Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-840/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ZG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika ZG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tonću Miliću, odvjetniku iz Metkovića, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1905/2021-35 od 11. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1905/2021-35 od 11. travnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi provođenja novog prethodnog postupka i glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«Utvrđuje se da je tužitelj ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik stana na trećem katu kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica][katastarska čestica]Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] što predstavlja 1/5 predmetne nekretnine, pa se ovlašćuje tužitelj po pravomoćnosti ove presude uknjižiti pravo vlasništva navedene nekretnine na svoje ime za 1/5 dijela uz prethodni izbris tog prava sa imena tuženika pod 1. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika pod 2. JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakog za po 1/10 dijela, odnosno njihovog pravnog prednika TG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/5 dijela.»
1.1. Sud prvog stupnja donio je i rješenje čija izreka glasi:
«I. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi: "Određuje se privremena mjera i tuženicima se zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], dvor 337 m2 i kuća 137 m2, ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
II. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.049,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tužitelja obveže da im naknadi troškove parničnog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana u cijelosti te predlaže da ju sud drugog stupnja odbije u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka i troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Tuženici u žalbi tvrde da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a citirajući zakonski tekst te odredbe, te također tvrde da tužitelj u tužbenom zahtjevu nije opisao stan u odnosu na kojeg traži utvrđenje prava vlasništva u smislu da je naznačio iz kojih se prostorija sastoji i koja je njegova površina , a sud je o takvom tužbenom zahtjevu raspolagao i potom ga usvojio. Naime, tuženici tvrde da je sam tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2022. naveo da je njegov stan na trećem katu različit od svih ostalih stanova u kući jer je on svoj treći kat uredio kao dva odvojena i zasebna stana položena u pravcu sjever-jug iz kojih razloga nije jasno o kojem stanu na trećem katu se raspravlja.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane . Naime, s obzirom da tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva stana doista je u tužbenom zahtjevu, a i u izreci presude, da bi ona mogla postati ovršna isprava , bilo potrebno naznačiti površinu stana, odnosno, a s obzirom na osnovanu žalbenu tvrdnju da je sam tužitelj navodio da je on treći kat kuće uredio kao dva odvojena i zasebna stana položena u pravcu sjever-jug, u izreci je trebalo jasno naznačiti traži li tužitelj utvrđenje prava vlasništva na oba stana, ukoliko oni postoje, pri čemu je u takvom slučaju trebalo naznačiti površinu stana kao i naziv prostorija svakog od dva stana, ili ukoliko se radi o jednom stanu, tada je također trebalo naznačiti naziv i broj prostorija kao i ukupnu površinu toga stana da bi se znalo što je predmet raspravljanja. U tom smislu sud je trebao pozvati tužitelja primjenom odredbe članka 109. stavak 1. ZPP-a da dopuni tužbeni zahtjev tako da naznači površinu stana i naziv svih prostorija koje su sastavni dio stana jer se samo o takvom tužbenom zahtjevu moglo meritorno raspravljati.
5.2. Iz obrazloženih razloga osnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
6. Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje prava vlasništva stana na trećem katu te utvrđenje suvlasništva na cijeloj nekretnini, na kojoj je stan izgrađen, u 1/5 dijela tvrdeći da je stan na trećem katu zgrade koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] iz zk.ul . [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgradio svojim sredstvima po dopuštenju tadašnjeg vlasnika nekretnine, sada pokojnog TG, čiji su pravni slijednici tuženici, te da mu je sada pokojni TG priznao pravo vlasništva stana na trećem katu. Tužitelj je u dokaz svojih tvrdnji u spis predao Ugovor od 28. rujna 1998., kojeg je zaključio sa svojim stricem TG (dalje: Ugovor), iz sadržaja kojeg proizlazi da je TG, kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dopustio tužitelju da izgradi treći kat na obiteljskoj kući koja je do tada imala prizemlje i dva kata te mu je tim Ugovorom TG priznao pravo vlasništva trećeg kata obiteljske kuće sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tužitelj priznao TG pravo vlasništva preostalog dijela obiteljske kuće. Na pismenom primjerku Ugovora od 28. rujna 1998. nalaze se potpisi ispod strojem otisnutog imena tužitelja i TG. Tuženici su tijekom postupka osporavali postojanje citiranog Ugovora, a posebno su osporavali da bi njihov pravni prednik TG potpisao takav Ugovor. Sud prvog stupnja iznosi pravno shvaćanje da su tuženici, koji su osporavali vjerodostojnost potpisa svojeg oca TG na pismenom Ugovoru kojeg je tužitelj predao u spis i na kojem je temeljio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, trebali predložiti provođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa TG, što nisu učinili iz kojih razloga sud zaključuje da je Ugovor vjerodostojan i da je vlastoručno potpisan od strane TG i tužitelja, bez obzira što njihovi potpisi nisu bili ovjereni kod javnog bilježnika. Po ocjeni suda pismeni Ugovor između tužitelja i pravnog prednika tuženika dokazuje postojanje dogovora, odnosno dozvole vlasnika nekretnine da tužitelj stekne pravo vlasništva stana na trećem katu, tim više što je prilikom očevida tužitelj imao ključeve od svih etaža kuće u kojoj se nalazi sporni stan, a koja ukupno ima pet etaža, te da nije bilo potrebno izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka, smatrajući da bi to bilo suvišno i neekonomično. Po ocjeni suda pravni posao između tužitelja i TG izvršen je u potpunosti i proizvodi pravne učinke te sud utvrđuje da je tužitelj vlasnik stana na trećem katu, a s obzirom da nekretnina ima pet etaža, zaključuje, primjenjujući odredbu članka 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV), da je izgradnjom stana tužitelj postao suvlasnik u 1/5 dijela cijele nekretnine.
