Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-20/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1202/2019-35 od 23. srpnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika prihvaća se kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1202/2019-35 od 23. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, da tužitelju JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.282,61 EUR (osam tisuća dvjesto osamdeset dva eura i šezdeset jedan cent) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, i to na:

na iznos od 554,99 € sa zateznom kamatom od 21.03.2012. do isplate, na iznos od 56,00 € sa zateznom kamatom od 21.05.2012. do isplate,

na iznos od 482,55 € sa zateznom kamatom od 29.06.2012. do isplate, na iznos od 294,78 € sa zateznom kamatom od 07.07.2012. do isplate, na iznos od 203,49 € sa zateznom kamatom od 20.08.2012. do isplate, na iznos od 189,46 € sa zateznom kamatom od 15.09.2012. do isplate, na iznos od 422,21 € sa zateznom kamatom od 30.11.2012. do isplate, na iznos od 207,90 € sa zateznom kamatom od 31.12.2012. do isplate, na iznos od 402,72 € sa zateznom kamatom od 18.02.2013. do isplate, na iznos od 199,80 € sa zateznom kamatom od 20.03.2013. do isplate, na iznos od 209,04 € sa zateznom kamatom od 17.04.2013. do isplate, na iznos od 181,52 € sa zateznom kamatom od 24.05.2013. do isplate, na iznos od 187,69 € sa zateznom kamatom od 15.06.2013. do isplate, na iznos od 189,48 € sa zateznom kamatom od 15.07.2013. do isplate, na iznos od 187,60 € sa zateznom kamatom od 15.08.2013. do isplate, na iznos od 194,28 € sa zateznom kamatom od 16.09.2013. do isplate, na iznos od 817,64 € sa zateznom kamatom od 02.01.2014. do isplate, na iznos od 424,98 € sa zateznom kamatom od 10.01.2014. do isplate, na iznos od 139,31 € sa zateznom kamatom od 28.04.2014. do isplate, na iznos od 6,83 € sa zateznom kamatom od 29.04.2014. do isplate,

na iznos od 184,83 € sa zateznom kamatom od 27.05.2014. do isplate, na iznos od 184,56 € sa zateznom kamatom od 18.06.2014. do isplate, na iznos od 190,72 € sa zateznom kamatom od 31.07.2014. do isplate, na iznos od 193,18 € sa zateznom kamatom od 15.08.2014. do isplate, na iznos od 395,40 € sa zateznom kamatom od 21.10.2014. do isplate, na iznos od 202,48 € sa zateznom kamatom od 17.11.2014. do isplate, na iznos od 203,32 € sa zateznom kamatom od 16.12.2014. do isplate, na iznos od 204,15 € sa zateznom kamatom od 15.01.2015. do isplate, na iznos od 190,56 € sa zateznom kamatom od 15.02.2015. do isplate, na iznos od 13,22 € sa zateznom kamatom od 16.02.2015. do isplate,

na iznos od 203,78 € sa zateznom kamatom od 15.03.2015. do isplate, na iznos od 203,78 € sa zateznom kamatom od 15.04.2015. do isplate, na iznos od 64,85 € sa zateznom kamatom od 16.06.2015. do isplate,

na iznos od 24,36 € sa zateznom kamatom od 15.07.2015. do isplate,

na iznos od 121,13 € sa zateznom kamatom od 15.08.2015. do isplate, na iznos od 150,02 € sa zateznom kamatom od 28.08.2015. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.569,08 EUR (dvije tisuće petsto šezdeset devet eura i osam centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 23. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 157,46 EUR odbija.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija se u cijelosti.“

1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi: „Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u podnesku tužitelja od 15. rujna 2020. smanjen sa iznosa od 8.288,27 EUR (62.447,95 kn) na iznos od 8.282,61 EUR, da je dakle tužba djelomično povučena za iznos od 5,66 EUR.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 7. kolovoza 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu troškova cjelokupnog postupka, kao i troškova žalbe, ili da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.282,61 euro sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano od njihove uplate do isplate, a temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF koje su sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu kojeg su zaključili 27. listopada 2006. tužitelj kao korisnik kredita i Zagrebačka banka d.d. kao davatelj kredita, odnosno kreditor.

5.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući prije svega činjenicu da je tužitelj s tuženikom zaključio Dodatak ugovoru o kreditu od 12. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u valutnu klauzulu u EUR zbog čega da tužitelj ne bi imao pravo na isplatu bilo kakvih novčanih iznosa temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 27. listopada 2006. (dalje: Osnovni ugovor), a koja konverzija je dosljedno provedena sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15). Istaknut je i prigovor zastare, kao i prigovor da tužitelj nema status potrošača.

5.2. Prvostupanjski sud je utvrdio kako među strankama nije sporno da su 27. listopada 2006. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu na temelju kojeg je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje od strane tuženika kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.350,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a, a namjena kredita je bila kupnja stana. Početna ugovorena kamatna stopa iznosila je 4,40% godišnje i ista je bila promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., da je vraćanje kredita ugovoreno u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 815,27 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja s rokom vraćanja od 120 mjeseci i da je 12. siječnja 2016. zaključen Dodatak ugovora o kreditu (dalje: Dodatak ugovoru) kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR.

5.3. Prvostupanjski sud je ocijenio kako tužitelj ima status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003.; dalje: ZZP) prema kojem je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, obzirom da iz Osnovnog ugovora, ali i iz iskaza tužitelja proizlazi da je namjena kredita bila kupnja stana za osobne potrebe u kojem tužitelj živi, a pored toga da je i sam tuženik zaključenjem Dodatka ugovoru, a koji se temelji na Zakonu o potrošačkom kreditiranju tužitelju priznao status potrošača.

5.4. U odnosu na tvrdnju tužitelja da su ugovorne odredbe Osnovnog ugovora kojim je ugovorena tijekom otplate kredita mogućnost promjene kamatne stope temeljem odluke tuženika i tvrdnje da su ništetne odredbe u kojima je glavnica vezana uz CHF, odnosno povrat kredita vezana uz tečaj CHF u vrijeme vraćanja mjesečnog anuiteta, prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je njemu navedeni kredit u kojem je glavnica bila vezana uz CHF ponuđen kao najpovoljniji, da mu nije ništa posebno objašnjeno o promjeni kamatne stope, odnosno o bitnim parametrima koji bi mogli dovesti do promjene kamatne stope tijekom otplate kredita, kao niti da mu nije objašnjen povećani rizik zaključenja ugovora u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF, da je Osnovni ugovor formulirao tuženik, te se s istim nije moglo pregovarati niti o jednoj od odredbi ugovora za koje tužitelj tvrdi da su ništetne. Tužitelj se pozvao i na presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, a koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i koji postupak je pokrenuo kao tužitelj „Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača“ protiv osam banaka, a među kojima je bio i tuženik i u kojem postupku se upravo odlučivalo o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbi kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

5.5. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđene su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovi jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na odredbe kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, dok je u odnosu na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplata glavnice kredita vezana uz CHF, zbog čega su takve odredbe ništetne, navedena prvostupanjska odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

5.6. Obzirom da se tužitelj pozvao na navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, prvostupanjski sud se pozvao na članak 502.c ZPP-a prema kojem se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ovog Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Također se pozvao i na članak 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015., 14/2019. i 19/2022.; dalje: ZZP/14) kojim je također propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

5.7. U konkretnom slučaju, obzirom da su činjenična utvrđenja na kojima prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke suda i odredbi u kojima je glavnica vezana uz CHF identična činjeničnim utvrđenjima u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača (Ugovor je unaprijed sastavio tuženik, o spornim odredbama nije bilo pojedinačnog pregovaranja, tužitelj nije bio upoznat sa svim bitnim elementima i parametrima zbog čije promjene može doći i do promjene kamatne stope, kao ni s povećanim rizikom zaključenja ugovora uz valutnu klauzulu u CHF), te kako je prvostupanjski sud vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača na koje se tužitelj pozvao, to je prvostupanjski sud ocijenio da su odredbe Osnovnog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke banke i u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, nepoštene pa time i ništetne, zbog čega bi temeljem članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) tužitelj imao pravo, a temeljem članka 1115. ZOO-a, na povrat onoga što je više platio po osnovu ugovorene kamate zbog njezine promjene u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i ono što je više platio zbog promjene tečaja CHF na više u odnosu na početni tečaj.

5.8. Prvostupanjski sud je ocijenio kako nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi Osnovnog ugovora obzirom da je 12. siječnja 2016. sklopio Dodatak ugovora kojim je promijenjena ugovorena valutna klauzula u CHF u valutnu klauzulu u EUR. Na taj način da su u cijelosti otklonjene posljedice ništetnosti konkretnih odredbi Osnovnog ugovora te je na taj način položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eure, odnosno položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, ali da tužitelj nije izgubio pravni interes na utvrđenje ništetnim predmetnih odredbi iz Osnovnog ugovora.

5.9. Prvostupanjski sud se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i na odluku broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. u kojima da je zauzet stav da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju. Uglavnom da se radi o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

5.10. Kako je konverzija provedena sukladno ZID ZPK/15, a što među strankama nije sporno, prvostupanjski sud smatra da konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Dodatkom ugovora da nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj da se sklapanjem Dodatka ugovoru nije odrekao prava koja bi mu pripadala na temelju ništetnih odredbi Osnovnog ugovora, a niti je dao niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to da se Dodatkom ugovora nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istom sadržano, niti je pristao na isto, a čak i da je dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku jer u vrijeme sklapanja konverzije valutna klauzula u CHF još nije bila utvrđena ništetnom pa tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čega bi se odrekao. Zbog toga da potpisivanje Dodatka ugovoru od strane tužitelja ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti u člancima ZID ZPK/15, a niti u Sporazumu izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope. Zbog svega navedenog da tužitelj nije u cijelosti obeštećen provođenjem konverzije, pa prvostupanjski sud prihvaća i njegov zahtjev na isplatu.

5.11. Prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.282,61 euro, koji iznos je knjigovodstveno-financijski vještak izračunao kao iznos koji je više preplaćen temeljem Osnovnog ugovora, a zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke i odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

5.12. Knjigovodstveno-financijski vještak je utvrdio da je u vremenskom razdoblju od 23. prosinca 2005. do 30. rujna 2015. kao dana izračuna konverzije tužitelj uplatio ukupno iznos od 499.040,67 kuna, od čega se na uplatu obveza po anuitetima odnosi iznos od 496.566,60 kuna te je s osnova promjene kamatnih stopa od strane tuženika više platio iznos od 18.165,55 kuna, a s osnova promjene tečaja 77.695,96 kuna, odnosno sveukupno 95.861,51 kuna, odnosno 12.723,01 euro nego što bi platio da su njegove obveze bile obračunate po tečaju i kamatnoj stopi koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Dodatkom ugovora kojim je provedena konverzija da je tužitelju utvrđena preplata u iznosu od 53.016,96 kuna, odnosno 6.945,81 euro. Taj iznos da je odbijen od ukupnog iznosa utvrđene preplate radi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, ali na način da je izvršeno uračunavanje sukladno članku 172. ZOO-a te je do dana provedene konverzije tužitelj više platio po osnovu promjene kamatnih stopa i tečaja, nakon umanjenja za preplatu konverzije, iznos od 62.405,32 kune ili 8.282,61 euro. Vještak je do iznosa od 8.282,61 euro došao na način da je izračunao preplatu temeljem promjene kamatnih stopa i temeljem promjene tečaja CHF, na tako obračunatu preplatu je obračunao zateznu kamatu koju je pridodao preplati utvrđenoj u nalazu i od tog iznosa odbio iznos preplate utvrđen u konverziji, smatrajući da je to pravilan način obračuna zatvarajući prvo kamatu, a zatim glavnicu.

5.13. Iako je takvom načinu obračuna tuženik izričito prigovarao, prvostupanjski sud je isti prihvatio kao pravilan te je stoga tužitelju dosudio iznos od 8.282,61 euro te na isti i zakonsku zateznu kamatu po članku 1115. ZOO-a smatrajući tuženika nepoštenim stjecateljem, a koja zatezna kamata teče na pojedine mjesečne iznose kako su navedeni u izreci od 2012. godine do isplate.

5.14. Odbijen je prigovor zastare, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na sudsku praksu, odnosno na pravni stav iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, kao i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 30. siječnja 2020. prema kojemu zastara počinje teći kod restitucijskog zahtjeva od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prihvaćajući ovakva pravna shvaćanja, ocjena je prvostupanjskog suda da tužba nije u zastari jer je ista podnesena 13. lipnja 2019., dakle u roku od 5 godina od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane banke postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018.

5.15. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.) i troškova vještačenja.

6. Tuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ujedno je i pogrešno primijenio materijalno pravo, u dijelu obrazloženja koji se odnosi na visinu potraživanja tužitelja, na utjecaj zaključenog Dodatka ugovora u odnosu na Osnovni ugovor, u odnosu na zastaru i dosuđenu zakonsku zateznu kamatu.

6.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku nije dao jasne razloge te se ista u određenim dijelovima ne može ispitati.

6.2. Druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a nisu učinjene.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje ništetnima odredbe Osnovnog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke banke i kojima je ugovorena valuta u CHF, pri čemu u svom obrazloženju ne navodi koje su to odredbe Osnovnog ugovora koje su utvrđene ništetnima. U obrazloženju odluke u situaciji kada se odlučuje o ništenosti određenih ugovornih odredbi, a ne ugovora kao cjeline, radi jasnoće obrazloženja sudske odluke potrebno je točno navesti članak osnovnog ugovora ili dio članka koji se utvrđuje ništetnim, a nije dovoljno samo navesti općenito kako se odredbe ugovora koje sadrže odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valuti u CHF utvrđuju ništetnima. Na ovaj način se odlučivalo u kolektivnom sporu gdje je bila utvrđena ništetnost dijelova ugovora o potrošačkom kreditiranju više banaka zaključenih uz određenom vremenskom periodu, ali se na taj način ne može obrazlagati odluka koja se odnosi na konkretni ugovor i na točno određene ugovorne odredbe koje bi se trebale utvrditi ništetnim.

7.1. Nadalje, nije jasno zbog čega je prvostupanjski sud prihvatio kao pravilan izračun knjigovodstveno-financijskog vještaka, obzirom na to da je vještak do razlike više plaćenog temeljem Osnovnog ugovora, a koji iznos bi tuženik trebao platiti tužitelju, došao na način da je iznosima više plaćenog zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početnu kamatnu stopu i više plaćenog zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj pribrojio i iznos obračunatih zateznih kamata na navedene preplaćene iznose za vremenski period od 19. studenog 2008. do 17. prosinca 2011. te je preplaćenim iznosom koji je utvrđen u konverziji zatvorio obračunate kamate i ostatkom dio glavnice. Na taj način je zatvoren dio uglavničene kamate, iako je sporno i postojanje same glavnice kao potraživanja tužitelja.

7.2. ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalno-pravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. u svezi s člankom 1115. ZOO-a, a kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Člankom 19.c ZID ZPK/15, kojim je Zakonom propisan način obračuna konverzije kredita, u stavku 4. navodi se kako iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplate na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u euro i u valutnu klauzulu u euro po tečaju primjenjivom na dan uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate. U stavku 5. alineja 2. istog članka navodi se da ukupno uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovog stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovog stavka smatra se preplatom koja se ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovog stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača.

7.3. Dakle, ZID ZPK/15 za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredaba članka 1111. ZOO-a ništa ne određuje, a isto tako iz obračuna u konverziji isključuje i obračun zatezne kamate.

7.4. Nije jasno zbog čega prvostupanjski sud primjenjuje članak 172. ZOO-a u konkretnoj situaciji, a s obzirom na uređenje iz članka 19.c ZID ZPK/15, bez obzira što pogrešno, po ocjeni ovog suda, ocjenjuje kako bi tužitelj bez obzira na zaključen Dodatak ugovora imao pravo i na isplatu cjelokupnog iznosa kojeg je platio temeljem ništetnih odredbi Osnovnog ugovora, iz izreke pobijane odluke, a isto tako niti iz obrazloženja pobijane odluke ne može se utvrditi što obuhvaćaju pojedinačni iznosi na koje je dosuđena zakonska zatezna kamata. Sadrže li ti iznosi samo glavnicu ili i dio glavnice i dio obračunate zakonske zatezne kamate, s obzirom da navedeni iznosi ne odgovaraju iznosima koji su navedeni u tabelama u nalazu i mišljenju vještaka. Ukoliko se radi o zbrajanju iznosa koji su plaćeni po pojedinim mjesečnim iznosima iz tabela u nalazu i mišljenju vještaka, tada je sud trebao objasniti kako je došao do pojedinačnog iznosa, odnosno što u iznosu od npr. 554,99 eura čini više plaćeno po osnovi promjenjive kamatne stope, a što po osnovu više plaćenog tečaja u CHF.

7.5. Za primijetiti je također da je prvostupanjski sud u svojoj odluci prepisao iz nalaza i mišljenja vještaka kako je on obračunao više plaćeno tijekom otplate kredita po Osnovnom ugovoru od 23. prosinca 2005., iako je kredit zaključen 27. listopada 2006. Isto tako, prvostupanjski sud u točki 46. svog obrazloženja navodi da Dodatak ugovora nosi datum 25. veljače 2016., u točki 41. obrazloženja govori o Aneksu ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016., dok u točki 54. govori o „Sporazumu“ između stranaka, čime se ukazuje na neki konkretan sporazum. Ovaj sud samo pretpostavlja da se radi o Dodatku ugovoru od 12. siječnja 2016., jer je to puni naziv ugovora koji je zaključen na temelju ZID ZPK/15, pa se isti ne može nazivati „Aneksom“ niti „Sporazumom“, već je potrebno u obrazloženju sudske odluke imenovati isprave na koje se sud poziva i koje ocjenjuje, točnim njihovim nazivom i točnim datumom zaključenja, te eventualnom skraćenicom u tekstu koju tada treba određeno navesti.

7.6. Ne ulazeći u druge žalbene razloge ovaj sud je zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu i za svoju odluku dati jasne razloge. Od vještaka će zatražiti da točno po mjesecima izračuna koliko je tužitelj više platio po osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, uz navođenje datuma kada su ti iznosi plaćeni. Isto tako će u obrazloženju svoje odluke izričito navesti koje članke Osnovnog ugovora utvrđuje ništetnima, te će u tekstu obrazloženja pojedine isprave na koje se poziva navoditi onako kako je njihov naziv ili će naziv dokumenta skratiti uz jasno navođenje što skraćuje i na koji način. Nakon toga će donijeti novu odluku o glavnoj stvari, kao i novu odluku o troškovima postupka.

Koprivnica, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković