Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog TB, podnesenom po branitelju Josipu Mađariću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., pisarnica Koprivnica, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 9. studenoga 2025., KLASA: 211-07/25-1/20978, URBROJ: 511-14-07-25-1, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog TB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom TB, za prekršaje iz članka 199. stavka 8., članka 238. stavka 7. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.590,36 eura (tisuću petsto devedeset eura i trideset šest centi) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 9. studenoga 2025. u 15,00 sati do 10. studenoga 2025. u 02,30 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.510,72 eura (tisuću petsto deset eura i sedamdeset dva centa).

II. U povodu prigovora okrivljenog TB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljeni TB (osobni podaci kao u prekršajnom nalogu)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

što je dana 09.11.2025. godine u 14:25 sati na cesti LC25103 MALI BUKOVEC (ŽC2076) – LUNJKOVEC (ŽC2079), dionica općina VELIKI BUKOVEC vozila M1 marke HYUNDAI registarske oznake VŽ753JH, upravljao u prometu na cesti osobnim vozilom marke Hyundai,……., važnost prometne dozvole je istekla sa danom 13.06.2025. godine, a nije odjavio vozilo ni poslije 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 250. stavku 13. istog Zakona.

III. Uslijed odluke u točki I. i točki II. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom TB za prekršaje iz članka 199. stavka 8. i članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na temelju članka 39. i članka 40. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.420,72 eura (tisuću četiristo dvadeset eura i sedamdeset dva centa), koju je dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog TB odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni TB obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 9. studenoga 2025., KLASA: 211-07/25-1/20978, URBROJ: 511-14-07-25-1, okrivljeni TB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8, članka 238. stavka 7. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.590,36 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 76,98 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

2. Okrivljeni TB je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.

4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, i to od 9. studenoga 2025. u 15,00 sati do 10. studenoga 2025. u 02,30 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

4.3. Nadalje, ispitivanjem prekršajnog naloga po službenoj dužnosti utvrđena je i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim u dijelu izreke pobijanog prekršajnog naloga, a na način kako je to činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

4.4. Naime, u dijelu izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenik je proglašen krivim da je inkriminiranog datuma upravljao motornim vozilom, a nije odjavio vozilo ni poslije 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole (13.06.2025. godine), pa da bi time počinio prekršaj iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 250. stavku 13. istog Zakona.

4.5. Međutim, odredbom članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je vlasnik vozila dužan odjaviti vozilo ako ne izvrši produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole, a odredbom članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da će se novčanom kaznom u iznosu od 90,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.

4.6. Iz citiranih odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno proizlazi da se za prekršaj iz članka 250. stavka 2. tog Zakona može kazniti isključivo vlasnik vozila koji nije odjavio vozilo ako ne izvrši produženje važenja prometne dozvole u roku od 15 dana od dana isteka važenja prometne dozvole. Shodno navedenom, upravo je svojstvo vlasnika vozila jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je okrivljenik proglašen krivim u dijelu izreke pobijanog prekršajnog naloga.

4.7. S obzirom da okrivljenik u činjeničnom opisu u dijelu izreke pobijanog naloga nije naznačen kao vlasnik motornog vozila, to u činjeničnom opisu tog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 250. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Slijedom navedenog, djelo za koje je okrivljeni TB proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u dijelu izreke pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prekršajni nalog na način da je okrivljenik za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

4.8. Nadalje, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu (što je izdavatelj prekršajnog naloga ispravno učinio, no bez da je prethodno utvrdio pojedinačne kazne za prekršaje).

4.9. Međutim, s obzirom da je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.590,36 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 260,00 eura, a za prekršaj iz članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena je novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 90,00 eura. U ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.670,00 eura prvostupanjsko tijelo je na nepravilan način okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunalo iznos od 79,64 eura na ime 2 dana oduzimanje slobode jer provedeno uračunavanje nije navedeno u izreci prekršajnog naloga i izreklo preostalu kaznu u iznosu od 1.590,36 eura.

4.10. Slijedom ranije iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju, a tek potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, izreći ukupnu novčanu kaznu i u izreci prekršajnog naloga naznačiti da se u tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu uračunava iznos na ime vremena za koje je okrivljeniku oduzeta sloboda.

5. Uslijed odluke u točki I. i II. izreke ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je u preostalom dijelu prihvatio utvrđene kazne po prvostupanjskom prekršajnom tijelu u iznosu od 1.320,00 eura za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iznosu od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nakon čega je ovaj sud na pravilan način primijenio zakonsku odredbu članka 40. Prekršajnog zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u kaznu i na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao okrivljeniku ukupnu novčanu kaznu u iznosu 1.420,72 eura, kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I., II. i III. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenika koji navodi kako smatra da je izrečena kazna prestroga s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoje otegotne okolnosti koje bi opravdale izricanje tako visoke kazne. Okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istih. Ističe kako do sada nije prekršajno kažnjavan. Ukazuje na loše socioekonomske prilike u obitelji i smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla primjenom opomene ili ublažavanjem izrečene novčane kazne. U odnosu na prekršaje iz članka 238. stavka 7. i članka 250. stavka 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodi da ih je počinio isključivo iz razloga jer nije financijski bio u mogućnosti registrirati vozilo. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru okrivljenik ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna zbog putovanja na posao i obavljanja posla i zbog osobnih prilika radi odlazaka doktoru. Iz navedenih razloga moli ukidanje ili ublažavanje izrečene zaštitne mjere.

6.1. Okrivljenik je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavio presliku otplatnog plana za kredit Privredne banke Zagreb, Ugovora o brzom gotovinskom kreditu broj 9026960667 Privredne banke Zagreb od 15. studenoga 2023., obavijest žrtvi kaznenog djela od 18. rujna 2025., policu osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], potvrdu tvrtke Karol plus d.o.o. Legrad bez naznake datuma iz koje proizlazi da je TB zaposlenik navedene firme i da mu je za izvršavanje poslova potrebna vozačka dozvola „B“ kategorije, liječničku potvrdu od 20. studenoga 2025. iz koje proizlazi da je okrivljenik na bolovanju od 1. rujna 2025. i platnu listu za mjesec listopad 2025. iz koje proizlazi da je okrivljeniku isplaćena neto plaća u iznosu 648,08 eura.

7. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela u pogledu navoda prigovora na odluku o novčanoj kazni izrečenoj za prekršaje činjenično opisane u izreci pobijanog prekršajnog naloga, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku utvrdilo novčane kazne u najnižim zakonom propisanim iznosima za počinjene prekršaje (iznos od 1.320,00 eura za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana) pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj te fiksni iznos kazne od 260,00 eura za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti na cestama (upravljanje motornim vozilom pod iznimno visokom koncentracijom alkohola u organizmu okrivljenika od čak 2,79 g/kg), koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za te prekršaje, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Uzevši u obzir opasnost djela kojim je ugrozio ostale sudionike u prometu, visina mjesečnih primanja okrivljenika kao niti okolnosti počinjenja prekršaja na koje okrivljenik ukazuje u prigovoru ne predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

7.2. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se umjesto izrečene novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretpostavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, to nije ispunjena prva zakonska pretpostavka za primjenu opomene prema okrivljeniku.

7.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u šest jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki III. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne i ukupne socioekonomske prilike na strani okrivljenika, opravdavaju takvu odluku.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teški je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na izrazito visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika (2,79 g/kg) i opasnost od ponavljanja prekršaja.

8.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona u dovoljnoj mjeri dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri. Naime, uz dostavljenu potvrdu tvrtke Karol plus d.o.o. iz Legrada nije priložen ugovor o radu iz kojeg bi bilo vidljivo na kojim poslovima okrivljenik radi kod poslodavca pa okrivljenikov prigovor u tom dijelu nije osnovan jer je samo paušalno istaknut u svrhu smanjenja izrečene zaštitne mjere.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ludbreg u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i branitelja.