Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JU, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj Pp-262/2023-4 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica i ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj Pp-262/2023-4 od 20. svibnja 2024., okrivljeni JU, na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud ispitujući optužni prijedlog pogrešno zaključio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj te okrivljenika oslobodio optužbe. Ovlašteni tužitelj smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik putem svojeg javno dostupnog profila na društvenoj mreži Facebook uz sliku pištolja napisao „Ko se mene kaci, život mu je krači. ACAB 1312“, a što u prijevodu znači „Svi policajci su gadovi“ i time javno omalovažavao ili vrijeđao državne organe odnosno policijske službenike kao službene osobe u vezi s vršenjem službe, a pogotovo iz razloga što policijski službenici kada i nisu u službi su dužni postupati u slučaju uočavanja prekršaja ili kaznenih djela koje se progone po službenoj dužnosti, čime je počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz činjeničnog opisa prekršaja kako se navodi u optužbi ne proizlazi da bi okrivljenik vrijeđao državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem službe, čime u činjeničnom opisu nedostaje zakonsko obilježje inkriminiranog prekršaja te opisano djelo nije prekršaj.
6. Naime, člankom 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je: „Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj…“.
7. Dakle, zakonsko biće djela ostvaruje se ukoliko počinitelj vrijeđa ili omalovažava konkretnu službenu osobu koju je moguće poimenično identificirati vezano uz njezino postupanje (ili eventualno nepostupanje kada je dužna postupati), vršenje službe i izdavanje naređenja, i u tom slučaju je doista nužno da je radnja počinitelja prekršaja vezana uz vršenje službe, a ne npr. uz nekakve privatne sukobe ili probleme koje bi počinitelj prekršaja i službena osoba mogli imati neovisno o vršenju službe.
8. Međutim, navedeni prekršaj čini i osoba koja omalovažava ili vrijeđa državne organe. Kod navedenog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zaštitni objekt je državni organ i postoje alternativni oblici izvršenja istog prekršaja te se u slučaju vrijeđanja ili omalovažavanja državnih organa ne traži kao konstitutivni element da je radnja počinjenja vezana isključivo uz neko konkretno postupanje i službu državnog tijela.
9. Iz činjeničnog opisa djela „Ko se mene kaci, život mu je krači. ACAB 1312“, je vidljivo da navedeni izrazi nisu upućeni konkretnim službenim osobama, već da se odnose na državne organe – policiju. Navedeni izrazi objavljeni su na društvenoj mreži Facebook na okrivljenikovom otvorenom profilu i bili su dostupni široj javnosti. Općepoznata je činjenica da navedeni akronim „ACAB 1312“ („svi policajci su kopilad“) predstavlja uvredljiv izraz usmjeren protiv policije. Nedvojbeno je da je korištenje akronima „ACAB 1312“ na bilo koji način i u bilo kojem obliku svakako uvredljivo i neprihvatljivo u civiliziranom društvu, da je riječ o načinu komunikacije i obliku izražavanja koji predstavlja ponižavanje, stereotip i iskazivanje neprijateljstva i mržnje prema policiji. Takav oblik komunikacije prelazi dopušteni oblik javne kritike i slobode govora i izlazi iz okvira obične nepristojnosti i predstavlja provokativno ponašanje kojim se ulazi u područje neprihvatljivog oblika javnog izražavanja.
10. Dakle, okrivljenikovim ponašanjem se vrijeđa i omalovažava policija i nedvojbeno se radi o ponašanju koje predstavlja omalovažavajuće i uvredljivo postupanje prema policiji kao državnom organu. Iz činjeničnog opisa u optužnom aktu, dovoljno jasno proizlaze činjenice odlučne za postojanje omalovažavajućeg i uvredljivog postupanja prema policiji kao državnom organu, a time se ispunjavaju sva zakonska obilježja djela i ostvaruje biće prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
11. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, u postupku utvrditi sve činjenice, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
