REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3074/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HŽ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/1, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 2. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-2735/2026-5 na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HŽ i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik HŽ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju je uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja te za prekršaj iz čl. 32. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

2. Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, a u vezi s člankom 229. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku se - ODUZIMA osobno vozilo marke Volkswagen reg. oznake [registarska oznaka], prometna dozvola br. [broj dozvole] te ključ za navedeno osobno vozilo te postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluci o oduzetom vozilu. Predlaže da mu se odobri plaćanje novčane kazne u ratama, au vezi oduzetog vozilo navodi kako vozilo nije njegovo već od susjeda te predlaže da se isto vrati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni za prekršaj iz čl. 32. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljenik je, kao što je vidljivo iz prekršajne evidencije koja prileži spisu, već više puta pravomoćno kažnjavan radi upravljanja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, gdje je, ovoga puta, uz navedeno nije se zaustavio na znak policijskih službenika, koja ukupnost prekršaja opravdava izricanje novčane kazne u višem iznosu od minimalnog zakonom propisanog iznosa, a okrivljenik navodima iz žalbe nije doveo u pitanje takvu odluku prvostupanjskog suda.

8. U odnosu na odluku o oduzimanju vozila, okrivljenik je u postupku naveo kako je vozilo njegovo vlasništvo, a u žalbi navodi kako je oduzeto vozilo vlasništvo susjeda. No, vlasništvo vozila nije odlučna činjenica za donošenje odluke o oduzimanju predmeta kojim je počinjen prekršaj, ali to međutim, ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva.

9. Nadalje vezano za navode žalbe, valja navesti, da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući se radi o počinitelju koji je višestruki recidivist u kršenju propisa, pa i činjenju teških prometnih prekršaja, a isto tako već je i dva puta pravomoćno kažnjavan radi istovrsnog prekršaja te je očito sklon činjenu prekršaja, a kao što je već rečeno, nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

10. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, te je stoga njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).

11. Za oduzimanje predmeta prekršaja postoji zakonska osnova u kojim je propisano da će se predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja oduzet ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje, a navedene okolnosti utvrđuju se u posebnom postupku.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

13 Zbog izloženih razloga trebalo je primjenom članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15 travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja