Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: P-468/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Milenku Jakšiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, izvan rasprave, 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-3729317, sklopljenog u Sisku između tužiteljice i tuženika dana 17.10.2006. godine, sadržane u čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu, u dijelovima koji glase:
„3. /treće/ NAKNADA
2.50 % (dva zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
„Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 23,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 17. listopada 2006. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 39,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 22. prosinca 2007. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 12. studenog 2025., tužiteljica OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , navodi kako je s tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, 17. listopada 2006. u [adresa] sklopila Ugovor o kreditu broj: 158-50- 3729317 u iznosu od 7.000,00 HRK. U članku 3. Ugovora o kreditu propisano je da se tužiteljici prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada od 2,50 % od iznosa kredita, bez da joj je prethodno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, te zašto je naknada određena u visini od 2,50 % od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini nepoštenom, te time ništetnom po odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kao i neodredivom, te time ništetnom po odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, s obzirom na to da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljici je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta neopravdana obveza koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava. Također, u ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. Nadalje, tuženik je tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a faktično mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši je za iznos od 175,00 HRK, odnosno 23,25 EUR, s troškovima za obradu kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditnog iznosa, isti je obračunavao i tužiteljici zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je isplatio drugi, manji iznos kredita. Pritom tužiteljica ističe da su se o ovom pitanju na isti način izjasnili i viši sudovi RH, primjerice Županijski sud u Zadru u presudi posl. br. Gž-358/2023 od 23. svibnja 2023. godine koji ističe da je „prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odredio ništetnom odredbu članka 5. Ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao kreditoru platiti naknadu za odobrenje kredita 1,25% jednokratno na iznos odobrenog kredita te kada je naloženo tuženici isplatiti tuž itelju stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe“, navodeći za takvu odluku isto obrazloženje kakvo je izloženo u t. 4. ove Tužbe. U članku 9. istog Ugovora o kreditu, broj: 158-50-3729317, određeno je da „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“. Na temelju navedene odredbe, tuženik je tužiteljici zbog prijevremene otplate kredita dana 22. prosinca 2007. godine obračunao i naplatio iznos od 300,00 HRK/39,82 EUR. Kako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, ta odredba ima se smatrati nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pošto je isti u trenutku sklapanja ugovora imao status fizičke osobe koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Kako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga tužiteljica nije imala utjecaja na njen sadržaj, smatra se da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Navedena je ugovorna odredba iz članka 9. Ugovora o kreditu suprotna kogentnoj odredbi Zakona o obveznim odnosima u kojoj je propisano da banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, odnosno nema pravo na izgubljenu dobit, a tuženik pri sklapanju ugovora nije precizirao na koje točno radnje se odnosi navedena naknada, kako će obračunati visinu iste, niti je dokazao da mu je prijevremenom otplatom kredita tužiteljica nanijela bilo kakvu štetu ili dodatne troškove, što navedenu odredbu čini i neodređenom i nedopuštenom, te posljedično, na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti ugovora zbog činidbe, ništetnom. Ta činjenica za posljedicu ima povrat svega što se po osnovi iste odredbe primilo, odnosno iznos koji je tuženik naplatom naknade za prijevremenu otplatu kredita stekao bez osnove, temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove.
2. Tuženik iako uredno pozvan u smislu članka 285. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu; ZPP) na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave, uz primjerak tužbe i priloga, te upozorenja da će u suprotnom biti donesena presuda zbog ogluhe, ako nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koji je podnio sam tužitelj, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu prema članku 331b ZPP-a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci.
4. Temeljem članka 154 ZPP-a sud je tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 329,00 Eura, a koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 250,00 Eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 79,64 Eura.
Sisak, 15. travnja 2026.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem pošte u 3 (tri) primjerka ili putem e- komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici, po punomoćniku
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, [adresa] Zagreb
