Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-332/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ZV i okr. NV i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbama mlt. TV i mlt. UV, protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, od 5. studenog 2025., broj: Pp-3671/2023-30 u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe mlt. TV i mlt. UV, ukida prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom (presudom u odnosu na punoljetne osobe te rješenju u odnosu na maloljetne osobe) su okr. ZV i okr. NV proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude za koji je svakom okrivljeniku na temelju tog propisa izrečena novčana kazna od po 300,00 eura uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne, te obvezu plaćanja troška prekršajnog postupka od 29,54 eura, dok je mlt. TV i mlt. UV zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira primijenjen sudski ukor te je odlučeno da je mlt. TV dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 29,54 eura, dok je mlt. UV oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv rješenja kojim je maloljetnicima primijenjen sudski ukor, žalbe su putem branitelja podnijeli mlt. TV i mlt. UV iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalbe prihvati, rješenje ukine odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalbe su osnovane.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje PZ), ispitivao je prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode i po službenoj dužnosti, nakon čega je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno kako to pravilno ističu žalitelji.
5. Srž žalbi mlt. TV i mlt. UV se sastoji u tome da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi maloljetnici počinili prekršaj za koji ih se tereti jer svjedokinje ČV i GV nisu iskazale da su oni vikali ili lupali po ulaznim vratima ugostiteljskog objekta „Gelt“ u Vojnovcu, a niti to proizlazi iz obrana okr. ZV i okr. NV pa je potpuno pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je nedvojbeno dokazano da su upravo žalitelji počinili prekršaj remećenja javnog reda i mira.
5.1. Naime, prvostupanjski je sud odluku o prekršajnog odgovornosti maloljetnika temeljio na iskazima ispitanih svjedokinja ČV, konobarice u ugostiteljskom objektu i GV, njene majke. Međutim, iz iskaza svjedokinje ČV proizlazi da je za vrijeme dok je radila obračun u zatvorenom caffe baru „Gelt“, čula da je netko lupao po ulaznim vratima lokala, a kako su na prozorima i vratima bile navučene zavjese, nije vidjela tko lupa pa je prišla vratima i vidjela ispred lokala okr. ZV, okr. NV, mlt. TV i mlt. UV, no nije znala tko je od njih četvorice prethodno udarao po vratima, s tim da se ne sjeća što su govorili i jesu li ju vrijeđali (t. 10. i t. 10.1. obrazloženja). Nadalje, iz iskaza svjedokinje GV koja živi u blizini i majka je ČV, proizlazi da je čula galamu ispred lokala, da je zbog jednog udarca došla ispred navedenog caffe bara gdje je zatekla četvoricu mladića (naprijed navedenih) od kojih je PV glasnije kucao po ulaznim vratima lokala i tražio da se otvore vrata, psovao je, a ostali su ga zajedno s njom smirivali (t. 11. i 11.3. obrazloženja). Dakle, iz ovakvih iskaza svjedoka ne proizlazi da bi mlt. TV i mlt. UV bili ti koji su vikali ispred lokala (izrazima iz optužnog prijedloga) ili udarali rukama i nogama po vratima navedenog lokala.
5.2. Osim navedenog, i sami maloljetnici su poricali počinjenje prekršaja za koji se terete, a nisu ih teretili niti okr. ZV koji je naveo da su samo htjeli ući u lokal, ali kako je bio zaključan, kucali su i glasnije komentirali budući da konobarica nije htjela otključati vrata, niti okr. NV koji je izjavio da nisu lupali po ulaznim vratima, već su normalno pokucali i čekali da im netko otvori vrata, a misli da su sva četvorica pokušali ući na stražnji ulaz.
5.3. Iz pregledane video snimke događaja u dokaznom postupku, a koja nema zvuka, prvostupanjski je sud utvrdio da tri mlađe osobe pokušavaju otvoriti ulazna vrata lokala koja su očito zaključana pri čemu je mladić u crnoj majici sa znakovima „Adidas“ bijele boje i s pivskom bocom u lijevoj ruci u tome prednjačio i više puta nogom udarao po vratima te da se vidi prema njihovom ponašanju i gestikulacijama kako očito i glasno galame, a da im se kasnije pridružuje još jedan mladić te i dalje pokušavaju otvoriti zaključana ulazna vrata pri čemu se čak i međusobno naguravaju i dalje galame. Prije svega prvostupanjski sud iz ovako izvedenog dokaza nije utvrdio koje su to osobe vidljive na snimci i radi li se o maloljetnim počiniteljima u ovom prekršajnom postupku, odnosno, ni na koji način nije utvrdio identitet osoba s video snimke pa isto tako nije jasno koja je to osoba koja je udarala nogom po vratima lokala (u crnoj majici „Adidas“ znaka i pivskom bocom u ruci), a koja je prednjačila u opisanom ponašanju. Dakle, snaga ovog dokaza bi eventualno bila značna kada bi bila potkrijepljena drugim dokazima, odnosno u konkretnom slučaju iskazima svjedokinja, a što u ovom predmetu nije slučaj pa ova snimka sama za sebe ne predstavlja dostatan dokaz o protupravnom ponašanju maloljetnika.
5.4. S obzirom da je očigledno da se iz provedenog dokaznog postupka relevantne činjenice nisu mogle utvrditi na temelju iskaza ispitanih svjedoka niti ostalih sudionika događaja (okr. ZV i okr. NV), to se ne može prihvatiti zaključak da je s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi mlt. TV i mlt. UV počinili prekršaj za koji se terete, a jedino tada se može donijeti odluka o prekršajnopravnim sankcijama za maloljetnike. U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za počinitelje ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
5.5. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao na pravilan način otkloniti nedostatke u iskazima sudionika događaja (suočenjem), te utvrditi jasne inkriminirajuće radnje svakog maloljetnika pa su u pravu žalitelji kada ističu da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Stoga se po stavu ovog suda ne može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da su žalitelji počinili prekršaj remećenja javnog reda i mira.
6. U odnosu na žalbeni navod mlt. TV da se u izreci pobijane odluke uopće ne navodi taj maloljetnik kao počinitelj prekršaja te da u činjeničnom opisu nisu konkretizirane njegove radnje, ističe se da je rješenje izrađeno sukladno čl. 227. st. 3. PZ-a prema kojem se u izreci rješenja kojim se maloljetnom počinitelju prekršaja primjenjuje odgojna mjera (što je u ovom predmetu slučaj), navodi samo koja se mjera primjenjuje, ali se maloljetni počinitelj ne proglašava krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret već se tek u obrazloženju rješenja navodi opis prekršaja kao i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere.
7. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbe maloljetnika te prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet dostaviti sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i sudionika događaja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 8 ovjerenih prijepisa za spis, maloljetnike, zakonske zastupnike, branitelje i tužitelja.
