REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P-511/2019-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću, protiv tuženih SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Ivi Fejzagić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i brisanja zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te tuženog s punomoćnicom, a u odsutnosti tužene, dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 974/2021 dijela kč. br. [katastarska čestica], Pašinec u kutu, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 974 m2, koji dio je na Skici lica mjesta br. 3, sačinjenoj dana 31. kolovoza 2023. po sudskom vještaku za geodeziju Josipu Žulju, označen spojnicom točaka C4-B-C-D-C3-C8-C7-H-C6- A5-A6-C4, što je tužena SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju ove presude.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju u odnosu na navedeni dio nekretnine, sastavljenog i potvrđenog u formi javnobilježničkog akta pri javnom bilježniku Ivanu Adžiji, pod poslovnim brojem OU-133-2015 od dana 13. srpnja 2015., koja zabilježba je zaprimljena pod brojem Z-17892/2015 u odnosu 3630/1, Pašinec u kutu, površine 562 čhv, upisana u zemljišnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu po punih 1/1 predmetne kč. br. [katastarska čestica], Pašinec u kutu, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari dana 3. lipnja 2019. podnio tužbu radi utvrđenja vlasništva dosjelošću nad nekretninom u zemljišno-knjižnom vlasništvu tužene SŽ, označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u ZK. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju je pak, tužena prenijela u vlasništvo svom sinu ČŽ ugovorom o doživotnom uzdržavanju, koji je temeljem istoga ishodio zabilježbu ugovora u zemljišnim knjigama. Stranke da se poznaju dugi niz godina, obrađuju susjedne nekretnine, na način da tužitelj u cijelosti obrađuje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženici susjednu k. č. br. [katastarska čestica] iste k.o. (drugačiji navod iz tužbe ispravljen na ročištu 17. srpnja 2020.). U posjed predmetne nekretnine tužitelj da je došao 1990. -tih godina, usmenim dogovorom s tadašnjim posjednikom UŽ, a 1999. da je sklopljen Kupoprodajni ugovor s nasljednicama UŽ i to FŽ i EŽR. UŽ da je posjedovao predmetnu nekretninu od početka 1960. -tih. Nekretnina da je u kupoprodajnom ugovoru upisana prema podacima iz katastra, međutim, prijašnji vlasnici da su nekretninu uživali u cijelosti, te su je u cijelosti i prodali tužitelju. Od 1990-tih godina predmetnu nekretninu koristila je cijela obitelj tužitelja i to na način da su u jednom dijelu obrađivali vrt, sadili djetelinu, te je sin tužitelja na navedenu nekretninu dovodio konje i krave na ispašu. Na međi s nekretninom tuženih da je zajednički postavljena pumpa radi crpljenja vode koja se koristila za potrebe obje susjedne nekretnine. Time su tuženici bili upoznati da tužitelj u cijelosti uživa k. č. br. [katastarska čestica]; nitko ga nije smetao u posjedovanju a SŽ nikada nije tražila predaju nekretnine u posjed, niti je u tom smislu pokretala sudske postupke. Slijedom navedenoga, tužitelj koji se u tužbi legitimira kao kvalificirani posjednik predmetne nekretnine, predložio je donošenje presude kojom će se utvrditi da je vlasnik predmetne nekretnine, uz trpljenje zemljišno- knjižnog upisa tog prava od strane tužene, uz brisanje postojeće zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju za korist tuženog. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnih troškova.

2. Tužena je u pismenom odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev u cijelosti. Potvrdila je da je upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine, koju da je stekla nasljeđivanjem iza svoje bake CŽ koja je preminula 1960. Nakon toga, da je raspolagala nekretninom u korist svog sina ČŽ Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Osporava vjerodostojnost ("krivotvoren") Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između tužitelja i FŽ i NŽ, jer su iste raspolagale tuđom nekretninom. Osim toga, u ugovoru da se spominje dio, a tužbom traži cijela nekretnina. Što se tiče pozivanja na korištenje od strane UŽ istaknula je da je isti već dugo pokojni ("ne zna otkada"), a supruga mu je NŽ, a kćer FŽ. Na tvrdnju da je cijela obitelj tužitelja koristila premetnu nekretninu te da tužena nije tražila niti pokretala sudski postupak, izjavila je da "za svoje niti ne mora tužiti ni tražiti predaju u posjed". Usprotivila se zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka.

3. Tuženi je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nije sporno kako je I. tuženica SŽ, inače majka II. tuženika, upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, kao niti da je I. tuženica predmetnom nekretninom raspolagala za slučaj svoje smrti na način da će, nakon njezine smrti, ista prijeći u vlasništvo II. tuženika. Predmetnu nekretninu, i to u ½ suvlasničkog dijela, I. tuženica da je stekla nasljeđivanjem iza svoje majke ĐŽ (Anice) Jurman (umrle **.**.1997.), rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj: O-448/05 od 6. ožujka 2006., dok je drugu polovicu I. tuženica stekla ranije, iza smrti svoje bake SŽR (umrle **.**.1960.), rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-207/61 od 7. travnja 2005. Nekretnina koja je predmet ovoga spora - Oranica, površine 2022 m2 da se od 26. rujna 1959. nalazi u vlasništvu i posjedu prednica I. i II. tuženika (bake i prabake II. tuženika), a nalazi se uz samu njihovu kuću u [adresa]. Ne odgovara istini tvrdnja tužitelja da bi I. i II. tuženici znali da predmetna nekretnina ne predstavlja vlasništvo I. tužene i da je ona samo formalno upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica, niti ne odgovara istini da bi tužitelj u cijelosti obrađivao predmetnu nekretninu. Naime, II. tuženik i tužitelj, kao susjedi i raniji prijatelji, znali su, doduše, zajedno raditi na predmetnoj nekretnini, ali i na drugim nekretninama, kao što je i uobičajeno u toj sredini, na način da su skupa navažali zemlju na tu nekretninu, kad i na nekretninu tužitelja označenu kao zk.č.br. 3630/3 k. o. [katastarska općina], zatim prije 3 godine skupa su stavili tri međašna znaka između tih dviju nekretnina te ih razgraničili, a zajednički su postavili pumpu između predmetne nekretnine i zk.č.br. 3629 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Među strankama ovoga spora uvijek se znalo čija je nekretnina tužitelja, a čija je I. tuženice, odnosno II. tuženika, stoga II. tuženika uopće čudi ova tužba, kao i tvrdnje tužitelja. Osim toga, osporava se da bi tužitelj obrađivao spornu nekretninu zk.č.br. 3630/1 k. o. [katastarska općina], u vlasništvu I. tužene, budući da ista sada predstavlja neobrađeno zemljište jer je, zbog svojih godina i zdravstvenog stanja, I. tuženica više ne može obrađivati, a II. tuženik je povremeno pokosi i tretira protiv korova. Nadalje, tuženi osporava se da bi tužitelj, nekakvim usmenih dogovorom s izvjesnim UŽ, ušao u posjed predmetne nekretnine, kako to tužitelj neodređeno navodi 1990-tih godina, budući da su prednice II. tuženika, cijelo vrijeme od stjecanja nekretnine 26. rujna 1959. bile u isključivom posjedu iste. Ponavlja se, predmetna nekretnina nalazi se uz samu kuću tuženika, a tužitelju, kao susjedu, nije moglo ostati nepoznato da ista pripada upravo tuženicima i to generacijama. Važno je napomenuti kako Ugovorom o kupoprodaji nekretnine, zaključen između EŽR i FŽ, kao prodavateljica i EŽ, kao kupca, od 19. svibnja 1999., tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva od osoba koje nisu vlasnice nekretnine, a isto je mogao utvrditi jednostavnim uvidom u zemljišne knjige. Stoga se tužitelju osporava da bi bio pošteni, zakonit i istinit posjednik predmetne nekretnine. Osobe od kojih je tužitelj kupio predmetnu nekretninu, a znajući da prodavateljicama ista ne pripada, nisu nikada pokrenule ikakav postupak protiv uknjiženih prednica I. i II. tuženika, niti su zatražila zabilježbu spora, što je i razvidno iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom svega navedenoga, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te zatražio naknadu parničnih troškova.

4. Na pripremnom ročištu od 17. srpnja 2020. tužitelj je po punomoćnici ispravio navod tužbe oko identifikacije nesporne susjedne nekretnine u vlasništvu tuženih (k. č. br. [katastarska čestica] umjesto 3630/2), kao i navod da su istu (k. č. br. [katastarska čestica]) tuženici povremeno obrađivali.

5. Na istom ročištu, tuženici su suglasno izjavili de nije sporno da su ranije obrađivali k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da to više nije slučaj, jer da je (sada) upravo tužitelj vlasnik te nekretnine.

6. Podneskom od 3. kolovoza 2020. tuženi, u odnosu na navode tužitelja s pripremnog ročišta 17. srpnja 2020. oko promjene navoda tužbe iz „susjednu 3630/2“ ispravno treba stajati „susjednu 3629“, navodi kako i dalje ustraje kod danog odgovora na tužbu te se protivi navodima i iz ispravljene tužbe. Naime - uzimajući u obzir navedeni ispravak - navod tužitelja kako parnične stranke dugi obrađuju susjedne nekretnine na način da tužitelj u cijelosti obrađuje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženici susjednu 3629 k. o. [katastarska općina] da ne odgovara istini. Naime, iz javnih podataka evidencije zemljišne knjige i katastra nekretnina, razvidno je kako niti I. tužena niti II. tuženik nisu vlasnici, niti korisnici nekretnine zk.č.br. 3629 k. o. [katastarska općina], a niti je obrađuju, kako to tužitelj navodi u tužbi. Tužitelj tužbom želi stvoriti dojam, kako, a budući da prema njegovim navodima tuženici obrađuju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a on prema svojim navodima obrađuje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da mu tada ista treba pripasti u vlasništvo. Međutim, postupci tužitelja su kontradiktorni s navodima iz tužbe, budući da je upravo on bio vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju u tužbi tvrdi da je (sada) obrađuju tuženici, a predmetnu nekretninu je prije dvije godine darovao svoj kćeri TŽ. Dakle, na konkretnom primjeru je razvidno kako tužitelj ovom tužbom potražuje tuđu nekretninu s argumentom kako istu obrađuje, dok istovremeno raspolaže svojom vlastitom nekretninom u korist drugih osoba, unatoč tomu što zna kako je obrađuju tuženici! Istine radi, a kako je II. tuženik već naveo u svojem odgovoru na tužbu, II. tuženik i tužitelj, kao susjedi i raniji prijatelji, znali su zajedno raditi na nekretnini I. tužene koja je predmet ovoga spora k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali i na tada tužiteljevoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu tužiteljeve kćeri TŽ. Prestankom prijateljstva, II. tuženik je prestao pomagati tužitelju u obrađivanju njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te više nije tražio nikakvu pomoć od tužitelja u obrađivanju nekretnine svoje majke, ovdje I. tužene, označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. tuženik ima potrebu osvrnuti se i na pisane izjave osoba koje su po tužitelju predložene u ovom postupku biti saslušane u svojstvu svjedoka. Navedene izjave pribavljene su po inicijativi tužitelja, isključivo u svrhu ovog postupka, a svjedocima je ponuđena na potpis isprava s unaprijed određenim sadržajem, vjerojatno sastavljena po tužitelju/punomoćnici tužitelja. Iz gotovo identičnog sadržaja izjave RŽ od 13. srpnja 2020. i izjave DŽ, od 10. srpnja 2020., razvidno je kako te izjave osoba koje su predložene kao svjedoci, nisu dane prema njihovom slobodnom, vlastitom kazivanju, slijedom čega II.tuženik smatra, a za slučaj kako se isti ne bi iz nekog razloga mogli saslušati na raspravi kao svjedoci, da sud na takvim izjavama ne bi trebao temeljiti svoju odluku. Slijedom svega navedenog, II. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kako prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tako i onaj eventualni te naložiti tužitelju naknaditi II. tuženiku troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

7. Tuženi je na zaključnom pripremnom ročištu od 10. rujna 2020. predložio da se predmet Općinskog suda u Zaprešiću P-829/2005, u kojemu je sin ovdje tužitelj tražio naknadu štete protiv ovdje tužene, zbog navode štete počinjene na predmetnoj nekretnini, koji živi u istom domaćinstvu kao i tužitelj, te je saznao da tužena osporava postojanje prava na navedenoj nekretnini, da je vlasnica za cijelo te nekretnine, a sve u pogledu poštenosti posjeda tužitelja.

8. Izvedeni su dokazi uvidom u ZK izvadak (list 5), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. svibnja 1999. (list 6 i 7; dalje u tekstu: Ugovor ), Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 13. srpnja 2015. (list 8 do 14; dalje u tekstu: Ugovor o doživotnom uzdržavanju), povijesni ZK izvadak za predmetnu nekretninu – ZK. ul [broj ZK uloška] (list 15 do 17), kopiju katastarskog plana (list 31), posjedovne listove za predmetnu nekretninu br. PL 1023 (list 32) i br. PL 1034 (list 88), Rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pokojne CŽ poslovni broj O-207/61 od 7. travnja 2005. (strana 41 i 42; dalje u tekstu: Rješenje o naknadno pronađenoj imovini), Rješenje o nasljeđivanju iza pokojne ĐŽ Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj O-448/05 od 6. ožujka 2006. (strana 52 do 54), neovjerenu pisanu izjavu pred svjedocima ČŽR (strana 73), povijesni ZK izvadak za predmetnu nekretninu – ZK. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (102 do 107), očevidom 14. svibnja 2021. na mjestu spora uz asistenciju vještaka geodetske struke Josipa Žulja (zapisnik - listovi 117 i 118), Nalaz geodetskog vještaka od 4. rujna 2021. (strana 122 do 134), očevidom 7. ožujka 2023. na mjestu spora uz asistenciju vještaka geodetske struke Josipa Žulja (prijepis zapisnika – strana 166 i 167), Nalaz (dopunski) geodetskog vještaka od 31. kolovoza 2023. (strana 172 do 174), saslušanjem svjedoka DŽ (strana 177 do 180), uvidom u fotografije šireg mjesta spora (strana 182 i 183), saslušanjem svjedokinje RŽ (strana 189 i 190), saslušanjem svjedokinje FŽ na adresi stanovanja (prijepis zapisnika – strana 213 do 216), saslušanjem tužitelja (strana 225 do 228), saslušanjem tuženog (strana 228 i 229), uvidom u presliku Presude na temelju priznanja Kotarskog suda II. u Zagrebu poslovni broj G-2440/1959-2 od 15. svibnja 1959. (strana 240; dalje u tekstu Presuda na temelju priznanja), Povijest promjena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prilozima (strana 242 do 249), Dopunskim saslušanjem svjedoka DŽ (strana 270 i 271), Uvidom u cjelokupni ostavinski predmet iza pokojne CŽ O- 207/61 (pribavljen od strane državnog arhiva u Zagrebu - strana 280 do 440), te uvidom u cjelokupni priklopljeni predmet Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-829/2005.

8.1. Dokaz saslušanjem tužene nije proveden, budući da je ista udaljena iz sudnice s gubitkom prava na davanje iskaza sa ročišta glavne rasprave 27. veljače 2025. nakon bezuspješnog pokušaja održavanja reda u sudnici i prethodnog izricanja usmenih pa pisanih opomena na zapisnik.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Po provedenom dokaznom postupku, na temelju brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, utvrđeno je da tužitelj vršio barem savjestan (pošten) posjed zemljišta koje prema dopunjenoj Skici lica mjesta br. 3, sačinjenoj dana 31. kolovoza 2023. po sudskom vještaku za geodeziju Josipu Žulju, označen spojnicom točaka C4-B-C-D-C3-C8-C7-H-C6- A5-A6-C4 u površini od 974 m2 (u odnosu na ukupnu površinu nekretnine od 2021 m2).

11. Naime, odredbom čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst; dalje u tekstu: ZV) za stjecanje vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću (zakonitim, istinitim i savjesnim posjedom) propisana je pretpostavka samostalnog neprekinutog posjeda koji je barem pošten, u trajanju najmanje 20 godina. Za stjecanjem pak, vlasništva nekretnine redovnom dosjelošću (isključivo istinitim i savjesnim/poštenim posjedom) iziskuje se po čl. 159. st. 2. ZV-a neprekidnog samostalnog trajanje posjeda od 20 godina. Po odredbi čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.

12. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari kako putem punomoćnice tako i u stranačkom iskazu (ročište 27. veljače 2025.) ustrajno tvrdio da svoj posjed predmetne nekretnine izvodi iz posjeda sada pokojnog UŽ, time da je u formalno-pravnom pogledu Ugovor o kupoprodaji sklopio 1999. sa suprugom i kćeri imenovanog. Na pitanje na koji način je došao u posjed predmeta spora, izjavio je da je tu zemlju obrađivao mještanin E, marljiv i pošten čovjek, a to da je tužitelj imao prilike gledati doslovno sa svog prozora. Kad je imenovani preminuo i kad to više nitko nije održavao, rekli su u obitelji da to kupe. Naime, sin tužitelja da se počeo baviti kravama, od jedne je došao do devet, a oni da su kupili i druge zemlje koje okružuju predmetnu, iako se tada nije mogao sjetiti datuma i reći točno što je kupljeno prije. Na pitanje kako je znao što kupuje, izjavio je da se godinama vidjelo što E održava, kosi, a vidjelo se i znalo gdje je susjedna parcela koju su uživali tuženi. Nije provjeravao stanje izgled i površinu parcele u katastru. Nekretninu da je kupio od supruge pokojnog S, a ugovoru izričito stoji da se na temelju ugovora može knjižiti u zemljišne knjige. Kako je radio u tri škole, a supruga je radila u školi, a sin se bavio kravama, stalnu su odgađali provedbu jer kao "budu". Sa tuženima da nije bilo spora, čak su njegov sin i tuženi zajednički zabili cijev od pumpe na među između predmetne nekretnine i nekretnine tuženih. Ta cijev s pumpom da i danas stoji na istom mjestu. Problemi da su počeli nedavno, kada su počeli govoriti da je to njihovo, da su se oni na to upisali.

13. Tuženi je u svom stranačkom iskazu izjavio da predmetnu nekretninu njegova obitelj još od prabake (CŽ) uživa barem 30-tak godina, odnosno barem ono osobno, on i majka da su naslijedili tu zemlju po prabaki. Uživao je košnjom, sječom drva, navažanjem zemlje. Ne spori da su on i tužitelj zajednički postavili stupove, nakon što je tužitelj došao do njega i izjavio da je kupio susjednu parcelu; stupove da u postavili onako kako su on i tužitelj dogovorili, a kad je kasnije mjernik izašao na teren da je uvidio da stanje katastra ne odgovara stanju na terenu. U posjed nekretnine da je ušao i prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom.

14. Tužitelj se istina u tužbi poziva na kvalificirani posjed po čl. 159. st. 1. ZV-a, međutim po ocjeni suda, na strani tužitelja nije ispunjena navedena pretpostavka. Naime tužitelj se u prilog tvrdnji o zakonitosti posjeda poziva na Ugovor o kupoprodaji, sklopljen 14. svibnja 1999. sa prodavateljicama Č CŽ i FŽ prema podacima Katastra ("PL 1025") i u površini od 1011 m2. Od sklapanja Ugovora o kupoprodaji do podnošenja tužbe u ovom predmetu 3. lipnja 2019., istina, jest proteklo više od dvadeset godina, ali navedena isprava ne predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). To stoga, što čitavo to vrijeme pa sve do 7. travnja 2005. kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama (ZK. ul. [broj ZK uloška]) i to od 26. rujna 1959. jest bila upisana baka tužene CŽ, temeljem Presude na temelju priznanja Kotarskog suda II. u Zagrebu poslovni broj G-2440/1959- 2 od 15. svibnja 1959.

15. Iz pribavljene povijesti promjena na katastarskim česticama Katastra nekretnina Zaprešić utvrđeno je da je dio predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1011 m2 upisan u Posjedovni list (PL) 1025 dana 26. travnja 1999. na ime EŽR i FŽ u jednakim dijelovima; prethodno je isti dio nekretnine u istoj površini od 1011 m2 bio upisan u PL 343 i to od revizije katastra 1964. na imenu UŽ; po stanju Jedinstvenog registra osoba (JRO) MUP RH, UŽR preminuo je 24. rujna 1991.

16. Da je UŽ bio faktični, samostalni i (barem) pošteni posjednik, osim podatka po reviziji Katastra 1964. ukazuje i iskaz svjedoka DŽ. Isti je u dva navrata dao iskaz u ovom predmetu – pri čemu su mu prezentirane fotografije šireg mjesta spora (str 182 i 183 spisa), ostavivši dojam životnog, neproturječnog i nepristranog iskazivanja. Isti je izjavio da je po molbi UŽ traktorom obrađivao predmetnu nekretninu od 1975. pa do njegove smrti ili do trenutka kada je isto onemoćao. Tada je obrađivanje preuzela kćer pokojnog FŽ sa svojim suprugom, a svjedok DŽ je ponovno obrađivao kada je tužitelj kupio zemlju i to prve godine kada je kupio; pripremio je teren za sijanje djeteline sa frezom, a kada se djetelina posije to da tako stoji 4-5 godina. Nakon toga da više nije obrađivao jer je sin tužitelja kupi traktor i on to dalje kosio, a istome je nakon četiri godine od toga došao sin tužene i zabranio da se dalje obrađuje. Upitan za vrijeme izrečene zabrane na ročištu 16. studenoga 2023. rekao je "prije desetak godina", a ponovno upitan 14. listopada 2025. izjavio da "nije bilježio datume".

17. Valja ukazati na predmet Općinskog suda u Zaprešiću P-829/2005, pokrenut 21. lipnja 2005. po tužbi GŽ - sina ovdje tužitelja – radi naknade štete zbog uništenja ekoloških usjeva. Iako se u navedenoj tužbi ne navodi identifikacija nekretnine, na ročištu održanom 16. rujna 2010. punomoćnik GŽ izjavio je da bi se radilo o k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17.1. Svjedok DŽ, saslušan je i u navedenom predmetu dana 16. rujna 2010. kada je izjavio da pred "4-5 godina" čuo neku viku, vidio tuženu kako nešto polijeva po vrtu, a te godine i niz godina prije toga nekretninu da je koristila AŽ. Osobno da je zaorao tu njivu ("između mejaša") na zamolbu tužitelja GŽ prije negoli je isti kupio traktor, te su oni posadili djetelinu, a jedna dio je bio predviđen za vrt. Tužitelj da je to također obrađivao nakon što je kupio traktor.

17.2. Valja ukazati i na iskaz svjedokinja FŽR, majke tužitelja GŽ koja je tom predmetu izjavila da je SŽ zalijevala po vrtu otrov, da je sin (ĆŽ) zasadio djetelinu kako bi se zemlja oporavila, no da je tužena po tome vozila tačkama, na hrpice djeteline postavljala komade papira, polijevala benzinom i zapalila, nakon čega je sin odustao bilo što raditi na zemlji. Ona osobno da nije obrađivala zemlju, nego sin i snaha koji su ekološki proizvodili povrće i stočnu hranu. To zemljište njen suprug (EŽ – ovdje tužitelj) da je kupio 1998. od čovjeka koji je to posjedovao "50 godina" i to od PŽ i UŽ; isti da su pokojni a živa je kćer koja je bila suvlasnica s majkom.

18. Iz iskaza svjedoka DŽ kako u ovom predmetu, tako i citiranom predmetu Općinskog suda u Zaprešiću P-829/2005 evidentna je dosljednost poglavito u vremenskom određenju obrađivanja "za" obitelj EŽ, time da postoje odstupanja u pogledu osoba za koje je to radio, odnosno, sina i snahu, pa čak i suprugu samog tužitelja u ovoj pravnoj stvari, da bi u ovom predmetu u tom pogledu kao nalogodavca označio EŽ.

19. Poštenost posjeda tužitelja pretpostavlja se po odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a, a teret dokaza je na onome tko tvrdi suprotno.

20. Iz svega ranije iskazanog, po ocjeni suda u kontekstu primjene čl. 159. st. 2. i uračunavanja vremena posjeda po prednicima u posjedu po čl. 160. st. 2. ZV-a valja zaključiti da je ispunjen preduvjet trajanja od najmanje 20 godina. Pri tome, sud kao relevantan trenutak saznanja da tužitelju ne bi pripadalo pravo na posjed uzima relevantnim ne vrijeme otvaranja nasljedstva upisane zemljišno-knjižne suvlasnice CŽ (**.**.1960.), nego prijavljivanja nekretnine kao naknadno pronađene od strane njene unuke a ovdje tužene SŽ **.**.2002.. (strana 293 spisa). Valja napomenuti da je ZV na snazi od 1. siječnja 1997. a do tada se na redovnu dosjelost primjenjivala odredba čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine 53/91; dalje: ZOVO) i rok istinitog i poštenog posjedovanja od 20 godina (počevši od stupanja na snagu tog Zakona 1. rujna 1980.). Imajući u vidu da je svjedok DŽ vrlo određeno odredio početak vršenja radova za [adresa]. to je posve očito prednik tužitelja (po svojim slijednicama i strankama Ugovora o kupoprodaji) bio posjednikom i prije stupanja na snagu ZOVO-a.

21. Naime, po stanju ovoga spisa, kao i spisa P-829/2005, nedvojbenim proizlazi da je prednica tužitelja FŽ (jedna od prodavateljica) bila u faktičnom posjedu moguće i prije smrti svog oca UŽ, a do tada je isti bio u faktičnom posjedu; ne postoje relevantni pokazatelji u spisu – izuzev tvrdnji tuženih – koji bi doveli u pitanje presumpciju savjesnosti posjeda iz čl. 18. st. 5. ZV-a.

22. Kad se navedeno sagleda u kontekstu dugogodišnjeg uživanja koje proizlazi iz iskaza svjedoka, te činjenice da su prije tužitelja kao posjednici – tog dijela u površini od 1011 m2 - u evidenciji katastra (bili upisani upravo UŽ a potom EŽR i FŽ (prodavateljice i pravne prednice tužitelja) , ocjena ovog suda da nema osnove za zaključak koji bi vodio činjeničnom utvrđenju da tužitelj nije znao niti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

23. Zaključno, u prosudbi iskaza FŽ, koji je ocijenjen okolnosno detaljnim, životnim i neproturječnim, valja se osvrnuti na ponovljenu tvrdnju da DŽ nije obrađivao predmetnu nekretninu. Sud u proturječju sa iskazom svjedoka DŽ nalazi objašnjenje u okolnosti da je i sam svjedok DŽ izjavio da nije "više" obrađivao kada je UŽ (otac FŽ) onemoćao ili preminuo.

24. Slijedom navedenoga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev kojom se utvrđuje stjecanje prava vlasništva, uz trpljenje tužene da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišne knjige, te tuženog na brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

U Zagrebu, 15. travnja 2026.

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

I. Pun. tužitelja, odvj. Katarina Fabek Glasnović

II. Tužena, SŽ, [adresa]

III. Pun. tuženog, odvj. Iva Fejzagić