Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3110/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IP, zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 25. veljače 2026., poslovni broj: Pp-3839/2025-6, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. U žalbi žalitelj navodi da je izrečena preniska novčana kazna s obzirom na činjenicu da se radi o mladom vozaču koji u trenutku počinjenja djela nije imao niti punih 19 godina, te da su mladi vozači vrlo rizična skupina sudionika u prometu, da smo svjedoci svakodnevnom stradavanju mladih vozača i mladih osoba koje se s njima u automobilima prevoze. Tim više da smatra da je visina izrečene novčane kazne vrlo niska s obzirom da uopće nije izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije. Policijska postaja prihvaća da se ne izriče zaštitna mjera, ali da proporcionalno tome bi se trebalo voditi računa da se ne umanjuje toliko novčana kazna, skoro do zakonskog minimuma. Ako se ima u vidu priroda i težina prekršaja koji je okrivljenik počinio, velika brzina gdje u slučaju puknuća gume, distrakcije (mobitel i sl.) te ostalih mogućih uzroka dolazi najčešće do smrtnog ishoda za vozača i putnika u vozilu, smatra da bi se većom kaznom ukazalo okrivljeniku na svu nedopustivost ovakvog ponašanja u prometu, da se kloni činjenja takvih ili sličnih prekršaja te da poštuje pravne propise.

5. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

7. Također, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja novčane kazne u većem iznosu pri čemu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom izricanjem novčane kazne u iznosu od 300,00 eura, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja osnovano i zakonito okrivljeniku primijenio institut ublažavanja kazne, koju ovaj sud smatra primjerenom, jer okrivljenik do sada nije osuđivan te se smatra primarnim počiniteljem, kao i da počinjenim prekršajem nisu nastale štetne posljedice, pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji presumira sve moguće štetne posljedice.

8. Naime, ono što se ocjenjuje kao relevantno je to da li su doista nastupile štetne posljedice, a ne da li su iste mogle nastupiti.

9. Stoga ovaj sud smatra da žalbeni navodi tužitelja nisu opravdani za izricanjem novčane kazne u traženom iznosu budući je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne imao u vidu sve okolnosti za pravilno odmjeravanje novčane kazne i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak- Hrgović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.