Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-183/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog SU, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-32/2026-24 od 23. ožujka 2026., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog SU.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3., čl. 131. st. 2. i st. 3. i čl. 133. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje:

ZKP – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti broj „Narodnih novina“ 13/26.) protiv optuženog SU produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 17. studenog 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi DU putem branitelja Domagoja Štefana, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženik pusti na slobodu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-214/2026 od 10. travnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe je evidentno da je ona uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je optuženiku produljen istražni zatvor.

6. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je njegovo osporavanje postojanja osnovane sumnje u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela deplasirano pokraj nepobitne činjenice da je u ovom kaznenom postupku protiv njega donesena nepravomoćna osuđujuća presuda.

7. Što pak se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, nju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio na temelju neprijeporne činjenice da iz optuženikove medicinske dokumentacije i provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik, koji je inače u više navrata bio hospitaliziran na odjelu psihijatrije, zbog trošenja lijekova u kombinaciji s opojnom drogom nepredvidivog i opasnog ponašanja, pogotovo u situacijama kada ne uspijeva doći do droge, te da ima dijagnosticiran dublj i poremećaj ličnosti mješovitog tipa i patološku sklonost sintetskim kanabinoidima koja graniči s ovisnošću, uslijed čega kod njega postoji povišeni rizik kaznenog recidivizma, što znači i povećanu opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

8. Optuženik se u žalbi poziva na dijagnosticiranu epilepsiju, međutim njegovo pravo na odgovarajuću zdravstvenu skrb i liječenje spomenute bolesti objektivno se može realizirati unutar istražno-zatvorskog sustava i zatvorske bolnice, a u pogledu žalbene tvrdnje da je dosadašnji njegov boravak u istražnom zatvoru (preko četiri mjeseca) utjecao na optuženikovu svijest o možebitnom počinjenju kaznenog djela, treba reći da je ona u značajnoj mjeri relativizirana razlozima koji su naprijed izloženi u točki 6. ovog obrazloženja, a koji opravdavaju zaključak o tzv. iteracijskoj opasnosti na strani optuženika i to u takvoj mjeri i obujmu da blaže zakonske mjere, kako ispravno ustvrđuje prvostupanjski sud, ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji te istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

9. Na kraju valja napomenuti da je sud prvog stupnja s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije došlo do narušavanja načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a.

10. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić