Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-26/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Snježane Lukač- Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DŽ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 2. travnja 2026. broj Kovm-26/2026-8, u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DŽ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podizanja optužnice, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog DŽ te je određeno da okrivljeniku istražni zatvor traje od uhićenja 5. veljače 2026. od 1,40 sati.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni DŽ, po braniteljici, odvjetnici Jasmini Vukalović, zbog "apsolutno" bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "povrede zakona na štetu okrivljenog". Okrivljenik predlaže ukidanje pobijanog rješenja "o određivanju istražnog zatvora" i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i zamijeni ga predloženim mjerama opreza.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Nije u pravu okrivljeni DŽ kada, tvrdeći da prvostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može postići blažim mjerama, rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
5.1. Naime, nakon što je jasnim i valjanim razlozima obrazložio okolnosti koje ukazuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će na slobodi okrivljeni DŽ ponoviti ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti, prvostupanjski je sud ukazao na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, činjenicu da je kod njega pronađeno oružje i da postoji osnovana sumnja da je oružje koristio pred članovima obitelji, pa i pred djetetom, kao i na činjenicu da do sad izricane prekršajne kazne nisu utjecale na okrivljenika i da je njegovo ponašanje, za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, sada progradiralo, ocjenjujući da se zbog navedenih okolnosti svrha istražnog zatvora ne može ostvariti mjerama opreza. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenog ĆŽ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6. Okrivljeni DŽ u žalbi nije osporio postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, već tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice koje upućuju na mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza. Pri tome tvrdi da prvostupanjski ni je pravilno vrednovao činjenicu njegove neosuđivanosti za kaznena djela, činjenicu da se ranije pridržavao mjera koje su mu bile izrečene u prekršajnom postupku, da nije uzeo u obzir izraženu spremnost okrivljenika pridržavati se mjera opreza, činjenicu da ima osiguran smještaj u Leštakovcu koji je 12 kilometara udaljen od Varaždina i da je žrtva PŽ dostavila sudu izjavu da bi i blaže mjere u odnosu na okrivljenika bile dovoljne.
6.1. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, unatoč dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika za kaznena djela, na temelju podataka o njegovoj prekršajnoj kažnjavanosti za prekršaje s elementima nasilja (zbog prekršaja protiv javnog reda i mira i u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenih na štetu iste žrtve) o sklonosti okrivljenog DŽ nasilnim oblicima ponašanja, kojeg ni do sad izrečene kazne za prekršaje (time da mu je presudom Općinskog suda u Varaždinu od 2. listopada 2025. broj Pp -2257/2025-23 izrečena kazna zavora u trajanju od sedam dana) nisu odvratile od činjenja protupravnih djela, s obzirom na to da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje tri kaznena djela i to na štetu bliskih osoba. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud, prilikom utvrđenja postoje li posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, imao na umu i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik ovdje osnovano sumnjiv, s obzirom na to da je u pitanju razdoblje od dvije godine kroz koje je, na razini osnovane sumnje, manifestirao različite oblike nasilja prema bivšoj supruzi PŽ, što, kraj činjenice da je osnovano sumnjiv da je zlostavio dijete, ukazuje na značajnu količinu kriminalne volje i upornosti okrivljenika u protupravnom postupanju prema bliskim osobama. Dakle, nameće se zaključak da je protupravno postupanje okrivljenog DŽ sada postalo teže i opasnije, jer je sada osnovano sumnjiv da je u svom nasilničkom postupanju prema bliskim osobama koristio oružje, zbog čega činjenica da se ranije pridržavao mjera koje su mu bile izrečene u prekršajnom postupku više ne daje dovoljnu garanciju o mogućoj prevenciji nasilničkog ponašanja mjerama opreza. Sve navedene okolnosti, uz mišljenje vještaka psihijatra o teškoćama kod okrivljenog DŽ u regulaciji emocija i prisutnosti narcisoidnih elemenata, u svojoj ukupnosti i po svom značaja upućuju na postojanje stvarne opasnosti da će na slobodi okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti, kao i da se utvrđena itercijska opasnost, unatoč udaljenosti od 12 kilometara do mjesta u koje se može preseliti i unatoč izjavi žrtve PŽ, u konkretnom slučaju ne može s uspjehom prevenirati mjerama opreza. Stoga je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, pravilan zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog DŽ radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja ili počinjenja kaznenog djela kojim prijeti.
6.2. To što vještak psihijatar u medicinskoj dokumentaciji i tijekom razgovora s okrivljenim DŽ ne nalazi objektivne pokazatelje koji bi upućivali na zaključak o postojanju poremećaja iz kruga ovisnosti, suprotno žalbenoj tvrdnji okrivljenika, nije ni od kakvog značaja za ocjenu o postojanju zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP -a. Osim toga, suprotno žalbenoj tvrdnji okrivljenika, činjenica da vještak psihijatar u svom pisanom nalazu i mišljenju sugerira izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, upućuje na zaključak da kod okrivljenika postoji opasnost od počinjenja kaznenog djela s elementima nasilja.
7. Stoga, s obzirom na to da u žalbi nije navedena niti jedna okolnost koja bi dovodila u sumnju pravilnost pobijanog rješenja te se žalba okrivljenog DŽ ukazuje neosnovanom, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, trebalo riješiti kao u izreci.
Varaždin, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
