Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-795/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. UH, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. 84/21., 114/22 i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-52/2026 od 17. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. UH i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. UH se oslobađa obveze naknade troška žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. UH proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora od 30 dana u koju kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode (15 dana) kao i vrijeme zadržavanja nakon donesene nepravomoćne presude (15 dana), a odlučeno je da je okrivljenik oslobođen obveze naknade troška prekršajnog postupka.

1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji AH u trajanju od tri mjeseca tako da se istoj ne smije približiti na udaljenost ispod 100 metara gdje god se ista nalazila, a u istu će se uračunati vrijeme trajanja mjere opreza.

2. Protiv te presude je okr. UH pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. UH u žalbi u bitnome ističe svoje loše zdravstveno stanje zbog kojeg mu je teško boraviti u zatvoru (u kojem se nalazi po odluci prvostupanjskog suda o produljenju zadržavanja nakon donesene nepravomoćne presude kojom mu je izrečena kazna zatvora zbog predmetnog prekršaja nasilja u obitelji), moli za razumijevanje i ukidanje zaštitne mjere („mjera opreza“) udaljenja iz kuće u kojoj živi kao podstanar sa suprugom AH (žrtvom nasilja), a kuća je vlasništvo njegove majke koja je trenutno u Berlinu te će ju on jedini naslijediti, a oboje primaju socijalnu pomoć od po 138,00 eura, iznimno i inkluzivni dodatak. Uz to, ističe i da nema namjeru nikoga uhoditi, povrijediti niti vrijeđati. U žalbi opisuje neuređeni život AH, naglašavajući da ona nije u stanju zarađivati za život, nema gdje drugdje živjeti, nije u dobrim odnosima sa svojom majkom i da joj je on više puta spasio život, da su i po desetak dana bili bez hrane, da ju voli kao i ona njega zbog čega moli da mu se omogući povratak u kuću. Navodi da nije imao namjeru povrijediti svoju suprugu niti joj prijetiti.

6. Iz ovakvih žalbenih navoda proizlazi prije svega da okrivljenik pobija pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja smatrajući da zbog toga što nije imao namjeru povrijediti niti prijetiti supruzi AH, ne može niti biti kriv za prekršaj psihičkog odnosno tjelesnog nasilja u obitelji koje mu se stavlja na teret. Međutim, ukazuje se okrivljeniku da je za postojanje prekršaja nasilja u obitelji dovoljno postupanje i iz nehaja kao blažeg oblika krivnje (propustom dužne pažnje), koji oblik krivnje je u pravilu redoviti oblik krivnje u prekršajnom zakonodavstvu, budući da, sukladno čl. 25. PZ-a, počinitelj može biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ako je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što u ovom predmetu nije slučaj.

2. Prema tome, bez obzira što okrivljenik nije imao namjeru povrijediti (psihički i tjelesno) svoju suprugu, morao je i mogao biti svjestan da će ju grubim psovkama („Pička ti materina droljo, jebem ti mater!“, „Muslimanska kurvo! Jebem ti mater! Glupačo!, Pička ti materina! i sl.) te odlaženjem za njom u kuhinju i višekratnim prosipanjem u sudoper kave koju si je natočila, uznemiriti i povrijediti joj dostojanstvo, dakle počiniti psihičko nasilje, a potom udaranjem u lice i čupanjem za kosu, počiniti i tjelesno nasilje bez nastupanja tjelesne ozljede. Stoga, prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju ne ovisi o tome je li okrivljenik htio ili ne protupravno se ponašati prema svojoj supruzi.

3. Nadalje, prvostupanjski sud je osnovano na temelju iskaza ispitane svjedokinje AH, okrivljenikove supruge i žrtve nasilja u kojem je detaljno opisala kako se okrivljenik ponovo nasilnički ponašao prema njoj, a koji iskaz je pravilno prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, logičan i bez proturječja u vezi bitnih činjenica događaja kojeg je detaljno i životno opisala.

4. Žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava umanjiti svoju odgovornost iznoseći nestabilne obiteljske i osobne prilike žrtve nasilja AH, ni na koji način ne utječu na pravilnu ocjenu uvjerljivog iskazivanja svjedokinje o predmetnom događaju. Stoga je pravilan i nedvojben zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

7. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora u trajanju 30 dana (koju je okrivljenik izdržao jer je u istu uračunato vrijeme za koje je okrivljenik tijekom postupka bio lišen slobode), ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

5. Naime, već sama težina i način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (okrivljenik je počinio najprije psihičko nasilje u obitelji, a potom otišao za žrtvom u kuhinju i nastavio psihičko nasilje te ju tjelesno napao) ukazuju na upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju. Uzimajući u obzir činjenicu da nedavna prethodna osuda kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora uz primjenu uvjetne osuda, nije polučila svrhu specijalne prevencije, po ocjeni ovog suda je otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne (novčane kazne ili primjene mjere upozorenja uvjetne osude), jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju ne bi mogla postići drugom vrstom i mjerom kazne, kako je sve to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

8. Razmotrivši izrečenu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja AH na udaljenost manju od 100 metara te zaštitnu mjeru udaljenja iz kuće u kojoj žive u trajanju 3 mjeseca, ovaj sud smatra se predmetnim zaštitnim mjerama ostvaruje njihova svrha iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji bi mogli omogućiti ili potaknuti okrivljenika na ponovno činjenje prekršaja. Isto tako se njihovim primjenama otklanja ugroženost supruge AH, žrtve nasilja u obitelji prema kojoj je okrivljenik bio nasilan. Uzimajući u obzir količinu inkriminiranih radnji i način izvršenja djela za koji je okrivljenik proglašen krivim, navedene zaštitne mjere su razmjerne težini počinjenog prekršaja, kao i opasnosti od novih prekršaja koji se mogu od okrivljenika očekivati, a sukladno čl. 51.a PZ-a. I duljina trajanja izrečenih zaštitnih mjera od 3 mjeseca u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini djela, ali i očekivanoj zaštiti žrtve nasilja od eventualnog budućeg ugrožavanja.

6. Osim toga, po ocjeni ovog suda se izricanjem predmetnih zaštitnih mjera u navedenom trajanju postiže pravilna ravnoteža između zaštite prava pojedinca na slobodno kretanje i dom te javnog interesa zaštite sigurnosti žrtve nasilja kao posebno zaštićenog društvenog dobra. Stoga činjenica što je kuća iz koje se okrivljenik mora udaljiti na vrijeme od 3 mjeseca, njegov jedini dom kako to proizlazi iz žalbe, ne utječe na činjenicu da je u konkretnom slučaju važnije zaštiti žrtvu nasilja od budućeg nasilja okrivljenika nego uskratiti okrivljeniku stanovanje na istoj adresi. Upravo će u tom razdoblju odvojenosti od supruge i udaljenosti iz kuće, okrivljenik imati prilike poraditi na svom neprimjerenom ponašanju kojeg je nužno mijenjati, uvidjeti čvrstu potrebu društva za zaštitom slabijih članova obitelji od agresivnih počinitelja te shvatiti da i žrtva ima pravo na nenasilan i dostojanstven život unutar obiteljske zajednice.

9. Odlučujući o troškovima žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, cijeneći navode žalbe te materijalne prilike okrivljenika koji proizlaze iz spisa, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem žalbenih troškova bilo dovedeno u pitanje egzistencija okrivljenika (isti se prema podacima iz spisa uzdržava od socijalne skrbi u iznosu 138,00 eura) pa je odlučeno kao pod t. II. izreke ove presude.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja