Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1060/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća te Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, Starčevićeva 24D, protiv tuženika Grada Solina, OIB: 40642464411, Stjepana Radića 42, Solin, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sesartić, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi utvrđenja prava vlasništva, parcelacije i upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1598/2021-26 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Grada Solina i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1598/2021-26 od 23. travnja 2025. pod toč. I. izreke u dijelu kojem je utvrđeno da je tužitelj MI vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (kat. br. 3509) površine 500 m2 za cijelo, kao i dijela čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. br. 3508), u površini od 745 m2, i to baš onog dijela koji je prikazan u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića od 31. siječnja 2018., slovima D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, D, koje vještvo čini sastavni dio te presude, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je tuženik Grad Solin dužan trpjeti da tužitelj MI temeljem te presude u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižbu prava vlasništva novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 745 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 500 m2, sve na ime tužitelja MI za cijelo uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika, kao i pod toč. II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P -1598/2021-26 od 23. travnja 2025. pod toč. I. izreke u dijelu kojem je određeno da je tuženik Grad Solin dužan trpjeti parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da se iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni dio u površini od 745 m2 koji je pobliže označen u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića od 31. siječnja 2018. i taj dio formira kao samostalna čestica s novim brojem, kao i provedbu te parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] , te se u tom dijelu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja MI.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grada Solina za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 913,97 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] (kat. br. 3509) površine 500 m2 za cijelo kao i dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. br. 3508) zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 745 m2 i to baš onog dijela koji je prikazan u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića od 31. siječnja 2018. slovima D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, D, koje vještvo čini sastavni dio te presude te da je tuženik dužan trpjeti parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da se iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni dio u površini od 745 m2, koji je pobliže označen u naprijed spomenutom vještvu, i taj dio formira kao samostalna čestica s novim brojem, kao i provedbu te parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] te da je tuženik nadalje dužan trpjeti da tužitelj temeljem te presude i prije spomenute parcelacije u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižbu prava vlasništva novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 745 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 500 m2, k. o. [katastarska općina], sve na ime tužitelja za cijelo uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da sama činjenica upisa u posjedovni list ne dokazuje faktično posjedovanje stvari, a osobito ne njegovu vrstu i kakvoću, zbog čega je nejasno na koji je način tužitelj izvršavao svoj posjed u odnosu na dio nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]. Navodi da prethodno navedena čestica predstavlja zemljanu površinu obraslu livadom, a da se tek na neznatnom dijelu nalazi stambeni objekt gotovo u cijelosti položen na kč. br. [katastarska čestica], zbog čega se isto ne može smatrati okućnicom. Nadalje, ukazuje da predmetno zemljište ni bilo na koji način obrađivano od kada je napravljena kuća tužitelja, zbog čega predmetna čestica nije bila u neprekinutom posjedu tužitelja, odnosno njegovih prednika. Također, ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo navodeći da je usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine konvalidirao, s obzirom na to da prednica tužitelja DI nije bila ni vlasnica istog. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 913,97 eura.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. br. 3509) površine 500 m2 za cijelo i dijela čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. br. 3508) u površini od 745 m2, i to baš onog dijela koji je prikazan u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Čorića od 31. siječnja 2018. slovima D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, D, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da je tuženik dužan trpjeti parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] na način da se formira kao samostalna čestica s novim brojem, kao i provedba te parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja .

7. Naime, nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće bitne činjenice:

- da je nekretnina koja je predmet spora na skici vještva prikazana slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, A, što predstavlja cijelu čest. zem. [katastarska čestica] (kat. br. 3509) te dio čest. zem. [katastarska čestica] (kat. br. 3508), sveukupne površine 1245 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što da u naravi predstavlja samostojeću stambenu kuću od tri nadzemne etaže anagrafske oznake [adresa], tlocrtne površine 118 m2, pomoćni objekt podrumske etaže u fazi izgradnje koji je položen uz sjeverni rub stambenog objekta i tlocrtne je površine 27 m2, zemljanu površinu obraslu livadom i položenu na istočnom dijelu te zemljanu površinu koja se upotrebljava kao parking na južnom dijelu,

- da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo tuženika od 15. rujna 2016., dok je prije toga vlasništvo predmetnih nekretnina bilo upisano kao općenarodna imovina pod upravom mjesnog N.O. Solin,

- da je u posjedovnom listu broj 38 na kat. čest. [katastarska čestica] ([adresa] m2, kuća 7 m2 i vinograd 980 m2) i na kat. čest. [katastarska čestica] ([adresa] m2, kuća 85 m2 i dvor 415 m2) kao posjednik za cijelo upisana DI,

- da je tužitelj po svojim prednicima najkasnije od 1952. godine, od kada datira podatak o posjedovanju iz povijesti katastra zemljišta, u samostalnom, neprekinutom i kvalificiranom posjedu nekretnina,

- da je u vrijeme dosjelosti potrebno računati i vrijeme posjedovanja do 8. listopada 1991. jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini,

- da je tužitelj vlasništvo predmetnih nekretnina stekao usmenim kupoprodajnim ugovorom zaključenim s pok. DI, da isti predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja,

- da je istekom 1992. godine protekao rok od četrdeset godina, koje vrijeme je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 17. studenoga 1999., kao dana kada je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-I-58/1997 ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme proteklo prije toga dana.

8. Suprotno žalbenom navodu tuženika, utvrđenje suda prvog stupnja o tome da bi prednici tužitelja bili u posjedu predmetnih nekretnina od 1952. godine ne temelji se samo na podacima iz povijesti promjena na katastarskim česticama, iz kojih proizlazi da su obje nekretnine prema evidenciji iz stare izmjere od 1952. godine bile upisane u dva posjedovna lista (list broj 39 na ime MIŽ i posjedovn i list broj 30 na ime DIŽ), koji upis je promijenjen 1969. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-416/68 na DI ud. DIŽ, već i na oporuci sačinjenoj pred Kotarskim sudom u Splitu pod brojem IIR-87/7, iz koje također proizlazi da je pok. ĆI predmetne nekretnine zvane "M" podijelila među sinovima (ĆIŽ i NIŽ) te iskaza saslušanih svjedoka u postupku. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da iz iskaza svjedoka NI, koji je sin pok. prodavateljice DI, proizlazi da je vlasnik predmetnih nekretnina bio njegov djed EI, kojega je naslijedila supruga ĆI, koja je zemljište podijelila sinovima FI (njegovom ocu) i TI, a iza smrti FI, naslijedila ga je supruga DI, majka svjedoka, koja je nekretnine prodala tužitelju. Da u bitnome istovjetno, glede posjedovanja i obrađivanja predmetnih nekretnina od strane DI, iskazuje i svjedokinja CI, dok svjedoci ZI, JI i UI suglasno navode da tužitelja, koji je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao kupoprodajom 1971. godine, nitko nije ometao u posjedu otkada je ušao u posjed nekretnina, da je u početku na zemljištu obrađivao poljoprivredne kulture koje su bile posađene u trenutku kupoprodaje, koje je kasnije raščistio da bi počeo graditi kuću.

8.1. Dakle, suprotno paušalno iznesenim žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je navedena bitna činjenična utvrđenja zasnovao na valjanoj ocjeni svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te je za takva utvrđenja iznio jasne i valjane razloge utemeljene na rezultatima dokaznog postupka koje prihvaća i ovaj sud.

9. Nadalje, odredbom čl. 13. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP), određeno je da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, pri čemu se smatra, prema odredbi čl. 19. st. 2. ZVDSP-a, da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Isto tako, prema odredbi st. 1. te odredbe posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetanje ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

9.1. Dakle, sama činjenica da se nekretnina u određenom razdoblju ne obrađuje ili da je promijenjena njezina kultura ne predstavlja okolnost koja bi sama po sebi dovela do prestanka posjeda, jer se posjed ne iscrpljuje u intenzitetu gospodarskog korištenja stvari, već u postojanju faktične vlasti i mogućnosti njezina izvršavanja uz isključenje trećih osoba. Posjed ne prestaje niti se prekida ako je izostanak njegova izvršavanja bio samo privremen, u smislu čl. 19. st. 1. ZVDSP-a. Budući da tuženik nije dokazao postojanje konkretnih i pravno relevantnih okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici, izgubili faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kontinuitet njihova posjeda, a paušalni žalbeni navodi kojima se to osporava, nisu osnovani.

9.2. U odnosu na žalbene navode tuženika da pok. DI nije bila vlasnica predmetnih nekretnina pa svoja vlasnička prava nije niti mogla prenijeti na tužitelja , ukazuje se žalitelju da za valjanost pravnog temelja posjeda nije odlučno je li prednik bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, već je dovoljno da je raspolagao nekretninom kao izvanknjižni vlasnik i da je izvršena predaja u posjed, čime se uspostavlja zakonit posjed u smislu pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjivao kao pravno pravilo temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/46), koja su se primjenjivala u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora 1971. godine. Naime, u paragrafu 1461. bilo je propisano da je zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu, dok je prema paragrafu 425. bilo moguće steći vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, u slučaju predaje nekretnine u posjed. Stoga, i ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom , uz predaju u posjed nekretnine, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem rješenje poslovni broj Rev 778/2021-2 od 6. srpnja 2022.).

10. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi u tom dijelu pobijanu presudu, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

11. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja pogrešno promijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na parcelaciju zemljišta.

12. Naime, postupak odnosno uvjeti pod kojima se parcelacija zemljišta provodi uređeni su posebnim zakonom - Zakonom o prostornom uređenju (''Narodne novine'', broj 155/22 – dalje u tekstu: ZPU). Sudska presuda kojom se utvrđuje pravo vlasništva je samo jedan od akata u skladu s kojim se, uz postojanje pretpostavki propisanih tim Zakonom, provodi parcelacija (čl. 202. ZPU). Upravno tijelo nadležno za provođenje parcelacije, u smislu odredaba ZPU, koje su zakonske odredbe kogentne naravi dužno je odlučivati o provođenju parcelacije u svakom konkretnom slučaju u skladu s odredbama tog posebnog Zakona te nije pravno dopušteno sudskom presudom u ovakvoj vrsti parnice naložiti provođenje parcelacije.

13. Stoga, trebalo je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, kako je i odlučeno u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

14. Iako je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, nije mijenjana odluka o troškovima postupka, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

14.1. Kako sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tuženik odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, to odluka o troškovima postupka u preostalom dijelu po službenoj dužnosti glede visine nije ispitivana.

15. Odluka pod toč. III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba osnovana samo u razmjerno neznatnom dijelu.

U Velikoj Gorici 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat