o nastavku postupka od 16. lipnja 2021. budući da nije uspio sa žalbom, sastav podneska od 25. travnja 2023., 12. ožujka 2005. i 2. svibnja 2025. budući činjenice iznijete u istom kao i priloženi dokazi nisu odlučni za predmet spora pa stoga ni za vođenje parnice. Neosnovanim je ocijenjen trošak zastupanja na ročištu 4. ožujka 2020. zatražen po Tbr.9. točki 1. Tarife budući je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

18. Budući je tuženik uspio sa žalbom to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi trošak žalbe u zahtijevanom iznosu do 312,50 EUR (Tbr.10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife) dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer nije uspjela u žalbenom postupku.

19. Rješenje prvostupanjske odluke nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku (članak 365. stavak 2. ZPP).

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer