Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-75/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Luka Rijeka d.d. za usluge u pomorskom prometu, lučke usluge, skladištenje robe i špediciju, Riva 1, Rijeka, OIB 92590920313, zastupan po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete,, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4022/2021-45 od 17. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4022/2021-45 od 17. veljače 2026. potvrđuje.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u toč. I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć isplati iznos od 8.576,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Točkom II tuženiku je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.584,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos u preostalom dijelu.
2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke i to svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, odnosno tuženik protiv toč. I i dosuđujućeg dijela toč. II izreke, dok tužitelj podnosi žalbu protiv toč. III i odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP). Predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže u tom dijelu žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, dok tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći za razdoblje od ožujka 2017. do rujna 2022. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to počev od prvog u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:
-tužitelj je 20. rujna 2011. doživio nesreću na radu prilikom obavljanja radne operacije istovara iz kontejnera koji je obavio viličarem u vlasništvu tužene i kojim je upravljao radnik tuženika;
- presudom suda prvog stupnja posl. br. Pr-253/2016 od 7. travnja 2020. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu neimovinske i imovinske štete s time da se iznos od 71.060,00 kn odnosio na naknadu na ime tuđe njege i pomoći za razdoblje od 20. rujna 2011. do siječnja 2017.;
-u navedenom predmetu provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelju zbog posljedica zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa njega i pomoć 10 sati dnevno tijekom prva 3 mjeseca, 5 sati dnevno tijekom idućih 6 mjeseci, a doživotno 8 sati tjedno.
7. Prema rezultatima vještačenja određenim u predmetnom postupku po vještaku dr. Deanu Girotto, specijalisti neurokirurgu sud prvog stupnja utvrđuje da je zbog teških neuroloških kliničkih posljedica tužitelju doživotno potrebna nestručna tuđa pomoć u svim osnovnim aktivnostima svakodnevnog života i težim kućnim poslovima po 8 sati tjedno kao što je procijenio i prethodni vještak( dr. Zlatko Kolić) jer nije došlo do poboljšanja njegova zdravstvenog stanja, dakle u istom obimu kao i u prethodnom razdoblju.
8. S obzirom na opisana utvrđenja zaključuje da je i u utuženom razdoblju kao i u prethodnom tužitelju bila neophodna tuđa njega i pomoć u trajanju od 8 sati tjedno, s time da primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a zaključuje kako je primjeren iznos za svaki sat 4,00 eura. Stoga daljnjom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) obvezuje tuženika za utuženo razdoblje(67 mjeseci po 128,00 eura mjesečno) na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 8.576,00 eura.
9. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos zaključuje kako je osnovan zahtjev za tu tražbinu na cjelokupni dosuđeni iznos od presuđenja do isplate, s obzirom da je visina dosuđene naknade procijenjena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate da bi bio osnovan za slučaj da je visina naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme nastale obveze što u konkretnom predmetu nije slučaj, pa stoga odbija zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate u preostalom dijelu.
10. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odgovarajućom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) dosuđujući mu na ime troškova na ime zastupanja po odvjetniku te na ime troškova vještačenja ukupan iznos od 3.584,60 eura dok u preostalom dijelu zahtjev odbija.
11. U fazi žalbenog postupka prijeporno je da li tužitelju za utuženo razdoblje pripada pravo na naknadu imovinske štete u opsegu kao što je to bilo za prethodno razdoblje jer tuženik smatra da utvrđenja suda prvog stupnja ne upućuju na osnovanost tvrdnji tužitelja da bi mu takva pomoć bila potrebna u opsegu od 8 sati tjedno, kao i visina pripadajućeg iznosa te tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos jer tužitelj ustraje kod tvrdnji da bi mu iste pripadale, počev od svakog dospjelog mjesečnog iznosa do isplate.
12. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama stranaka nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja za donošenje presude iznio jasne i neproturječne razloge tako da je presudu u svemu moguće ispitati.
13. Nadalje, za donošenje odluke sud prvog stupnja utvrdio je sve relevantne činjenice te iste pravilno ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a i na temelju takvih utvrđenja izveo valjane pravne zaključke.
14. Tuženik je i tijekom prvostupanjskog postupka kao i sada u žalbi tvrdio da tužitelju nije potrebna pomoć u opsegu od 8 sati tjedno jer da je u međuvremenu došlo do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja s obzirom da proizlazi kako se kreće bez asistencije, da je u određenom razdoblju upravljao vozilom i da osobnu higijenu obavlja samostalno, iz čega da proizlazi kako mu pomoć treba povremeno a ne kontinuirano. Smatra da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi mu takva pomoć stvarno bila nužna po 8 sati tjedno. Međutim, po prijedlogu tužitelja sud prvog stupnja je proveo medicinsko vještačenje po vještaku neurokirurgu koji je nedvojbeno potvrdio da je s obzirom na trajne posljedice koje su kod tužitelja zaostale zbog zadobivenih ozljeda i trajno umanjenjem životne aktivnosti uslijed teških neuroloških kliničkih posljedica, istom doživotno potrebna nestručna tuđa pomoć u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti i to u trajanju od 8 sati tjedno, kao što je to prethodno utvrđeno i po vještaku dr. Zlatku Koliću. Stoga suprotne tvrdnje tuženika s obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka i prema mišljenju ovoga suda nisu osnovane niti upućuju na dvojbu da li bi tužitelju i za utuženo razdoblje bila potrebna tuđa njega i pomoć u navedenom obimu. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a s obzirom na općepoznate cijene pružanja takvih usluga nestručne pomoći za svaki sat odmjerio iznos od po 4,00 eura. Stoga je s obzirom na dužinu trajanja potrebe za tom pomoći za utuženo razdoblje pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosudio tužitelju ukupan iznos od 8.576,00 eura, kako je to odlučeno toč. I izreke presude.
15. Protivno tvrdnjama tužitelja na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći, s obzirom da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti čija je visina određena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zakonska zatezna kamata pravilno je određena sa danom donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO.-a ( tako i odluke Vrhovnog suda RH Rev-638/20 od 12. siječnja 2021., Rev-168/17 od 26. siječnja 2021. i Rev-3562/19 od 29. studenog 2022.).
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife pa je i u tom dijelu presudu valjalo potvrditi.
17. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer nisu uspjeli u žalbi dok se kod zahtjeva tuženika za naknadu odgovora na žalbu ne radi o potrebnom trošku (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).
18. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 15 travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
