Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3037/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐM, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22), zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 199. stavka 7. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 3. veljače 2026., poslovni broj: Pp-1893/2023, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika ĐM (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

a) da bi 6. ožujka 2023. u 00,30 sati u Šibeniku, ulica Stjepana Radića kbr. 54 A upravljao osobnim automobilom marke Hyundai registarske oznake Đ u prometu na cestama, a da za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b) da bi navedenog dana na navedenom mjestu upravljao navedenim vozilom u prometu, a čijoj je prometnoj dozvoli serijski broj [broj prometne dozvole] isteklo važenje za više od 15 dana, odnosno dana 3. kolovoza 2022.,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama a) i b) izreke.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ĐM za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom c) izreke pobijane presude novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, smatra utvrđenom, a koju je okrivljenik ĐM dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 199. stavka 7. istog Zakona, dok je za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu oslobođen od optužbe. Okrivljeniku je za prekršaje za koje je proglašen krivim, primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 700,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluke o oslobađanje od optužbe.

4. U žalbi žalitelj navodi da okrivljenik nije priložio bilo kakav dokaz koji bi utjecao na smanjenje novčane kazne te da samim time sudac nije mogao imati saznanja o imovnom stanju okrivljenika ili drugim olakotnim okolnostima te da nije jasno čime se je sudac rukovodio kod odmjeravanja kazne, te da nije naveo niti jedan razlog kojim bi se na okrivljenika primijenio članak 37. Prekršajnog zakona. Također da nije jasno zašto je okrivljenik oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer da se iz činjeničnog opisa da iščitati da je isti vlasnik vozila.

6. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama II/c) i III) izreke neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama a) i b) izreke bespredmetna.

8. U povodu pravodobne žalbe tužitelja ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela činjenično opisanih pod točkama a) i b) izreke više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (3. kolovoza 2022. i 6. ožujka 2023.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

9. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama a) i b) izreke odbija, zbog čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna.

10. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama II/c) i III) izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Naime, prvostupanjski sud je na temelju priznanja okrivljenika, kao i uvida u materijalnu dokumentaciju, izveo pravilan zaključak o postojanju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za djelo opisano pod točkom II/c) izreke.

12. Nadalje, u vezi navoda žalbe da sudac nije mogao imati saznanja o imovnom stanju okrivljenika te da nije jasno čime se je sudac rukovodio kod odmjeravanja kazne, te da nije naveo niti jedan razlog kojim bi se na okrivljenika primijenio članak 37. Prekršajnog zakona, valja navesti da je okrivljenik kod ispitivanja pred sudom dao osobne podatke da je umirovljenik s mjesečnim primanjima od oko 850,00 eura, dok je sud kao olakotne okolnosti cijenio priznanje djela, izraženo kajanje, svijest o protupravnosti počinjenog prekršaja, kao i primjereno držanje pred sudom.

12.1. Nadalje, što se tiče okolnosti navedenih u članku 37. Prekršajnog zakona, valja navesti da su iste navedene primjerice, a ne taksativno i izričito, s obzirom da Zakon kod navođenja istih koristi izraz „osobito“.

13. Izrečenu kaznu, ovaj sud smatra primjernom imovinskim prilikama okrivljenika, kao i od strane prvostupanjskog suda utvrđenim olakotnim okolnostima.

14. U vezi oslobađajuće presude valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe, jer činjenični opis djela sadržan u optužnom prijedlogu ne sadrži zakonsko obilježje prekršajnog djela iz članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da bi okrivljenik bio vlasnik vozila.

15. Naime, odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu izričito je propisano da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan, prije upotrebe prijevoznog sredstva, sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a vozilo u upotrebi.

16. Stoga su potpuno neosnovani navodi žalbe da se iz činjeničnog opisa da iščitati da je okrivljenik vlasnik vozila, jer navedeno svojstvo mora biti jasno i izričito naznačeno u činjeničnom opisu djela, a što nije, pa je stoga pravilna odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenika za navedeno djelo.

17. Isto tako, sud nije ocijenio osnovanom žalbu tužitelja u pogledu odluke prvostupanjskog suda da se okrivljeniku ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s obzirom da okrivljenik nije osuđivan za prometne prekršaje, a kako to proizlazi iz prekršajne evidencije, dostupne ovom sudu, te imajući u vidu sve olakotne okolnosti, kao i činjenicu da je okrivljeniku vozačka dozvola nužna radi posla kojeg kao umirovljenik obavlja temeljem ugovora o djelu, te nepostojanje otegotnih okolnosti, ovaj sud smatra da će se i samo izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje.

18. Dakle, imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da ne bi bilo opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, kako to predlaže tužitelj, te da je prvostupanjski sud dao valjane razloge za neizricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja osobnim automobilom koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

19. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Karmen Novak Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.