Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3273/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JJ, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), prekršaja iz članka 114. stavka 3. cit. Zakona, prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20,114/22 i 18/24) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenco, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču od 20. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-2188/2025, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenco, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku PJ za prekršaj iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17 i 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22) činjenično opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, a za prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20,114/22 i 18/24) činjenično opisanog pod točkom 4. izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 10,00 (deset) eura, dok se novčane kazne za prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 114. stavka 3. cit. Zakona činjenično opisane pod točkama 1. i 2. izreke u iznosu od 300,00 (tristo) eura i 50,00 (pedeset) eura, smatraju utvrđenima, te se okrivljeniku PJ, uz primjenu članka 37. i 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 380,00 (tristoosamdeset) eura, koju je okrivljenik ĐJ dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč-Parenco, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 114. stavka 3. cit. Zakona, iz članka 242. stavka 5. istog Zakona i iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koje mu je primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 400,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. U žalbi žalitelj navodi da olakotne okolnosti koje je sud naveo, odnosno priznanje prekršaja, loše imovno stanje, te iskreno kajanje ne smatra naročito olakotnim okolnostima iz članka 37. Prekršajnog zakona na temelju kojih bi se počinitelj kaznio ispod propisanog minimuma. Te okolnosti mogu biti razlog da mu se izrekne minimalna propisana novčana kazna. Smatra da sud pogrešno navodi razloge zbog kojih mu nije izrečena zaštitna mjera, te se pri tom poziva na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona i članka 216. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, ovaj sud je našao da se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno institut ublažavanja kazne, a da pri tom okrivljeniku, nije ublažio kaznu za prekršaje iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, već je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u propisanom iznosu, pa je stoga ovaj sud primjenom članka 37. i 39. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu kao u izreci ove presude, smatrajući izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjerenom težini počinjenih djela.

8. Također, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja novčane kazne u većem iznosu pri čemu ovaj sud smatra da je izricanjem novčane kazne u iznosu od 380,00 eura, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjen institut ublažavanja kazne, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu ovaj sud smatra primjerenom.

9. U vezi navoda žalbe da se loše imovno stanje i priznanje prekršaja, te iskreno kajanje ne smatraju naročito olakotnim okolnostima iz članka 37. Prekršajnog zakona, valja navesti da su naročito olakotne okolnosti u članku 37. Prekršajnog zakona navedene primjerice, a ne taksativno i izričito.

10. Nadalje, ovaj sud smatra da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja za izricanjem zaštitne mjere okrivljeniku zabrane upravljanja motornim vozilima AM kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

11. Naime, odredbom članka 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine, propisano je da se briše članak 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je bilo propisano da će se pravomoćno izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju prekršaja koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole.

12. Dakle, kako navedena odredba više nije na snazi to je neosnovan zahtjev tužitelja za izricanjem zaštitne mjere, jer se ista brisanjem navedene odredbe više ne može izvršiti.

13. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak Hrgović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.