Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KO, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog KO protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj Pp-1267/2024-11 od 5. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.U povodu žalbe okrivljenog KO, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba okrivljenika je bespredmetna.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi, broj Pp-1267/2024-11 od 5. veljače 2026., okrivljeni KO proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 6. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 65 dana, te je te je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 eura.

1.1.Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema majci BO, na udaljenosti manjoj od 100 m, u trajanju od 3 mjeseca.

2.Protiv te presude okrivljeni KO je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba uvaži i kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro (okrivljenik koristi termin dobrotvorni rad) ili novčanom kaznom.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz Prekršajnog zakona jer je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitom dokazu, povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona jer je odlukom o kazni zatvora prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo dokaz uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta te je odluku o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji temeljio, između ostalog i na zapisniku o ispitivanju svjedokinje – žrtve nasilja BO od 25. rujna 2024. pred policijom, uzimajući navedeni zapisnik zakonitim dokazom.

6. Međutim, sukladno odredbi i stavak da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama ( - jer na to izravno upućuje odredba

7. Prema odredbi iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti (članak 285.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava, a prema istog ako svjedok nije primio upozorenja iz članka 288. stavak 3. istog Zakona (da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u istog Zakona).

propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja (a o tome se ovdje radi jer je svjedokinja BO, ujedno i žrtva nasilja, majka okrivljenika) prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a propisano je i da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka – žrtve nasilja BO od 25. rujna 2024. nije vidljivo da je svjedokinja primila bilo koje od navedenih upozorenja, iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi, te je navedeni zapisnik nezakonit dokaz i prvostupanjski sud ga nije mogao koristiti kao dokaz. Na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz .

9. Nadalje, ispitivanjem žalbe po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom u smislu odredbe na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenik se proglašava krivim što je ponovio nasilje u obitelji na štetu osobe starije životne dobi koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Međutim, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga i izreke pobijane presude ne proizlazi na bilo koji način da bi se radilo o ponovljenom prekršaju na štetu osobe starije životne dobi, a što predstavlja kvalifikatorna obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već se samo navodi da je okrivljenik ponovio psihičko nasilje u obitelji vrijeđanjem majke BO raznim pogrdnim riječima. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

10. Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu i izreci pobijane presude ne sadrži zakonska obilježja prekršaja iz Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom zakona u skladu s činjeničnim opisom iz optužnog prijedloga trebao preinačiti pravnu oznaku prekršaja, na način da je okrivljenik postupanjem činjenično opisanim u optužnom prijedlogu počinio prekršaj nasilja u obitelji iz Ističe se kako sud nije vezan prijedlogom tužitelja o pravnoj ocjeni djela i pogrešnom primjenom materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti.

11. Uslijed pogrešne primjene propisa glede prekršaja koji je predmet optužbe, prvostupanjski sud je počinio i povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona jer je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 2.500,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 80 dana, dok je za prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 900,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana. Kako je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku kaznu zatvora u trajanju od 65 dana obrazlažući izrečenu kaznu zatvora težinom počinjenog prekršaja – ponovljeno nasilje u obitelji prema osobi starije životne dobi, nedvojbeno proizlazi da je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

12. Zaključno, iako se u predmetnom slučaju ne radi o povredi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ukazuje se prvostupanjskom sudu da kada izriče kaznu zatvora blažu od propisane posebnim zakonskim minimumom za određeni prekršaj (članak 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje kaznu zatvora u trajanju od najmanje 80 dana, a prvostupanjski sud izriče kaznu zatvora od 65 dana), potrebno je sukladno članku 37. Prekršajnog zakona obrazložiti kojim se konkretnim razlozima sud vodio prilikom odluke o ublažavanju kazne.

13. Slijedom navedenog je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uslijed navedene odluke, žalba okrivljenika je postala bespredmetna.

14. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i izdvojiti iz spisa sve nezakonite dokaze, iznova će provesti do sada izvedene dokaze te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku te u slučaju eventualne osuđujuće odluke i u novom postupku, voditi računa da ponovno ne počini povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

15. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v. r

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.