REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĐJ, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), odlučujući o prigovoru okrivljene ĐJ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 13. siječnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/538, URBROJ: 511-18-15-25-1, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene ĐJ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljena ĐJ za prekršaje iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2. te članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisane u točki 1. i 2. izreke prekršajnog naloga, ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.050,00 eura (tisućupedeset eura) dužna platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene ĐJ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenoj ĐJ, na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene ĐJ odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena ĐJ obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 13. siječnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/538, URBROJ: 511-18-15-25-1, okrivljena ĐJ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranih propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.050,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

2. Okrivljena ĐJ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenice, izdavatelj prekršajnog naloga u točki 2. izreke istoga nije utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu za prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je u točki 2. izreke prekršajnog naloga naveo zakonski raspon kazne za predmetni prekršaj, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.

4.2. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljenici, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.050,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljenici utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 51. stavka 5. istog Zakona utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura uvećana za iznos od 260,00 eura po osnovi članka 293. stavka 2. istog Zakona.

4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu.

5. Okrivljenica u prigovoru ističe loše socioekonomske prilike i navodi kako joj je vozačka dozvola potrebna jer pomaže bolesnoj sestri prilikom odlazaka doktoru i na terapije. Iz navedenih razloga moli ublažavanje izrečene novčane kazne i zaštitne mjere.

5.1. Okrivljenica je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavila presliku obavijesti o mirovinskim primanjima OTP banke iz koje proizlazi da je okrivljenici za prosinac 2024. isplaćena mirovina u iznosu od 370,88 eura.

6. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljenici odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljenici utvrdilo novčanu kaznu u najnižem zakonom propisano iznosu za počinjene prekršaje (fiksni iznos kazne od 130,00 eura za prekršaj iz članka 51 stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uvećano za 260,00 eura primjenom članka 293. stavka 2. istog Zakona te minimalni iznos kazne od 660,00 eura za prekršaj iz članka 199. stavka 7. istog Zakona unutar propisanog raspona od 660,00 do 1.990,00 eura). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1 Uzevši u obzir opasnost djela (pritom se misli na izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenom osobom prilikom vožnje u alkoholiziranom stanju), visina mjesečnih primanja okrivljenice ne predstavlja naročito izraženu olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.

6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljenici da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljenici zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenice opravdavaju takvu odluku.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica ponovno počiniti takve prekršaje upravljajući motornim vozilom. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivana niti da bi se protiv nje vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga, odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o inkriminiranim djelima, a kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenice.

7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti na strani okrivljenice, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji prometne policije Zadar u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.