Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FR, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i dr. („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog FR, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 22. svibnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/8370, URBROJ: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog FR, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenom FR za prekršaj iz članka 199. stavka 7. izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, a za prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana kazna u iznosu od 30,00 eura, te se okrivljeniku temeljem članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 690,00 eura (šesto devedeset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog FR, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom FR na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog FR odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni FR obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 22. svibnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/8370, URBROJ: 511-12-36-25-1, okrivljeni FR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 eura i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 30,00 eura te je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.030,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od devet mjeseci.
2. Okrivljeni FR je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istog. Smatra da je izrečena kazna prevelika. Ističe loše socioekonomske prilike u obitelji jer otplaćuje kredit, ima dvoje male djece, a supruga mu je na porodiljnom dopustu. Iz žalbenih navoda proizlazi kako okrivljenik moli ublažavanje izrečene novčane kazne i zaštitne mjere.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj sud je u smislu čanka 36. Prekršajnog zakona te imajući na umu zakonom propisanu kaznu za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura, ocijenio da je izrečena kazna prestroga, a to iz razloga jer je do donošenja ove odluke, u pogledu cijenjene prethodne kažnjavanosti okrivljenika kao otegotne okolnosti, u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija, pa se okrivljenik ima smatrati neosuđivanom osobom. Budući da u predmetnom slučaju nisu utvrđene druge otegotne okolnosti, to je ovaj sud preinačio odluku o kazni tako da je okrivljeniku izrekao kaznu razmjerno svim relevantnim okolnostima od utjecaja na kaznu, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u minimalno propisanom iznosu od 660,00 eura, a za prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u fiksno određenom iznosu od 30,00 eura, te zatim izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 690,00 eura kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti na cestama, tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela. Slijedom navedenog ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona i smatra da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja, kreditnoj opterećenosti i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama, odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Međutim, po mišljenju ovog suda, zaštitna mjera određena je u predugom trajanju s obzirom da je glede odluka koje je prvostupanjsko tijelo cijenilo relevantnim kod procjene duljine trajanja zaštitne mjere nastupila rehabilitacija. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je vrijeme trajanja zaštitne mjere učinio razmjernim okolnostima počinjenja prekršaja (utvrđena koncentracija alkohola u krvi okrivljenika od 1,01 g/kg koja minimalno prelazi donju granicu od 1,00 g/kg iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) te izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. i člankom 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