6.1. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da su u konkretnom slučaju, u kojem su tuženici osporavali da je potpis na Ugovoru na kojem tužitelj temelji tužbeni zahtjev potpis njihovog pravnog prednika TG tuženici bili dužni predložiti grafološko vještačenje, odnosno bili dužni dokazati svoje tvrdnje da potpis na Ugovoru nije potpis njihovog pravnog prednika. Prema stabilnoj sudskoj praksi izraženoj u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-190/2023 i Rev-932/2021), a koju praksu prihvaća i ovaj sud, na tužitelju je teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis, odnosno u konkretnom slučaju potpis pravnog prednika tuženika. Tuženici su u postupku osporavali da je Ugovor zaključen, dakle da postoji pravni odnos na kojem je tužitelj temeljio tužbeni zahtjev, pa kako je prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, teret dokaza je na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji. Kako u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je Ugovor dokaz postojanja sporazuma s pravnim prednikom tuženika da će on steći pravo vlasništva stana na trećem katu , nakon što ga izgradi svojim sredstvima na nekretnini tada u vlasništvu pravnog prednika tuženika, tužitelj je tu činjenicu trebao dokazati. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o tome na kome je teret dokazivanja sporne činjenice potpisa pravnog prednika tuženika sud prvog stupnja nije postupio po odredbi članka 288.a stavak 2. ZPP-a koja propisuje da će sud postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora. Iz tih razloga sud nije pravilno utvrdio spornu činjenicu među strankama da je tužitelj na temelju valjanog pravnog posla s pravnim prednikom tuženika stekao pravo vlasništva stana zbog čega također pogrešno nije provodio preostale dokaze koje je predlagao tužitelj na okolnost postojanja sporazuma s pravnim prednikom tuženika da će po završenoj izgradnji postati vlasnik stana na trećem katu kuće.
6.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, a obzirom na činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je odlučivati primjenom odredbe članka 156. stavak 1. ZV-a. Tom odredbom propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene ili prigrađene nekretnine. Obzirom da tužitelj u bitnome tvrdi da mu je pravni prednik tuženika dopustio da svojim sredstvima izgradi treći kat na obiteljskoj kući sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da će nakon izgradnje postati vlasnik te etaže, i da je upravo na te sporne činjenice tužitelj osim pismenog Ugovora predlagao i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka AG, LG i CG te ovjerenu izjavu HG (brata TG) od 11. listopada 2017., sud prvog stupnja bio je dužan provesti i te dokaze te potom utvrditi spornu činjenicu među strankama je li tužitelj svojim sredstvima dogradio treći kat u kojem se nalazi stan ili stanovi te je li njegov stric TG, tadašnji vlasnik nekretnine, odredio da će tužitelj steći vlasništvo stana izgrađenog na trećem katu i odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine, kako to tvrdi tužitelj.
7. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka na temelju odredbe članka 377. stavak 1. ZPP-a na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.
8. U ponovnom postupku sud prvog stupnja prije svega će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u ovoj odluci tako što će primjenom odredbe članka 109. stavak 1. ZPP-a pozvati tužitelja da dopuni tužbeni zahtjev na način da naznači površinu stana ili stanova na trećem katu na kojem traži da bude utvrđen vlasnikom te također da navede od kojih se prostorija sastoji stan/stanovi bez obzira na utvrđenu činjenicu da stan/stanovi nisu dovršeni. Tijekom pripremnog ročišta sud će postupiti prema odredbi članka 288.a stavak 2. ZPP-a te će ovisno o dokaznim prijedlozima stranaka odlučiti koje od predloženih dokaza na sporne činjenice će provesti, time da je po ocjeni ovog suda na glavnoj raspravi potrebno saslušati svjedoke AG, LG i CG na okolnost je li tužitelj svojim sredstvima dogradio treći kat kuće na kojem se nalazi stan/stanovi te je li TG, kao tadašnji vlasnik nekretnine, odredio da će tužitelj nakon izgradnje trećeg kata biti vlasnik tog kata, a također potrebno je u svrhu dokaza pročitati ovjerenu izjavu HG (brata TG) od 11. listopada 2017., koju je također tužitelj predložio u svrhu dokaza te potom analizirati sve provedene dokaze i ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.
8.1. Skreće se pažnja sudu prvog stupnja da u slučaju ako utvrdi da je tužitelj vlasnik stana/stanova na trećem katu kuće izgrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je o tužbenom zahtjevu za utvrđenje suvlasništva cijele nekretnine vezanog uz vlasništvo etažne cjeline o veličini suvlasničkog dijela potrebno odlučiti primjenom odredbe članka 74. ZV-a, odnosno potrebno je utvrditi korisnu vrijednost stana/stanova za koje tužitelj tvrdi da je vlasnik u odnosu na korisnu vrijednost svih stanova i ostalih prostorija koje se nalaze na cijeloj nekretnini. Naime, sukladno načelu jedinstva nekretnine iz članka 66. stavak 1. ZV-a vlasnik određenog posebnog dijela nekretnine (u konkretnom slučaju tužitelj kao graditelj stana/stanova na trećoj etaži) po samom zakonu stekao je suvlasništvo odgovarajućeg idealnog dijela nekretnine (isto pravno shvaćanje izneseno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1303/2008 i Rev-920/2021).
Koprivnica, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
