Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-111/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženog PŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1133/2025-11 od 30. siječnja 2026., nakon održane javne sjednice vijeća 7. travnja 2026. u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja Nevena Antića, odvjetnika, dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba OKDO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi PŽ je na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a (sud prvog stupnja je pogrešno naznačio broj „Narodnih novina“ 114/23. jer se radi o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela niti su blaže za optuženika) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a ujedno mu je na temelju čl. 40. st. 5. i čl. 42. st. 2. KZ -a izrečena i sporedna novčana kazna od sto dnevnih iznosa optuženog PŽ s visinom dnevnog iznosa od 10,00 eura, dakle, u sveukupnom iznosu od 1.000,00 eura, pri čemu su mu na temelju čl. 42. st. 6. i 7. i čl. 43. st. 1. – 4. KZ-a dana upozorenja u vezi s izvršenjem sporedne novčane kazne precizirana u točki I izreke pobijane presude.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ-a odlučeno je da će se optuženom PŽ u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja u trajanju od 29. rujna 2023. do 30. rujna 2023.

1.2. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ-a u svezi s čl. 79. st. 2. i 6. KZ-a od optuženog PŽ trajno se oduzimaju predmeti kako je to naznačeno u točki II. (što je očita omaška u pisanju jer bi ispravno trebala biti navedena točka III.) izreke pobijane presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-25 optuženi PŽ obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP-25 i to troškova provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 937,02 eura, kao i troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura, koje je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude je OKDO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni (ispravno bi trebalo stajati: zbog odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika strože kazni.

3. Optuženi PŽ je putem branitelja Nevena Antića, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da županijski sud odbije predmetnu žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO- 135/2026 od 19. ožujka 2026. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP-26 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženog PŽ i njegova branitelja Nevena Antića, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-26 provedena u odsutnosti nadležnog državnog odvjetnika, koji je uredno izvješten o njenom održavanju.

6. Žalba nije osnovana.

7. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-26, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

8. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja uzeo je u obzir i cijenio kao olakotne okolnosti optuženikovo iskreno priznanje kaznenog djela, čime je ubrzano vođenje ovoga kaznenog postupka i dokazivanje, izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, čime je optuženik pokazao iskrenu kritičnost prema svom postupanju u inkriminirano vrijeme, zatim protek vremena od počinjenja kaznenog djela, kao i količinu i vrstu droge koja se optuženiku stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, pri čemu taj sud nalazi da se radilo o manjoj količini droge pa time i manjoj društvenoj opasnosti, te konačno što optuženik do sada nije bio kazneno osuđivan, a niti u međuvremenu nije počinio novo kazneno djelo, dok otegotne okolnosti nije našao.

9. OKDO smatra da je optuženiku izrečena preblaga kaznena sankcija kojom se neće postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije, pri čemu ističe da je ovdje riječ o kaznenom djelu koje je počinjeno isključivo iz koristoljublja i da podaci utvrđeni pretragom optuženikova mobitela ukazuju da se on kontinuirano bavio prodajom droge. Državni odvjetnik drži da sud prvog stupnja nije trebao olakotnim cijeniti optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela i izraženo kajanje, te prigovara tom sudu što nije u dovoljnoj mjeri vrednovao društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela kojim se ugrožava zdravlje ljudi.

10. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je koristoljublje jedan od bitnih elemenata bića kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a, a osim toga ova je okolnost de facto valorizirana kroz izricanje sporedne novčane kazne optuženiku u smislu čl. 40. st. 5. KZ-a. Nadalje, suprotno stavu OKDO-a, optuženiku se ne može cijeniti kao otegotna okolnost da se kontinuirano bavio prodajom droge, budući da je prvostupanjski sud prilikom vrednovanja dugotrajnosti kriminalne aktivnosti isključivo vezan činjeničnim opisom djela, a optuženiku se u konkretnom slučaju ne stavlja na teret da je predmetno kazneno djelo činio kroz dulje razdoblje.

10.1. Prema stajalištu ovoga žalbenog suda prvostupanjski je sud valjano i kritički cijenio sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti naznačene u točki 8. ovog obrazloženja, te mu je na temelju takvog ispravnog vrednovanja osnovano za odluku o kazni izrekao kaznenopravnu sankciju u vidu uvjetne osude koja je i po uvjerenju ovoga drugostupanjskog suda u svakom pogledu, dakle, i po mjeri kazne zatvora i maksimalnoj duljini vremena provjeravanja, primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s čl. 41. KZ-a. Brojnost i značaj konkretno utvrđenih olakotnih okolnosti takve su kvalitete da se objektivno može očekivati kako će i samo upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, pogotovo kaznena djela iz domene zlouporabe opojnih droga, s obzirom da one daju realnu osnovu za povoljnu prognozu o njegovom budućem ponašanju. Osim toga, izrečena uvjetna osuda je u predmetnom slučaju pojačana izricanjem sporedne novčane kazne, a maksimalni rok kušnje bit će dodatni motiv da se optuženik kloni kriminalnog recidiva, jer mu u suprotnom prijeti izvršenje odgođene kazne zatvora.

11. Slijedom iznijetih razloga je na temelju čl. 482. ZKP-26 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic